Swedenborg

Buda sa sjevera

D.T. Suzuki

Suedenborugu je najprije objavio Heigosha, Tokyo, Japan, 1913. ''Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan'' (Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile') je najprije bilo objavljeno u Chgai Nipp, Veljaa 1924. Andrew Bernsteinovi prijevodi, 1996. Andrew Bernsteinovo predstavljanje je najprije bilo objavljeno kao 'D.T. Suzuki i Swedenborg' u Arcani 1, br. 4 (ljeto 1995):5-19. Ponovno odtampano uz doputenje autora. 'Dharma Emanuela Swedenborga: Budistika Perspektiva' je najprije bilo objavljeno u Arcana 2, br. 1 (jesen 1995). Ponovno odtampano uz doputenje autora.

Swedenborgove Studije su akademska serija monografija koje objavljuje Swedenborgova Zaklada. Osnovni cilj ovih serija je uiniti materijale dostupnima u svrhu razumijevanja ivota i miljenja Emanuela Swedenborga (1688-1772) i utjecaja kojeg je njegovo miljenje izvrilo na druge. Zaklada se prihvatila objavljivati izvorne studije i Engleske prijevode takvih studija i ponovno tiskati izvorne spise koji su inae teko dostupni. Prijedloge treba slati na: Glavni urednik, Swedenborgove Studije, Swedenborgova Zaklada, 320 North Church Street, West Chester PA 1930.

2

Sadraji

Uvod Tatsuya Nagashima Predgovor Andrew Bernstein Predstavljanje Andrew Bernstein PRVI DIO Swedenborg Predgovor za Suedenborugu, 1913 Poglavlje 1: Predstavljanje Poglavlje 2: Prva polovica Swedenborgovog ivota Poglavlje 3: Druga polovica Swedenborgovog ivota Poglavlje 4: Jedinstvena Duhovna Vizija Poglavlje 5: Karakter i Nain ivota Poglavlje 6: Opa Stajalita i Tvrdnje

DRUGI DIO Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile' EPILOG Dharma Emanuela Swedenborga: Budistika perspektiva David Loy Kazalo O Prinosnicima

3

Put prema nebu je otvoren,

ali nitko se njime ne moe uputiti osim onih koji nebo nose u sebi.

- Emanuel Swedenborg Brana ljubav, stv. 500

Put je blizu. - Dozaikin

4

Uvod Tatsuya Nagashima Daisetsu Teitar Suzuki je bio meunarodno poznati Budistiki uenjak ija slava ne dolazi samo od njegovih opsenih djela o Budizmu napisanih na Japanskom jeziku ve takoer od njegove popularnosti kao Budistikog uitelja koji je pisao na Engleskom. U dananje vrijeme veina knjinica na svijetu ima neke od Suzukijevih knjiga o Zenu i Mahyna Budizmu na Engleskom jeziku. Ja sam poznavao knjievna djela D.T. Suzukija puno prije nego sam otkrio ona od Emanuela Swedenborga. Kupio sam Suzukijeva nanovo pretampana kompletna knjievna djela u trideset i dva toma 1980 poto sam tada mislio kako Zen Budizam moe Japanskim Kranima omoguiti uvide potrebne za duhovni napredak. Bio sam, meutim, iznenaen kada sam doznao kako je ovaj posveeni Budist bio preveo Kranska teoloka djela, i to ne samo jednu knjigu ve etiri od istog autora Emanuela Swedenborga. Roen 1870, kao etvrti sin Budistikog doktora, na Teitar Suzukija je Zen najprije utjecao u vioj koli. Ali bilo je to u njegovoj 20 godini ivota da je Suzuki prvi puta prakticirao Zen u dobro poznatom Kokutaiji Zen hramu u Toyami. Sljedee godine je on studirao pod Zen Uiteljem Imakita Ksenom u Engakuji Hramu i kasnije, nakon Ksenove smrti, pod Zen Uiteljem Shaku Senom. Bio je to Sen koji je, pri zavretku njegovog Zen treninga, nazvao Teitara Daisetsu (doslovno znaenje, 'velika jednostavnost'). Nakon svojih Zen studija Suzuki je maturirao na Sveuilitu u Tokiju, specijalizirajui filozofiju. Nakon naputanja Tokijskog Sveuilita u 1895, Suzuki je objavio svoju prvu knjigu Shin Shky Ron (Novo Tumaenje Religije), u kojoj on predstavlja ideju o univerzalnoj istini i vanosti religije (bilo koje religije) u izlaganju ove istine ovjeanstvu:

Ja sam uvjeren da sama religija ovisi o slobodnom odazivu od strane ljudskog bia, i ona vlada nad bezbrojnim postupcima ljudi i ena poto je ona osnovni princip ljudskog ivota...

Ljudski umovi nisu nikad zdravi bez religijskog vjerovanja, i ljudske kulture nisu savrene bez religije. Nadalje, religijska vjera i nauni napredak mogu zasigurno ii ruku pod ruku.1

U ovom kratkom djelu (samo 147 stranica), Suzuki odbacuje ideju o deistikom svemiru u kojem izdvojen Bog sjedi i izvani gleda na svoju rukotvorinu. Zaista, Suzuki daje prednost izrazu 'Istina' nad izrazom 'Bog', kao blioj reprezentaciji pojma Velike Mudrosti. On takoer izjavljuje, zajedno sa ostalim Budistikim uenjacima, da svemir, kao cjelina, nema niti uzrok niti posljedicu. Zemlja se okree pomou svoje vlastite sile; biljke rastu i nestaju same od sebe. ivot je a priori a ne stvorena sila. Suzuki na ovaj Budistiki panteizam gleda kao na neto to ima prednost nad Kranskim monoteizmom, poto Kranstvo dodaje drugo tajnovito 'Boje' bie ve poznatoj tajni 'Svemira'. Usprkos injenici da je, u ovom trenutku njegova ivota, Suzukijeva ideja o Kranstvu bila ograniena na stereotipnu predodbu modernog Evangelistikog Protestantizma, on vjeruje kako je religija, pod bilo kojim naimenovanjem, vana za ovjeanstvo:

Ja ne elim upotrijebiti nikakva sektaka imena poput Budizma, Kranstva, Islama, i tako dalje; ve bi radije umjesto njih upotrijebio izraz religija, jer ja ne inzistiram prosto na doktrini bilo koje pojedinane religijske sekte ve na samoj religiji...

Sutina religije je da ljudi (upo)znaju Veliku Milost i time njezinu Istinu, i primjenjuju ih u svojem svakodnevnom ivotu... Cjelokupnost religije je Istina... Istina je postojala puno prije Isusa Krista ili nego je Buda bio roen (ali) oba utemeljitelja su percipirali Istinu i objavili je svijetu.2

Zanimljivo je da je Suzuki, ovako rano u svojoj karijeri, zapisivao ideje sline onima koje su bile podupirane od strane Swedenborga, koji je takoer pisao o univerzalnoj crkvi koja ukljuuje sve religije ukoliko vjeruju u jednog Boga i klone se zla. Ipak, u tom vremenu Suzuki vjerojatno nije bio upoznat sa Swedenborgovim knjievnim djelima, poto je on na djela vedskog mistika po prvi puta naiao kada je ivio u Sjedinjenim Dravama izmeu 1897 i 1908. U tom vremenu je on radio kao urednik za Open Court Izdavaku Kuu, pod vodstvom Amerikog uenjaka Paul Carusa, koji je bio pristalica Monizma ili 'nauke religije'.3

5

U 1907, dok je jo ivio u Sjedinjenim Dravama, Suzuki je upoznao Beatrice Lane, rodom iz Bostona, koja je studirala i na Radcliffe Fakultetu i na Columbia Sveuilitu pod takvim uiteljima kao to su William James, Josiah Royce, i George Santayana. Lane je bez ikakve sumnje bila upoznata sa djelima E. Swedenborga kroz svoje studije filozofije i religije (otac Williama Jamesa, Henry James stariji, je bio vrlo dobro poznati itatelj Swedenborga). tovie, u ulici Quincy u Bostonu stoji Swedenborgova Kapela, gdje je mnoge godine vrlo

utjecajan Swedenborgijanski sveenik William Worcester, bio sila koja je pokretala vjersku zajednicu. Moe biti da je Lane pridonijela Suzukijevom zanimanju za Swedenborgove spise. Suzuki i Lane su se vjenali u Japanu 1911. Nakon njihovog vjenanja je i sama Lane postala Budistiki uenjak, objavivi 1931 godine Shingon kola Mahyna Budizma. Osvrui se na svoje godine braka, Suzuki je napisao:

Od samog poetka naeg branog ivota, uzajamna predanost je bila fokusirana na proglaavanje Istonjake misli Zapadnim ljudima. Mi nismo imali druge radosti i sree nego promicati, uz pomo naih vlastitih (moguih) nastojanja, ovo komunikacijsko razumijevanje izmeu Istoka i Zapada.

Pa ipak, govorei prema naim vlastitim osjeajima, mi smo jedino izmeu nas osobno mogli komunicirati o onome to mislimo o religijskim pitanjima bez posebnog obaziranja na vanjski utjecaj. Ali obadvoje smo u ovom pravcu bili voeni odreenom vrstom sudbine.4

Suzuki se vratio u Japan 1909, gdje je postao predava na Engleskom jeziku na Gakushin i Tokyo Sveuilitu, specijalizirajui William Blakea, pisca na kojeg su knjievna djela Emanuela Swedenborga uvelike utjecala. U 1910 je objavio Tenkai to Jigoku (Raj i Pakao) kao prvi Japanski prijevod Swedenborgovih teolokih djela sa jednog Engleskog izdanja. U toku ove iste godine, Suzuki je prisustvovao Meunarodnom Swedenborgovom Kongresu u Londonu gdje je sluio kao potpredsjednik. Ali godine 1913-1915 su vidjele Suzukija kako pojaava svoje prouavanje Swedenborga: on je 1913 napisao Suedenborugu: u 1914 je na Japanski preveo Novi Jeruzalem i Njegova Nebeska Doktrina (Shin Erusaremu to Sono Kysetsu), to je bilo popraeno sa prijevodima Boanske Ljubavi i Boanske Mudrosti (Shinchi to Shin'ai) u 1914 i Boanske Providnosti (Shinryo Ron) u 1915. Ovaj period prouavanja Swedenborga je bio popraen sa devet godina dugim razdobljem tiine o ovom predmetu, sve dok Suzuki nije objavio lanak na devet stranica o Swedenborgu u 1924 godini. U ovom kratkom eseju naslovljenom ''Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile'' ('Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan') [vidi Bernsteinovo predstavljanje, zabiljeka br. 8], Suzuki objanjava nebesku nevinost i aneosku spoznaju kako svo dobro izvire iz Boga. Drugi Swedenborgovi pojmovi poput korespondencija, slobodne volje i ravnovjesja su takoer raspravljani. Nakon ove publikacije, Suzuki je utljiv (bar javno) o Swedenborgu. Pitanje da li je Suzuki ikad imao na umu ili pisao o Swedenborgu nakon 1920-ih intrigira izuavatelje Swedenborga, iako veina Suzukijevih studenata smatra da se utjecaj vedskog mistika odnosi na sredinu Suzukijevog ivota. Ipak, dijelii zagonetke moda nedostaju; iako se Suzukijeva sabrana Japanska djela sastoje od trideset i dva toma, Suzuki je napisao brojna djela na Engleskom od kojih mnoga jo nisu bila objavljena na Japanskom. Sva njegova djela, o temama koje se kreu od Zen Budizma do razliitih kol Mahyna Budizma, su dokaz cjeloivotne potrage Budistikog uenjaka za satorijem (prosvjetljenjem). Nas se nesumnjivo podsjea na ono to je Suzuki osobno napisao o Swedenborgu u Suedenborugu: '(Njegove) 84 godine ivota su bile u potpunosti posveene nauci i religiji.' I Suzukijevih 96 godina ivota je takoer bilo posveeno religiji, srodan duh iznad vremena i prostora. Postoji, meutim, jedan Suzukijev student koji osjea kako je Swedenborgov utjecaj na Japanskog uenjaka moda sezao dalje nego je to ranije bilo priznato. U spomen eseju o Suzukiju, Kiyoto Furuno je napisao:

itao sam Suedenborugu kojeg je napisao Suzuki, i po njemu sam dobio osjeaj da je Suzuki bio Swedenborgijanac. Sasvim je istinito da je Zen Budizam diljem svijeta bio uveden od strane Suzukija, ali je takoer istinito da je on prvi uveo Swedenborga u Japan... Ja nagaam da je (Suzukijeva) temeljna misao bila vie ili manje pod utjecajem Swedenborga. Izgleda mi da je Suzuki bio sposoban prevesti Zen Budizam na Engleski sa takvom jednom otroumnou i jasnoom jer je u njegovim ranijim godinama Suzukijev mozak prethodno bio treniran sa Swedenborgovim misticizmom.'5

Kao prvi prevoditelj i izdava Swedenborgovih izvornih Latinskih tekstova na moderni Japanski, ja razumijem potekou ukljuenu u zanat prevodioca. Andrew Bernsteinov prijevod Suedenborugua i 'Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan' uzima Suzukijev klasino stiliziran Japanski i prevodi ga na moderan Engleski. Sretan sam da je sada jedan izvrstan Engleski prijevod Suzukijevog poticajnog djela dostupan Swedenborgijancima i studentima sa engleskog govornog podruja. Zabiljeke 1. D.T. Suzuki, Suzuki Daisetsu Zensh (Sabrana djela Daisetsu Suzukija), tom. 23, ur. Shkin Furuta (Tokyo: Iwanami Publishing Company, 1982), 13. Svi prijevodi na Engleski jezik su uraeni od strane autora ovog uvoda. 2. Ibid., 57 58

6

3. Mogue je da je Suzuki po prvi put uo za Swedenborga na Svjetskom Saboru Religija, odranom u Chicagu u 1893; on je bio prevoditelj za Shaku Sena. Sabor je bio pokrenut od strane Swedenborgijanskog advokata Charles Carrol Bonneya, koji je odrao uvodni govor; est Swedenborgijanaca su takoer odrali govore na plenarnoj sjednici. Vidi L.P. Mercer, ur., Novi Jeruzalem na Kongresima Svjetskih Religija u 1893 (Chichago: Zapadno Drutvo Nove Crkve). Bonney i Carus su suraivali u naporima da poprate zbivanja na Saboru, i Bonneyev lanak 'Postanak Kongres Svjetskih Religija u 1893' je bio izdan u 'Monistu'. 4. D.T. Suzuki, Suzuki Daisetsu: Hito to Shis (Daisetsu Suzuki: Njegova linost i njegova razmiljanja), ur. S. Hisamatsu, S. Yamaguchi, i S. Furuta (Tokyo: Iwanami Publishing Company, 1972), 182. 5. Ibid., 80 81

7

Predgovor

Andrew Bernstein Zapoeo sam prevoditi ova djela D.T. Suzukija prije dvije godine na zahtjev Leonarda Foxa iz Swedenborgove Asocijacije. U to vrijeme sam samog zadatka to se tie bio bojaljiv: Ja sam ve ranije radio na Suzukiju u mojim studijama o Japanskoj religijskoj povijesti, ali nisam bio upoznat sa Emanuelom Swedenborgom ili sa Suzukijevim zanimanjem za njega. Kako sam zalazio u projekt, postao sam sve vie zaintrigiran i sa Swedenborgom i sa mladim Suzukijem koji ga je toliko cijenio. Suzukijev Japanski je predstavljao poseban izazov. Napisani u prvim dekadama 20-og stoljea, Suedenborugu i 'Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan' koriste klasinu gramatiku i nain izraavanja koji itanje ine tekim za nekog tko je vie upoznat sa sadanjom Japanskom praksom. Pokuao sam prikazati to je mogue vjerniji prijevod, iako je bilo koji prijevod neizbjeno djelo osobnog tumaenja. Djela ovdje prevedena se mogu pronai u Suzuki Daisetsu Zensh, kompletu od 32 toma Suzukijevih sabranih djela. Problemi prevoenja su mi postali posebice jasni kada sam pokuao vratiti nazad u Engleski Swedenborgove odlomke koje je Suzuki preveo na Japanski. Suzuki je bazirao svoje prijevode Swedenborgovih djela na Engleskim prijevodima sa originalnog Latinskog. Iako Suzuki nikad nije direktno citirao te prijevode, Ja sam obino bio u stanju locirati Engleske verzije koje su toliko blizu odraavale Suzukijev Japanski da sam ih ja smatrao za njegove izvore. Meutim, ovo je bilo zakomplicirano injenicom da su se Suzukijevi prijevodi ponekad razlikovali od standardnih Engleskih prijevoda Swedenborgovih djela, kako ih je objavila Swedenborgova Zaklada. Nesukladnosti izmeu Japanskog i standardnog Engleskog su citirani u zabiljekama. Drugo standardno pozivanje koriteno za pisma i uspomene su tri toma Dokumenata u vezi s ivotom i karakterom Emanuela Swedenborga, ur. R.L. Tafel (London: Swedenborgova Zajednica, 1875-1877). Ovaj projekt ne bi mogao biti zavren bez pomoi mnogih ljudi. Posebno hvala Keith Vincentu i Zenno Yasushiu, koji su proveli duge sate pomagajui mi odmrsiti Suzukijev Japanski. Takoer sam zahvalan Wayne Yokoyami, Nagashima Tatsuyi*, i Kosho Iwasaburou, kao i Robert Sharfu, Roger Corlessu, i Kirita Kiyohideu za njihovu asistenciju. Swedenborgijanski uenjaci Donald L. Rose, George F. Dole, William R. Woofenden, i Leonard Fox su mi pomogli u provjeravanju mojih zabiljeki o Swedenborgu, esto locirajui Suzukijeve Engleske izvore kada sam ja sa time imao potekoa. Zaista, ovaj projekt ne bi bio poduzet bez jakog poticaja Leonarda Foxa, koji je pomogao na vie naina nego to ja to ovdje mogu navesti. Hvala takoer ide Mary Lou Bertucci, koja je moje djelo vodila kroz postupak tampanja. I, konano, hvala mojoj obitelji i prijateljima to su stajali uz mene u ovome i svemu to inim. *U predgovoru, predstavljanju, i zabiljekama poglavlja Suzukijevih prijevoda, koriten je tradicionalni Japanski red u kojem je obiteljsko ime popraeno sa danim imenom.

8

Predstavljanje Andrew Bernstein U ljeto 1954, za vrijeme sastanka sa uenjacima religije Henry Corbinom i Mircea Eliadeom, D.T. Suzuki je bio zapitan kakve slinosti je pronaao izmeu Mahyana Budizma i teologije Emanuela Swedenborga. Prema Corbinu, Suzuki je iznenada zavitlao licu i izjavio, 'Ova lica se sada nalazi u Raju... Mi smo sada u Raju.' U toku razgovora koji je slijedio, Suzuki je nastavio dalje rekavi kako je Swedenborg bio 'va Buda sa sjevera.'1 Zato je Suzuki, ovjek uvelike odgovoran za to to je 'Zen' postao domaa rije, izjednaio Swedenborga, vedskog naunika osamnaestog stoljea koji je postao mistik, sa Budom? Pregledavajui Suzukijeve spise iz 1950-ih i 1960-ih, ovjek pronalazi samo jo nekoliko drugih pozivanja na Swedenborga. Na primjer, u jednom eseju koji datira oko 19502, Suzuki samo izjavljuje da 'Swedenborgova doktrina o korespondencijama vrijedi takoer i u Budizmu.'3 Na nesreu, Suzuki ne raspravlja na dugo i iroko o ovoj doktrini, i spominje je jedino u prolazu. Drugo kratko pozivanje na Swedenborga se pojavljuje u govoru iz 1960 naslovljenom, 'Zen i Filozofija'. Ovdje Suzuki kae da svijet Zena nije filozofski ve poetski, i kasnije biljei da isto vai i za 'Novi Jeruzalem', duhovno doba za koje Swedenborg kae kako je ve zapoelo u duhovnom svijetu i trebalo je zapoeti u naem vlastitom. Suzuki nadalje objanjava da ovaj svijet poezije ne smije biti pomijean sa pukim 'laima', i da na njega ne bi trebalo gledati kao na carstvo potpuno izdvojeno od zemaljskog.4 Ali jo jednom Suzukijevo citiranje Swedenborga slui jedino kao kratak primjer i incidentno je raspravi u cjelini. Zaista, u knjizi gdje se Swedenborg mogao pojaviti u poprilino velikoj mjeri, Misticizam: Kranski i Budistiki (1957), Suzuki ga spominje samo jednom. On u prilogu pie kako nas Budistiko uenje o seobi dua, koje je bazirano na pretpostavci o etiki zasluenoj kazni, 'podsjea na Swedenborgovu doktrinu o korespondencijama, prema kojoj stvari na zemlji korespondiraju sa stvarima na nebu ili u paklu.'5 Vei dio knjige je meutim posveen Budistikoj interpretaciji Meister Eckharta, srednjovjekovnog Dominikanskog mistika. Zato je tako malo prostora posveeno 'Budi sa Sjevera' u Suzukijevim kasnijim knjievnim djelima, a posebice u knjizi koja se bavi sa Kranskim misticizmom?6 Unato tome, Suzuki je izmeu 1910 i 1915 preveo etiri vanija Swedenborgova djela i takoer je napisao malu knjigu o Swedenborgovom ivotu i razmiljanju, Suedenborugu, koja je ovdje prevedena na Engleski.7 Nadalje, njegov esej iz 1924 godine, ''Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile''8 zavrava sa, 'Postoji jo mnogo toga to elim napisati u svezi Swedenborga, ali to ostaje za neki drugi dan.'9 Taj dan nikad nije doao, ali je oigledno iz njegove primjedbe Henry Corbinu da se Suzuki takoer nije odrekao Swedenborga i njegovog uenja. Zapravo, Furuno Kiyoto je u spomenici za Suzukija napisao kako je otkrio da je Suzukijeva temeljna misao vie ili manje bila pod utjecajem Swedenborga.'10 Japanski Swedenborgijanac Nagashima Tatsuya je Suzukija provizorno nazvao 'kripto-Swedenborgijancem', sugerirajui da je njegovo kratkotrajno ali intezivno angairanje oko Swedenborgovih djela odredilo njegov pristup religiji openito.11 Meutim, pitanje o utjecaju je teko. Obadvojica, Suzuki i Swedenborg, su stvorili toliko veliki knjievni opus da bi uporan istraitelj vjerojatno mogao locirati odreeni broj slinosti. A iako je Swedenborg bez ikakve sumnje utjecao na Suzukija, on je vedskog mistika prije svega gledao kroz lee ve oblikovane Budizmom; Emersonovim transcendentalizmom; Njemakim idealizmom; Monizmom; i, naposlijetku, filozofijom Williama Jamesa. Razvrstavati utjecaje i afinitete meu ovim razliitim pravcima razmiljanja bi bila dugotrajna vjeba u razmrsivanju onog to se uvelike svodi na pitanje to je bilo prije 'koko ili jaje'.

9

Na kraju, Suzuki je odabrao primjeniti pojam 'Zen' da bi imenovao univerzalnu istinu koju je on percipirao kao temelj sve religije i filozofije. Ve od 1895, kad je bio 25 godina star, Suzuki je napisao esej iz ijeg naslova se moe puno zakljuiti, 'Emersonov Zen';12 i godinama kasnije, u Istonjakom Budisti, on je izriito izjavio:

Po mom shvaanju, Zen je ono konano sve filozofije i religije... Zen nije nuno izdanak samo Budistike filozofije. Jer ja ga pronalazim u Kranstvu, Islamu, u Taoizmu, i ak u Konfuijanizmu... Zen je ono to ini da religijski osjeaj struji kroz njegov prikladni kanal i ono to daje ivot intelektu.'13

Jasno je da se, usprkos njegovoj izloenosti razliitim kolama razmiljanja, Suzuki osjeao najudobnije djelovati kroz okvir Zen Budizma. Kako onda moemo objasniti njegov interes za Swedenborga? Sam Suzuki pronalazi u Suedenborugu i 'Swedenborgovom vienju Neba i 'Vie-Sile'' srodnosti izmeu Swedenborgove misli i Budizma. Ali Suzukijeva sklonost ka pronalaenju iste istine u razliitim religijskim sistemima i misliocima mu je omoguila da tijekom cijele njegove karijere crpi iz cijele gomile izvora. Da bi odgovorili na pitanje 'Zato se Suzuki, jedno odreeno vrijeme, angairao oko Swedenborga sa tolikim intenzitetom?' i nakon toga na pitanje koje se prirodno namee 'Zato je on kasnije izgubio taj intenzitet?' mi ne bi trebali gledati na bezvremene slinosti, ili 'korespondencije' koje je Suzuki moda pronaao izmeu Swedenborga i Budistike misli, ve umjesto toga u one jedinstvene kvalitete koje su Swedenborga uinile svrsishodnim u odreenom periodu njegovog ivota. Ukratko, odgovor na ova pitanja zahtijeva objanjenje utemeljeno ne na teolokim slinostima, ve na povijesnim prilikama. Na jednoj razini, Suzukijev interes za Swedenborga lei u jednostavnoj injenici da je Swedenborg bio 'moderan' u kasnom devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeu, prisvajajui panju Henri Bergsona, W.B. Yatesa, William Jamesa, i mnogih drugih istaknutih mislioca i pisaca.14 Swedenborg je u sutini bio nepoznat u Japanu; ali Suzuki je izmeu 1897 i 1908 ivio u Americi, gdje su se za vrijeme devetnaestog stoljea mnoile Swedenborgijanske crkve. Ohrabren od strane Zen opata Shaku Sena, Suzuki je proveo jedanaest godina u Illinoisu radei za Paul Carusa, Njemakog useljenika koji je kroz svoju 'Religiju nauke' ili 'Monizam' podravao izmirenje religijskog i naunog miljenja.15 Uronjen u Monistiki projekt, Suzuki bi bio imao veliku izloenost Swedenborgu, ovjeku koji je izvjetavao o svojim vlastitim mistinim iskustvima i otkriima sa hladnim razumom naunika. Ali bilo je to u stvari u Londonu, na njegovom putu nazad u Japan u 1908, da je Suzuki bio pozvan da se detaljno pozabavi sa Swedenborgovim djelom i prevede ga na Japanski. U Londonu utemeljena Swedenborgova Zajednica ga je zamolila da prevede Nebo i Pakao, koji je onda bio tampan u 1910. Te iste godine, Suzuki se iz Japana vratio nazad u Englesku da bi na Meunarodnom Swedenborgovom Kongresu sluio kao 'potpredsjednik'.16 On je poslije toga preveo Swedenborgove Novi Jeruzalem i Njegova Nebeska Doktrina (1914), Boanska Ljubav i Mudrost (1914), i Boanska Providnost (1915). Pripremljen svojim iskustvom sa Monizmom, Suzuki je bio voljan napraviti poetni prijevod Raja i Pakla, ali kako objanjavamo njegov produeni interes za Swedenborga? Uvod za Suedenborugu sadri jednu urgentnost koja ukazuje da je Suzuki imao vie od usputnog interesa za ovog vedskog mistika:

Sada, u Japanu, podruje religijskog razmiljanja naposlijetku dosee stanje krize. Oni koji ele kultivirati svoj duh, oni koji oplakuju vremena, apsolutno moraju poznavati ovog ovjeka (Swedenborga). To je razlog za ovu knjigu.17

U predgovoru koji je slijedio nakon ovog uvoda, Suzuki jasnije objanjava na to je mislio pod neminovnom 'krizom':

Detaljnije promatrajui sadanje stanje duhovnog ivota u Japanu, izgleda da su ljudi umorni od povrnosti nae materijalistike, industrijske kulture, ali ne znaju gdje se okrenuti. Obadvoje, i vlada i ljudi osjeaju potrebu za religijom, pa ipak nije bilo adekvatno istraeno kako se ovoj potrebi moe udovoljiti.18

Za vrijeme njegovog boravka u Americi, Japan je doivio naglu urbanizaciju i industrijalizaciju. trajkovi su porasli zajedno sa brojem tvornikih radnika, a javni masovni protesti, poput demonstracija protiv porasta vozarine tramvajem u 1906, su postali sve uobiajeniji. Obrazovna politika je poveala red upravnih klasa koje su se, iako u boljoj situaciji od manualnih radnika, takoer naprezale pod pritiskom moderne, kapitalistike ekonomije. Otueni zahtjevima mehaniziranog naina ivota, mnogi su se u obrazovanoj srednjoj klasi okrenuli potrazi za svojom 'dubljom prirodom.'

10

Ova 'kretnja na unutra', kako ju Thomas Rimer naziva, je bila posebice naglaena meu mladima Japanskih viih kola i sveuilita.19 Nakon Meiji revitalizacije iz 1868, vlada je instrumentirala masivan napor da bi izgradila institucije, ukljuujui nacionalni sistem kolstva.20 Ali Japanski privilegirani mladii su na prijelazu stoljea uzeli ova postignua zdravo za gotovo troei sve vie i vie vremena u potrazi za smislom ivota. Ova potraga je velikim dijelom bila formirana Njemakim idealizmom, kojeg su propovijedale takve osobe poput Raphael Koebera, koji je bio profesor filozofije na Tokyo Sveuilitu od 1893 do 1914. 'Moji studenti su svi filozofi, i kao filozofi oni su vojnici koji se sa duhovnim orujem bore za irenje Zeitgeista' (Duh vremena, Njem.; primj.

prev.), Koeber je jednom izjavio. Uitelji-filozofi poput Nishida Kitara (koji je, sasvim sluajno, sreo

Suzukija u svojoj sedamnaestoj godini i nakon toga mu cijelog ivota bio prijatelj) su doveli ovu gorljivost na razinu viih kola, formirajui grupe izvan regularnog programa studiranja poput Zajednice itatelja Goethea.21 Ipak, ostali meu Japanskom elitom su smatrali kako je ovo istraivanje unutranje linosti nezdravo, jer je potkapalo Meiji ideal javno angairanog 'gospodina' (shinshi), koji je sada vie nego ikad bio potreban da bi utvrdio dravu protiv valova socijalnog nemira. Zabrinutost u svezi tako zvanog 'retreatizma' (taihoshugi) je bila stimulirana samoubojstvom Fujimura Misaoa 1903, visokokolskog djeaka koji je sa vrha tri stotine stopa visoke litice skoio u uvalu spektakularnog Japanskog Kogon vodopada. Prije nego se ubio, on je svoj epitaf 'Osjeaji na litici', ugravirao u jedan hrast. Njegove posljednje rijei, jednim dijelom, glase: Postoji, naposlijetku, samo jedna rije za istinu: 'neshvatljivo.' Moja agonija nad ovim pitanjem me dovela, konano, do odluke da umrem. A ipak sada, dok stojim na litici, U mojem srcu nema zabrinutosti. Ja shvaam, po prvi put, da je velika tuga jedno sa velikom sreom.'22 Fujimura je, umirui na nain kako je umro ne za obitelj, kolu, ili svoju zemlju, ve isto zbog 'egocentrinog' razloga, postao nacionalno slavna linost. Uzbuna zbog gubitka 'dravnih ideala', simptomi ovog gubitka su bili 'retreatizam' na jednu stranu i socijalizam na drugu, je porasla kroz prvo desetljee dvadesetog stoljea i rezultirala je u Boshin Carskom Pismenom Odgovoru iz 1908. Ovaj dokument je osudio preobilje 'privatne aktivnosti' i naglasio vanost 'sjedinjenja i visokih i niskih osjeaja' putem 'nacionalne moralnosti' (kokumin dtoku).23 Zadatak obnavljanja graanske vrline je bio prigrljen na slian nain i od strane Budistikih i od strane Kranskih organizacija, isto kao i od strane Shinto hramova, kojih se onda stopilo i ukinulo na tisue da bi ispunili vladinu politiku administrativne standardizacije.24 Vladina prisilom hranjena moralnost je meu intelektualcima jedino intenzivirala potragu za 'rezervatom' slobode djelovanja i govora izvan dravne moi, carstvo koje je uveliko podpalo pod naslov bunka, to je Japanska aproksimacija Evropske rijei 'kultura'.25 Ovo sveto mjesto osobnog oplemenjivanja, koje je premaivalo sekularni svijet politike i 'civilizacije maine', je takoer bio esto kombinirano sa oblau 'religije' i 'duhovnosti'. U 1919, na visokoj koli gdje je Fujimura est godina ranije poinio samoubojstvo, lanovi Kluba Raspravljanja su odaslali slijedeu izjavu:

Danas se Klub Raspravljanja kree brzo u pravcu religijskih i duhovnih stvari... Naa panja za probleme vanjskog svijeta opada, i javlja se osjeaj da mi sebe trebamo udaljiti od direktnog ukljuivanja u politiku spavaonice.26

Umjesto 'spavaonice' stavite 'drave', i gornja izjava ukratko izlae stav mnogih intelektualaca u irem drutvu. Udaljavajui se od vanjskih poslova, takvi pisci poput Abe Jira i Kurata Hyakuza su stvarali jednu tjeskobom-pokretanu ispovijednu literaturu koja je bila popularna meu Japanskim brzo rastuim srednjim klasama drutva. Proizvoai ove literature su se okupljali pod zastavom 'individualizma' (kojinshugi). Pa ipak oni su bili kritizirani od strane reformista koji su prisvojili isti taj moto. Ovi su ukljuivali feministe, socijaliste, i druge socijalno angairane individualiste koji ne samo da su bili prezrivi prema javnom moralu ve su ga htjeli promijeniti.27 Umjesto da gledaju na kulturu (ili uosobljenu 'religiju') kao na manastir za trajno povlaenje, oni su je vidjeli kao bazu za lansiranje reformistikih socijalnih pokreta. Ikuta Chk, izdava asopisa Hanky, sumirao je ovu dijalektiku poziciju kada je 1914 napisao, 'Jedino unaprijeivanjem samog sebe se zajednica moe unaprijediti; a ovjek moe sebe unaprijediti jedino ako unaprijedi zajednicu.'28 Suzuki je takoer zagovarao jedan angairani individualizam koji je u jednu ruku bio protivan nepromiljenom statizmu a u drugu samo-orijentiranoj introspekciji. Suzuki je od 1909 do 1921 poduavao Engleski u elitnoj srednjoj koli Gakushin (Plemikoj koli). Dok je bio tamo, on je upozorio svoje privilegirane uenike:

Individualizam nije sebinost; on znai postati svoj vlastiti gospodar. Sa stajalita etike, to je neto to u dananje vrijeme nedostaje mladim ljudima. Naravno, individualizam takoer ima opasnosti, ali ovjek ne smije omalovaavati njegove zasluge. Mene to se tie, ja u se drati njegovih zasluga.'29

Suzuki nije javno zagovarao ravnopravni individualizam. Odraavajui noblesse oblige (moralna obaveza koja pripadnike vie klase obavezuje na odreeno djelovanje, Fra.; primj. prev.) etiku Amerikog liberalizma, on je umjesto toga poticao obrazovanu elitu da svoju privilegiju iskoristi tako da pomogne zajednici.30 Ipak, takvi osjeaji su bili u sukobu sa ratnikim duhom generala Nogi Maresuke, naelnika Gakushina, koji je javno pokazao svoju etiku neosporne lojalnosti kada je cara Meijia slijedio u smrt 1912 godine. Vijesti o Nogijevom samoubojstvu okirale su naciju i prouzroile pravu buru rasprava. Neki su njegovu gestu osudili kao izopaenu i

11

retrogradnu, dok su drugi hvalili njezinu istou duha. Suzuki je u vezi s akcijom svog nadreenog diskutirao da nije na drugima da sude Nogija, dodajui ipak kako su 'oni koji ga imitiraju lude.'31

Nakon smrti Cara Meijia, i predanog generala Nogija, Japan je uao u novu vladavinu pod Carom Taishm. Nacija je ve u ranijim godinama prola kroz promjene popraene snanim trzavicama, ali careva smrt je za mnoge izgledala kao da obiljeava smrt jednog starog doba i roenje novog. Brige koje su vodile do Boshin Carskog Pismenog Odgovora u 1908 su se jedino poveale sa promjenom u Taish. Branioci drave i graanske vrline su bili posebice zabrinuti za novu generaciju, koja je bila, rijeima novinara Tokutomi Soha,

sva podijeljena izmeu nezainteresirane, bezbojne mladei, i oajne mladei koja se muila sa ivotnim problemima, ka-uspjehu-usmjerene mladei koja je noena groznicom napredovanja u svijetu (rishin shusse), i sluajevima mladei bez ikakve ambicije. Ovo je mlade Taisha.'32

Odgovor drave na ove brige je bila promocija 'nacionalne moralnosti' kroz njezin sistem Shinto hramova i Budistiko i Kransko izgraivanje. Ali usred ovog generalnog osjeaja duhovne krize, Suzuki je propisao prilino drugaije rijeenje u svojem uvodu za Suedenborugu. Nakon to je primjetio potrebu da se obnovljena duhovnost suprotstavi 'povrnosti nae materijalistike, industrijske kulture', Suzuki pie:

Institucionalna religija je naravno povezana sa narodom kao cjelinom; ali u jednom pogledu, religija je potpuno individualna, i rukovoena je sa takvim stvarima kao to su temperament, ukus, obrazovanje, i okolnosti u kojima se nalazi pojedinac. Prema tome, ak je i drava nemona nametnuti religijsku revnost protiv ljudske volje. Nadalje, ljudska srca se ne mogu pridobiti jednostavno kroz inerciju tradicije. Religija nesumnjivo donosi plodove jedino iznutra, cvjetajui prirodno poput cvijeta. Zato je kao reakciju na religijsku e u ljudskim srcima nuno predstaviti razliita vjerovanja i filozofije iz mnogih mjesta i dati ljudima da odaberu u skladu sa onime to odgovara njihovim prirodnim tenjama.33

Suprotno dravnoj politici standardizacije Suzuki promovira 'slobodno-trite' religijskih ideja. Umjesto da se bore sa potroakom etikom modernog Japana, on kae, uitelji bi joj se trebali prilagoditi tako to bi duhovno trite opskrbljivali sa onoliko puno vrsta razmiljanja koliko je to mogue. Suzuki opet ponavlja svoje suprotstavljanje dravnoj kontroli religije kada u poglavlju o Swedenborgovom 'Karakteru i nainu ivota' napominje da je Swedenborg bio prisiljen objaviti svoja religijska djela u Engleskoj i Nizozemskoj poto njegova domovina, vedska, ne bi dozvolila irenje njegovih neortodoksnih uenja.34 Da bi dokazao svoje stajalite Suzuki je mogao odabrati iz mnotva slobodoumnika, ali on je odabrao Swedenborgov ivot da bi predoio 'model za pojedinca'. to ini Swedenborga tako interesantnim? Iako Suzuki zasigurno cijeni njegovu teologiju, on je posebice zainteresiran prikazati Swedenborga osobu: 'On je bio ovjek od duha; i sada, u dvadesetom stoljeu, mi smo inspirirani snagom njegove osobnosti. I da je samo iz ovog razloga mi bi se trebali upoznati sa njegovim ivotom.'35 U Suedenborugu, Suzuki ovaj ivot dijeli na dvije polovice, i posveuje poglavlje svakoj. U prvom poglavlju Suzuki opirno izvjetava o Swedenborgovim naunim ostvarenjima, ukazujui da ova nisu bila ograniena na teoretsku naobrazbu, ve su se irila do takvih praktinih tehnologija kao to su metalurgija i strojarstvo. Swedenborg je primjenjivao svoje znanje dok je sluio kao 'izvanredni prisjednik pri Rudarskom Birou', to je u to vrijeme u vedskoj bila kritina pozicija. Suzuki napominje da je Swedenborg takoer napisao vrijedno djelo o nestalnosti vedske valute te da je objavio prvi tekst algebre u vedskoj. Kako bi ostvario ove zadatake, Swedenborg je studirao u tuini u zemljama poput Njemake i Nizozemske, gdje su matematika, fizika, i druge nauke Evropskog Prosvjetljenja bile naprednije. Slika koju dobijamo o Swedenborgu je ona praktinog mladog ovjeka zaokupljenog prenoenjem znanja kontinentalne Evrope svojoj domovini, i ni jedan Japanac koji ovo ita u 1913 ne bi promaio paralelu koja je bila povuena izmeu Swedenborga u ranom osamnaestom stoljeu i tvoraca Meiji drave srednjeg- do kasnog- devetnaestog stoljea. 'Meiji oligarsi' su takoer odlazili na misije u Evropu da bi stekli znanje iz prve ruke o modernim institucijama i uveli ih u Japan, stvarajui, kao u sluaju vedske, narodnu dravu koja se mogla takmiiti sa ostatkom moderniziranog svijeta. Swedenborg je bio istinski shinshi, gospodin vrstog karaktera koji je utjelovljavao Meiji vrijednosti samo-portvovnosti i nacionalizma. On svojoj zemlji nije jedino donio tehniko znanje, ve je takoer sluio u Plemikom Domu od vremena kada je njegova obitelj bila oplemenjena u 1719 godini (kada je Swedenborg bio 31 godinu star). injenica da Swedenborg nije bio obina osoba ve baron je morala imati poseban znaaj u sluaju Suzukija, koji je tada nauavao mjeavinu Engleske i liberalne etike sinovima Japanske aristokracije.

12

U drugom poglavlju, Suzuki opirno izvjetava o mistinim iskustvima koja su transformirala Swedenborgov ivot, primjeujui da su mu ta iskustva najprije prouzroila velike patnje. Ali Swedenborg je na kraju prihvatio svoja otkrovenja i energiju koja je izvorno bila posveena nauci je prelio u pripovijedanje i interpretiranje svojih

susretanja sa duhovnim svijetom. Ova kasnija polovica Swedenborgovog ivota, u kojoj se on okrenuo od

svojih studija vanjskog svijeta ka istraivanju unutranjeg svijeta, korespondira sa generalnom 'kretnjom na unutra' meu intelektualcima kasnijeg Meiji i Taish Japana. Ali Suzuki naglaava da Swedenborgov okret ka misticizmu i religiji nije predstavljao potpuno odbacivanje njegove prijanje linosti. On ukazuje da je Swedenborg u duhovni svijet donio istu vrstu istraivakog entuzijazma kao i ranije u fiziki svijet:

Osjeajui kako su njegova prijanja filozofska i nauna prouavanja bila udaljena od Boanske volje i nepovezana sa njegovim pravim pozivom, njegov se stav u potpunosti promijenio. Meutim, od onog to sam ja vidio, nema velikog, nepremostivog jaza izmeu Swedenborgove tako zvane zemaljske karijere i njegove duhovne karijere, poto njegova ranija razmiljanja i osjeaji ukazuju neprekinutost sa njegovim duhovnim ivotom...'

Nakon to je raspravljao Nebeske Tajne, mnogotomno izlaganje duhovnog smisla knjig Postanka i Izlaska, Suzuki takoer kae:

Ovdje treba primjetiti jednu stvar, naime, Swedenborg je, usprkos stvaranja takvog jednog ogromnog djela, nastavio ispunjavati svoje obaveze kao lan Plemikog Doma izraavajui, bez ikakvog ustruavanja, svoja dominantna stajalita o vedskim javnim financijama i administraciji. Ta stajalita nisu bile neodreene, matovite, i apstraktne izjave kakve su obino davali uenjaci i religijski mislioci. Njegovi konkretni planovi su uvijek prodirali pravo u samu sr pokvarenosti njegovih dana.37

Ovdje Suzuki kritizira tjeskobom-voene individualiste i njihovo povlaenje iz politike. On demonstrira da ne mora postojati 'nepremostivi jaz' izmeu javne dunosti Meijia i osobne introspekcije Taisha. ovjek uistinu moe pokuati unaprijediti zajednicu dok tei k osobnom prosvjetljenju, i bez da se potini dravnoj ideologiji. Oblast 'kulture' ili 'duhovnosti' ne bi trebala biti trajni uzmak iz svijeta, ve umjesto toga mjesto gdje se ui kako prevladati okove ega i pomoi drugima. Suzuki naglaava ovo stajalite kada kae da je prema Swedenborgu,

Spasenje samo vjerom nemogue; mi moramo priznati da plod spasenja nije roen sve dok nisu nadodani dobroinstvo i ljubav... Presudno je od poetka imati ponizno srce i, priznavajui svoje grijehe, gomilati dobra djela kao to pristaje ljubavi i mudrosti.38

U svojem predgovoru, Suzuki takoer navodi odbranu Swedenborgove religije od strane Grofa Anders von Hpkena, koji je napisao kako 'Ova religija, ispred, i u viem stupnju od bilo koje druge, mora stvoriti najpotenije i najmarljivije subjekte; jer ova religija ispravno smjeta oboavanje Boga u primjene.'39 Kasnije u knjizi, Suzuki dalje pie kako je Swedenborgov nain ivota bio izvanredno jednostavan i da je on nastavio biti skroman, umjeren i marljiv sve do same smrti. Ovo promaknue religije kao sredstva za izgradnju moralnog karaktera je u skladu sa predavanjem iz 1911 kojeg je Suzuki odrao o Zen Budizmu, kojeg je on tada prikazao kao 'moralni nakovanj na kojem se va karakter neprestano kuje.'40 Ali prije nego to je drao svoja predavanja o Zenu i Japanskoj kulturi u 1936 u Engleskoj i Americi (sponzorirana od strane Japanskog Ministarstva Vanjskih Poslova), Suzuki je prestao izraavati takve osjeaje. Pred licem rastueg militarizma i nacionalizma, i on je takoer uzmakao u uosobljenu estetiku. Na primjer, usporedite raniju izjavu o Zenu kao 'moralnom nakovnju' sa ovom tvrdnjom iz Zen i njegov utjecaj na Japansku kulturu, knjige koja je bazirana uglavnom na njegovim predavanjima iz 1936:

Umjetniki porivi su primitivniji ili priroeniji od moralnih. Apel umjetnosti zalazi direktnije u ljudsku prirodu. Moralnost je regulativna, umjetnost je kreativna. Jedno je nametanje izvani, drugo je nezadriv izraaj iznutra. Zen pronalazi svoje neizbjeno zdruivanje sa umjetnou ali ne sa moralom. Zen moe ostati nemoralan ali ne bez umjetnosti...41

Kasnije u ovom istom djelu Suzuki pie da Zen nema posebnu doktrinu ili filozofiju, tako da ga se 'moe pronai ujedinjenog sa anarhizmom ili faizmom, komunizmom ili demokracijom, ateizmom ili idealizmom, ili bilo kojim politikim ili ekonomskim dogmatizmom.'42 Suzuki je time sebe postavio u tono isti apolitini, kulturni korner kojeg je kritizirao kroz svoje djelo o Swedenborgu godinama ranije. Kao to Robert Sharf primjeuje, u 'Zen i Japanski Nacionalizam'43 je Suzuki takoer postao rastue ovinistian. Ja sam sklon ne osuditi Suzukija zbog njegovih kulturnih predrasuda, poto je nacionalni ponos izuzetno snana sila kojoj ak i najkritiniji mislioci podlegnu. Nadalje, Kirita Kiyohide je ukazao da Suzuki, za razliku od sve sile drugih Zen Budista, nije odano podrao vojsku, ve je umjesto toga proveo 1930-e i 1940-e fokusirajui se na Budistiku naobrazbu.44 Pa ipak je jasno da Suzuki 'nije zauzeo vrsti stav protiv rata ili pak napisao eseje frontalno kritizirajui vojsku ili Shinto nacionaliste.'45 Ne uoavajui nikakve alternative, on se povukao u jako uosobljenu religijsku estetiku. Ovo odmicanje od socijalnopovijesnih interesa se moe uoiti ve u Suzukijevom drugom (i posljednjem) djelu

13

koje je posveeno iskljuivo Swedenborgu, 'Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan' ('Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile''), koje je najprije bilo napisano kao lanak u 1924 i onda ponovno objavljeno kao kratko poglavlje u njegovom djelu iz 1927 Zen: Razni Eseji. U Suedenborugu iz 1913, Suzuki je napravio neke poredbe izmeu Swedenborgijanske i Budistike misli, ali ove su bile zasjenjene njegovom prezentacijom Swedenborga kao egzemplarne osobe. Kasniji esej se, tome nasuprot, rjeava Swedenborgove biografije (pored mrave skice u zadnjem ulomku), i umjesto toga se fokusira na zdruivanje Swedenborgovog neba sa rajem Budizma iste Zemlje.46 Kao i u toliko mnogo njegovih knjievnih djela, Suzuki je ovdje u osnovi zainteresiran za rjeavanje prividne kontradikcije izmeu slobodne volje i univerzalnog spasenja, pojmova prostorno premjetenih u na uvjetovan svijet u jednu ruku i raj u drugu. Na primjer, ranija poglavlja u knjizi iz 1927 ukljuuju 'Vlastitu-Silu i 'Viu-Silu'', 'Zen i Nenbutsu', i 'Koan Zen i Nenbutsu Zen'.47 U sva ova tri eseja Suzuki pokuava rijeiti neslonost izmeu vlastitog napora u Zenu i potpune vjere uenja iste Zemlje. Da saeto izrazimo njegovo razmiljanje, on zakljuuje da obadvoje, i Zen i Budizam iste Zemlje, nastoje postii isti cilj nesebinosti i da odluka oslanjanja na Viu-silu u stvari povlai sa sobom mjeru vlastite-sile, dok vlastita-sila uzeta do krajnosti naposlijetku vodi do odustajanja od sebe i kulminira u pouzdavanju u Viu-silu. U eseju o Swedenborgu, Suzuki ponovno istrauje ovo pitanje kroz Swedenborgov rijenik anela, nevinosti, boanske ljubavi, i tako dalje. Ovdje on nije zainteresiran za prikazivanje Swedenborga kao povijesne individue, ve kao bezvremenog mistika ija se percepcija istine razlikuje od one Budistike u formi, ali ne i u sutini. Nakon to je zapisao kako se doktrina o korespondencijama moe u potpunosti primjeniti na Budistiko uenje, on teoretizira, 'Da Swedenborg nije komunicirao sa Kranskim nebom, i da je umjesto toga usavrio Budistiku filozofiju, kakvu vrstu 'skrivene volje' bi on bio otkrio?'48 Ironino, budui da je Suzuki pronaao tako snanu vezu izmeu Budizma i Swedenborgijanizma, Swedenborg je u velikoj mjeri nestao iz njegovih kasnijih spisa. Suzuki se jeste povremeno pozivao na vedskog mistika; ali, dovoljno snabdjeven sa Budistikom terminologijom, on nije imao vie potrebe za probirljivom Swedenborgovom slikovitou i doktrinama. Vremenom je Swedenborg postao 'Buda sa Sjevera', lik u potpunom skladu sa Suzukijevom vizijom Budizma, ali kojem su ipak nedostajale jedinstvene mogunosti koje su Suedenborugu-u iz 1913 dale njegovu specijalnu urgentnost. Kako se Suzuki povukao iz povijesne arene socijalnih promjena, njegov interes za Swedenborga se prebacio sa njegovog zemaljskog ivota na njegove vjene istine; a potonje, kako ih je vidio, su isto tako dobro mogle biti izraene kroz jezik Budizma, ili, u Kranskom kontekstu, kroz djela nekoga kao to je Meister Eckhart. Swedenborg je, u meuvremenu, iezao u prozirnom ozraju Budastva. Zabiljeke 1. Ova pria je ispriana u fusnoti koja se pojavljuje u Corbinovoj knjizi Kreativna imaginacija u Sufizmu Ibn' Arabija, preveo Ralph Manheim (Princeton: Princeton University Press, 1969) 354-355. Kurzivi su Corbinovi. 2. D.T.Suzuki, 'Beskrajno Svjetlo', Sabrana knjievna djela o Shin Budizmu, ur. Istonjaka Budistika Zajednica (Kyoto, Japan: Shinsh taniha 1973), 152. Jedna urednikova zabiljeka na stranici 129 kae, 'Izgleda da je ovaj dokument napisan oko 1950, najvjerojatnije kao serija govora koje je Dr. Suzuki odrao u Kaliforniji koji su kasnije bili kombinirani i iznova napisani da bi formirali ovaj jedan esej.' 3. Prema ovoj doktrini, sve stvari u fizikom, zemaljskom svijetu korespondiraju sa okolnostima u duhovnom svijetu, koje se nastavljaju u etapama do njihovog izvora u Boanstvu. Michael Stanley, dugogodinji izuavatelj Swedenborgove teologije, usporeuje ovaj slijed sa Kineskom kutijom, 'serije formi unutar formi, sa jednim Izvorom (Boanstvom) u centru svake i svih formi... Vie forme daju bie i svrhu niim formama, koje same mogu gledati u vie forme o kojima ovise i kojima one slue.' Vidi Michael Stanley, Emanuel Swedenborg: Osnovne lektire (Wellingborough, UK: Aquarian Press, 1988), 20. 4. Daisetsu Teitar Suzuki, 'Zen i Tetsugaku', Suzuki Daisetsu Zensh, ur. Hisamatsu Shin'ichi, Yamaguchi Susumu, i Furuta Shkin, 30 tomova (Tokyo: Iwanami Shten, 1968-1970), tom 27, 41. U naknadnim zabiljekama, Suzukijeva sabrana knjievna djela e biti skraena na SSD. 5. D.T. Suzuki, Misticizam: Kranski i Budistiki, ur. Ruth Nanda Anshen (New York: Harper & Bros., 1957), 116. 6. Ovdje popisana pozivanja na Swedenborga nisu iscrpna. Moe biti navoda koji se pojavljuju drugdje u SSD; nadalje, mnoga od Suzukijevih djela nisu bila ukljuena u SSD. (Iscrpnija bibliografija Suzukijevih Japanskih djela je bila sastavljena od strane Kirita Kiyohidea sa Hanazono Sveuilita, Kyoto, dok je Engleska lista bila 14

sastavljena od strane Wayne Yokoyamae sa tani Sveuilita, Kyoto). Pa ipak, nije vjerojatno da bi bilo koje znaajno djelo o Swedenborgu prolo neopaeno od strane studenata. 7. Sadanji prijevod je utemeljen na Japanskom kao to se vidi u SSD, tom 24, 3-67. 8. Ovaj esej (na Japanskom, Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan) se pojavljuje u SSD, tom 19, 634-642, kao posljednje poglavlje u knjizi: Zen: Razni Eseji (na Japanskom: Zen: Zuihitsu). Ova knjiga je prvi puta bila objavljena u 1927, ali poglavlje o Swedenborgu je bilo izvorno objavljeno u Veljai 1924 u asopisu Chgai Nipp. 9. SSD, tom 19, 642. 10. Furuno Kiyoto, 'Suzuki Daisetsushi no Profairu' (Daisetzu Suzukijev Profil), Suzuki Daisetsu Zensh Gepp (SSD bilten), tom 7, 1. Gepp se pojavljuje na prednjem dijelu svakog toma SSD. 11. Nagashima Tatsuya, 'Daisetsu T. Suzuki, Meunarodno poznati Budist: Kripto-Swedenborgijanac?' New Church Life (Svibanj 1993), 216-217. 12. Kirita Kiyohide, 'Seinen Suzuki Teitar no Shakaikan' ('Pogledi na drutvo mladog D.T.Suzukija'), Zengaku Kenky 72 (10 Sijeanj 1994); 21. 13. Suzuki, 'Neki aspekti Zen Budizma', Istonjaki Budizam 1, br. 5 (Svibanj 1922); 341-342. 14. Furuno takoer raspravlja ovo gledite u svezi Swedenborgove popularnosti. Vidi Furuno, 1. 15. Robert H. Sharf, 'Zen Japanskog nacionalizma', Povijest Religija 33 (Kolovoz, 1993):13-16. 16. Transakcije Meunarodnog Swedenborgovog Kongresa, Odranog u svezi sa proslavom Swedenborgove Zajednice, Londonski Fakultet, Srpanj 4-8, 1910, drugo izdanje London: Swedenborgova Zajednica, 1911. Fotografija Suzukija sa naslovom 'potpredsjednik' ispod, lica str. 352 Transakcija. Ova slika u prirodnoj veliini je reproducirana kao naslovnica sadanjeg toma. 17. SSD, tom 24, 3. 18. Ibid., 11. 19. Thomas Rimer, ur., Kultura i Osobnost: Japanski intelektualci za vrijeme meuratnih godina (Princeton: Princeton University Press 1990). 20. U 1868, grupa buntovnih samuraja je okonala obaranje Tokugawa Shogunate (1600-1868) i uvela Cara Meijia, koji je vladao do svoje smrti u 1912. 21. Donald Roden, kolski dani u Imperijalistikom Japanu (Berkeley, CA: University of California Press, 1980), 160- 161. 22. Ibid., 166. 23. Carol Gluck, Japanski moderni mitovi: Ideologija u kasnijem Meiji periodu (Princeton University Press, 1985), 271. 24. Snano sljedovana nakon svretka Rusko-Japanskog rata u 1905, politika isson issha (jedno selo, jedan hram) se pretvorila u stapanje i ukidanje desetaka tisua hramova. Ova strategija preusmjeravanja ljudskih afilijacija i obiaja je uzrokovala veliku uznemirenost i bila je provedena usprkos prosvjeda od strane onih sveenika i upljanika ija je tradicionalna neovisnost bila u opasnosti. Ali do trenutka kad je Suzuki napisao Suedenborugu u 1913, dravna preraspodjela Shinto hramova je bila fait accompli (ve svrena stvar, Fra.; primj. prev.). Vidi Helen Hardacre, Shinto i drava: 1868-1988 (Princeton: Princeton University Press, 1989), 38; 98. 25. H.D. Harootunian, 'Predstavljanje: Osjeaj kraja i problem Taisha', u Japan u krizi: Eseji o Taish demokraciji, ur. Bernard S. Silberman i H.D. Harootunian (Princeton: Princeton University Press, 1974), 15-18. 26. Roden, 211.

15

27. Za detaljnu raspravu o raznolikosti individualizma u to vrijeme, vidi Sharon Hamilton Nolte, 'Individualizam u Taish Japanu', Dnevnik Azijskih Prouavanja (Kolovoz 1984): 667-684. 28. Matsuo Takayoshi, 'Zabiljeka o politikoj misli Natsume Sseki u njegovim kasnijim godinama,' Japan u krizi, 69. 29. Kirita Kiyohide, 'D.T. Suzuki o Drutvu i Dravi', u Gruba buenja: Zen, Kyoto kola, i Pitanje Nacionalizma, ur. James Heisig i John C. Maraldo (Honolulu, HI: University of Hawai Press, 1995), 57-58. 30. 'Veina vas ste plemika djeca. Vi u Japanu formirate posebnu drutvenu klasu i dobijate povlateni tretman od strane carske obitelji. Vi morate zapamtiti da gdje god je ukazana specijalna naklonost, takoer se zahtjeva specijalna odgovornost... Prirodna darovitost znai ne tvrditi da je neto vae to vam ne pripada i sebe ne povjeriti dobroj srei. To je, na odreeni nain, individualizam. Jedini nain kako moete razviti vae prirodne darovitosti je potpuno iskoristiti vau neovisnost i slobodu...' Ibid., 57. 31. Ibid. 32. Harootunian, 10. 33. SSD, tom 24, 11. 34. SSD, tom 24, 50. 35. SSD, tom 24, 8. Kurziv je moj. 36. SSD, tom 24, 21. 37. SSD tom 24, 28. Kurziv je moj. 38. SSD tom 24, 38. 39. SSD tom 24, 11-12. Kurziv je moj. 40. D.T. Suzuki, Eseji o Zen Budizmu: Prve serije (New York: Grove Wiedenfeld, 1949), 29. Ovaj odlomak se pojavljuje u predstavljanju za Eseje, koji su bili prvi puta objavljeni u 1927. Fusnota kae da je ovo predstavljanje bilo izvorno napisano kao 'jedno od popularnih predavanja pripremljenih od strane autora za studente Budizma, 1911.' 41. D.T. Suzuki, Zen Budizam i njegov utjecaj na Japansku kulturu (Kyoto, Japan: Istonjaka Budistika Zajednica, 1938), 21. 42. Ibid., 36. 43. Sharf, 25-29. 44. Kirita, 'D.T. Suzuki o zajednici i dravi', 60-61. 45. Ibid., 62. Drugaije perspektive o odnosu izmeu nacionalizma i mislioca Zen Budizma poput Suzukija su predstavljene u Grubim Buenjima. 46. Pristalice Budizma iste Zemlje tee k spasenju u Amida Budinoj istoj Zemlji, raju gdje sva osjeajna bia mogu ostvariti prosvjetljenje. Dok je jo bio bodhisattva, ili bie na putu ka budastvu, Amida je prisegnuo sljedee: 'Ako, nakon to sam ostvario budastvo, osjeajna bia u deset smjerova koja imaju iste umove, jasnu vjeru, i elju da se rode u mojoj zemlji, ne budu tamo roena ak ni uz pomo deset neinbutsu recitacija [Namu Amida Butsu, Ukazivanje potovanja Amida Budi], neka onda ne postignem savreno prosvjetljenje Iz Hisao Inagaki, Rijenik izraza Japanskog Budizma (Union City, CA: Heian International, 1989), 109. 47. Na Japanskom, Jiriki to Tariki, Zen to Nenbutsu, i Koan Zen to Nenbutsu Zen. Jiriki oznaava sposobnost samo-spaavanja, dok tariki, tome nasuprot, upuuje na spasiteljsku mo Bude ili bodhisattve. Zen meditacija je tipino povezana sa prijanjom, a praksa zazivanja imena Amida Bude (nenbutsu) iste Zemlje sa potonjom. Koan je pitanje, razgovor, ili pria, esto paradoksalna, koja je koritena od strane Zen praktikanata kao predmet meditacije.

16

48. SSD, tom 19, 524.

17

PRVI DIO

Swedenborg

Prijevod eseja Suedenborugu

18

Predgovor Revolucionar u teologiji, putnik kroz nebo i pakao, vitez duhovnog svijeta, kralj mistinog carstva, vidovnjak jedinstven u povijesti, uenjak neusporedive snage, naunik prodornog intelekta, gospodin neokaljan svjetovnom ljagom: sve ovo kombinirano u jedno ini Swedenborga. Sada, u Japanu, podruje religijske misli naposlijetku dosee stanje krize. Oni koji ele kultivirati svoj duh, oni koji oplakuju vremena, apsolutno moraju upoznati ovog ovjeka. To je razlog za ovu knjigu. Studeni 19131

19

Prvo poglavlje

Predstavljanje

Swedenborgovo ime je ljudima u Japanu relativno nepoznato. Kada govorimo o Martin Lutheru, John Wesleyu, George Foxu, i John Calvinu, oni koji su donekle zainteresirani za Zapadnu religiju najvjerojatnije poznaju njihova imena. Meutim, samo nekolicina ljudi zna da je prije otprilike 150 godina postojao vedski teolog jedinstven u povijesti. Ne samo da je on osobno proputovao nebo i pakao, ve je takoer razgovarao sa vanim linostima na nebu te je, konzultirajui se sa njima, napravio nova otkria u teologiji, filozofiji i psihologiji. ak i meu onima koji su uli za njegovo ime, ima najvjerojatnije samo nekolicina koji vjeruju kako je on vaan za dananju kulturu i misao. Ako takvi ljudi i postoje, oni ga smatraju neobinim psiholokim fenomenom i od njega prave naprosto komadi informacije za ispitivanje. Meutim, oni koji u svoj ozbiljnosti prouavaju Emanuela Swedenborga otkrivaju kako je on jako zanimljiv predmet za istraivanje i to iz vie uglova. Prije svega, Swedenborg je izjavio kako je putovao nebom i paklom gdje se do u detalje osvjedoio o stvarnom stanju ljudi nakon smrti. Njegove izjave su potpuno iskrene. One su osloboene i najmanjeg preuveliavanja i, gledano sa stajalita zdravog razuma, izgleda da se sasvim dobro slau sa istinom. To je prvi razlog zato je Swedenborg zanimljiv. U ovom naem svijetu, izgleda da postoji duhovno carstvo odvojeno od onog naih pet osjetila; i kada uemo u odreeno psiholoko stanje, mi oigledno moemo komunicirati sa tim carstvom. ak ako i mislimo da prilike u ovom drugom carstvu nemaju nikakvu moralnu povezanost sa zemaljskim svijetom, postoji puno toga to je nauci i filozofiji interesantno. To je drugi razlog za razmatranje Swedenborga. Swedenborgove teoloke doktrine su u velikoj mjeri nalik onima iz Budizma. On je nauavao da se ovjek, nakon to je odbacio proprium2, mora ponaati u skladu s Boanskim djelovanjem, da je istinsko spasenje skladno ujedinjenje vjere i djelovanja, i da Boansko sebe manifestira kao mudrost i ljubav. Nadalje, on govori da je ljubav vea i dublja od mudrosti i da ne postoji nita veliko a ni malo to je izvan dosega Boanske Providnosti. Na svijetu ne postoji ni jedna jedina stvar koja je preputena sluaju, i ovjek moe primjetiti otkrivenje Boanske mudrosti i Boanske ljubavi ak i u potezu pisaeg pera, poto je on snano proet sa Boanskom Providnou. Ovakve vrste pitanja privlae zanimanje religijskih uenjaka, posebice Budista. To je trei razlog zato bi mi trebali prouavati Swedenborga. Samo jedan od gore navedena tri razloga ini Swedenborga ovjekom vrijednim prouavanja. On je takoer i povijesno jedinstven. Kada uzmemo u obzir koliko teko je pronai slian primjer, mi jednostavno osjeamo kako on ne smije biti zanemaren. injenica da se nauni i religijski genij prekrasno sjedinio da bi dao osobu takve nepojmljive dubine stvara dobar materijal ne samo sa stajalita psiholokog istraivanja; ali zato to je on bio ovjek velike vitalnosti i ugleda koji je izbjegao ljagu svjetovnosti, i njegov ivot takoer slui kao model za pojedinca, te nauava bezbrojne lekcije. Kurs njegove biografije ne ukazuje na postojanje drastinih promjena, stoga ne postoji nita to nas posebno zabljeskuje. Ali njegovih osamdeset etiri godine ivota su bile u potpunosti posveene nauci i religiji, a njegov svakodnevni ivot ispunjen sa beskrajnim udima. On je bio ovjek sa duhom; i mi smo sada, u dvadesetom stoljeu, dirnuti sa snagom njegove osobnosti. Da je samo iz ovog razloga, mi bi se trebali upoznati sa njegovim ivotom. Kada itamo njegova djela, istraujemo njegovu biografiju, i zagledamo se u njegovu misao, mi osjeamo kao da se Swedenborgova osoba pojavljuje pred naim oima. On je simpatian stari ovjek, sa aurom samoodricanja koja se iri iz njegova ela. Iako njegovo fiziko tijelo ne moe biti osloboeno od problema ovog oneienog svijeta, oko njegova uma je uvijek ispunjeno sa nebeskim tajnama. Dok hoda kroz izmaglicu, izgleda kao da se pod njegovim stopalima preljeva i poigrava udesno veselje. Ako netko ovog starog ovjeka zapita o takvim stvarima kao to je put do neba, on poput planinskog potoka koji se nikad ne prazni strpljivo i opetovano izlae o njemu. Njegovi izvjetaji ni najmanje ne nalie fantastinim iluzijama. On ih pripovijeda ne drugaije nego kao da je rije o zemaljskim dogaajima u naem svijetu pet osjetila. Sluatelji su okirani, njihovi umovi najvjerojatnije zbunjeni. Ipak, on se prema tim stvarima odnosi bez ikakvog uzbuenja kao da su svakodnevnica. Zbog toga ga nije lako shvatiti.

20

to se tie njegovog karaktera i njegovih uenja, svijet openito bi se trebao upoznati sa Swedenborgom. On bi meu nama trebao optjecati isto kao i njegovi suvremenici Kant i Wesley. Meutim, postoje dva glavna razloga da samo aica ljudi vjeruje njegovim rijeima. Jedan je da je njegovo pisanje izuzetno opirno. On vie puta ponavlja iste stvari, ime ostavlja utisak kao da jedan stari ovjek poduava dijete. Uglavnom, da li je tvoje ime prenijeto buduim generacijama, ili pak nije, to ne ovisi o uzvienosti tvojih ideja. Postoje mnogi sluajevi kada su ljudske ideje bile prenijete, ak i ako su osrednje, zahvaljujui njihovoj vjetoj retorici. Ljudima je svojstveno da su skloni sluati nekoga tko je dostojanstven i karizmatian, ak i ako ono to on govori nije posebice pametno. Glavna elja narodnih mas je da svoja osjetila uvijek imaju zadovoljena. Stoga, kako se kae, to je melodija uzvienija to je manje ljudi u harmoniji. Uenja Menciusa moda nisu tako logiki konstruirana kao ona od Hsn Tzua, ali ljudi su ee vie zadovoljni sa Menciusom poto je njegovo pisanje elegantno, dok je Hsn Tzuevo priprosto i nespektakularno. Meutim, Hsn Tzujev nain razmiljanja prevazilazi ono u Menciusa. Gledano jedino sa stajalita njegove logike, Hsn Tzu bi trebao biti nairoko itan.3 Swedenborgov sluaj je takoer poput ovog. Da je njegova proza bila elegantna i privlana za oko, njega bi publika slavila na sav glas. Drugo, poto se njegove izjave tiu svijeta koji je odvojen od naeg osjetilnog svijeta, za obine ljude su mnoge od njih nevjerojatne. Ovo je povezano sa injenicom da on govori o ovakvoj vrsti stvari ne uzbuujui se vie nego kad podie obrvu, kao da je rije o svakidanjim stvarima. On se strogo pridrava injenica i ne pretjeruje, a to je neto to itatelje ini sumnjiavima. Oni mogu posumnjati da li je autor zaista imao takva iskustva i pitati se kako to da se stvari koje govori toliko razilaze od zdravog razuma. Sudei po tome kako smireno govori o ovim stvarima, oni ga mogu smatrati suludim i pitati se da li mogu vjerovati rijeima jednog luaka. Trei razlog je da ljudi njegove opise smatraju isuvie odreenima. Ako oni nadilaze obino razumijevanje, onda ulaziti u takve detalje, u potpunosti objanjavati injenice, budi sumnju. Izgleda da se ljudi poput Ralph Waldo Emersona nisu mogli u potpunosti posvetiti Swedenborgu ba zbog ove injenice. Na primjer, da je Swedenborg samo rekao kako postoje pakao i nebo, mnogi ljudi bi mu najvjerojatnije povjerovali. Ali on tvrdi kako takva i takva osoba trenutno pati u goruoj vatri u paklu i da odreene poznate povijesne linosti ive na prvoj razini neba. Razgovarajui osobno sa tim ljudima i sluajui ih, on je otkrio da su se njihova miljenja uvelike promijenila od kada su napustili svijet. Kada on tvrdi takve stvari, itatelji su okirani, poto opisi izgledaju isuvie stvarni. Ja vjerujem da je jedan od razloga zato ljudi u ovom svijetu nisu bili prijemivi za Swedenborga taj to oni misle kako on previe detaljno pripovijeda stvari. Takve stvari su, meutim, u konanoj analizi nevane. Mi trebamo imati vjeru u cjelinu i ne sumnjati u sasvim logine mogunosti. Swedenborgovi izvjetaji su dosljedni i oko njih se iri ozraje iskrenosti i potenja. On ni u kojem sluaju nije prevarant. On pripovijeda stvari jedino onako kako ih je vidio i uo, bez ikakvih ukraavanja. Da li mu ovjek vjeruje ili ne to je drugi problem, ali postoji zasigurno valjan izvor ovakve vrste iskrenosti kojeg vrijedi istraiti. Uzimajui u obzir da je ova injenica od posebne vanosti za na moralni i religijski ivot, mi ju ne smijemo ignorirati. Ako detaljnije promotrimo sadanje stanje duhovnog ivota u Japanu, izgleda da su ljudi umorni od povrnosti nae materijalistike, industrijske kulture ali ne znaju gdje se okrenuti. Obadvoje, i vlada i ljudi osjeaju potrebu za religijom, pa ipak nije bilo dovoljno istraeno kako se ovoj potrebi moe udovoljiti. Naravno, institucionalna religija je povezana sa nacijom u cjelini; ali u jednom pogledu, religija je skroz na skroz osobna, voena sa takvim stvarima kao to su temperament, ukus, obrazovanje i okolnosti pojedinca. Prema tome, ak je i drava nesposobna silom sprovesti religijsku revnost protiv ljudske volje. Nadalje, ljudska srca se ne mogu pridobiti samo sa inercijom tradicije. Zasigurno, religija daje plodove jedino iznutra, cvjetajui prirodno poput cvijeta. Stoga je kao odgovor na religijsku e u ljudskim srcima nuno uvesti razliita vjerovanja i filozofije iz mnogih mjesta i dopustiti ljudima da odlue u skladu sa onime to odgovara njihovim prirodnim sklonostima. Naravno, ovjek ne mora vjerovati u sve Swedenborgove tvrdnje, ali ovjek takoer ne moe rei da tamo nema nebruenih dijamanata. Dragulji, u kojem god svijetu bili, su i dalje dragulji. Bilo bi glupo odbaciti ih samo zbog toga to dolaze u neobinom paketu. Ja vjerujem da je prouavanje Swedenborga u dananjem Japanu izuzetno korisno, i sada u izloiti moje razloge. Grof Anders von Hpken, koji je bio premijer vedske za vrijeme Swedenborgovog ivota, i poznavao ga eterdeset i dvije godine, je jednom poslao pismo prijatelju rekavi:

Ja sam ponekad znao rei Kralju da, ako e se ikad formirati nova kolonija, ni jednu religiju ne bi bilo bolje ustanoviti, i da tamo prevladava, od one koju je iz Svetih Pisama razvio E.Swedenborg, i to iz sljedea dva razloga: (1) Ova religija, ispred, i u viem stupnju od bilo koje druge, mora stvoriti najpotenije i najmarljivije subjekte; jer ova religija ispravno smjeta oboavanje Boga u primjene. (2) Uzrokuje najmanji strah od smrti, poto ova religija na smrt gleda samo kao na prijelaz iz jednog stanja u drugo, iz gore u bolju situaciju; ak tovie, na temelju njegovih principa, ja gledam na smrt kao na trenutak jedva vaniji od ispijanja jedne ae vode.4

21

Istina onog to je Grof von Hpken jednom rekao nije za nikog izgubljena u dananje vrijeme. U toku ljeta 19105 u Londonu je bila odrana Meunarodna konferencija u ast stogodinjice utemeljenja Swedenborgove Zajednice. Ja bi ovdje elio podijeliti sa vama dio uvodnog oslovljavanja kojeg je na otvaranju konferencije odrao izabrani predsjednik, Dr. Edward John Broadfield. Govor je bio vrlo nepristran izvjetaj o Swedenborgovom karakteru, ostvarenjima, i prouavanjima:

Mi ovdje iskazujemo poasti Swedenborgu, najvjerojatnije iz razliitih perspektiva. Postoje neki koji ga cijene kao slavnog i dalekovidnog naunika; drugi koji mu odaju poast kao sjajnom i originalnom filozofu; i jo vei broj onih koji ga smatraju za prosvjetljenog vidovnjaka i nebeski-voenog teologa. Ali svi mi se slaemo kako je on bio viestran ovjek, jedan od najdubokoumnijih uenjaka u njegovom stoljeu, i, da usvojimo rijei Frederick Denison Mauricea, svi mi ga priznajemo za jednog od najveih genija njegovog vremena. Ali bez obzira da li na Swedenborga gledate kao na pjesnika, kao na filozofa, ili ovjeka od nauke, ili kao na teologa, vi ete pronai u njegovoj karijeri i uzastopnom nizu njegovih prouavanja i istraivanja znamenitu seriju dobro odreenih gradacija. On je napredovao iz faze u fazu, ali svaka faza je bila pripremna za onu koja slijedi; i oni od nas koji njegovo prosvjetljenje smatraju za poetnu toku njegovog najvanijeg perioda, prepoznaju u svim njegovim prijanjim iskustvima jedno sveobuhvatno vrijeme priprema. Razmiljajui o njemu samo kao o predmetu biografije, ovjek se prisjea velike planine koja se podie iz ravni, uzvieno i simetrino kada se gleda iz udaljenosti, na kojoj, kako se pribliavamo, mi uoavamo kako se jedan vrh izdie iznad drugog, i toliko raskoi do sada neoekivane koja nam ne dozvoljava sveobuhvatni pregled. Neto poput ovog su, ja mislim, morali osjetiti svi koji su ikad sistematski studirali Swedenborgov ivot i djela. I to blie pratimo zbivanja njegove karijere, to mi sa vie sigurnosti moemo rei da je za vrijeme njegovih osamdeset godina on nosio neokaljanim bijeli cvijet nevinog ivota. On nije bio iskvaren sa slavom. Naklonost kraljeva i prineva nije nikad otetila njegovu skromnost, i priznavanje velianstvenosti njegovih ostvarenja nije nikad uzbudilo njegovu tatinu. On nikad nije prisvajao prvenstvo u otkriu, iako su drugi esto, savrenom opravdanou, to uinili za njega; i ova skromnost je bila za njega karakteristina za vrijeme cijelog njegovog ivota. On je, takoer, od samog poetka njegovih studija u nauci i filozofiji priznavao uzvienu silu sveobuhvatnom ljubavlju ispunjenog Beskonanog Boanstva, i izgleda da nikad nije mislio kako je zavrio svoja istraivanja ako iz njih nije otkrio neto ime bi mogao pomoi svojim blinjima. On je, zaista, uvijek teio praktinome; i moda e mnogi ovdje prisutni biti iznenaeni doznati o stupnju njegovih izumiteljskih sila. Spisak njegovih otkria, opise kojih je uvijek paljivo zapisivao, je skoro bez premca; a kao ovjek od nauke njegov se opseg studija irio od Matematike i Fizike do Astronomije, Minerologije, Kemije, Metalurgije, Anatomije, Fiziologije, Geologije i Prirodne Povijesti. Kao filozof on je prouavao sve sisteme poznate njegovom vremenu; a njegovi vlastiti doprinosi prouavanjima razliitih ogranaka filozofije su bili i dalekoseni i originalni. On je zatim bio politiar, ekonomist, praktian student valute i financija, i u svim ovim predmetima se isticao.6

22

Drugo poglavlje

Prva polovica Swedenborgovog ivota

Emanuel Swedenborg se rodio u Stockholmu, u vedskoj, 29 Sijenja 1688, u obitelji koja je prvobitno obraivala zemlju a kasnije posjedovala mnotvo rudnika. U jednom trenutku je njegov otac bio vojni kapetan. Kasnije je napredovao da bi postao dekan a onda i profesor teologije na Sveuilitu u Uppsali. Naposlijetku je bio unaprijeen u biskupa Skare. Emanuel je bio drugo dijete ovog ovjeka. Tada se on prezivao 'Swedberg'; ali u 1719, kada je Emanuel imao 31 godinu, Kraljica Ulrika Eleonora je oplemenila obitelj i dala joj ime 'Swedenborg'. Na ovaj nain je Emanuel dobio stolicu u Plemikom Domu i postavljen je u poziciju da savjetima pomogne nacionalnu politiku. U svezi Swedenborgova djetinstva se ne zna puno, osim iz jednog pisma kojeg je on u kasnijim godinama napisao prijatelju, u kojem, dijelom, pie:

Od moje etvrte do moje desete godine moj je um bio neprestano zaokupljen mislima o Bogu, spasenju, i ovjekovim duhovnim naklonostima. Ja sam u svom razgovoru esto otkrio stvari koje bi zaprepastile moje roditelje, i koje bi ih tada prisilile izjaviti da su kroz moja usta zasigurno progovarali aneli. Od moje este do moje dvanaeste godine je moj najvei uitak bio razgovarati o vjeri sa sveenicima; kojima sam esto davao primjedbe kako je dobroinstvo ili ljubav ivot vjere, i da je ovo ivotodajno dobroinstvo ili ljubav nita drugo nego ljubav prema blinjem; takoer da Bog svima daje ovu vjeru, ali da je ona primljena jedino od onih koji prakticiraju to dobroinstvo.7

Swedenborg je kako izgleda od ranog djetinstva imao jaku naklonost prema religiji. On je oigledno bio pod utjecajem obiteljske poduke; ali pred injenicom da je zrelost njegovih izjava zaprepastila njegove roditelje, on je zasigurno posjedovao religijski genije. Kada je bio jedanaest godina star, upisao se na Sveuilite u Uppsali i odabrao studiranje lingvistike, matematike, rudarstva, i prirodne filozofije. Njegova teza se bavila Rimskim filozofom Senekom, kao i sa (Publius Syrus) Mimusom,8 a pria se kako je on svoja miljenja o etici iznosio sa robusnom snagom zrelog ovjeka. U to vrijeme je takoer preveo na Latinski dvanaesto poglavlje Propovjednika, koji je bio objavljen zajedno sa rukopisom njegovog oca.9 Stihovi su lirski istanani i otkrivaju njegovo poznavanje klasike. Njegova kasnija djela su u cjelosti napisana na tenom i jasnom Latinskom: i ne postoji primjer gdje bi se moglo rei da pero nije moglo ii u korak sa njegovim idejama. Nakon to je napustio sveuilite u 1710, Swedenborg je pet godina studirao u inozemstvu. Putovao je u Englesku, Nizozemsku, Francusku i Njemaku, uei mnogo. Oplakujui spor napredak matematike i fizike u svojoj domovini, on je Sveuilitu u Uppsali iznio prijedlog kako je imperativ zaposliti profesore u naprednoj matematici, ak ako bi to znailo da treba smanjiti njihov broj u teologiji i povijesti. Da bi mehaniku sproveo u stvarnu praksu, on je usporedo takoer usavrio tehnologije urarstva, alatskog obrtstva i bruenja lea. Meu njegovim mehanikim inovacijama su bili avion, podmornica, mitraljez, zrana pumpa i klavir koji sam svira. Mi prema tome moemo vidjeti koliko je on moderan bio. Negdje u tom vremenu je u jednom pismu rekao, 'Volio bi da imam vie ovih novotarija, da, novotarija u knjievnim stvarima za svaki dan u godini, tako da svijet u njima moe pronai radosti. U jednom stoljeu ima dovoljno onih koji se vuku po starim ugaenim stazama, dok ih jedva ima est ili deset u cijelom stoljeu koji su sposobni proizvesti novotarije koje su utemeljene na dokazu i razlogu.'10 Swedenborgov duh je u trenutku zasigurno uinio da ostatak svijeta izgleda blijedo u usporedbi sa njime. Njegove studije u tuini su bile ograniene na takozvane fizikalne znanosti, i u cjelosti su se sastojale od predmeta kao to su matematika i fizika. Ali iako izgleda kako su religijske i knjievnike sklonosti njegove mladosti bile zatamnjene, on je nastavio pisati poeziju na Latinskom, tako da se njegov tek za literaturom oigledno nije osuio i nestao. Takoer, ako se prisjetimo da je predmet njegovog istraivanja postepeno napredovao prema konanoj istini, jasno je da je njegov religijski duh sve vie i vie sazrijevao.11

23

Nakon to se vratio kui, Swedenborg je objavio magazin posveen matematici, Daedalus Hyperboreus [Sjevernjaki Izumitelj], pod pokroviteljstvom Kralja Karla XII, iako je publikacija prestala izlaziti nakon dvije godine zbog nedostatka sredstava. U 1718 (kada je bio 31 godinu star), Swedenborg je objavio knjigu o algebri, prvu koja je bila napisana na vedskom (Regel-konsten frrfattad i tijo bcker). Poto su matematika prouavanja toliko zaostajala [u vedskoj], on je razumljivo bio uplaen da tamo nije bilo nikoga tko bi mogao

korigirati tekst. On se prije putovanja u inozemstvo upoznao sa Christopher Polhemom, slavnim inenjerskim strojarom koji je u to vrijeme bio poznat kao 'vedski Arhimed'. Nakon to se vratio kui, kraljevskim dekretom je postao Polhemov pomonik i odreeni izvanredni prisjednik Rudarskog Biroa. Iako uz ovu poziciju nije ila i velika plaa, kralj je priznavao Swedenborgov genije i njegove sposobnosti. Dvije godine kasnije, Karlo XII je napao Norveku, i Swedenborg je za kralja prebacio brodove preko kopna na udaljenost od sedamnaest milja. U to vrijeme su se njegovi rukopisi bavili studijama u matematici i strojarstvu, na primjer, 'Proizvodnja bakrenih listova i njihova upotreba', 'Plimne razine drevnih vremena' i 'Informacija o dokovima, branama i solnim radovima'.12 U vrijeme kad je Swedenborg, mladi i sposobni matematiar i strojar, sluio kao Polhemov pomonik i uenik, on je neprestano putovao tamo-amo do Polhelmove kue. Konano se zaljubio u Polhemovu mlau ker, Emerentiu. Iako je ona bila jo jako mlada djevojka od 14 godina, i njezin otac i kralj su bili radosni da e ona postati Swedenborgova budua ena i dali su svoj pristanak. Meutim, kada je Emerintia odrasla, ona nije htjela biti zaruena za Swedenborga. On je bio obeshrabren i u velikom oajanju zbog toga to je ona htjela prekinuti zaruke; ali ne htijui da njegova ljubljena bude zauvijek ojaena zbog njega, on se odrekao svojih pretenzija na nju. Za vrijeme ostatka svog ivota on vie nikad nije razmiljao o braku, ve je nastavio svoja prouavanja usmjeren ka jednom cilju. Kao rezultat ovog ponienja, stekao je ivot osloboen od ikakvih zapreka u kojem nije razmiljao o niemu drugome osim o Boanskoj volji. Moe biti, onda, da je Boanska volja (ovdje) bila na djelu od poetka. U 1721, u trideset i treoj godini, Swedenborg je otputovao u inozemstvo i objavio u Amsterdamu djelo o kemiji i fizici (Prodromus principiorum rerum naturalium, sive novorum tentaminum chymian et physicam experimentalem geomterice explicandi). Ovaj predhodnik njegovog kasnijeg remek djela Principia je pokuao reducirati prirodne fenomene na geometrijski sistem. Iza toga je bilo djela o mineralogiji i astronomiji. Swedenborg je iz Nizozemske otiao za Njemaku, i u 1723, i u Leipzigu i u Hamburgu, objavio djela o fizici i mineralogiji. Svako od ovih djela je bilo rezultat dubokog istraivanja na tom odreenom polju. Glavna svrha ovih Swedenborgovih putovanja je bila razgledati rudnike razliitih zemalja, i stei uvide iz prve ruke. Svi njegovi putni trokovi su bili plaeni od strane Vojvode Ludwig Rudolpha od Brunswicka. Nakon to je putovao petnaest mjeseci, on se vratio u vedsku. Nakon povratka kui, Swedenborg je odmah objavio djelo o oscilacijama u vedskoj valuti. Mi trenutno ne znamo o pojedinostima knjige; ali sudei po injenici da je bila ponovno tampana u Uppsali pedeset godina nakon prvog izdavanja, u njoj mora da je bilo vrijednih materijala.13 Izgleda da je Swedenborg imao izgraen ugled za svoja stajalita o monetarnim debatama. Swedenborg je zapoeo ispunjavati svoje dunosti kao prisjednik Rudarskog Biroa nakon njegovog drugog putovanja u inozemstvo; i u sljedeih jedanaest godina je izvrio jako puno istraivanja i u praktinoj primjeni i u naobrazbi. Kroz cijeli ovaj period, Swedenborgova praksa i uenje su rasli u briljantnosti. U ovom periodu je stolica u matematici na Sveuilitu u Uppsali bila slobodna, pa je Swedenborg bio pozvan da je popuni. Ali poto njegov glavni interes nije bio u istoj matematici, on je to odbio. U 1733, u proljee svoje etrdeset i pete godine, Swedenborg je opet otputovao u inozemstvo i objavio Principiu u Leipzigu, prvi tom svojeg velikog djela Opera Philosophica et Mineralia (Filozofska i Mineraloka djela), koje se sastoji od tri toma. Ova tako zvana 'filozofija' nije ono to se pod rijeju 'filozofija' podrazumijeva danas, ve je to umjesto toga geometrijsko promatranje strukture svemira. Prema Swedenborgovom objanjenju, postoji beskonano; i iz ovog slobodnog i neovisnog beskonanog postojanja su roene sve stvari. Unutar beskonanog postoji isti pokret, koji stvara toku. Iz ove jedinstvene toke nastaju sve stvari. Openito govorei, postoji sila koja stvara pokret unutar jedinstvenog svemirskog tijela, i beskrajna raznolikost stvorena ovom silom je na svemir. Forma ovog pokreta je uvijek nakrivljena u spiralu. Swedenborg primjenjuje ovaj princip na fenomen magnetizma i onda objanjava proces pojave svijeta, a takoer i organizacije ivotinjskog, biljnog i mineralnog kraljevstva. Mi dakle vidimo kako je ovo remek djelo rezultat mnogih godina istraivanja u prirodnim znanostima. Na polju mineralogije, on je izvrio precizna iskustvena i nauna promatranja o metalima kao to su eljezo, bakar, mjed, doprinosei na taj nain uvelike naunom svijetu svog vremena. Swedenborgove naune studije su bile priznate u njegovo vrijeme i od strane kasnijih generacija. U 1734 je Swedenborg takoer objavio malu brouru naslovljenu Obrisi filozofske rasprave o Beskonanom,14 koja se moe smatrati kao dodatak za Principiu. Zahvaljujui ovim djelima, Swedenborg je sada poznat irom Evrope; jedan za drugim, uenjaci iz razliitih zemalja istrauju njegova uenja.

24

Swedenborg je dvije godine izmeu 1734 i 1736 ostao u svojoj rodnoj zemlji. On je za vrijeme tog perioda izgubio svoga oca i zadobio lijepo nasljedstvo. Pored plae koju je dobijao kao prisjednik, ovo nasljedstvo e

od sad na dalje podravati njegova putovanja, knjievna djela, i neovisan ivot. U ljeto 1736 je ponovno otiao u inozemstvo, ovaj puta da bi objavio svoje nove radove. Za vrijeme svojih putovanja je vodio svoj dnevnik, i on ukazuje na jako irok opseg promatranja i zanimanja. Ova velika raznovrsnost, koja je u cjelosti tretirana sa otrim kritikim okom, rangira od proizvodnje soli i metalurgije do vojnih vjebi. Ona takoer ukljuuje pro i kontra svake politike, estetski i moralni karakter religijskih ceremonija, ari opere, arhitekture, i umjetnikih radova. Dok je bio u inozemstvu, Swedenborg je uglavnom boravio u Njemakoj, Francuskoj, i Italiji, gdje je izgleda zavrio i Ekonomiju Kraljevstva Due i njegovo remek djelo Kraljevstvo Due.15 Generalne karakteristike ovih knjiga su se ranije pojavljivale u nekim brourama, nacrti su bili objavljeni u periodu od nekoliko godina; ali Swedenborgovo istraivanje za vrijeme ovih putovanja mu je dozvolilo definirati krasne zakljuke ovih knjiga. Ova dva djela su bila objavljena u Nizozemskoj i Londonu. To je bio odmak od njegovog ranijeg istraivanja neivog svijeta, jer njegovo prouavanje organskog svijeta, i posebice ljudskog tijela, je bilo zaista dubokoumno. Njegovih trinaest godina prouavanja, poevi sa Principiom a kulminirajui u objavljivanju ovih djela, je dovelo Swedenborga do istraivanja strukture ljudskog tijela. Odavde e on napredovati dalje, ne zaustavljajui se sve dok nije uao u duhovni svijet. Ove dvije knjige su bile posljednje to e Swedenborg objaviti u svezi zemaljskog ivota. Iako su neka djela ostala u nacrtu, on vie nije imao elju ita objavljivati; jer uskoro nakon toga je imao svoj besprimjeran susret sa duhovnim carstvom te proao kroz potpunu transformaciju. Osjeajui kako su njegova prijanja filozofska i nauna prouavanja bila udaljena od Boanske volje i nepovezana sa njegovim pravim pozivom, njegov se stav u potpunosti promijenio. Meutim, od onog to sam ja vidio, nema velikog, nepremostivog jaza izmeu Swedenborgove tako zvane zemaljske karijere i njegove duhovne karijere, poto njegova ranija razmiljanja i osjeaji ukazuju neprekinutost sa njegovim duhovnim ivotom. Naravno, pojavila se revolucija u njegovim rukopisima, idejama, konceptima, i argumentima. Ipak, postojali su aspekti prolosti koji su ostali u pozadini. Da bi istraili tragove ove povezanosti, mi moemo pogledati ono to je Swedenborg napisao u Kraljevstvu Due, i vidjeti gdje su vodile njegove ideje:

Ja imam u planu ispitati, fiziki i filozofski, cijelu anatomiju tijela; svih njegovih unutranjih organa, trbuha i prsita; genitalnih organa oba spola; i organa pet osjetila. Takoer, Anatomiju svih dijelova Velikog mozga, Malog mozga, Medule Oblongate, i Medule Spinalis. Nakon toga, koru oba mozga; i vlakno16; i uzroke sil i pokreta cijelog organizma: Bolesti, tovie; posebice one glave, ili koje su potstaknute poveanim luenjem sokova iz Velikog mozga.

Ja namjeravam nakon toga dati jedno uvoenje u Racionalnu Psihologiju, koje se sastoji od odreenih novih doktrina, uz iju podrku mi moemo biti voeni, od materijalnog organizma tijela, do znanja o dui, koja je nematerijalna: ove su, Doktrina o Formama, Doktrina o Poretku i Stupnjevima; takoer, Doktrina o Serijama i Zajednici; Doktrina o Uplivu; Doktrina o Korespondencijama i Reprezentaciji; i konano, Doktrina o Modificiranju. Iz ovih doktrina u ja stii do same Racionalne Psihologije; koja e obuhvaati predmete djelovanja; vanjskog i unutranjeg razuma; stvaralake mate i pamenja; takoer, naklonosti animusa. O intelektu, to jest, o razmiljanju i volji; i o osjeajima racionalnog uma, takoer, o instinktu. Konano, o Dui; i o njezinom stanju u tijelu, njezinom openju, naklonosti, i besmrtnosti; i o njezinom stanju kada tijelo umre. Djelo e zavriti sa Slaganjem Sistema. Iz ovog saetka ili plana, itatelj moe vidjeti, da je cilj kojeg sam sebi odredio u djelu, znanje o dui; poto e ovo znanje sainjavati krunu mojih prouavanja... Prema tome, sa ciljem da bi slijedio istraivanje, i da bi rijeio potekou, ja sam odluio pristupiti na analitiki nain; i ja mislim kako sam ja prva osoba koja je otvoreno krenula ovim kursom... U stara vremena, prije nego bi neki trka zasluio krunu, njemu je bilo nareeno da sedam puta optri cilj, to sam i ja takoer ovdje odluio uiniti...

Stoga se nadam, da u neprestanim savijanjem svoje putanje prema unutra, ja otvoriti sva vrata koja vode do due, i ui direktno unutra; uz Boansko doputenje.17

Tako mi moemo vidjeti da nije postojala potpuna podjela izmeu Swedenborgovog duhovnog ivota njegovih kasnijih godina i intelektualnog ivota njegovih ranijih godina. U 1744, kada je uao u 56 godinu svoga ivota, on je imao duhovno iskustvo bez presedana i zaplovio u novi ivot. Nije da ovaj ivot nije imao veze sa prolou. U jednom smislu, na njega ne treba gledati kao na neto vie od produetka tog prijanjeg ivota. Istinabog, njegova tako zvana 'kontemplacija Boanstva' se moda razlikovala od onog to je unaprijed oekivao; ali to je nevano iz perspektive razvoja njegovog cijelog ivota.

25

Swedenborg je pokuao promatrati Boanski ivot iz intelektualnih i analitikih uglova. Isprva je paljivo prouavao kemiju, fiziku, i strojarstvo; nastavljajui od tamo, on je uao u bioloko i anatomsko istraivanje. U tom trenutku, koristei sav svoj teoretski genije, on je pokuao prodrijeti u Boansku misteriju, ali nije bio u potpunosti zadovoljan. Kao rezultat meditacije i ezoterine prakse, njegovo oko uma je postepeno postajalo sve jasnije, i on je oigledno stekao prekrasnu sposobnost ulaska u Boansko carstvo i izlaska iz njega po svojoj volji. Swedenborg osobno je smatrao svoje iskustvo posljedicom Boanske milosti; i njegovi sljedbenici

slino vjeruju kako je, zahvaljujui ovom iskustvu, Swedenborg bio povlaten od strane Boga. Ali iako (Swedenborgovi zagovornici) misle da nikakva tehnologija ili nauka ne mogu pridonijeti takvom iskustvu, ja privatno osjeam da to nije nuno tako. Swedenborg je napisao jednu knjigu za vrijeme tranzicije iz svoje intelektualne u svoju duhovnu karijeru. Knjiga koja je nazvana Oboavanje i ljubav spram Boga je bila izdana u Londonu u 1745.18 U ovoj knjizi je on odbacio matematiki format ranije Principie raspravljajui stvaranje svemira uz pomo umjetnikih i fizikih izraza. Za Swedenborga je Bog bio izvor nauka, i on je smatrao da tragovi mudrosti i genijalnosti koji se pojavljuju u svemiru proizlaze iz Boanske sile promisli i spasenja.19 Swedenborgova miljenja i osjeaji su jasno dobijali sve vie i vie religijsku boju, i kada je proao svoju transformaciju, on je odmah elio aktivirati religijski aspekt svoga karaktera. Nikad u duhovnom ivotu njegovih kasnijih godina nita nije bilo ostvareno uz pomo sluaja. Postepeno, on je rastao u stadijima, prirodno kao to stablo baca pupoljke, lie, cvjetove, i daje plodove. Naravno, rezultat njegovog rasta se uvelike razlikovao od onog to je on najprije oekivao, ali se i dalje moe smatrati prirodnim sazrijevanjem. Swedenborgovi duhovni susreti su izgleda poeli 1744, kada je bio 56 godina star. U tom trenutku, on je bio genije koji je prednjaio kao naunik. Po pitanju rudarstva, matematike, strojarstva, kristalografije, astronomije, itd., on nije samo ponavljao teorije svojih prethodnika. ak i u takvim podrujima kao to su anatomija, psihologija, i filozofija, on je sugerirao stajalita koja su osporavala ona u njegovih suvremenika, a predvidio je i mnoge teorije naeg vlastitog vremena. Danas, istaknuti uenjaci raznih podruja prepoznaju njegove doprinose, i daljnji komentar s moje strane bi bio suvian. Ali najvanije, bilo je to u kasnijem dijelu njegova ivota da je Swedenborg shvatio svoju istinsku prirodu, izgradivi svoju posebnu i trajnu poziciju u religijskom svijetu osiguravajui besprimjerne teme istraivanja za psihologiju. Uavi u ovaj ivot jednim potezom, on je otpustio svoje naune ambicije i potpuno odustao od svojih ranijih intelektualnih planova. Sa svim svojim talentom i duhovnom snagom, on je sebe posvetio svojoj novoj karijeri. Jo jedanput, to je glavni predmet ove knjige. Da nije bilo zbog ivota njegovih kasnijih godina, Swedenborg bi u buduim generacijama bio cijenjen jedino od strane istaknutih naunika. Nebeska volja je uvijek iznad ljudskog razumijevanja, i nita nije rijeeno dok se ne zatvori lijes.

26

Tree poglavlje

Druga polovica Swedenborgovog ivota

Swedenborgova duhovna iskustva nisu zapoela iznenada ve su dola postepeno. To nije bilo kao da je on jednog dana bio gurnut u novi ivot. Njegovi (duhovni) susreti su se akumulirali jedan za drugim, da bi konano dali povod odlunosti da napusti svoj prijanji intelektualni ivot. Do tada je on, naravno, bio ispunjen sa prilino velikom mukom i borbom. Kako bilo, jedan od njegovih prvih susreta se dogodio u 1745. Bio je u Londonu, nalazio se na vrhuncu svojih mentalnih angairanja sa razliitim metafizikim radovima, kad je jedne veeri, kao i uvijek, sjeo da veera. Sada prenosim ono to je Swedenborg sam (navodno) rekao:

Bio sam gladan, i jeo sam sa dobrim apetitom. Pred kraj obroka sam primjetio kako se neka vrsta tame pojavljuje ispred mojih oiju... I onda sam vidio pod prekriven puzajuim reptilima najuasnije vrste, poput zmija, aba, i slinih stvorenja... Napokon se tama jo vie poveala; da bi odjednom skroz nestala, i onda sam vidio ovjeka kako sjedi u uglu sobe; Budui da sam tada bio sam, jako sam se uplaio njegovih rijei, jer on je rekao: 'Ne jedi toliko puno.' Sve se ponovno zacrnilo ispred mojih oiju, ali se odmah raistilo, i ja sam se (ponovno) naao sam u sobi. Takav neoekivani uas je ubrzao moj povratak kui; Nisam dozvolio da stanodavac ita primjeti; ali sam jako dobro razmislio o onome to se dogodilo, i na to nisam mogao gledati samo kao na sluajnost, ili kao da je bilo uzrokovano prirodnim uzrokom. Otiao sam kui; u toku noi mi se isti ovjek ponovno pokazao, ali ja sada nisam bio uplaen. Onda je rekao kako je On Gospodin Bog, Stvoritelj svijeta, i Iskupitelj, i da je odabrao mene da ljudima objasnim duhovni smisao Svetog Pisma, i da e mi On Osobno objasniti ono to u pisati o ovom subjektu; te iste noi su mi takoer bili otvoreni, tako da sam postao sasvim uvjeren u njihovu zbilju, svjetovi duhova, nebo, i pakao, gdje sam prepoznao mnoge poznanike iz svih poloaja u drutvu. Od tog dana sam napustio prouavanje svih svjetovnih nauka, i radio (samo) na duhovnim stvarima, u skladu sa onim to mi je Gospodin naredio zapisivati. Nakon toga mi je Gospodin dnevno otvarao oi due, tako da sam usred bijela dana mogao gledati u drugi svijet, i u stanju savrene budnosti razgovarati sa anelima i duhovima.20

Swedenborg je ispriao gornju pripovijest svojem prijatelju Carl Robsahmu. Sudei prema ovom (izvjetaju), izgleda da je on bio spreman odbaciti svoj intelektualni ivot bez ikakve muke. Meutim, prema drugim izvjetajima, nakon to bi imao ovakvu vrstu iskustava, on bi jedno odreeno vrijeme bio ojaen i danju i nou. Swedenborg je posjedovao nauni genije i takav stupanj naobrazbe da je bacio u sjenu ostatak svoje generacije. Nakon to se osladio izvanrednim uspjehom na polju nauke, on je i dalje ostao 'optereen' oekivanjima drugih. Zatim je, iznenada, odbacio svoja postignua i nije se osvrtao nazad. On e, neovisno o njegovim vlastitim naporima ili intelektu, postati instrument Bojeg otkrovenja. Mi danas moemo samo zamisliti koliko puno nemira i patnje je bilo u Swedenborgovom srcu. Na primjer, to je kao kad se Budist koji vjeruje u svoje vlastite sile preokrene i uzvjeruje u 'Viu-Silu'. Vjera u 'Viu-Silu' (samo) izgleda lagana, ali njezine strogosti nisu razliite od onih koje sa sobom povlai oslanjanje na vlastite sile.21 Oni koji svoj ivot provedu prakticirajui religiju poznaju ovu injenicu iz vlastitog iskustva. Swedenborg je u Travnju 1744, za vrijeme Uskrnjeg tjedna, otiao u crkvu.22 Dok je ekao u redu za Priest, on je uo himnu 'Isus je najbolji od (svih) mojih prijatelja'.23 Kasnije, na povratku kui, se pupoljak njegovog srca rastvorio, i on je percipirao njegovu zelenu boju. Te noi je osjetio mir beskrajne istoe. Osjeajui se ba kao da je bio uznesen na nebo, on je povikao, 'Najuzvienijem neka bude (sva) hvala, ast i slava!... Svet, svet je Gospodin Bog nad vojskama!'24 On je takoer rekao, 'Neka bude Boja volja; Ja pripadam Tebi a ne sebi. Bog je udijelio Svoju milost za ovo (djelo); jer moje ono nije.'25 Na ovaj nain je Swedenborg u jednom skoku preskoio svoje ranije naune brige; i od ovog trenutka pa sve do svoje smrti, on je proveo dvadeset osam godina izvravajui Rije Boju. Swedenborgova duhovna aktivnost u ovih dvadeset i osam godina je bila toliko impresivna da bi ga bila iznenadila (da je znao to ga eka) dok je jo bio u svojoj adultnoj dobi.

27

Poput drugih vjerskih reformatora, Swedenborg nije radio na praktinom nivou ve je sve svoje napore u potpunosti ulijevao u svoje rukopise. Drugim rijeima, poto je sa svojim duhovnim oima vidio strukturu,

sadraje, i aktivnosti neba i pakla i uvjete u kojima su se aneli, duhovi, i vragovi tih predjela nalazili, on je marljivo radio na tome da transmitira ljudima onoliko koliko e to boanska volja dopustiti. On je bez ikakve sumnje vjerovao da je bio duhovni instrument za ispunjavanje Bojih zapovijedi, stoga je bio marljiv u svojem radu koji ga ni najmanje