Post on 27-Dec-2015
description
LED ZEPPELIN
IzdavačNIRO DEČJE NOVINEt Takovska 6, 32300 Gornji MilanovacRedakcija Jugoslovenskog muzičkog magazina DŽUBOKS, Kolarčeva
9/II, Beograd
Recenzent Dušan Latković
Odgovomi urednik Radmilo-Lale Mandić
Urednik Milisav Ćirović
Lektor Jelica JankovićKorektor Mica Trifunović
Pripremio Branko Vukojević
Tehnićki urednik Borivoje Lošić
Slog - IBM Composer System NIRO DEČJE NO VINE Štampa
LITOPAPIR - Čačak
Štampanje završeno juna 1978. godine
Tiraž 5 000 primeraka
Nije dozvoljeno tonsko korišćenje tekstova ni upotreba fotosa bez
saglasnosti Izdavača.
Malo je verovatno da postoji iole ozbiljniji prikaz početka karijere Zeppelina u kome se ne pominje grupa Jardbrds (Ycrdbirds). Ipak, ostaje utisak da se to radi iz pukog duga prema neumoljivim činjenicama i da se pažijivo izbegava šire bavljenjs njihovim delovanjem. Tako se imenu Yardbirds čini svojevrsna nepravda jer, kako vreme odmiče, sve je jasnije da oni pripadaju onom najužem krugu britanskih grupa koje su ostvarile značajan i trajan uticaj na razvoj svetske rock scene. I zaista, teško je naći argumentovanu raspravu o strujanjima u britanskom rocku šezdesetih godina u kojoj se njima ne daje posebno mesto. Zato će početak ove knjige biti posvećen Yardbrdsima, grupi koja je oripremila teren za jednu novu generaciju muzičara, na ćijem samom vrhu su i junaci ove priče.
O ugledu, koji su Yardbrds svojevremeno uživali, najbolje nam govori rečenica koja se zbog svoje rečitosti već izlizala po novinskim stupcima: „Ako su Bitlsi (Beatlesi) i Stounsi (Stonesi) grupe koje su voleli, onda su Yardbrđs grupa koju su imitirali". Imajući u svojim redovimagitaristekova Kleptona (Claptona), Beka(Becka) ili Pejdža (Page), oni $u predstavljaii veliki autoritet i među kolegama i među sluSaocima. Kao što su Clapton ili Rage svoje prve korake pravili „skidajući" blues i rock standarde Roberta Dzonsona (Roberta Johnsom) i|j Čak Berija (Chuck Berryja), tako su se sada hiljade ambicioznih početnika ugledale na „Oblici stvari" („Shapes Of Things'') i „Moram da žurim" („ Got To Hurry "). Ipak, može se reći da pravi potencijal Vardbirdsa nije nikada do l<ra;a realizovan. I pored izvesnih uspeha, čitava njihova karijera protekla je u očekivanju „onog pravog".
Malo je poznato da su na samom početku, Yardbrds imali i Četvrtog
gitaristu. Doduše, u to vreme je sastav nosio ime Metropoliten Bluz Kvartet
(Metropolitan Blues Quartet)t ali su u njemu svirali članovi koji će uskoro
poneti mnogo poznatije ime, tako da ovaj kvartet možemo smatrati
epizodom u razvoju Yardbrdsa. Taj misteriozni gitarista zvao se Toni
Tophem (Tony „Top” Topham) i irnao je svega petnaest godina. Ostatak
grupe činili su Kris Dreiža (Ckris Dreja), ritam gitara; Pol Semvel - Smit
(Paul Samw€ll~Smith), bas; Kit Relf (Keith Relf)t vokal i usna harmonika; i
bubnjar Džim Makarti (Jim McCarty), koji je bio regrutovan iz Liverpoola.
Odlaskom Tophama, za koga se ponovo čulo tek krajem šezdesetih,
članovima grupe se staro ime učinilo demodiranim pa su ga promenili u
Jardbrds. Kao što su Stonesi svoje ime odabrali po poznatoj kompoziciji
Madi Votersa (Muddy Wotersa) („Bluz lutalice"), „RoUing Stone Blues",
tako je i njima kao uzor poslužila slična stvar. Bila je to jazztema „Tardbird"
legendarnog Čarli „Brd" Parkera (Charlie „Bird" Parker). isto 'tako.
značenja oba imena su u nas najČešće pogrešno interpretirana. Već i
vrapci ponavljaju da „Rolling Stones" ne treba samo da znači „kotrljajuće
kamenje", već da je to idiom koji označava „skitnicu, lutalicu". Stvar sa
imenom „Yardbirds" js skoro istovetna. Obično su reči „yard" (dvorište) i
„bird" (ptica) bukvalno kalemljene iedna na drugu i dobijan je prilično
rogobatan izraz „dvorišne ptics". Međutim, prema „Rečniku američkog
slenga" stoji da tražena reč znači — zatvorenik, osuđenik. I sam Charlie
Parker je zaradio nadimak „Yardbird" (koji je posle skraćen u „Bird") zbog
svog boravka u zatvoru. Znači, ako bismo prevodili ime grupe, najbolje bi
bilo da to bude naziv „Zatvorenici". Sasvim dobro ime za vreme kada su se
mnoge grupe nadale da će skrenuti pažnju na sebe provokativnim
imenom.
Tophema je zamenio Erik Clepton, tada tek mladić koji je obećavao.
Njegovim dolaskom Yardbirds prelaze u ligu „onih o kojima se priča".
Publika je poČela da primećuje da tihi, povučeni mladić sa kosom koja je
stidljivo prelazila preko ušiju, svira gitaru bolje nego što su ikada ranije čuli.
To je bio začetak jedne popularnosti koja će kasnije gotovo dostići razmere
kulta. Onima koji se pitaju kako to izgleda dovoljno je pomenuti već
legendarnu priču kako je London jednog jutra osvanuo ispisan natpisima
„Klepton je bog".
Kao i Stounsi (Stones), Yardbrds su na putu ka većim, slavnijim
pozornicama prošli kroz Kroudedi Klub (ttCrawdaddy Club") u Ričmondu. U
prvo vreme morali su da se suoče sa hladnim stavom publike koja je volefa
Stonese i koja je njihov uspeh gotovo smatrala svojom zaslugom. Muzika
koju su im ponudili Clepton, Relf i drugovi takođe je sasvim bila zasnovana
na američkim uzorima kao što su Muddy Waters, Badi Gaj (Buddy Guy)t
Bo Didli (Bo Didley)t Čak Beri (Chuck Berry) i Džimi Rid (Jimmy Reed).
Yardbrds su je čak preciznije izvodil 1 nego Stonesi. Međutim, niko među
njima nije
imao magnetsku privlačnost jednog Džegera(Jagger), niti su bili okićeni
oreolom „divlje" grupe. Znajući to ili ne, oni su osovinu svog nastupa
prebacili na sasvim drugi plan. Razlog zbog koga je dobar deo publike
ra20čarano ostajao pred vratima pokuŠavajući da uđe u prepuni Kroudedi
bio je isključivo njihova muzika. Jedno- stavno, bili su „drugačiji".
Kleptonove višeminutne blues improvizacije nisu bile stvar na koju bi
čovek, tih ranih šezdesetih, naišao iza svakog ćoška. Zvuk Vardbrdsa bio
je nešto novo.
Nešto o atmosferi njihovih nastupa u klubu „Crawdaddy" možemo
saznati iz londonskog dnevnika Dejli Mejl (,,Daity Mail”) koji im je, u svom
broju od 2. marta 1964., posvetio više od pola strane. To je bilo prilično
neuobičajeno za to đoba jer su se dnevnc novine uglavnom bavile
skandalima i tračevima koji su nastajali u euforiji koja se podigla oko Bitlsa
i Stounsa.
„Ovo mesto je južnjački ekvivalent Kavern (Cavern) kluba iz Liverpula.
Roling Stounsi su počeli svoju karijeru ovde, ali su sada na mnogo većim
visinama. Kažu, i Jardbrds će uskoro liftom slave biti podignuti tamo.
Kakav zvuk! Obasjana drečavim, grimiznim i plavim fluorescentnim
svetlom, grupa je oslobodila pravu eksploziju zvuka. Na podijumu za igru
bila je treperava gomila koja je podsećala na afrički plemenski ritual."
Nije teško naslutiti da je Kroudedi uskoro postao tesan za njihove
ambicije. Sledeći korak bio je, pogađate, Marki klub (nMarquee Club”) O
tim predstavama, koje su se uglavnom održavale petkom, i danas sa
setom pričaju oni srećnici koji su uspeli da se probiju u
zagušljivi ,,Marquee" i prisustvuju stvaranju dela britanske rock istorije.
Negde u to vreme, maja 1964. godine, izdat im je i prvi singl „Želeo
bih da hoćešto",,,/ Wish You Would*”. Ovo ostvarenje doguralo je do 26.
mesta engleske top liste i prvi put je pronelo ime Jardbrds širom Ostrva.
Vremenom, postali su čvrst i profesionalan sastav kome je na umu,
pored sviranja „svoje" muzike, sada bio i komercijalni uspeh. Sledeći
logičan korak bile su turneje.
Zajedno sa poznatim bluz veteranom i jednim od uzora, Soni Boj
Vilijamsonom (Sony Boy Williamsonom), otisnuli su se na put po Evropi.
Iztesaradnje nastala je i ploča „Sony Boy VVilliamson And Yardbirds"f koja
je izdata tek godinu dana kasnije. Vremenom je ova ploča, na koju prilikom
izdavanja nije bilo obraćano previše pažnje, postala veoma tražena među
rock kolekci- onarima. To je i bio razlog da se 1975. ponovo nađe na
policama prodavnica ploča kao obnovljeno izdanje. Međutim, ovog puta se
Kleptonovo ime kočoperilo najvećim slovima.
Novembar 1964. zatekao ih je na turneji sa poznatim rokerom iz
pedesetih, Ožeri Li Luisom (Jerry Lee Lewisom). To je istovremeno bila i
prilika da se publici predstavi novi singl, „Goodmorning Little Schoolgirr.
Još bolja prilika za iziazak pred oči nacije iskrsla im je kada su kao gosti
nastupali u specijalnom programu Bitlsa u londonskoj dvorani Hemersmit
Odeon (Hammersmith Odeon). Kako su „bube" svojim na* stupima retko
prelazile granicu od tridesetak minuta, uz njih je često išla čitava vojska
ostalih pop zabavljača Među njima su svoje mesto našli i Yardbrdsi. Možda
je zanimljivo napomenuti da je u okviru istog programa nastupila i Elki
Bruks (Elkie Brooks)[ pevačica koja je svoj pravi uspeh doživela tek deset
godina kasnije.
Sledeća godina svojim početkom nije nagoveštavala ništa dobro. Na
koncertu u Bristolu od grupe se oprostio Erik Klepton, njihova glavna
poluga. List Rekord Miror („Record Mirror”) od 6. marta 1965. doneo je
vest da je Erik napustio sastav da bi se pridružio opskurnoj formaciji koja
se zvala Majk O'Nil Džunior End D Soul Braders (Mike 0*Neil Jnr. And
TheSoulBrothers). Svaki iole upućeniji rock poklonik zna da od toga nije
bito ništa i da je Eriksvojemestonašao ugrupuDžona Mejla (Johrn Mayalla),
Bluzbrejkers (Blusbreakers).
Njegov odlazak se poklopio sa prvim velikim uspehom grupe, pa je
to, sve zajedno, diglo dosta prašine. Naime, Klepton je otišao neposredno
pre objavijivanja albuma i singla koje je snimio sa ostatkom grupe. Pomalo
neočekivano, singl ,,Za tvoju Ijubav” („For Your Love”) prokrčio je sebi put
do samog vrha engleske top liste i tako uvrstio Jardbrds u uski krug pop
elite. Greem Gouldmen (Graham Gouldman), sa čijom su kompo- zicijom
to postigli, takav će uspeh požnjeti tek u sedamdesetim i to kao član
sastavaTensisi (10 ca). On je, takođe, autor i sledećeg njihovog hita,
(„Srce puno duše"), „Heart Full Of SouV'. Top lista na dan 9. aprila 1965,
godine izgledala je ovako:
1. For Your Love/Yardbirds
2. The Minute You're Gone/Cliff Richard
3. Concrete And Clay/Unit 4 + 2
4. The LastTime/Rolling Stones
5. Here Comes The Night/Them
6. Catch The Wind/Donovan
7. Stop In The Name Of Love/Supremes
8. It's Not Unusual/Tom Jones
9. The Times They Are A'Changing/Bob Dylan
10. I Can't Explain/The Who
Igrom slućaja, među ovih deset kompozicija nalazi se nekoliko na
kojima je, kao sešn-muzičar, nastupio čovek čija će se sudbina uplesti u
puteve grupe Jardbrds i koji će našu priču odvesti dalje nego što se iko
nadao te 1965. godine. Bio je to Džimi Pejdž (Jimmy Page)
Što se tiče zanimljivosti vezanih uz grupu Jardbrds, njih je te godine
bilo na pretek. Zgoda sa njihovim prvim albumorn pokazuje kako su u to
vreme kompanije za izdavanje pioča manipulisale * sa svojim štićenicima.
Materijali za tu ploču snimljeni su u „Marki" klubu sa ciljem da se u vinilu
ovekoveči dinamika i eksplozivnost nastupa pred publikom. Bilo je
spremljeno deset kompozicija. No, naknadno je utvrđeno da ukupno
trajanje tih snimaka prekoračuje standarde postavljene za LP ploče i
rešenje je nađeno u ubrzavanju trake (sic). Tako je svih deset kompozicija
smešteno na plastiku. Doduše, u nešto živahnijem tempu nego što su to
želeli članovi grupe.
Brojne špekulacije, koje su nastale povodom Clep- tonovog odlaska,
prekinuo je on sam. Za magazin Reov („Rave”) je izjavio:
„Naravno, pošto je ,(For Your Love" postao takav hit, bilo bi dobro da
sam ostao nešto duže. Novac bi mi dobro došao. Ne bi bilo pošteno da
kažem da nisam mislio o tome, ali ipak, stvari su došle do takvog stanja da
nije bilo drugog izlaza. (...) Mislim da su mnogi pop sastavi izloženi
prevelikom naporu. Zato se ne može izbeći gubljenje osećaja za muziku, a
zategnutost među članovima brzo raste. Radeći svako veče, postaješ
mašina, sviraš po naređenju. Svoj deo posla morašdobro da izguraš da iz
vođstva ne bi vikali na tebe. Tako i izgubiš poštovanje prema kolegama
izgrupe. Ondadolazi do svađa.,r
Taj članak se završio komentarom: „Erik je duboko opredeljeni
muzičar koji je žrtvovao slavu zbog verovanja u sopstvenu muziku. On je
pametan, osećajan i veoma profesionalan muzičar/*
Nešto kasnije, Kit Relf (Keith Relf) je dodao: „Izgleda da je Eric
pravi ,bluesman'. On voli onu najdublju muziku. Mi sviramo komercijalniji i
razumljiviji Rhythym and blues'. Naporan rad i različiti tempe- ramenti
takođe su pridoneli raspadu, ali se rastajemo kao dobri prijatelji."
Nema sumnje da je Klepton bio iskrea Orijentacija Jardbrdsa na pop
tržište i zapuštanje etničkog bluz elementa. kome je Klepton bio naklonjen,
stvorili su rascep i on je izabrao pravo rešenje. Njegova kasnija karijera
dobro je to potvrdila.
U tom trenutku, upražnjeno mesto gitariste u
Jardbrdsima bio Je jedan od najprimamljivijih poslova za britanske rokere.
Trenutno su bili na vrhu top liste, a imali su i oreol grupe koja svira
„smeliju" muziku. Pravo mesto da se stekne slava i da se ispune muzičke
ambicije.
Ta čast je pripala Džef Beku^fe/jf/tecfcM^gitaristi malo poznate grupe
Trajdents (Tridents). Bek je bio momak koji se u lokalnim okvirima već
izborio za status izvanrednog gitariste. ZamenivSi Kleptona. on je dobio
pravu šansu i izazov da potvrdi svoj talenat U vezi sa njegovim dolaskom u
Jardbrds postoje izvesna na* gađanja koja nisu sasvim potvrđena. ali. po
svemu sudeći, nisu daleko od istine. Naime. priča se da je Jimmy Pageu
ponudeno da iauzme Klaptonovo mesto. ali da se on zahvalio na tome i
predložio Beska. Bito kako bilo, Džef se odlično snašao u novom društvu i
uskoro postao njihov najistaknutiji član.
Kako je 1965. sve više odmicala, postajalo je jasno da Jardbrds nisu
ono što se naziva „one hrt vvonder" (grupa ili pevač koji posle samo jednog
uspeha padne u zaborav). Posle „For Your Love" sledili su uspesi: „Heart
Full Of Soul" i singl sa dvostrukom „A" stranom „Evil Hearted You"/„Still l'm
Sad" (,,Ti, sa zlim srcem"/ „Još uvek sam tužan"). Ove pesme su svoj put
po top iisti Engleske završile među deset najbolje prodavanih, a „Još uvek
sam tužan" je značajnije probudilo pažnju publike na drugoj strani
Atlantika.
Drugačiji profil gitariste u mnogome je izmenio i zvuk grupe. Dok
je Klepton bio čistunac, Bek je bio otvoreri u ekspsrimetisanju sa bilo
čim što dovoljno dobro i interesantno zvuči. Mnogi rok poklonici su se
na njihovim koncertima po prvi put sreli sa stvarima kao što su
fuzz'box, eho, mikrofonija (feedback). Ta pomagala su u veštim
rukama Džef Beka bila pravo oružje za osvajanje novog zvuka.
Treba imati na umu da je to bila sredina šezdesetih. Sa Bitlsima
na čelu talasa, rok je definitivno našao svoje mesto kao muzika ovog
vremena. Britanski muzičari, koji su početak svoje karijere obeležili
„skidanjem" američkih uzora, počeli su da stiču samopouzdanje i da
razmišljaju o svojoj muzici i zvuku. To, naravno, nije odmah moglo
dati vrhunske rezultate, pa je došlo do pravog takmičenja u onim
površinskim, čisto tehničkim aspektima sviranja. Gledalo se ko će
izaći sa nekim novim efektom, ko će svirati duže, brže... Za takvu trku
Jardbrds su imali pravog čoveka u Beku.
Kako je sve to izgledalo, najslikovitije se može videti iz jedne
polemike koja se vodi već godinama, mada, u poslednje vreme,
jenjava. Valida zato što su polemičari uvideli da se danas to maJo
koga tiče. Naime, još od ranih šezdesetih, Pit Taunsend (Pete
Tovvnshend) iz grupe Hu (Who), Dejv Dejvis (DaveDavies)\i Kinksa
(Kinksa) i Džef Bek se svađaju ko je prvi konstruktivno i smišljeno
upotrebio mikrofoniju. To je ono neprijatno pištanje koje nastaje kada
električnu gitaru ili mikrofon približite zvučniku. Toga, kada ne treba,
uvek ima dovoljno na rok koncertima. Već pomenuti gitaristi pokušali
su da iskoriste mikrofoniju radi obogaćivanja zvuka grupe. No, njima
je izgleda jednako važno bilo ko je to prvi počeo da primenjuje i
Često su preko novinskih stubaca istresali jed jedan na drugog. Bek
je kategoričan da on to upražnjava još od 1961. godine i uzima
prvenstvo za sebe. Sva trojica su postala nešto manje bučna kada su
videli da to Džimi Hendriks (JimiHendrvc) radi najbolje.
Ova nova rokerska samosvest nije zaobišla ni Jardbrds kao
grupu. Njihov drugi album, nazvan jednostavno „Vardbirds", sadržao
je samo kompozicije koje su potpisali članovi grupe. Omot je likovno
uredio Kris Drejža (Chris Dreja) a, u to vreme neizbežan, tekst kojt je
išao uz omot i predstavljao grupu („sleeve— notes") napisao je
bubnjar Jim McCarty. Basista Paul Samvvell— Smith imao je
najvećeg udela u produkciji.
Septembra meseca 1965. svirali su pred oko 40 000 Ijudi na
festivalu u Ričmondu. Podigli su publiku na noge i zelene površine na
kojima je priredba održana pretvorili u veliku igranku. Možda malo
smešno zvuČi, afi u novinama je.pisalo da je KitRelf morao da peva
sa crnim naočarima zbog 5 (pet) velikih reflektora koji su obasjavali
pozornicu.
Zatim je usledila ubrzana turneja po SAD. Po povratku nisu imali
mnogo vremena za odmor. Opet su bili gosti Bitlsa. ovaj put na
turneji po Francuskoj. Svojim svežim zvukom osvojili su Francuze,
uvek naklonjene onima koji u svoj program uvršćuju eksperimente.
Sledeću, 1966. godinu« počeli su u veoma neobičnom
ambijentu. Svirali su na festivalu u San Remu, bastionu italijanske
kancone, čiji temelji su se tresli pred naletima roka. Prve večeri su, u
alternaciji sa zaboravljenim, ali nekada veoma popularnim Bobi
Solom(BobySo!o),
izveli pesmu „Ovog puta" (,,Questa Volta”JL Sledeće večeri su nastupili
sa kompozicijom koja im je bila milija, „Pafff—bum". Morate priznati
da je danas gotovo nemoguće zamisliti Džef Beka na pozornici
kazina u San Remu, pred bogataškom dokonom publikom u naj-
skuptjimodelima.
Kada je, konačno, singl „Evi! Hearted You/„Still !m Sad" sišao sa
top liste gde je stajao od oktobra, došlo je vreme za novi singl. Bio je
to „Shapes Of Things", po mnogima jedan od najboljih singlova u
istoriji roka. Dolazak ove ploče na liste najpopularnijih proslavljen je
ne svadbi Keitha Relfa.
U trenutku kada je izgledalo da ih ništ3 r.e može zaustaviti i da su
im otvorena vrata američkog i evropskog tržišta, počele su trzavice u
grupi. Basista Paul Samwell-Smith je odlučio da potraži sreću na
drugoj strani. Tom prilikom je rekao Kejt Eltem (Keithu Altharm),
novinaru Nju Mjuzikal Ekspres (,,New Musical Expressa”): „Smatram
da im neću mnogo nedostajati. lonako me niko nije primećivao na
pozornici. Mogli su i lutku da podmetnu umesto mene. Keith i Jeff su
giavna lica. Sve je postalo jedna velika trka gore-dole kroz zemlju.
lako se dobro zarađivalo, nema smisla provesti ostatak života radećt
ono što ne želiš."
Paul je svoje životno opredeljenje našao u pro- ducentskom
radu. Pod njegovim nazdorom nastale su kasnije neke od najboljih
ploča Ket Stivensona (Cat (Stivens) i Karli Sajmon (Carly Simon).
Njegovo ime i danas se Često pojavljuje na stranicama muzičke
štampe.
Čovek koji ga je zamenio predstavljao je prilično čudan izbor za
to vreme. Mesto basiste u Jardbrdsima preuzeo je vodeći studijski
gitarista Engleske — Džimi Pejdž.
U muzičkim krugovima ova vest je primljena sa priličnom dozom
neverice. Džimi je imao dovoljno posla kao sešn—muzičar, čak preko
glave. Bio je veoma cenjen, izvrsno plaćen, a često je imao priiiku da
direktno odlučuje kako će snimak definitivno izgledati. Neko je skoro
rekao da bi samo kompjuter mogao da zapamti na koliko je snimanja
učestvovao Džimi i sa koliko je muzičara radio.
Nekoliko godina kasnije, kada je Pejdž bio mnogo veća zverka, u
razgovorima sa novinarima obično nije mogao da izbegne razgovor o
svom dolasku u Jardbrds. Nekoliko njegovih izjava, datih u razmaku
od tri, četiri godine, najbolje će objasniti taj potez.
,,Da ... Paul Samvvell— Smith je jednog dana rekao: „napuštam
vas". To je bila velika noć, jer se održavala jedna od onih glupih
zabava — Oksford ili Kembridž— ne mogu se setiti gde - svi su bili
obučeni u večernja odela, jer je bio kraj godine, a Kit Relf se totalno
napio i skakao je po sceni hvatajući se za mikrofon, duvajući u usnu
harmoniku na sasvim pogrešnim mestrma i pevajući nerazumljive
reči,.. ali, bilo je divno, upravo fanta- stično za takvu priliku. No,
Semvel-Smit je uvek bio dosiedan muzičkoj određenosti, do striktno
ponavfjane jasnosti, i to je bilo više nego što je on mogao da otrpi. To
je bila poslednja sitnica, već je bio doživeo sasvim dovoljno i odlučio
je da ih napusti. (...) Ja sam u to vreme išao sa njima na koncerte, jer
sam bio duboko pod uticajem onog šta su radili. Pol ih je bio napustio
rekavšrostalima da treba da urade isto, ako imaju i trun osećaja. Oni
su posle toga održali još dva koncerta, a potom zaključili da treba da
ostanu zajedno — a to je bila prilika da im ja pomognem i da
zamenim čoveka koji je nedostajao. Svirao sam bas, mada ga nikada
ranije nisam svirao. Znao sam njihovo muzičko usmerenje i naučio
sam dovoljno da idem zajedno sa njima — tako su oni sugerisali pa
sam ostao".
„Pre doJaska u Jardbrds, počeo sam da osećam kako moja
kreativnost nestaje u studijskom radu. Svirao sam mnogo ritam
gitare, što je prilično dosadno i što mi je oduzimalo vreme za rad i
vežbanje. Većina mojih kolega odobravala je moj odlazak u
Jardbrdse/'
I tako se Džimi Pejdž konačno smestio u grupu. Sada su
Jardbrds u svojim redovima imali najbolju kombinaciju gitarista u
Engleskoj uz pomalo apsurdnu činjenicu da je jedan od njih svirao
bas.
Pejdžov boravak u Jardbrdsima je prvi put ovekovečen na singlu
„Happenings Ten Years Time Ago"/„Psycho Daisies" („Dešava se pre
deset godina"/„Ludi kra- suljci"). lako su neki komentatori bili skloni
da izvesne gitarističke intervencije proglase Džimijevim deJom,
zvanični izvori kažu da se on ograničio 'samo na bas. Zvuk sa ove
ploče odaje da su duge turneje po SAD ostavile značajan uticaj.
Vibracije koje $u stizale sa zapadne obale, kombinovane sa
sklonošću Jardbrdsa ka eksperimentima, imale su za rezultat novu
„psiho* deličnu" orijentaciju. Povodom izdavanja singla, Kit Relf je
rekao: ,,0va ploča je prilično revolucionarna. Čak i za nas. U nju su
uključene dve „naše" šale i fantastična eksplozija bombe. Džef iz
svoje gitare izvlači čudne zvuke, kakve nikada niste čuli u životu. U
stvsri, smatram da je ova ploča na ivici „psihodeličnog".
lako je izgledalo da je dolaskom Pejdža grupa konsolidovana,
neke činjenice mogu dovesti do suprotnib zaključaka. Entuzijazam je
brzo kopnio na beskrajnirn turnejama po Americi, menadžeri su
uzimali-iavovski deo kolača i, poput goniča robova, terali grupu sa
koncerta na koncert. Dan za danom, dvaput dnevno. Starosedeoci iz
sastava počeii su da prave ispitivačke korake i van okvira Jardbrdsa.
Pevač Kit Relf je sreću oprobao sa c!va singla, „Mr Zero" („Gospodin
Nula") i „Shapes ln My Mind" („Oblici u mojim mislima,#). No, kako su
oni potonuli u zaborav neposredno posle izdavanja ne ostavivši traga
na top listama, Relf je ostao u relativno sigurnom okrilju grupe.
Neposredno zatim, pred kraj 1966. godine, Džef Bek je najavio
odlazak u vode solo karijere.
U meduvremenu, ne mnogo pre Bekovog odiaska, izvršena je
očekivana prekvalifikacija Pejdža u solo gitaristu. Promena uloga
između Džimija i Krisa Dr*j** bila je planirana, ali je razvoj događaja
doprineo da se to ubrza. Na turneji po Americi Bek je iznenada
oboieo. Strpan u postelju, ostavio je drugove na milost i nemilost
r.cumoijivim ugovornim obavezama. lako ne sasvim spreman, na
mesto gitariste uskočio je Pejdž, ustupajući bas Drejži. Rezultat je bio
takav da su se sva strahovanja pokazala neopravdanim. Džimi u
Jardbrdsima nikada više nije uzeo bas u ruke.
Kada se Bek oporavio, konačno je ostvarena gitaristička
„kombinacija snova". Stojeći na suprotnim stranama pozornice, njih
dvojica su svojim sviranjem stvarala specifičan stereo efekt Pejdž se
seća da su on i Bek uvežbavali pojedine deonice, ali da je
nepredvidljivi Džef najčešće kretao nekim drugim putevima.
stvarajući ovu međuigru neočekivanom i zanimljivijom. Ovakav način
sviranja kulminiraće docnije u grupama kao što je. npr. Višboun Eš
(VVishbone Ash).
Grupu u ovoj formaciji bioskopska publika je imala priliku da vidi
u Antonionijevom filmu „Uvećanje" („Blow Up”J. 7o je ona čuvena
scana u kojoj Bek razbija gitaru u paramparčad. Negde u drugom
planu, viđen svega u nekoliko kadrova, stajao je Pejdž. Tom prilikom
izveli su kompoziciju „Stroll On" („ŠetajPo svemu sudeći, to je jedini
snimak na kome je zabeležen „dupli sclo" ove dvojice gitarista.
lako je štampa pokušavala da razlog za Bekovo napuštanje
grupe nađe u sukobu sa Džimijem, to nije bilo blizu istine. Džef je
isticao da je do razmimoilaženja došio zbog njegove želje da se £to
viSe posveti gitari. Orugi izvori upućuju na to dajeonotišao pod
pritiskom Relfa i Makartija. iz sadašnje perspektive, najverovatnije je
da je Džefov nezgodni i nepredvidljivi karakter bio uzrok svih
probfema. Uostalom, događaji u Bekovoj karijeri koji su sledili
pokazali su da je jedini razlog zbog koga on nije postigao uspeh
srazmeran svom talentu leži u njegovog čudnoj i nedokučivoj prirodi.
Na kraju, što se tiČe odnosa između Džimija i Beka, njih dvojica su
sarađivala i van Jardbrdsa i to dovoljno govori. Pejdž je svirao i
uradio aranžman (po Ravelu) za poznatu kompoziciju „Bekov bolero"
(„Beck's Bolero”\ Pored njih, tu su svirali Niki Hopkins(Nicky
Hopkins), Kit Mun (Keith Moon) iz grupe Hu (Who) i čovek čije ćete
ime Često sretati u ovoj knjizi, Džon Pol Džons (John Paul Jones).
Pošto je Džimi bio i te kako sposoban da preuzme sve dužnosti
solo gitariste, za Beka nije nitražena zamena. Jardbrds su nastavili
kao kvartet
DoŠla je 1967. godina. Previranja na muzičkoj sceni bila su
očigledna. Tutnjava teškog roka, kojom su se najavljivali Krim
(Cream) i Džimi Hendriks (Jimi Hendrix), postepeno je nalazila mesto
u srcima sve većeg broja poklonika. Šuškalo se da Bitlsi spremaju
nešto neviđeno. Grupe iz San Franciska uvodile su neke nove
dimenzije u čitav pokret.
lako su i sami imali udela u afirmaciji „novog", Jardbrdsi se nisu
snašli u ovim promenama. Sada kada je trebalo ići do kraja, njihova
muzika je zadržala onaj kompromisni karakter sa kojim su krenuli od
početkar sa jedne strane, eksperimentalni pristup, a sa druge,
orijentaciju na klasično „top 20" tržište. Takođe, oni u svojim
redovima nikada nisu imali kreativno jezgro, kompozitore koji će
predstavljati stalan oslonac i garanciju napretka. Pejdž je svoje
autorske sposobnosti pokazao tek u Cepelinima, Bek je uvek bio
samo gitarista, Relf i ostatak grupe nisu se nikada posebno isticaii.
Pojedine njihove kompozicije, koje su imale uspeha, pre su izuzeci
nego pravilo. Zbog toga sti često morali da $e oslanjaju na
kompozitore koji su radili u okviru disko kuća i serijski izbacivali
kompozicije. To je u proces izbora repertoara ubacivalo nepotrebno
veliki broj Ijudi, negativno uticalo na samostalnost grupe i
omogućavalo menadžeru ili producentu lakše mani- pulisanje.
Poslednja godina rada Jardbrdsa je žalostan primer za takvo
delovanje.
Viiiunac apsurda došao je kada je poznati producent Miki Most
(Mickie Most) ukrstio svoj put sa putem grupe. Most je imao
reputaciju čoveka koji zna da napravi hit. Njegov rad $a grupama,
kao što su Enimals (Animals) iJi Hermans Hermits (Herman’s
Hermits), otvorio mu je put u elitu britanskog popa. Važio je, a važi i
danas, za ćoveka kome je prihod jedino i isključivo merilo uspeha.
Svoje delovanje u sedamdesetim vezao je isključivo uz imena kao
što su Suzi Kvatro (Suzi Quatro), Mad (Mud) i Smoki (Smokie). Taj
podatak vrlo jasno govori o njegovom usmerenju i interesima.
Pod Mostovim beskrupuloznim vođstvom Jardbrds su ćesto ličili
na svoju sopstvenu parodiju. Pošto je u Engleskoj počeo da opada
interes za njih, sve snage su usmerene na isplativije američko tržište.
Opet se činilo da turnejama nema kraja. Miki Most nije imao sluha za
neke ozbiljnije pretenzije grupe, interesovalo ga je samo tinejdžersko
tržište. Tako je snimljena Nilsonova (Nilsson) kompozicija (Deset
malih indijanaca) „Ten Little Indians” i verzija poznatog uspeha grupe
Manfred Men (Manfred Marm), ,,Ha, ha reče klovn" („Ha Ha Said The
Clown”). U ovim snimcima teško je neko mogao da prepozna stare
Jardbrdse. Siično bi se moglo reći i za album „Male igre" („Little
Games”). Sva tri izdanja su imala vrlo polovičan uspeh u SAD.
Neraspoloženje u grupi je raslo i ponekad se Činilo da ih samo
potpisi na ugovorima obavezuju na zajednički rad.Pejdž se seća tih dana:„Događalo se to otprilike ovako — Miki Most bi kazao: „Zašto ne
probamo da napravimo „Ha Ha Said The Clown", ali u „Jardbrds" stilu? Mi bismo mu odgovorili: „Ne budi lud". Ali bi on ponovo rekao: „Oođite. probaćemo — bićeto interesantan eksperiment Ako ne bude išlo kako treba, bacićemo traku." Naravno, čim bi stvar bila snimljena. mi bismo zaključili da je loša. Ipak, posle bi se pojaviia na ploči. Kao krunasvega, istu grešku napravili smo na Nilsonovoj „The Little Indans". To je bio jedan od razloga koji je vodio do nesuglasica u sastavu i njegovog eventualnog raspada."
„Mesecima pre raspada, Relf i, delimično, Mekarti govoriii su o
započinjanju sa novim sastavom. Tada su već biii duboko
zainteresovani za onu vrstu muzike koju su izvodiii Sajmon i Garfankl
(SimonAnd Garfunkel) iii Tartls (Turtles)Napisaii su u tom stilu
nekoliko pesama koje su želeli da snime. Ja nisam želeo da
stvaramo novu grupu, već sam želeo da ostanemo kao Jardbrds jer
smo pod tim imenom imali joŠ mogućnosti za uspeh. No, oni nisu
hteli ni da čuju o tome. Kit je bio istinski rušitelj, bar tako mislim, i
tada je rekao jednu stvar koje ću se doživotno sećati. Rekao je da je
magija napustila Jardbrds zajedno sa odlaskom Erika Kleptona. Što
se mene tiče, ja mislim da je najbolji period bio kada su radili
eksperimentalne stvari sa Bekom."
I konačno, Jardbrds su poslednji koncert odsvirali jula 1968.
godine'na koledžu Luton. Tako je prekinuta agonija koja je trajala već
meseđma. U trenutku raspada nisu ni najmanje ostavljali utisak
nekadašnjih smelih •novatora, već su predstavljali grupu muzičara
koja se smrtno dosađivala i koja je svoju budućnost tražila na hiljadu
različitih strana. Neko može da pomisli da su mogli da se odmaraju
na lovorikama i na novcu koji su kroz sve te godine zaradiii. Međutim,
pogled na ugovor kojim su oni regulisali svoj rad otkriva već otrcanu
istinu da život u šou-biznisu nije tako blještav i veseo kako to na prvi
pogled izgleda. Dvadeset procenata odlazilo je menadžeru, koji je
vodio poslove, deset procenata poslovnom agentu i, posle troškova
kao što su oni^za smeštaj, prevoz, pomoćno osoblje, reklamu ...
ostatak je prolazio kroz ruke poreske uprave i deljen je među
članovima sastava.
Po raspadu, Relf i Makarti su pokušali da svoje ideje realizuju
kroz duet Tugeder (Together)[ Izdali su singl (Henri dolazi kući),
„Henry's ComingHome** na kome je producent bio njihov stari kolega
Pol Samvel Smit Ta avantura nije imala naročito uspešne rezultate
tako da Sli njih dvojica posle izvesnog vremena pokrenuli grupu
Renesans, koja je trebalo da se kreće po klizavom terenu fuzije roka i
klasike. Međutim, sreća im nije bila naklonjena i obojica napuštaju
Renesans neposredno pre nego što je ova grupa konačno postigla
uspeh u SAD.y Makarti je oko 1973. pokušavao nešto sa grupom Šut
(Shoot) i od tada mu se gubi trag. Kit Relf, na žalost, nije više među
živima. Ovaj pevač dečje čistog lica preminuo je 14. maja 1976. od
udara struje u svojoj kući U Londonu. Kris Drejža je odlučio da okači
bas o zid i da^ se okrene fotografiji.
Leto 1968, se bližilo kraju. Bilo je dosta kišovito. Fo ; londonskim
muzičkim krugovima pričalo se da Džimii Pejdž traži muzičare za
grupu, da ima pravo da zadržl ime Jardbrds i da mora da ispuni neke
ugovorne obaveze stare postave ...
1968 - 1969.
KAKO POLETETI U OLOVNOM CEPELINU
Nije biio vremena za oklevanje. Jardbrds su u septembru imali ugovorenu turneju po Skandinaviji i Džimi $e, uzimajući u nasleđe ime grupe, prihvatio te obaveze. Trebalo je što pre naći odgovarajuće muzičare i spremiti odgovarajući repertoar. lako se može reći da mu je gotovo gorelo pod nogama, Pejdž nije želeo da taj posao otaljava. Planovi koje je imao u glavi nisu mu dozvoljavali da po pabovima, gde se muzičari okupljaju, skupi nekolicinu trenutno besposlenih, sktepa desetak pesama i krene Nordijcima u pohode. Želeo je najbolje.
Kris Drejža, jedini iz stare postave koji je razmišljao o radu u
novim Jardbrdsima, digao je ruke od svega i posvetio se fotografiji.
Čuvši za upražnjeno mesto basiste, javio se Džon Pol Džons, stari
Džimijev kolega još iz vremena kada je radio kao studijski muzičar.
Njegova ponuda je oberučke prihvaćena, jer je Džon Pol važio za
neobično pouzdanog muzičara koji je pored sviranja bas gitare imao
veliko iskustvo na instrumentima sa klavijaturom i u aranžiranju.
Svakako da je izbor pevača bib najškakljivije pitanje u tom
trenutku. Zbog toga se Pejdž obratio Teri Reidu {Terry Reid)t pevaču
kome je zbog izuzetnih glasovnih mogućnosti pripisivana lepa
karijera. Međutim, on jetada bio zauzet i odbio je, ne znajući da je u
tom trenutku propustio priliku života. I pored svojih sposobnosti, Reid
nije uspeo da ostavi značajnijeg traga na rok sceni i vrlo je verovatno
da će ostati zapamćen samo po tome što je odbio da se pridruži
Cepelinima. On, inače, trenutno radi u Americi, gde je 1976. izdao
album (,,$eme Sećanja"), „Seed Of Memory'\ Objašnjavajući razloge
svog odbi- janja, Reid je napomenuo da zna izvesnog momka koji se
zove Robert Plant i u superJativima je govorio o njegovom umeću.
Pejdž je zapisao ime i odlučio da proveri tocf momka prvom prilikom.
Mesto za bubnje- vima je ponuđeno 6. J. Vilsonu (B. J. Wilson), ali je
on to giatko odbio, jer je imao sigurno mesto u grupi Prokol Harum,
(Procol Harum).
Jedini ćovek koji je ostao sa Džimijenri iz dana starih Jardbrdsa
bio je Piter Grant (Peter Grant), menadžer koji je došao neposredno
pred raspad grupe i sa svima njima podelio tu sudbinu. On i Pejdž su
se poznavali od ranije i među njima je vladalo uzajamno poverenje i
poštovanje, pa su odlučili da nastave saradnju. Da bi se Džimi
oslobodio ugovora koji ga je vezivao sa Mikijem Mostom, osnovali su
agenciju „Superhajp" (,,Super—hype”), koja je trebalo da reguliše i
štiti prava na sve snimke i kompozicije koje će Pejdž potpisati
ubuduće.
Džimi i Piter su se nedugo zatim uputili u okolinu Birmingema da
provere tog mladića kojeg je preporučio Reid. Evo kako je to
izgledalo:
„Otišao sam da vidim kako peva. Bio je u grupi koja se zvala
Obstvidl ili Hobstvidl, nešto slično. Svirali su u koledžu za učitelje
pored Birmingema — na sceni, pred dvadesetak Ijudi ... znaš, mesto
gde je napijanje prva stvar, a grupa koja svira je u drugom planu. On
je tada pevao zaista dobro, mada su to bile stvarl koje mi $e nisu
sviđale. Robert je bio fantastičan i čuvši ga te noći, sa duhom koji je
udahnuo u mene, shvatio sam da bez ikakve sumnje njegov glas ima
vanserijski kvalitet/'
Tom prilikom njih dvojica su malo pročavrljali i Pejdž je obećao
Robertu da će ga za neki dan nazvati. I zaista, za nekoliko dana
Plant je dobio telegram u kome je pozvan da dođe u London i da se
smesti u Džimijev stan. Bez dvoumljenja je pristao. PokupivŠi trake
na kojima je zabeležen njegov dotadašnji rad, Robert se sa gotovo
praznim džepom (bar tako priča kaže) sjurio u britansku prestonicu.
Smestio se kod Džimija i njih dvojica su proveli nekoliko dana
razgovarajući o muzici, slušajući ploče, svirajući... Stavovi su im se
uglavnom poklapali i Pejdž je konačno ustanovio da se oslobodio
glavobolje oko traženja pevača. Robert Plant je bio pravi čovek!
Pošto je problem oko bubnjara sada iskočio kao najakutniji,
Robert je predložio Džimiju svog drugara iz grupe Bend Of Džoj
(Band Of Joy), Džon Bonema (John Bonham). Pričao je o njemu u
superlativima tako da je Pejdž ponovo odlučio da iskuša jednog
nepoznatog muzičara. Bonem je tada svirao u pratećoj grupi
američkog pevača Tima Rouza (Tim Rose) i bio je prilično rezervisan
prema ovoj ponudi, jer je zarađivao solidnih 40 funti nedeljno.
Takođe, već mu je biio ponuđeno mesto ugrupama Krisa Farloua
(Chris Farfow) i Džo Kokera (Joe Cocker). Bonem se seća te dileme:
„Morao sam mnogo da razmišljam. Nisam razmišljao o tome sa
kim imam najbolje izglede, većko svira najbolju muziku. Farlou je bio
prilično popularan, a bilo mi je jasno da će Koker uspeti. Još od
sviranja u Bend Of Džoj znao sam šta Robert voli, a bilo mi je
poznato šta je Džimi radio. Njihova muzika mi se najviše svidela. I to
se isplatilo. Apsolutno zadivljujuće!"
Sada, kada su se sva četvorica našla na okupu, trebalo je biti
efikasan. Turneja po Skandinaviji se neumoljivo približavala,
Pripreme su bile kratke, ali temeljne. To dokazuje i činjenica da su
pre odlaska snimili materijale za svoj prvi album. Za to im je trebak)
svega trideset sati studijskog vremena što gledano izove perspektive
izgleda zapanjujuće malo. Ali to i dokazuje da su znali šta hoće.
Konačno su se otisnuli u susret prvim iskušenjima —
desetodnevnoj turneji po skandinavskim zemljama. Svirali su pod
imenom Nju Jardbrds (New Yerdbirds) i prve reakcije su bile
izvanredne. Zbog toga su i dobili poziv da se vrate na dvonedeljnu
seriju koncerata u januaru sledeće godine. Repertoar koji su izvodili
bio je uglavnom sastavljen od kompozicija koje su našle mesto na
prvom albumu. Ostatak su činili poznati bluz i rok šabloni. Tu je bio i
poznati rok iz prvih dana Bitlsa,{„Video šam je kako stoji tamo"), Saw
Her Stending There ".
Po povratku u Englesku, Nju Jardbrds su nastavili sa nastupima.
Prvi put je to bilo u sredu 16. oktobra u londonskom Marki klubu.
Poslednji nastup pod tim imenom zbio se tri dana kasnije na
liverpulskom Univerzitetu.
lako je ime Nju Jardbrds moglo pomoći novostvorenoj grupi da
stane na svoje noge, Džimi ga nije želeo. Osećao je da je era grupe
koja je nosila to ime prošla i hteo je da sa svojim novim prijateljima
ponudi nešto sveže. Staro ime je moglo baciti nepotrebnu senku na
njihove pokušaje i moglo je da odbije novu generaciju koja je
stasavala i koja je želela svoje sopstvene Ijubimce. Ime Nju Jardbrds
je podsećalo na podgrejano jelo.
U traženju novog, prikladnijeg imena, na pamet je padalo stotine
ideja, ali ni jedna nije predstavljala ono pravo. Obično se kaže da ime
nije toliko važno i da je muzika najvažnija. U tome svakako ima istine,
ali ime grupe je nešto uz šta čovek živi godinama.
Legenda kaže da je ime Led Cepelin predložio simpatični i
šašavi bubnjar grupe Hu, Kit Mun. Jednog dana, pri kraju 1968.
godine. Džimi Pejdž je ušao u redakciju „Melodi Mejkera" i izjavio da
se njegova grupa od sada zove Led Cepelin. Kada su ga oni pitali šta
to znači, odgovorio je: „Znate li onaj vic u kome se za nekog kaže da
je leteo kao OLOVNI BALON?
U stvari, Kit Mun je rekao Pejdžu da će njegovagrupa imati
uspeha u roku onoliko koliko olovni balon ima u letenju. Ova opaska,
iako ne baš optimistička, svidela se Pejdžu i pomogla mu je u izboru
imena koje svi dobro poznajemo. Pošto se olovo u engleskom piše
isto kao i reč „upravljanje, vođenje" (LEAD), da bi se izbegla zamena,
izbačeno je jedno slovo i konačno je imedobilo svoj pravi oblik LED
ZEPPELIN. Nekoliko godina kasnije, Pejdž je objašnjavao da mu se
ime svidelo zato što je u sebi sadržalo specifičan odnos „lakog i
teškog”, koji je bio karakterističan za muziku Cepelina.
Svoj londonski debi pod imenom Led Cepelin imali su u utorak,
10. decembra 1968. u Marki klubu. Možda to sada čudno zvuči, ali
publika je na tim prvim nastupima pokazala malo entuzijazma za ono
što su Cepelini izvodili. Izveštaji sa nastupa najčešće su završavali
njihovim svrstavanjem u grupu (>ne suviše talentovanih, ali zato
preglasnih". A takvih je tih dana samo u Londonu bilo na stotine.
Grupa Krim (Cream) se 26. novembra veličanstvenim koncertom
oprostila od publike. Jimi Hendrix je bio zapao u košmare kojih se
nikada više neće potpuno osloboditi. U taj slobodni prostor na vrhu,
sada je pokuŠavalo da uskoči bezbroj grupa slične orijentacije. U
takvoj situaciji lako je bilo skliznuti iz vidokruga javnosti i provesti
ostatak karijere svirajući po bezimenim klubovima u provinciji.
Doduše, Pejdžovo ime je dosta značilo u to vreme, makar samo u
muzičkim krugovima, i na tu kartu je dosta polagano. Ipak, ne treba
zaboraviti da je to bilo vreme smene generacija u roku i da su nova
imena neumoljivo gurala stare* zvezde u zaborav. Zato nije trebalo
oklevati. Pejdž i Grant, svesni stare izreke da „niko nije prorok u
svojoj kući", odlučuju da krenu u pohod na Ameriku.
Toj odluci je svakako doprinela i činjenica da su potpisali ugovor
za snimanje ploča sa američkom firmom „Atlantik" (,,Atlantic”)L To je
u ono vremebila prilično čudna odluka iz više razloga. Prvo „Atlantik"
je bila kompanija koja je svoje pozicije stekla baveći se gotovo
isključivo crnom, soul muzikom. Tada su za „Atlantik" od značajnijih
belih izvođača snimali samo Vanila Fadž (Vanita Fudge), Ajron
Baterflaj (Iron Butterfly) i Bafalo Springfild (Buffalo Springfielđ).
Drugo. pred potpisivanje ugovora Cepelini nisu uopšte imali snimljen
materijal tako da je posao završen ,,na slepo", ili je možda bolje
reći ,,na gluvo". Ipak, vrednost ugovora je iznosila u to vreme
astronomsku cifru od 200 000 dolara. Smatra se da je to urađeno
zbog Pejdžove reputacije, a značajnu ulogu je odigrala preporuka
poznate engleske pevačice Dasti Springfild (Dusty Springfield), koja
je još ranije imala priliku da radi sa Pejdžom i Džonsom.
Sam kraj 1968. prošao je u pripremama zaturneju po
SAD i za izdavanje prvog albuma Konačno, u januaru 1969. godine,
njihov prvenac, jednostavno nazvan „Led Cepelin", ugledao je
svetlost dana u američkim prodavnicama ploča. U Engleskoj se
pojavio tek u martu. Omot je prikazivao cepelin tipa R 101 u
plamenu, a sa druge strane nalazila se fotografija grupe koju je
snimio naš stari poznanik Kris Drejža. Sada se nećemo više
zadržavati na tome šta su Cepelini ponudili na toj ploči jer je njihovoj
muzici posvećeno čitavo poglavlje. Ipak, neće biti na odmet da se
prošetamo po novinskim člancima koji su obeležili izlazak albuma.
List „Los Andeles Fri Pres" (Los Angeks Free Press) to je uradio
ovako:
„Jedno iskustvo ekstremno velikog intenziteta. Oštri muzički
akcenti kulminirali su u talasima napadnog bluzom prožetog tvrdog
roka, kome je data velika dubina fino isprepletanim momentima
muzičke delikatnosti. Glas Roberta Planta sličan je onima koje smo
imali prilike da čujemo na skorim ostvarenjima Džefa Beka ili Teri
Reida. Ipak, može se reći da je Plant pevač sa sopstvenim jasno
definisanim stilom. Bivši Jardbrd, Džimi Pejdž, pored toga što
obezbeđuje robusnu, poletnu snagu grupe, svojom gitarom čini
njihovu svirku senzibilnijom. Njegov, na folku baziran solo u kompo-
ziciji („Crna strana planine"), „Black Mountain Side'* dozvoljava
emocionalno opuštanje između razoruža- vajuće pesme („Tvoje
vreme će Doći") „Your Time Is Gonrn Come3’ i rušilački brz*e („Prekid
na vezama") „Communication Breakdown”. Zaključak bi bio da je
ploča, ako ništa drugo, veoma komercijalna."
Bilo je i drugačijih stavova. Novinar američkog magazina „Roling
Stoun" (Rolling Stone”), Džon Mendelson je, kako se to u žargonu
kaže, naprosto iskasapio ploču zamerajući im za totalnu
neoriginalnost. Ipak, od svih napisa koji su se pojavili povodom prvog
albuma, Ijubitelji grupe izdvajaju onaj koji je osvanuo u listu ,,0Z" i
smatraju ga gotovo proročanskim. Zato ga donosimo u celosti:
„Retko se objavi neka LP ploča koja izbegava svakoj klasifikaciji.
Jednostavno, zato što predstavlja prelomni momenat u roku i jedino
se vremenom može sagledati njen pravi značaj. To je bio slučaj sa
Dilenovom (Donoseći sve to kući), ,JBringing It Ail Back Home”
(Dizraelije.va oprema) ,J)israeH Gears”grupe Krim, (Da li si
iskusan)fJi4re YouExperienced” Džimi Hendriksa ili sa (Narednik
Peper), „Sergeant Pepper” od Bitlsa. Ovaj album Cepelina spada u tu
kategoriju. Pre nego što je napustio sada, na žalost, nepostojeće
Jardbrdse, Pejdž je smatran jednim od najboljih sešn muzičara saobe
strane Atlantika, Svega nekolicina rok muzičara može da se nada da
će dostići nivo emocionalne angažovanosti i tehničke sigurnosti koji
on dostiže na ovih devet kompozicija. Tačno 84 sekunde posle
početka „stvari” „Dobra Vremena, Rđava Vremena)„{Good Times,
Bad Times, prva strana, pesma prva, on sa električnom gitarom radi
stvari koje bi se najblaže rećeno mogle opisati kao začuđujuće. Od
tada pa nadalje, stvari idu samo na bolje.
Pevač Robert Plant je živi dokaz teorije ,,Ne-moraš— da—budeš
—crn—da—bi—pevao- bluz".
Način sviranja Džone Bonema je interesantan. Prijatno je slušati
bubnjara koji inteligentno koristi bas bubanj i činele, a da to nije
nabubano napamet.
Džon Pol Džons svira bas i orgulje za Cepeline i dovoljno je reći
da je on siguran i iskusan majstor na oba instrumenta.
Slušajući ovu ploču osećaćete se dobro. Osećaćete se dobrojer
ćete čuti sastav koji je sposoban da svira onako kako oseća, da
prevede svoj duh u muziku. Osećaćete se dobro kada čujete kako
Bonem i Džons stvaraju duboke, kotrljajuće struje ritma i kako Pejdž
ne ostavlja na miru najranjivija mesta svoje gitare. Kada Plant sa
svojim Ijutitim vokalima peva o ženi koju će napustiti posle prvog
spavanja. Osećaćete se dobro kada čujete spontana, ali ipak
kontrolisana sola u („Kokko mnogo puta") „How Many More Times” ili
zavijanja Pejdžeove gudalom svirane gitare u („Zaprepašćen i
zbunjen") „DazedAnd Confused”.
Naravno, zbog ovog albuma« Amerikanci će namoteti ovu grupu.
Kroz mesec dana „Melodi Mejker" će izaći sa naslovom ,,Je li PejdŽ
bolji od Boga?" (misli se na Kleptonov nadimak — prim. prev.) Tada
će BBC početi pregovore sa njima oko snimanja filma ...
Ima jedna fraza koju smo izgleda svi zaboravili otkada smo
očešljali i ošišali kose, bacili košulje sa cvetovima i prestali da vičemo
naivno „Vodite Ijubav, a ne rat!". Ta fraza najbolje karakteriše ovaj
album.
Sećate li se DOBRIH VIBRACIJA? "
Prve nedelje posle objavljivanja, ploča je osvanula na 98. mestu
američke top liste. Uspon koji je usledio nije bio baš uobičajen za
debi album jedne grupe. Praćen ohrabrujućim izveštajima sa turneje,
„Led Cepelin I" se popeo do desetog mesta „Bilbordove" („Bittbord”)
liste i zaradio im prve zlatne ploče.
Prva američka turneja počela je 26. decembra u Bostonu. Njihov
„peti član", Piter Grant, sredio im je da sviraju sa MC 5 i Vanilom
Fadž. Reakcije publike bile su takve da je čak i britanska štampa,
dotle vrlo rezervisana, morala da donese izveštaj o njihovim uspelim
koncer* tima.
I tako, dok su u Americi prešli put od preteće grupe za
„zagrevanje" do nosioca programa za svega desetak koncerata, u
Engleskoj je Piter Grant jedva nalazio svirke za njih. Od ohrabrujućih
reakcija mlade američke publike pred blaziranim Englezima nije ništa
ostajalo. Jednom prilikom, u nekom klubu u Kardifu, članove grupe
nisu hteli da puste unutra zato što nisu nosili kravate. Međutim,
Cepelini su bili svesni da ne treba biti oportunista i da je to jedini
način da steknu ime u domovini.
Želeći da učvrste svoje pozicije, sjurili suseu aprilu na drugu
američku turneju. Ovog puta kao zvezde programa. Tu ih je opet
dočakao uspeh. Posetiocu njihovih konoerata u SAD teško bi bilo
objavsniti činjenicu da Cepelinima ne ide baš najbolje u Britaniji. Pejdž
je to objašnjavao ovako:
,,U Americi, zbog sbbodnijeg odnosa prema štampi i zbog čitave
linije „andergraund" novina, nije teško kao u Engleskoj doći do
potrebnog publiciteta. To čini put ka uspehu manje napornim. Dok u
Americi činjenica da sam ja nekada svirao u Jardbrdsima deluje
pozrtivno, u Engleskoj je to protiv nas. Zbog čestih personalnih
promena engleska publika je izgubila interes za Jardbrds, a nas su
smatrali samo agonijom i produžetkom tog sastava."
Aprilska turneja nije ih odmah odvela u najveće dvorane i na
stadione, ali zato su svirali u salama koje su imale reputaciju mesta
gde se izvodi najbolja muzika. Takođe, to su bila mesta gde su se
najčešće pojavljivali saradnici muzičkih magazina i gde se najbrže
sticao ugled. I samo pominjanje imena kao što su Filmor Ist (Filmore
East), Filmor Uest (Fillmore West) ili Vinterlend (Winterland) svakom
potkovanijem rok pokloniku dovoljno govori. Možda će vamovaj
članak iz lista „Uorld Konvenšn" (World Convention) dočarati nešto od
atmosfere njihovog nastupa u Filmor Istu:
„Eksplozivno izvođenje podsetilo je na njihov januarski debi ovde,
ali sada su nastupili kao trenutno najbolja, na bluz orijentisana, grupa.
To je kompliment koji zaista nešto znači kada se uzme u obzir
konkurencija koja vlada na rok sceni danas. Čak i pre nego što su se
pojavili na sceni, publika je ustala i divlje aplaudirala. Atmosfera u
dvorani je ukazivala na to da će to biti izuzetna priredba.
Uz ovacije, koje su podsećale na grmljavinu, Cepelini su izašli na
pozornicu i počeli da sviraju „Voz je nastavio kotrljanje" („The Train
Kept A Rollin”). Ujedinjujući
svoje muzičke i šoumenske sposobnosti, uspeli su da ovaj koncert
pretvore u jedan od najuzbudIjivijih i najneobi* čnijih koje sam do sada
video."
Sledili su slični izveštaji i publika je delila slično mišljenje. Svi
koncerti na turneji bHi su rasprodani.
Sve ovo nije moglo da prođe bez odjeka u Engleskoj. „Led
Cepelin I" se probio na top liste i uspeo je da se tamo zadrži 22
nedelje. Pejdž i drugovi su postali viđeni gosti na radio-programima.
Uoči Bat festivala, radio je prenosio njihov jednočasovni koncert, pred
specijalno odabranom publikom, iz londonske dvorane Plejhaus
(Playhouse). Sutradan, 28. juna, svirali su u Batu pred 12 000 Ijudi.
Primljeni su izvrsno, ali taj prijem je bio kao plamen šibice prema
požaru u odnosu na ono što ih je čekalo na istom mestu iduće godine.
Sledeće noći napunili su Rojal Albert Hol (Royall Albert Hallj. Publika
se u svom entuzijazmu ponašala tako da nije ni čudo što je uskoro
doneta odluka da se rokerima zabrani pristup u Albert Hol.
A u julu, zna se. natrag u Ameriku. Imali su pozivda nastupe na
šesnaestom Njuport džezibluzfestivalu.Pored njih trebalo je da nastupi
i takva kombinacija imena koju bi danas bilo nemoguće okupiti na
jednom mestu. To su bili Džef Bek Grup, Džetro Tal (Jethro Jull)t Ten
Jirz After (Ten Years After), Džoni Vinter (Johny Winter)f B. B. King i
Džems Braun (James Brown). Tih dana festival je bio i poprište džem-
sešna u kome su učestvovali Džimi, Džon, Robert, Džef Bek, Rod
Stjuart (Rod $tewart), basista Glen Kornik (Glenn Cornick) iz Džetro
Tal i Rik Li (Ric Lee) iz Ten Jirz After. Teško je naći rok poklonika
kome ne pode voda na usta pri pomenu ovih imena skupljenih
zajedno.
Publicitet zaraden neumornim koncertiranjem trebalo je šfo pre
iskoristiti za novu ploču. Tako je, otprilike, glasila preporuka
njihovedisko kuće.
Kostur albuma je već bio spreman, a postojale su i neke ideje,
koje u strci oko snimanja prve ploče nisu mogle biti realizovane. Način
na koji je ,,l_ed Cepelin II" bio snimljen najbolje ilustruje taj period u
radu sastava. Osnovne instrumentalne matrice snimljene su u Londo-
nu, Robert je nasnimio vokale u Njujorku, još neka dosnimavanja su
rađena u Vankuveru. a kada bi god bilo vremena, zaustavljali bi se u
nekom studiju da bi pojedine snimke dorađivali i remiksovali. Ako bi
ikome odgovarao naslov poznate ploče Pol Makartnija „Orkestar u
žurbi" („Band On The Run”), onda su to Led Cepelin u vreme
snimanja drugog albuma.
Drugi album je definitivno pokazao da $u Led Cepelin konačno
otvorili vrata uspeha. Preko 350 000 unapred naručenih primeraka to
je najbolje dokazivalo. To je najavljivalo fantastični komercijalni uspeh.
Kasnije su vreme i izveštaji knjigovođe pokazali da je to jedan od
najprodavanijih albuma u istoriji „Atlantika" i jedan od najuspeŠnijih
uopšte. Poverenje, koje je „Atlantik" imao u Cepeline u početku,
višestruko se isplatilo. Netreba ni reći da je album u trenutku pretrčao
sve prepreke i zaustavio se na čelu top lista. Konačno je i engleska
barijera bila slomljena. „Led Cepelin II" se zadržao preko 90 nedelja
na britanskoj listi najprodavanijih albuma.
I kritika je gotovo u celini pozitivno ocenila ovaj pokušaj. Čak je i
stari „neprijatelj", Džon Mendelson, priznao da su stvari pošle na
bolje. Zaključak prikaza u „Melodi Mejkeru" bio je da ovaj album
„pokazuje dokle je rok stigao posle petnaest godina razvitka", dok
je ..Nju Mjuzikl Ekspres" zaključio da je to „briljantan album za
paranoičnog gradskog čoveka dvadesetog veka."
I odjednom je jedan od glavnih problema postalo prenošenje
platinastih ploča preko britanske carine. Sve ostalo je išlo kao
podmazano.
Stena uspeha konačno je krenula praveći sve veću lavinu.
Čoveku je gotovo neprijatno da sve to nabraja. Jednostavno, krajem
1969. godine, izgledalo je da na marginama rok uspeha Led Cepeline
ne može ništa zaustaviti.
NIKO NIJE PROROK
U SVOJOJ KUĆI
Trebalo je spustiti se na zemlju. Prethodnih godinu i nešto viŠe dana
Cepelini su živeli kao na vrteški koja se vrtoglavo okretala nijednog
trenutka ne dodirujući tle. Ćak se i Pejdž, koji je sa Jardbrdsima
okusio ekstreme života rok'n'rol muzičara, borio da sačuva ravnotežu.
Plant i Bonem osećali su kao da se nalaze u oentru uragana. Njima
je doskora put od Birmingema do Londona predstavljao ozbiljan
povod za razmišljanje, a samo godinu dana kasnije imali su u svojim
pasošima dokaze da su pročešljali pola sveta. U nekim američkim
državama njihovi vršnjaci nisu još imali pravo glasa niti pravo da
slobodno kupuju alkoholna pića.
lako je 1970. godina počela prilično frenetično — razlog je bila
rasprodata turneja po Engleskoj — Pejdž i društvo rešili su da uspore
tempo rada i da razmisle o svojoj karijeri.
Broj posetilaca na koncertima i ugled dvorana u kojima su
Cepelini nastupili pokazivao je da su konačno u svojoj domovini
doživeli povoljniji tretman. Nik Logen (Nick Logan), današnji urednik
„Nju Mjuzikl Ekspresa", a tada samo ambiciozni novinar, pisao je:
„Nije teško razumeti gde se krije suština privlačnosti Cepelina.
Njihov sadašnji nastup, koji traje više od dva časa, munjeviti je napad
muzički perfektnog hard roka u kome se kombinuju dramatičnost i
seksulana privlačnost u formulu koja ne može podbaciti. Postoji
svega nekoliko grupa koje bi uz njih mogle preživeti na pozornici."
PostavŠi sastav kome uspeh daje mogućnost da postavlja uslove
i samostalno donosi odluke, početkom sedamdesetih oni su konačno
definisali osnove svog odnosa sa publikom i javnošću.
Koncert Cepelina prerastao je u predstavu od preko dva ili tri
časa. Kao atrakcija koja je dovoljna sama sebi, nastupali su bez
predgrupe za zagrevanje publike. Ona bi i onako u konkurenciji sa
Cepelinima izgledala kao žrtveno jagnje. Zlobnici su, opet, ovaj potez
objašnjavali strahom da kao zvezde ne budu „oduvani sa scene" od
nekih autsajdera. Bilo kako bilo, Cepelini su nastupali sami, štedeći
sebi organizacione probleme i pretvarajući tako svaki svoj koncert u
šetnju kroz sav do tada snimljeni repertoar.
Dogovorili su se da se ne pojavljuju na teieviziji. Razlog za ovaj
korak našli su u nesposobnosti televizije da na pravi način predstavi
sve kvalitete sastava. Doduše, na samom početku karijere predstaviii
su se televizijskim gledaocima, ali je to ostao onaj izuzetak koji
potvrđuje pravilo. U razgovoru sa „Sandej Miror" {Sunday Mirror)
Džimi je obelodanio taj princip:
„Upravo smo odbili nastup u emisiji ,Ovo je Tom Džons' i nismo
pristali da sviramo u ,Top Of The Pops’. Koliko ja znam to niko
pametan ne bi uradio, ali mi smo odbili.
Mislim da Ijudi sa televizije ne znaju da predstave grupu na pravi
način. To se naročito odnosi na dobijanje korektnog zvuka. Zato, ako
gledaoci ne mogu da nas vide i čuju u najboljem svetlu, bolje je da se
držimo dalje od malog ekrana."
Odluka da se ne izdaju singlovi nije bila, za razliku od prethodne
dve, tako neuobičajena u to vreme. Rok je bio na vrhuncu težnje za
uozbiljavanjem i mnogi izvođačisu smatrali da format singla ne daje
dovoijno prostora za celovit iskaz i da otvara vrata komercijalizaciji. Ni
Cepelini nisu bili izuzetak. Međutim, ova doslednost ostala je
ograničena samo na Englesku. U SAD je objavljen singl ,,Puno
Ijubavi" (,,Whole Lotta Love”), Pejdž kaže - bez znanja grupe, i on se
probio među najbolje prodavane. Kasnije sam imao prilike da vidim
još neka izdanja na 45 obrtaja kao što su „Pesma doseljenika"
(„Immigrant Song”) ili „Crni pas" („Biac Dog”),- mada ove ploče ne
figuriraju u zvaničnim diskografijama Džimi kaže da on lićno nema
ništa protlv singlova i da je muzika Cepelina uslovila takvu izdavačku
politiku.
,,Mi ne radimo singlove sve dok ne napravimo nešto što se zaista
uklapa u koncept singla. Hit koji smo imali u Americi „skinut" je sa
drugog albuma bez našeg znanja. Znate, Amerika je veliki kockarski
poligon za svaku grupu i singl nam je dosta pomogao, mada se Čini
da je pn/i album obavio sav posao."
Ovakav način rada pokazao je da Cepelini, pored toga što znaju
da prave zanimljivu muziku, imaju dobar nos za posao. Shvatili su da
je poznavanje i kontrolisanje odnosa ponude i potražnje jedan od
bitnih preduslova opstanka na nemilosrdnom rok tržištu. Uvek su se
trudili da svakom svom pojavljivanju u javnosti stave oreol nečeg
specijalnog, nečeg što se ne dešava svaki dan. Tako su uspeli da se
publika ne zasiti njihovih lica i njihove muzike. Proređivanje koncerata
i nastupa, koje je usledilo idućih godina, dovelo je ovu tehniku do
savršenstva.
Pred kraj turneje po Engleskoj, prvog februara, Robert je, sa
svojom ženom Morin, doživeo saobraćajni udes. Zadobio je povrede
po glavi i licu i smešten je u bolnicu. To je bio prvi iz serije udesa koji
će se sledećih godina sručiti na Planta i njegovu porodicu.
Poslednji koncert u Edinburgu morao je biti otkazan.
Na sreću, Robert se brzo oporavio i počele su pripreme za put u
Singapur, gde su 14. februara imali zakazan koncert. Međutim, pošto
su vlasti u Singapuru uslovile ulazak u zemlju rastankom sa dugom
kosom, mladi iz ove dalekoistočne prestonice su ostali prikraćeni za
jednu veliku rok predstavu. Tih nekoliko nepredvi- denih slobodnih
dana iskpristili su zaodmor u Bombaju. U lunjanju gradom, priča
kaže, Pejdž i Plant su ušli u neku krčmu i na licu mesta, uz jednu
gitaru, improvizovali prigodan program. Gazdi se to dopalo pa im je
poklonio flašu viskija i pozvao ih da uz isti honorar nastupe i
sutradan. Tih nekoliko dana Pejdž je iskoristio da na licu mesta
obnovi svoj interes za indijsku muziku. Malo je poznato da je on
jedan od prvih engleskih rokera koji je svirao sitar, mada ga nikad nije
upotrebio na ploči. Smatrao je da za takav poduhvat treba dublje
poznavati instrument i da ne treba flertovati sa indijskom muzikom na
način na koji je to radio Džordž Harison.
Iz Indije su se spustili u Australiju, gde im je album bio na prvom
mestu top liste. a način na koji su primili njihove koncerte nije bio
ništa manje ekstatičan nego u Americi. „Melodi Mejker" je utri
nastavka doneo napiso Džimi Pejdžu i nastavio sa serijom
bombastičnih naslova - „Paganini sedamdesetih".
Novinari su krajem februara dobili priliku da o Cepelinima napišu
nešto drugo pored uobičajenih izveštaja o rasprodatim koncertima.
Pred gostovanje u Nemačkoj, porodica fon Cepelin (von Zeppelin)t iz
koje je potekao i čuveni konstruktor, optužila je grupu zbog korišćenja
porodičnog imena i komercijalne svrhe. Zbog toga je u registru
nastupa zavedena jedna grupa pod imenom NOBS. To je bilo 21.
februara 1971. godine. Zatim je usledio koncert u okviru džez
festivala u Montreu, gde je reakcija publike srušila akademske
kanone ponašanja na džez koncertima.
Na američkoj turneji, koja je usledila neposredno posle toga,
upoznali su i onu nezgodniju stranu uspeha, gde se status meri
brojem ličnih telohranitelja. Cepelini su imali osam i njihova pomoć se
pokazala neophodnom u nekoliko prilika. Jedan put su se ćak našli
pred uperenim pištoljem nekog manijaka kome se nije sviđala dužina
njihove kose. Bilo je i prijatnijih trenutaka. Grad Memfis u američkoj
saveznoj državi Tenesi proglasio ih je svojim počasnim građanima i
svečano su im uručeni ključevi grada.
Konačan obračun turneje uveo je u poslovre knjige sastava
sedmocifrene dolarske svote.
Cepelini su se radovali povratku u domovinu jer ih je tamo čekao
zasluženi odmor. Robert i Džimi su $e sklonili u nekakvu kućicu u
prirodi u britanskoj pokrajini Vels. Tu su, daleko od očiju javnosti,
imali vremena i prostora da se temeljno odmore i da pripreme većinu
materijala za snimanje trećeg albuma, koje ih je očekivalo u
neposrednoj budućnosti. „Bron—j—or" („Bron— Y— Aur”), ime tog
imanja, ovekovečeno je u dvema kompozicijama. „Bron—Y—Aur
Stomp" na trećem albumu i #(Bron-Y-AurM na šestom. Pastoralna
atmosfera velških brda i polja ostavila je veliki uticaj na kompozitorski
tandem grupe i album, koji su tom prilikom spremali, nosio je
iznenađenja njihovim pristalicama. Ako treba suditi prema
Robertovim izjavama iz tog vremena, boravak u Velsu ulio je
optimizam u redove Cepelina:
,,0vo je najbolja stvar koju sam do sada radio. Teško mi je i da
zamislim da ću u dogledno vreme uspeti da uradim nešto bolje. No,
ćovek treba da nastavi da se kreće dalje bez obzira na kakve sve
komentare i kritike nailazio."
Da bi se ove nove ideje konkretizovale, 19. maja iznajmljen je
studio „Hedli Greindž" i tu ih je očekivao rad od oko mesec dana.
Finalna obrada ploče izvršena je nešto kasnije u Americi. Robert će
pamtiti taj period po još jednoj nezgodi sa automobilom. Naime, dok
je on u stilu „uradi sam" čačkao oko svog automobila, kola su pala na
njega. Izvukao se sa zgnječenim rebrima i dobrom dozom straha.
Kraj juna meseca doneo im je jedan od najvećih trijumfa u
karijeri. Jedanput zauvek grupa je zadobila opštu britansku naklonost
nastupom na festivalu u Batu. Bilo je to 28. juna pred oko 300 000
gledalaca i to je posle festivala na ostrvu Vajt bila najveća rok
predstava na svetu te godine. Da bi svirali u Batu, morali $u da odbiju
basnoslovnu ponudu od 200 000 dolara koje su im američki
organizatori ponudili za dva nastupa u Jelu i Bostonu. 27. i 28. juna.
No, način na koji je publika pozdravila Cepeline na festivalu i odjek
koje su te reakcije izazvale u štampi pokazali su da je odluka bila
ispravna.
Led Cepelin su izveli program od gotovo četiri sata# sastavljen od
najefektnijih „numera", Izvanredna svirka i zvuk srušili su sve
predrasude koje su njihovi sunarodnici imali prema njima. Ovaj trijumf
,Jondonske teške artiljerije" još je veći kada se zna da je postignut u
konkurenciji sastava kao što su „Džeferson Erplejn" (Jeffenon
Airplane), „Džoni Vitner End" (Johnny Winter And), „Teist"
(Taste), ,,Flok" (Flock), „Santa- na"» „Kened Hit" (Canned Heat), ,,
$tepenvulf" (Stephenwolf) i drugi. Sa poljane kod gradića Bata, Led
Cepelin su poneli trajno poštovanje engleske publike. List „Mjuzik
Nau" („MusicNow”) je pisao:
„Posle akustičnog seta počele su da se događaju prave stvari,
Uzbuđenje je raslo. Publika je uživala u programu i vrlo bučno je
izražavala svoje odobravanje.
„How Many More Times" je treštalo preko polja. Teški rif je
tutnjao i prisiljavao Planta da izdigne svoj vrišteći vokal iznad
grmljavine sastava. Iznenada, grupa na pozornici je počela da se
zabavlja. Plant je izvrsno imitirao Elvisa i „Treba mi tvoja Ijubav
večeras" („iNeed Your Love Tonight"), koja se odjednom našla u
sredini ove dugačke pesme. Sve se to završilo povicima pubtike koja
je tražila još.
Sastav se vratio da svira na bis i bio je gromogiasno pozdravljen.
Mnogobrojne daire su bačene u publiku i odjednom su se $vi našli na
nogama dok su Cepelini prašili uz ,,Whole Lotta Love". Pozornicu je
preplavilo svetlo dok se muževni zvuk lomio i odbijao o naša lica.
Raspoloženje je bilo više nego dobro. Ljudi su se smejali i pljeskali
uživajući u sastavu. Bilo je to kompletno opuštanje i oslobađanje od
svih pritisaka.
Cepelini su ponovo dozvani na pozornicu i njihov zvuk bio je
napad na sva čula, snagu i uzbuđenje. Davali su sve od sebe. Kada
se Cepelini kreću, oni dižu i nose sve sa sobom. I još jednom su se
vratili na bis, ovaj put svirajući svoje rok'n'rol favorite kao što su
„Johny B. Goode" i „Long Tall Sall/\ Atmosfera je bila naelektrisana.
Led Cepelin je uspeo. Bio je to zaista veliki događaj."
„Melodi Mejker" im je posvetio naslovnu stranu uz natpis „Pet
bisova' za Cepeline".
Sa ovog događaja ne postoje oficijelni snimci, a Piter Grant nije
imao vremena da uživa u svirci svojih momaka dok je u pubiici jurio
Ijude koji su snimali koncert. No, nostalgične uspomene vezane za
ovu priliku nagnale su ih da širom sveta traže „piratsku" ploču sa
materijalima iz Bata.
Što se tiče piratskih ploča, Cepelini spadaju u kategoriju grupa
koje takvi poduhvati najviše pogađaju. Zbog toga i preduzimaju vrlo
rigorozne mere da bi sprečili unošenje aparature za snimanje na
svoje koncerte. Naročito je u tome aktivan Piter Grant. Jedna njegova
intervencija u prodavnici ploča koje je prodavala „piratske" albume
završila je na televiziji u emisiji o Ijudima koji stvari rešavaju silom.
Ostatak leta Cepelini su proveli svirajući po Nemačkoj i Americi.
Mada je bio potpuno spreman, izlazak trećeg albuma stalno je
odlagan, jer se „Led Zeppelin II" i dalje prodavao izvrsno. Ova
odlaganja su bila dobra podloga za pojavu raznih priča. Govorilo se
da su „kraljevi teško-metalnog roka" ostali bez inspiracije i da su
krenuli u mirnije vode. Tvrdokorne pristalice su sa užasom slušale da
je Čitav album „akustičan" i da su Cepelini rešili da izazovu Krozbija,
Stilsa, Neša i Janga (Crosby, Stills, Nash and Youngj na njihovom
terenu. Iz tabora Cepelina ove vesti nisu demantovane, a Džimi i
Robert su u nekim izjavama enigmatično nagovestavali takvu
mogućnost. Ovakvim stavom je vešto podgrevana radoznalost
publike za ono što će doneti treći album.
U meduvremenu. prestiž grupe Led Cepelin bio je potvrđen
jednim veoma ugodnim priznanjem. U tradi- cionalnom godišnjem
glasanju „Melodi Mejkera" izabrani su za najbolju svetsku i britansku
grupu, smenivši tako do *ada neprikosnovenu liverpulsku četvorku.
Takosudošli do pozicije sa koje se moglo ići samo na niže. Sve Čega
su se uhvatili u protekle dve i po godine završilo se na najbolji način i
sada im je ostalo da te pozicije i održe. Da li im je to pošlo za rukom
videćemo na stranicama kojeslede, a sad se vratimo na 1970.
godinu.
„Led Zeppelin III" konačno je izašao pred sud publike i izazvao
priličnu zbunjenost. Sastav. koji je važio za prototip „teško-metalne"
grupe, pokazao je i svoju mirniju stranu. Kritika je to uglavnom
ocenila kao pozitivnu orijentaciju, a da publika nije imala ništa protiv,
govore i prva mesta na top listama u gotovo svim zemljama gde je
album izdat. Kao nekad Bitlsi, Cepelini su sada predstavljali svetlu
tačku u britanskom spoljnotrgovinskom bilansu. Ipak, jedan deo
njihovih pristalica uzdisao je za „kanonadom" sa prva dva albuma, ali
to nije posebno brinulo članove sastava:
„Dobra je stvar što većina Ijudi ne očekuje od nas da stalno
ostanemo na jednoj istoj liniji pošto ne želimoda se naša muzika trpa
u određenu torbu. Želimo da unesemo više raznolikosti u naš
koncept.
Godina je zaključena turnejom po Japanu i Australiji. Japanska
publika, koja predstavlja veliku nepoznanicu za rokere, veoma je
gostoljubivo primila Pejdža i kompaniju i ta naklonost nije ostala
kratkog veka. I danas su Cepelini ubedljivo najveća atrakcija na
japanskim ostrvima. Svojim domaćinima su se odužili koncertom u
Hirošimi, sa koga je sav prihod otišao u korist žrtava atomske bombe.
Tako je završena 1970. godina. Danas, dok se još uvek srećemo
sa Cepelinima kao sa oličenjem uspeha u roku, malo ko razmišlja o
tome koja je godina najuspešnija u njihovom radu. Mislim da na
prethodnih desetak stranica ima dovoljno argumenata za 1970.
Britanska publika se najčešće ocenjuje kao hladna i
nezainteresovana, što obično, kao i sve generalne ocene, nije istina.
Muzičke novine sa ostrva, naročito rubrike sa pismima, prepune su
zajedljivih opaski na račun grupa koje okreću leđa publici u zemlji
zbog mnogo većih zarada u Americi. Izbijanje Cepelina na sam vrh
svetske rok lestvice, uz Ćinjenicu da je najveći deo njihove reputacije
i novca zarađen u SAD. Dovelo ih je u položaj da budu optuženi.
Učestali su napisi sa naslovima „Prodajući Englesku za dolar" ili ,,Za
šaku dolara", atu bi se obavezno našla slika Roberta Planta, strasno
uvijenog oko dolarskog znaka.
Da bi dokazali suprotno, Cepelini su odlučili da nastupe u
klubovima i malim salama. Odabrana su baš ona mesta koja su im
ukazala poverenje neposredno po formiranju. Dogovor je bio da za te
koncerte budu plaćeni isto kao i pre dvegodine, ukoliko t cene
ulaznica budu iste. Na taj način zahvalili su se za podršku u
najpresudnijim momentima. No, ni taj potez nije prošao bez kritika.
Sada im je zamereno da sviraju samo za privilegovane i da će mnogi
ostati kratkih rukava. Neki su ćak proputovali pola Engleske da bi se
našli pred zatvorenim vratima.
Početkom marta, svirali su u Belfastu. Bila je to jedna od njihovih
boljih veČeri. Sala je bila pogodna, ozvučenje izvrsno, a zvuk
kristalno čist, bez izobličenja. Prava prilika da se predstavi nova
kompozicija. Tada su prvi put izveli „Stepenice za nebo" („Stairway
To Heaven”) pesmu koja će postati „himna" novih Cepelina, isto kao
$to je to nekad bila ,,Whole Lotta Love".
Posle tog koncerta kolima su krenuli preko granice u prestonicu
Irske, Dablin. Međutim, Džon Bonem se izgubio iz tog
improvtzovanog karavana i zalutao u deo Belfasta u kome su neredi
bili u punom jeku. Posle lutanja po ulicama, koje nije poznavao, i
nekoliko kamenica, koje je privukla njegova engleska tablica na
automobilu. konačno je našao društvo koje se rastrčalo u potragu.
Ova turneja pomogla im je da obnove prisan kontakt sa
publikom, stvar koju sigurno nisu mogli naći u mamutskim halama, u
kojima su nastupali Širom Amerike. Džimi o tome kaže:
„Lica u publici počela su da bivaju za nas samo tačkice na
horizontu. To je kao kada gledaš kroz pogrešan kraj na teleskopu. U
klubovima si dovoljno blizu Ijudima da oceniš prave reakcije —
možeŠ da vidiš lica i da ostvariš pravi kontakt."
Trebalo je spremati četvrti album i grupa se povukla da to na
miru učini. Ćutanje štampe o Cepelinima prekinula je vest o incidentu
na njihovom koncertu u Milanu, Italija. Bio je to nekakav mini festival
koji je finansiran od strane državne administracije. Kada su Cepelini,
kao zvežde programa, ižašli na pozornicu, publika je skoćila na noge
da pokaže svoje odobravanje. Za italijanske policajce, koji su inače
poznati po labilnim nervima, to je bio signal da gledalište zaspu
suzavcem. Zatim je nastupila opšta tuča i gužva. Za članove grupe,
kojima poznavanje političkih prilika nije najjača strana i koji nisu
očekivali takav razvoj dogadaja, ovaj incident je bio zastrašujuće
iskustvo. Povukli su se u sigurnost svojih garderoba osluškujući
odjeke borbe koja se vodila napolju. Najveći deo njihove opreme bio
je ukraden i polomljen.
Kao i obično, letnji meseci su bili rezervisani za američku
turneju. Nisu imali problemada rasprodaju sve ulaznice, ali se
primećivalo da javnost (ako su novine njeno ogledalo) zauzima
prema njima prilično odbojan stav. Pevači, kao što su DžemsTejlor
(Jemes Taylor) ili Don Meklin (Ðon McLean), bili su nova velika stvar i
bučnom rokenrolu je rajavljivan sumoran kraj, No, sada su engleske
novine uzele u odbranu svoje sunarodnike. „Nju Mjuzikl Ekspres" je
doneo članak pod naslovom „Američki rok fenomen - ali javnost još
uvek ignoriše Cepeline":
„Otkako su Cepelini 1969. godine prodrli na
severnoameričku muzičku scenu, kritika se iz sve snage trudila
da ocrni ovu englesku četvorku. Prikazi njihovih ploča retko su
objavljivani u uglednim rok magazinima, a kada je to i činjeno, ti
članci su bili puni (jetke) i omalovažavajuće frazeologije.
I pored toga što su se sva tri njihova albuma prodala u
tiražima od preko dva miliona primeraka, što je rekord za sebe,
i pored toga što posete na njihovim koncertima obaraju rekorde,
i pored toga što imaju najbolji šou program u savremenom roku
— američka štampa je učinila sve što može da to zanemari.
To naročito važi za poštovane i ozbiljne magazine, kao što
su „Tajm (Time) i „Njusvik" (Newsweek), čiji način tretirsnja roka
mene dovodi do besa.
Led Cepelin su — i bez pomoći „Tajma", „Njusvika" ili
„Roling Stouna" — ostavili u svetu roka neizbrisiv trag, koji ni
jedan budući talas neće moći da izbriše. Njihov primer je
pokazao da novine gube kontakt sa onim što zanima mlade.
Ljudi, koji se odavno nadajuda će Cepelini nestati i izbledeti,
moraće još dugo, dugo da Čekaju. Oaleko je vreme kada će
pući balon Cepelina, a rekao bih da je ovo samo početak
njegovog leta u globalnim razmerama A što reče Marsal
Mekluan (Marshall McLuhan), to je jedino i važno."
Ni rad na četvrtom albumu nije prošao bez problema.
Počelo je sa tehnikom. Pogledajmo šta je Pejdža navelo da
izjavi:
„Snimatelj Endi Džons (Andy Johns) zaslužio je da bude
obešen, mučen i raščerećen za ono što nam je uradio tokom
snimanja/'
Naime, Cepelini su, pripremivši osam kompozicija za svoju
sledeću ploču, izbor mesta za snimanje prepustili Endi Džonsu.
On je javio da je pronašao najbolje moguće mesto i grupa se
preselila u studio. Posle svega nedelju dana rada, album je
gotovo sasvim bio kompletiran. Međutim, po dolasku u
Englesku, gde je trebao da se obavi završni miks, otkriveno je
da su ti snimci neupotrebljivi. Postojala je greška u opremi na
kojoj je album sniman, a Džonsovom nemarnošću to nije na
vreme otkriveno. Nije preostalo ništa drugo nego ponovo se
baciti na posao. U pokretnom studiju Roling Stounsa pokušali
su da spasu što se spasti može, ali je većinu kompozicija
trebalo ponovo uraditi. I kada su mislili da je konačno sve
gotovo, otkriveno je da ne mogu da pronađu master-traku na
kojoj je zabeležena pesma „Četiri palice" („Four Sticks”). I šta
drugo ... opet u studio.
Zahvaljujući statusu koji su uživali, izdavanje albuma nije za
Cepeline bio posao koji je trebalo obavijati u žurbi. I način na koji su
njihove ploče opremane dovoljno je govorio o tome. Luksuzni dizajn
trećeg jlbuma pokazivao je da je pređen dug put od skromnih <orica
“Let Zeppelin I". Trebalo je smisliti nešto izuzetno i za četvrti. No, to
nije bilo tako lako, jer se činilo da je sve već izmisljeno. I okrugli
omoti, i oni koji ;u se zapetljano otvarali i zatvarali, sa slikama ili bez
njih, iasvim crni ili sasvim beli... Ali, neko se setio da do »da nije izdat
album na kome nije napisana ni jedna reč liti odštamapno ni jedno
slovo. Ako je iko mogao da se jdvaži na takav korak,to su bili Cepelini
u tom trenutku. Međutim, gazde u kompaniji „Atlantik" nisu blago-
riaklono gledale na tu ideju svojih „zlatnih koka". Čak su stavili veto
na izlazak ploče dok se Pejdž i društvo ne predomisle. Cepelini su biii
uporniji...
Možda danas to izgleda malo smešno, 1971. su se po nuzičkim
novinama dva, tri meseca vodile rasprave hoće ii se sledeći album
Cepelina zvati „Led Zeppelin IV" ili nekako drugačije. Kada je Plant u
jednom intervjuu objasnio, vrlo uvijeno doduše, da će ploča imati
neko drugo ime, napetost je porasla - što je u stvari i bio plan štaba
grupe. A kada je ta naduvana misterija konačno obelodanjena,
novinari jednostavno nisu mogli da napišu ime albuma. Umesto
imena, kočoperila su se četiri znaka za koje niko nije znao šta znače.
Članovi Cepelina su mudro ćutali želeći da stvar učine što
mističnijom.
Naravno, docnije je i to razjašnjeno. Svaki od tih znakova treba
da predstavlja po jednog Člana grupe. Simbol koji je podsećao na
latinično slovo ,,Z" pripadao je Pejdžu i predstavljao je kaligrafski
obraden simbol alhemijskog elementa — elektrum. Plant je sam
oblikovao znak koji bi mogao da se opiše kao kružnica sa perom u
sredini. On je svojevremeno objašnjavao šta to treba da predstavlja,
ali pitanje je koliko je sve to ozbiljno mislio i seća li se i danas tih
izjava. Znaci Bonema i Džonsa su se nalazili u sredini formacije i za
njih je utvrđeno da potiču iz starogermanskog runskog pisma
Dolaskom hrišćanstva i latinskog alfabeta, runsko pismo je
napušteno, mada je kroz vekove dobilo oreol tajnog i magijskog
pisma. Prava istina je verovatno u tome što je novo pismo bilo znatno
praktičnije.
Mislim da nije potrebno posebno naglašavati da je „Led Zeppelin
IV" (tako ga je ipak, mnogo lakše zvati) postao zlatan i pre nego što je
došao u prodavnice. Strah Ijudi iz „Atlantika" da će se ploča lošije
prodavati zato Što na sebi nije imala nikakav natpis, pokazao se
neopravdanim. To nije bilo iznenađujuće kada se zna kakav autoritet
grupa uživa među svojom publikom. Najzanimljivije je bilo to da su se
mnogi kritičari našli zatečeni kvalitetom albuma. Pa su i njihovi
najžešći protivnici morali da priznaju da Cepelini nisu obična
„prangijaška" grupa, kakvih je u tom trenutku bilo i više nego što je
potrebno. Čak je i „Roling Stoun", bastion otpora Cepelinima, nasao
za shodno da napiše:
,,Za proteklih nekoliko godina namnožilo se mnogo imrtatora
Cepelina. Stvari sa ove ploče pokazuju da su oni pokupili samo stil i
da im nedostaje pravo poznavanje suštinskih stvari."
Četvrti album im je pomogao da za sobom ostave i poslednju
barijeru nepoverenja - kritičare.
Druga turneja po Engleskoj te godine (to se nikada vi§e nije
ponovilo) poklopila se sa izlaskom ploče i trajala je dve nedetje. Tu su
bili uključeni i koncerti u Vembli Empajer Pulu, londonskom gledaliStu
koje može da primi oko 8 000 gledalaca. Cene ulaznica su bile
smesno male (oko 20 dinara), jer $u Cepelini želeli da dokažu da
status nije potrebno potvrđivati ucenjivačkim tarifama. Posle ovog
uspeha, Empajer Pul je postao veoma omiljeno mesto među
vrhunskim rok atrakcijama i nekoliko puta godišnje rezervisano je za
grupe i pojedince koji mogu da privuku više hiljada gledalaca.
Ono što su Cepelini uradili 1972. godine ozbiljno je poljuljalo
koncepciju ove knjige. Namera je bila da se svakoj godini u radu
grupe posveti po jedno pogtavlje. Međutim, 1972. pruža malo
zaniljivih događaja da bi se sastavilo pošteno poglavlje. Što je
najčudnije. oni nisu lenstvovali, ali ih nije bilo u Engleskoj. Prvo su
odleteli na turneju po Novom Zelandu i Australiji. Na nekim
koncertima bilo je i preko dvadeset pet hiljada gledalaca, što su
izuzetne cifre za najmanji kontinent na svetu. Jedna interesantna
statistika govori da ih je u gradu Pertu, na zapadnoj obali Australije,
na koncertu gledalo višeod pet procenata cebkupnog stanovništva.
Sa letom je stigao i poziv za još jednu (više im se ni broj ne zna)
turneju po Sjedinjenim Državama. Te godine Amerikom su kružili i
Roling Stounsi, pa je čitava turneja bila u znaku tihog nadmetanja dve
grupe koje konkurišu za naslov „najveće rok'n' rol grupe na svetu".
lako se o Stounsima, za koje je radila ogromna reklamna mašinerija,
mnogo više pričalo (naročito u Evropi), konačan obračun poseta i
prihoda pokazao je da su Cepelini imali više uspeha pred publikom.
Inače, obe turneje su održane na visokoj nozi — sa privatnim
avionima, zakupljenim hotelima itd ... Teško da je ikada ranije rok
sebi mogao da dopusti takav luksuz.
Do kraja godine, Cepeline su sačekale turneje po Japanu i
Engleskoj. To bi otprilike bilo sve. Osvrtati se posebno na te događaje
ne bi imalo smisla, jer je sve proteklo prema očekivanju. Rasprodate
karte i za- dovoljna lica publike u priči o Cepelinima nisu nikakva
novost.
Te godine nisu izdali album. To se moglo protumačiti i kao prvi
znak kreativne krize. „Led Zeppelin IV" je na neki način bio
kulminacija jednog perioda u njihovoj karijeri. Trebalo je smisliti nešto
novo.
Ako je novu orijentaciju trebalo da predstavlja album „Houses Of
The Holy#', onda je, po opštem utisku, uspeh bio polovičan. Doduše,
reakcije kritike su po običaju bile veoma podeljene, ali kako je vreme
odmicalo, pre- ovlađivalo je mišljenje da se ta ploča ne može ubrojiti u
najviše domete četvorke. Možda je najimpresivnije od svega izgledao
omot ploče. A kad omot nadmaši sadržaj, mora se priznati, to nisu
najsvetliji momenti sastava. Za opremu su se pobrinuli dizajneri firme
„Hipgnosis" i korice su izvrsno ilustrovale još dublje uplovljavanje u
vode mističnosti. Međutim, kako su Cepelini imali publiku sa gotovo
neograničenim poverenjem, nije prošlo mnogo vremena i album je
zaseo na prva mesta top lista.
Prvih nekoliko meseci 1973. godine provedeno je u užurbanim
pripremama za turneju po SAD. Iz sale za probe, jednog iznajmljenog
bioskopa, stizale su vesti da Led Cepelin spremaju nešto specijalno. I
bilo je. Turneja u leto 1973. oborila je sve postojeće rekorde u
posetama i prihodu na najvećem svetskom rok tržištu.
Posle zagrevanja na mini-turneji po evropskim gradovima, stuštili
su se preko Atlantika. Započele su gotovo vojničke pripreme. Čekale
su ih najveće pozornice u 33 grada. Poduhvat je bio podeljen na dva
dela. Prvo su na redu biii jugozapad i Zapadna obala, a, posle kraćeg
odmora, čekali su ih istočni i srednjeistočni deo.
Koncerti su započeli u Atlanti, na bezbol stadionu, gde ih je
pozdravilo 49 000 Ijudi. Posle serije od osamnaest koncerata, drugog
juna su krenuli na zasluženi odmor u San Francisko. Dve nedelje
kasnije, u Čikagu je započeo drugi deo, koji se sastojao od petnaest
nastupa. Po običaju, klimaks je bio u Medison Skver Gardenu u
Njujorku. Za najprobirIjiviju publiku u Sjedinjenim Državama svirali su
27. i 28. jula. Upravo ti koncerti su ovekovečeni snimcima za film
„Pesma ostaje ista"), („The Song Remains The Same”) koji je
realizovan 1976. Godine.
Za nas. koji nismo mogli da se izbliza uverimo u efikasnost i
razoružavajuću privlačnost Cepelina na toj turneji, najbolji pokazatelj
ostaju brojke. One neumoljivo pokazuju kakve je gargantuovske
razmere dostigla rok industrija.
Svakako je najrazmetljiviji znak blagostanja bio privatni avion. Bio
je to ogromni Boing 7206, prvobitno namenjen za 138 putnika. a
specijalno preuređen za četrdesetak. On je opremljen svim onim što je
mašta blazirane rok zvezde mogla da smisli i plati: bračni ležajevi
prekriveni krznom, kupatilo, društvene prostorije sa barom, kolor
televizori. video kasete i soba za filmske projekcije. To zadovoljstvo
koštalo je nekoliko hiljada dolara dnevnol
Da bi se sve to održavalo. trebalo je da što veći broj Ijudi kupi
ulaznice. I kupovali su. Petog maja, u gradu Tampa na Ftoridi. 56 800
Ijudi je platilo 309 000 dolara da skori tri sata gleda Cepeline. Tako je
oboren sedam i po godina star rekord Bitlsa, koje je 1965. godine,
naŠi (Shea) stadionu u Njujorku, posmatralo i slušalo oko 55 000
giedalaca, plativši ukupno 301 000 dolara. To je do tada bila najveća
poseta na koncertu na kome je svirala samo jedna grupa. Oko mesec
dana kasnije, posle koncerta na Kezar stadionu u San Francisku.
obračunato je da je prodato karata u vrednosti od 325 000 dolara. U
engleskim novinama je odmah napisano da je to više nego što je
zarađeno na finalnoj utakmici svetskog prvenstva u tudbalu, koje je
održano 1966. u Br itaniji.
Valjda zbog svih tih para. nisu mnogo razbijali glavu kada im je iz
hotelskog sefa u Njujorku, na kraju turneje, odneseno oko 200 000
dđlara. Kradu je otrkio njihov menadžer za turneje, Ričard Kouls
(Richard Coles). Najčudnije je to da je novac nestao iz prostorije u
kojoj je stalno neko bio prisutan, a vrata sefa nisu bila silom otvorena.
Kouis je pristao da se podvrgne testu sa detektorom laži i odmah je
oslobođen optužbe. Novac nikada nije pronađen, mada je Pejdž
nedavno izjavio da je sigurno zakopan u njegovoj bašti. Dobar deo
ovih peripetija može se, takođe, videti u filmu „The Song Remains The
Same". Piter Grant je bio jedini čovek koji je u vezi sa tom kradom
dospeo u zatvor. On je sa one strane brave proveo noć zato §to je
udario jednog, suviše agilnog, fotoreportera.
Nekoliko dana kasnije, grupa se vratila u domovinu. Zadovoljni
obavljenim poslom i teži za koji milion dolara, obećali su sebi
jedandug i dobar san.
Do kraja godine nije se mnogo čuk) o njima. Robert Plant je, od
strane čitalaca ..Melodi Mejkera", izglasan za najboljeg pevača na
svetu. Pejdž se prisetio starog posla studijskog muzičara pomažući
pevačici Meg\Be\(Maggie 8ell), sa kojom je pregovarao o saradnji
kada se ostvare planovi o disko kući na čijem će čelu stajati Cepelini
sa Piterom Grantom. Ti planovi su zaokupljali najveći deo njihovog
vremena u 1974. godini.
Te godine su po prvi put mogli istinski da se opuste. Trka za
uspehom kulminirala je 1973. turnejom kakvu svet do tada nije video i
sada su smatrali da imaju pravo na odmor i na neka svoja mala
zadovoljstva.
U februaru su se tri člana grupe pojavila kao gosti na koncertu
Roja Harpera (Roy Harper) u londonskoj dvorani Reinbou (Rainbow).
Harper, njihov stari prijatelj, za tu priliku je okupio „ol-star" postavu sa
Kit Munom, Roni Lejnom (Ronnie Lane) i Maks Midltonom <Max
Middleton). Tu su se našli i Robert, Džimi i Džon. Bonem se pojavio u
baletskom trikou i svirao je gitaru zajedno sa Džimijem. Izveštaji sa
koncerta obezbedili su Harperu publicitet kakav nikada ranije nije
imao. Takođe, Džimi se kao gost pojavio na Rojevom albumu
„Valentifte". Ta ploča je, inače, posvećena Robertu, Džimiju, Džon
Polu i Džonu.
Sve u svemu, mogao bi se izvući zaključak da su se Cepelini
tokom te godine više pojavljivali u rubrikama koje se bave društvenim
kontaktima nego u onima u kojima se priča o konkretnom muzičkom
delovanju.
Tako su, zajedno sa ćlanovima grupe Pink Flojd (Pink Floyd) i sa
kompanijom Karizma Rekords (Charisma Records), učestvovali u
finansiranju igranog filma, koji je snimala satirično-humoristička
družina „Leteći cirkus Montija Pajtona" („Monty Python Flying Circus”).
Sledeći primer nekih velikih svetskih grupa, koje su u želji za
osamostaljivanjem i što većom kontrolom nad svojim radom osnivale
vlastite kompanije za izdavanje ploča, poćeli su da konkretizuju svoje
zamisli. lako je sama grupa bila sposobna da održava tu planiranu
firmu, želeli su da pod svoje okrilje dovedu još nekoliko značajnijih
imena. Takode, teakcije su vođene sa velikim smislom za praktično i
pod budnim okom iskusnog Pitera Granta. Nijebiloonog mladalačkog
idealizma, koji je karakterisao slične pokušaje iz šezdesetih. Svima je
bio na umu primer Bitlsa i njihovog čeda, „Epl" kompanije {„Apple"),
koje je, i pored najbolje volje, neslavno nestalo.
Pre no Što je išta zaista pokrenuto, vođeni su razgovori sa
grupom „Priti Tings" (Pretty Things). Pejdž se još od ranih šezdesetih
dobro poznavao sa njihovim pevačem Filom Mejom (Phil May). Mej je
u to vreme, posle duže pauze, ponovo oformio sastav, kome je to bila
treća reinkarnacija, i računao je da će kod Cepelina dobiti neophodnu
podršku i publicitet
Drugi kandidat je bila Megi Bel, izvrsna pevačica grupe „Stoun
D'Krouzi" (Stone The Crows) — u to vreme bez posla. Najviše nade
je, ipak, bilo polagano u ,,6ed Kompani" /Bad Campany), sastav koji je
nastao na ruševinama grupa „Fri" (Free) i „Mot D'Hupl" (Mitt The
Hoople). Naravno, u tom društvu se našao i Roj Harper.
Da ti planovi ne bi bili isuviše megalomanski, odlučeno je da se,
bar za prvi period, ostane u okviru gore navedenih imena. Takođe, svi
ovi umetnici su u Evropi ostali u okviru svojih starih poslodavaca, dok
su brigu za njih u Americi preuzeli Piter Grant i društvo.
Pretpostavljalo se da ime kompanije neće biti problem kada su
sve pripreme bile dobro obavljene. Ali, prošlo je nekoliko meseci dok
to preduzeće nije kršteno svojim pravim imenom. Ideja je došla od
Džimi Pejdža:
,,lmao sam u glavi dugačak instrumental na akustičnoj gitari sa
neobaveznim vokalnim delovima. Pesma je ukupno bila dugačka oko
dvadesetak minuta sa šest minuta odvojenih za pevanje. Čitava stvar
je bila prilično epskih razmera, nešto polu-klasično. Neke debve toga
smo uvežbavali i snimali u pokretnom studiju Stounsa, kada me je
neko upitao: „Kako će se zvati ta stvar? Ne znam šta mi je bilo pa
sam odgovorio: „Labudova Pesma" (Swan Songj. Tada je neko rekao
da bi to bilo izvrsno ime za album. Popričali smo o tome. Onda mi je
palo na pamet da nam treba ime za kompaniju, a ne za album i stvar
je bila resena. Mislim da je to izvrsno ime, jer ako sa „Labudovom
pesmom" nemaš uspeha, onda nisi ni imao šta da tražiš."
To ime je, inače, odgovaralo profilu umetnika kojisu snimali za
„Svon Song". Svi su bili veterani i ne daleko od svoje labudove
pesme.
Prvi poduhvat je bio potpun uspeh. Bed Kompani, sa istoimenim
albumom, dospeli su na prvo mesto američke top liste.
Cepelini 1974. godine nisu izdavali album. Razlog tome nije bio
nedostatak materijala niti lenjost članova. Želeli su da za sobom
ostave sveorganizacione probleme oko „Svon Songa" i da se pod
zaštitnim znakom svoje firme trijumfalno pojave iduće godine. Tog leta
su dosta vremena posvetili snimanju i u muzičkim krugovima se
govorkalo da nameravaju da izdaju dupli album. Pian je bio da se
jedna ploča posveti koncertnim snimcima dok bi druga bila oficijelni
studijski album.
Pošto za tu godinu nije bila predviđena turneja, piloti olovnog
Cepelina izgledada su se uželeli svirke. Džon Pol Džons se pojavb na
koncertu u Hajd parku uz Roja Harpera, Dejva Gilmora, (Dave
Gilmour)t iz Pink Fbjda, i Edgara Brotona (Edgar Broughton). Pejdž je
u septembru otputovao u SAD da na delu vidi kolege iz Bed Kompani.
Na sceni im se pridružio dva puta. Pred iznenađenom publikom su
svirali odabrane rok i bluz standarde. Istog meseca, posle
nezaboravnog koncerta Krozbi, Stilsa, Neša i Janga, Pejdž i Bonem
su se pridružili ovim momcima na džem sešnu u jednom londonskom
klubu. Izveli su Jangove kompozicije ,,Na plaži" („On The Beach*’) \
„ Vampirski bluz" („ Va, žore Blues”),
Radni plan za 1974. završen je snimanjem igranih scena za
planirani film. Ti kadrovi planirani su za kombinaciju sa
dokumentarnim delovima, koji su snimani na turneji po Americi 1973.
Svaki član sastava imao je pravo da snimi ono što po njemu vizuelno
osmišljava muzičke fantazije određene kompozicije. Bonem je izabrao
da bude ovekovečen za volanom dragstera, Plant je glumio
plavokosog viteza usamljenika iz engleskih legendi, dok je Pejdžov
nastup bio obeležen njegovim interesom za okultno i snimljen je pored
ćuvenog jezera Loh Nes. lako su Cepelini bili u pitanju. ćudovište je
odbilo da se pojavi.
Negde pred kraj godine, pojavili su se prvi komentari nezvanično
preslušanih materijala za sledeći album Cepelina. U njima je
provejavao optimizam. „Houses Of Holy" je pre bio predah nego
početak dublje krize — stajalo je u tim komentarima.
U jednom intervjuu na početku 1975. godine, Pejdž je rekao: ,,Mi
gledamo na prošlu godinu kao da je nije ni bilo. Ovo će biti prava
godina za nas."
I zaista, početak 1975. je značio signal za stavljanje mašinerije u
pogon. Posle „probnih" koncerata u Belgiji i Holandiji, otisnuli su se
na turneju po SAD. Putešestvije je trebalo da traje preko dva
meseca, od 18. januara do 27. marta. Neposredno pred polazak na
put, Džimi je prignječio prst na vratima podzemne železnice. Ta,
naizgled, banalna ozleda mogla je da se završi bacanjem svih
planova u vodu. Međutim, sve se na kraju dobro svršik), a jedina
posledica je bila u tome što je iz repertoara izbačena kompozicija
„Dazed And Confused" i zamenjena sa ,,How Many More Times".
Za svega 36 časova, u Njujorku je prodato preko 120 000
ulaznica za šest koncerata u Medison Skver Gardenu. Takvi izveštaji
su stizali iz svih mesta u kojima je zakazan koncert. U Bostonu je
došlo do gužve pred blagajnama i učinjena je velika materijalna
šteta, pa je tu koncert morao biti otkazan. „Melodi Mejker" bi
napisao: „Cepelinmanija".
Oprema, koju su vukli za sobom u tri ogromna kamiona,
smatrana je preterivanjem. Ozvučenje od 70 000 vati bilo je najjače
do tada skupljeno u roku. Tu je, zatim, bio i ogroman lajt šou sa
skoro 200 reflektora, laserska aparatura i ko zna šta sve još.
Da bi se iskoristio interes koji je podgrejala turneja, u martu je
izdat njihov šesti po redu album, „Fizička škrabanja" {,,Physical
Graffiti”}l Bio je to dupli LP koji je pomogao da se zaboravi polovičan
uspeh „Houses Of Hol/'. Malo koje ostvarenje Cepelina je kritika
dočekala tako raširenihruku. „Melodi Mejker" je pisao:
„Izvanredno izvedena mešavina stilova i uticaja koja ne samo da
obuhvata i prevazilazi sve vidove karijere Cepelina, nego čak i roka
u celini".
A„Nju Mjuzikl Ekspres" dodaje:
„Dolazeći dve godine posle petog (najbolje ga je zaboraviti)
albuma Cepelina, „Houses Of The Holv", „Physical Graffiti" je
pokazao da grupa nije ništa izgubila od svoje inspiracije i
mogućnosti, mada im je trebalo dosta vremena da se nakane da
izdaju „ploču".
Šesti album je bio njihova prva pioča koju su ftdali u okviru svoje
firme „Svon Song" i pokazao je da bi ta kuća mogla da opstane
prodajući samo ploče Cepelina. Po običaju, neposredno posle
objavljivanja. „Physical Graffiti" se učvrstio na vrhovima top lista sa
obe strane Atlantika. Samo u Americi prihod je i2nosio basno-
slovnih 15 miliona dolara. Zanimjjivo je da je zbog interesovanja koje
su probudili novi album i turneja, među 200 najbolje prodavanih
ploča u Sjedinjenim Oržavama došlo svih šest dotada izdanih LP
ploča. Tada je iskopan i podatak da su do sredine 1975. Cepelini
prodali oko 15 miliona ploča.
Ipak, najviše pažnje u Evropi Cepelini su izazvali prilikom
održavanja konoerata u londonskoj dvorani Erls Kort (Earls Court).
lako dve godine nisu nastupali u Engleskoj, po odzivu se videlo da
im publika nije zamerila. Prvobitno su planirana tri koncerta počev od
23. maja i za svaki nastup u prodaju je pušteno 17 000 ulaznica.
Međutim, odziv je bio preko svakog očekivanja i samo preko pošte
stiglo je više od 100 000 narudžbina. Zato je odlučeno da se
organizuju još dva konoerta. Tako se ukupan broj Ijudi koji su videli
Zeppeline popeo na 85 000, što je trijumf koji ni jedna druga grupa
nije ostvarila u Engleskoj.
lako javnost nikada neće saznati koliko tačno novca oni
zarađuju, jasno je da se na njih odnose najrigoroznije poreske stope.
Porez od 83 procenta za one sa najvećim zaradama izazvao je
među britanskim muzičarima sredinom sedamdesetih pravu
epidemiju iseljavanja u podneblja gde su makaze poreznika manje
oštre. Takav slučaj bio je i sa Cepelinima. Razleteli su se po svetu u
potrazi za odgovarajućom klimom i poreskim sistemom«
Posle izvesnog perioda odmora, čekalo ih je izvršenje nekih
koncertnih obaveza u Americi i definitivno kompletiranje filma. Ali, to
je sve palo u vodu kada je javljeno da je Robert Plant sa porodicom
doživeo tešku saobraćajnu nesreću i da su on i njegova žena Morin
ozbiljno povredeni. To se desilo na grčkom ostrvu Rodos, a u
trenutku nesreće Robert je vozio iznajmijeni Mini. Njihovo dvoje dece
je srećno prošlo. Specijalnim avionom Robert je prebačen u London
na hirurški sto. Međutim, nekoliko dana posle dolaska u Englesku
došlo je do pomalo apsurdne situacije. Naime, onome ko želi da
izbegne britanske poreske obaveze dozvoljen je samo ograničen
period boravka u domovini. A dan posle koga Plantovi prihodi dolaze
u punu nadležnost ostrvskih poreznika sve više se bližio. Zbog toga
je Robert, oklopljen gipsom poput kakve statue, odnet na aerodrom i
prenet na „sigurno" odredište. Novine su pisale, ne bez cinizma, da
je zbog nepokretnosti i količine gipsa u avion morao da bude unesen
viljuškarom. Njegov račun u banci sada je bio siguran.
Ovaj incident je sve planove Cepelina doveo na mrtvu tačku
neizvesnoti i do kraja 1975. godine o njima se gotovo ništa nije čulo.
Situacija se nije promenila sve do aprila 1976. kada je izišao
njihov sedmi. i za sada poslednji, studijski album „Presence". Plant
sef pomalo šepajući, pojavio u javnosti i dao nekoliko intervjua. Sve
što je pre toga procurilo u svet bila je jedna fotograf ija Cepelina
kako za svoju dušu sviraju u nekom seoskom klubu. lako kritika njje
bila preterano oduševljena novom pločom, Plant je rekao da grupa
smatra „Presence" jednim od najbitnijih poduhvata u karijeri, jer im je
pomogao da prebrode veliku krizu. Pored njegove povrede, mnogo
stvari se nakupilo za proteklih osam godina postojanja sastava i
sama egzistencija avanture zvane Led Cepelin došla je u pitanje.
Pokazalo se da je radna atmosfera najbolji lek za sve probleme i,
kako kaže Robert, iz studija su izašli kompaktni kao u najboljim
danima. InaČe, ploča je snimljena za svega dve nedelje užurbanog
rada u „Mjuziklend" studijima u Minhenu.
Zatim je opet nastupila tišina, jer je cela 1976. ostavljena za
Plantov potpuni oporavak. No, izgleda da se Robert uželeo svetlosti
pozornice kada je svoju bolesnu nogu stavio na probu i sa Džimi
Pejdžom u maju nastupio kao gost na koncertu Bed Kompani.
Mirovanje im je omogućilo da konačno privedu kraju rad na
svom filmu „The Songs RemainsThe Same'", koji se vukao po
policama filmskih studija još od 1973. godine. Svetska premijera bila
je sredinom oktobra, a nešto kasnije izdat je i njihov dugo očekivani
koncertni album, na kome je zabeležena muzika iz filma. Tada je i
izvešteno da su stvari u grupi u najboljem redu i da nameravaju da
se iskupe za dvogodišnju koncertnu pauzu svojom najgrandioznijom
turnejom do tada.
Tako je bilo. Poput mamutske vojne mašinerije, Cepelini su
marširali Sjedinjenim Državama rušeći sve postojeće rekorde. Kada
je izgledalo da ih ništa ne vnože zaustaviti na tom trijumfalnom putu,
sve je zasenjeno tragičnom vešću o smrti Robertovog petogodiŠnjeg
sina Karaka (Karac). Mališan je preminuo posle jedne, naizgled,
bezazlene, infekcije. Kada je konačno odveden U bolnicu, sve je bilo
kasno.
To je bio najjači udarac koji je pogodio grupu tokom njenog,
gotovo desetogodišnjeg, postojanja. Sve aktiv- nosti su prekinute i
grupa se vratila u Englesku da bude uz Roberta u tim najtežim
trenucima.
Naravno, pojavile su se špekulacije o budućnosti grupe. Ne
jednom je objavljeno da Cepelini više ne postoje. Sa raznih strana
stizale su najrazličitije glasine, pa i ona najapsurdnija. Bilo je govora
da će Pejdž pristupiti Stounsima na Ričardovo mesto, ukoliko ovaj
bude osuđen na procesu u Torontu.
Glasine je prekinuo Pejdž u seriji razgovora sa novinarima pri
kraju 1977. Razložno je pobio sveglasine i govorio je o eventualnim
planovima za sledeću godinu.
Ipak, u trenutku kada se ovo piše, sudbina Cepelina je i dalje vrlo
neizvesna. U stvari, odluka je prepuštena Robertu i budućnost zavisi
samo od njega. Ako se ikada objavi i drugo izdanje ove knjige,
nadam se da ćeovetri tačke na kraju biti zamenjene nečim mnogo
izvesnijim i prijatnijim. ..
PITER GRANT
„Piter je neobično važan. On je peti član grupe. Ako bi iko imao
pravo da svira u ovom sastavu. to je on. Činjenica da smo još uvek
zajedno posle svih godina u mnogome je i njegova zasluga. Stvar je
u tome što on ne dozvoljava da se išta radi iza leđa grupe. Svi u
svakom trenutku znaju Šta se dešava."
ROBERT PLANT
Poznat kao sila iz Cepelina, Piter Grant je u svojim ranim
četrdesetim godinama čovek iza čijeg se ogromnog trbuha krije
sposobnost da bolje od svojih savremenika predvidi kretanje na rok
sceni. Ovo što danas radi smatra svojim finalnim opredeljenjem i to je
prvi put da tako nešto može da kaže za neko svoje zanimanje.
Uskoro će vam biti jasno zašto! Počeo je da se izdržava sa svega
trinaest godina radeći kao pomoćni radnik u pozorištu. Od tada sledi
lista poslova kojih se, valjda, ni on sam više ne seća. Bio je metalac i
konobar. Radio je kao fotograf za agenciju „Rojter". Zatim se našao u
vojsci, gde je bio komordžija, a onda prekomandovan u odeljenje za
zabavu. To mu se učinilo zgodnim poslom, pa je posle demobilizacije
radio u nekim hotelima i odmaralištima kao čovek zadužen za zabavni
program. Kako mu je to išlo od ruke najbolje pokazuje činjenica da je
postao vratar (čitaj: čuvar reda) u restoranu „Dva I", gde je sreo Miki
Mosta, koga smo već ranije upoznali. Most je radio kao konobar.
Posle toga Grant se ponovo bacio na „umetnost", ali vrlo napornu.
Radio je kao kaskader i to uglavnom zamenjujući poznatog glumca
Roberta Morlija. Ni to nije bilo ono pravo, pa se zaposlio kao šofer. Tu
mu je mlađi kolega bio izvesni Džon Meklaflin (John McLaughlin), koji
je izvrsno svirao gitaru i koji je, kao i Grant, gledao da što pre ispari iz
šoferskog posla. Pre definitivnog bacanja u vode muzičkog biznisa,
Piter je oprobao sreću i kao profesionalni rvač. Njegovih 150
kilograma davalo mu je izglede za dobru perspektivu u tom sportu.
Kada su Bitlsi 1963. napravili „bum", posao sa muzikom u
Engleskoj postao je unosniji nego ikada ranije. Grant, koji, kao što
smo videli, nije imao mnogo predrasuda o poslovima koje će raditi, u
takvoj situaciji vidi svoju šansu. I... ne može se reći da u tome nije
imao uspeha od početka. Postaje menadžer sastava „NeŠvil Tins"
(Neshville Teens), koji postiže uspeh sa pesmom „Duvanski put"
(„Tobacco Roađ”). Još bolje rezultate donosi mu saradnja sa dotle
nepoznatom grupom iz Njukasla, Alen Prajs Ritam i Bluz Kombo" Ako
nikada niste čuli za njih, nemojte se preterano uzbuđivati. Ti momci
su pod imenom Enimals kasnije napravili dovoljno gužve. Takođe,
radio je i na organizovanju gostovanja američkih rok end rol zvezda
kao što su Čak Beri ili Litl Ričard.
Godine 1966. upoznaje Ožimi Pejdža i ne mnogo posle toga
postaje menadžer Jardbrdse. Posle njihovog raspada, Grant ostaje
uz Pejdža koji je imao prilično konkretne planove za budućnost.
Dopala mu se Džimijeva odluka da krene iz početka sa novom
grupom i da prekine sa imenom Jardbrds, koje je imao pravo da
nosi. Baš je Piter bio taj koji je izbacio slovo ,,a" iz prvog dela
imena (Lead) i na neki način zaokružio njihovo formiranje.
U vreme kada je „cepelin" bio spreman za poletanje, Grant je
već bio iskusni ,,vuk" za pbvidbu po uzburkanim vodama šou
biznisa. Njegova poznanstva po Americi, a naročito ono sa Bil
Greemom (Bill Grahamom), doprinela su tome da grupa odmah na
početku nastupi na pravim mestima i pred pravim Ijudima. Ne treba
ni govoriti koliko je to skratilo mukotrpno penjanje stepenicama
uspeha. Takođe, odluka da se Led Cepelin, pre svega, orijentiŠe
na američko tržište, delo je Pitera Granta. Njegovi saveti su
pomogli Džimiju u pravljenju ploče za američku publiku. U Englesku
se moglo prodreti samo sa reputacijom sa strane. 0 tomeon kaže:
„Pre nego što smo napravili album nismo mogli da dobijemo
posao u Engleskoj. Ljudi su se smejali «okupljanju grupe i naćinu na
koji smo radili. Ne želim da imenujem Ijude koji su nas potcenjivali i
govorili da samo traćimo vreme, ali bilo ih je mnogo.
Imao sam veliko poverenje u Ožimija kao muzičara i
producenta. Džon Pol Džons je takođe imao pristojnu reputaciju.
Od prvog trenutka znao sam da Robert
poseduje sve što je potrebno. Ni sa Džonom Bonemom nije bilo
problema, bio je idealan za grupu."
Otkako je gledao prvi nastup grupe u Kopenhagenu, Piter ih je
pratio na svakom nastupu, što obično nije praksa menadžera.
Njegovih 150 kilograma, koje najčešće sa mukom trpa u radne
kombinezone, daleko su od klasične slike uglađenog menadžera sa
debelom cigarom g ustima i lažnim osmehom na usnama. Od te slike
ga još više udaljuje spremnost da, ako je potrebno, zajedno sa
radnicima ponese pojačala ili konstrukciju za pozornicu.
„Sećam se dana kada sam bio pomoćni menadžer na turnejama i
viđao mnoge grupe i dobre umetnike kako petkom skupljaju zaradu
od menadžera, hladnih i neosetljivih kao koža na stolici. Bilo mi je
muka od toga i rekao sam da, ako ikada postanem menadžer, neću
biti takav."
Na tvrdnje da je on diktator u Cepelinima, odgovara da se nikada
nije mešao u muziku, kao što se članovi grupe ne mešaju u posao.
Smatra da su Cepelini sami stekli svoj ugled koncertima i pločama i
da on nije stvarao „imidž" koji ihokružuje.
„Cepelini nude muziku, a ne lepotane ili lažni sjaj. Tu stranu
potpuno prepuštam njima. U sedamdesetim godinama stvorena je
nova generacija po koledžima i univerzitetima koja ne samo da se
interesuje za muziku, već zahteva kreativnu muziku. Centri moći u
ovom poslu sve će više da beže iz ruku menadžera, izdavača i
novinara u ruke muzičara."
I na kraju, poslušajmo kako on ukratko opisuje ćlanove grupe sa
kojima je delio dobro i zlo proteklih deset godina:
„Džimi je poznat kao olovni novčanik („Led Wallef*) zato što uvek
sa sobom ima pun novčanik, koji najčeŠće ostaje u džepu.
Robert je najsrećniji na svojoj farmi i obožava da se igra sa
kozama.
Džon — zovemo ga Bonzo — je srećan sve dok ima
ČaŠu bitera pored sebe. On ima viSe automobila nego iko koga
poznajem. Prodavci koia u Biriningemu mogu da živesamo od njega.
Džon Pol je prava anti-zvezda. Živi kao pustinjak i pojavljuje se
samo pred turneje i snimanje ploča.
DŽON POL DŽONS
„Pejdžu je lako kada iza sebe ima dasu kao što je Džon Pol Džons"
DŽEF BEKRođen je 3. januara 1946. godine u mestu Sidkap ito pod
imenom Džon Baldvin (John Baldwin). Muzika je bila neraskidivi deo
njegovog života — otac mu je bio klavirista, a majka pevačica i
igračica. lako je još u najranijem detinjstvu imao priliku da nauči
osnove klavira, za instrument svog života odabrao je orgulje. Zbog
toga putuje u London da bi na najbolji način usavršio instrument. Sa
četrnaest godina obavljao jfe dužnost orguljaša u jednoj crkvi.
U to vreme je počeo da se interesuje za bas:
„Nisam Čak znao da sviram ni običnu gitaru, ali sam bio
fasciniran bas deonicama. Slušajući kod kuće muziku, okrenuo bih
potenciomeftar za bas do kraja i „skidao" interesantne delove. To je
došlo samo od sebe/'
Nabavio je jevtinu bas gitaru i pojačalo iz domaće radinosti jako
otprilike desetak vati. Vežbao je svakodnevno i uskoro je postao
dovoljno vešt da bi mogao da se pridruži lokalnim poluprofesionalnim
grupama. Tako je i došao do grupe pevača Krisa Vejna (Chris
Wayne), koji nije bio izrazito popularan, ali nije bio ni sasvim nepoznat
u Londonu i okolini. To mu je omogućilo da dođe u kontakt sa Ijudima
iz muzičkog sveta i donelo mu šansu da njegov talenat bude
prihvaćen na pravi način. Za profesionalnu karijeru konačno se
odlučio kada je našao mesto basiste u grupi Džeta Herisa (Jet Harris),
bivšeg gitariste „Šedouza" (Shadows).
Taj angažman mu je otvcrio vrata za posao sešn muzičara.
Njegovo sviranje zabeleženo je na mnogo- brojnim pločama koje su
izdate sredinom šezdesetih godina. Taj broj je zaista toliko veliki da
se moramo ograničiti samo na najvažnije.
Njegov bas ili orgulje sadrže rani snimci Ket Stivensa (Cat
Stevens), Klifa Ričarda (Cliff Richard), Širli Bejzi (Shirley Bassey) ili
Pola i Berija Rajana (Paul i Bary Ryan). Aranžerske sposobnosti
iskušao je u saradnji sa pevačicom Dasti Springfild.
U aprilu 1964. izdao je i svoj sopstveni singl na kome su mesto
našla dva instrumentala, „Baja" „Maglovit dan u Vijetnamu" („ Foggy
Day In Vietnam ”). Da Džon Pol nije član Cepelina, teško je da bi se
iko setio da danas pomene ovaj singl.
Najviše posla imao je u produkciji Miki Mosta, koji je zaista serijski
izbacivao nove snimke. Tako se danas zna da je Džon Pol svirao bas
i klavijature na gotovo svim pločama „Hermans Hermitsa" i da je
učestvovao pri snimanju hitova Jardbrdsa, „Ten Littie Indians" i ,,Ha
Ha Said The Clovvn".
Ako ste se ikada upitali ko svira onaj divni klavirski uvod u pesmi
Stounsa Ona je duga („She’s A Rainbow”), odgovor je Džon Pol
Džons.
I Džef Bek nije mogao da prođe bez njegovih usluga. Džon je
učestvovao na snimanjima sa kojih je izašla poznata kompozicija
Ljubav je plava („Love Is Blue”), a zvuk njegovih orgulja čuje se sa
izvrsnog Bekovog albuma Istina („Truth”).
Zajedno sa Džimi Pejdžom pomogao je da uspe Donovanova LP
ploča Verglaš (,,Hurdy Gurdy Man”). On je i aranžirao neke od
najvećih Donovanovih hitova kao što su Zrelo žuto (,,MeUow Yellow”)
i Sunčani Superčovek („Sunshine Superman”).
U toku rada po studijima, Džon Pol je nebrojeno puta sretao
Džimi Pejdža, a često su zajedno svirali na istom projektu. Baš u
vreme kada je Džimi tražio muzičare za svoju novu avanturu, koja će
završiti u svim rok antologijama, Džon Pol Džons je osetio da ga
posao sešn muzičara sve manje zadovoljava Hteo je da radi svoju
muziku, a to mu je mogla pružiti samo sigurnost grupe. Zato je jednog
dana, u leto 1968. godine pozvao telefonom Džimi Pejdža i... ostatak
je istorija.
0 njegovoj povučenosti gotovo se pričaju bajke. Ćoveku postaje
jasno da je to sve istina kada za ovakav jedan portret ne može da
skupi više podataka o njemu nego što pružaju zvanične informacije
izdisko kuće ili sa omota ploča. Jedino se mogu dodati pohvale
njegovom muzičkom umeću i do sada u tome nisu Blle škrte ni novine
ni kolege.
DŽ0N BONEM
„Ukoliko Bonem ikada napusti Cepeline, u mojoj će grupi biti dobrodošao pa makar morao da sviram i sa dva bubnjara"
DŽIMI HENDRIKS
Rođen je kao Džon Henri Bonem 31. maja 1948. godine u
Bromviču. Sin je drvoseče. Otkad zna za sebe želeo je da bude
bubnjar. Naravno, prvo su stradale kartonske kutije da bi zatim prešao
na lonce i poklopce. Prvi doboš uspeo je da izmoli. na užas okoline,
kada je imao deset godina, a prvi komplet bubnjeva zaradio je sa
petnaest. Nije mnogo oklevao i pridružio se grupi Teri Veb end
Spajders (Terry Web end. the Spiders). Nijedugo ostao u tom društvu
i prešao je u sastav Vej Of Lajf (Way Of Life), kojega će se najduže
sećati po tome što se u to vreme oženio. Devojka se zvala Pet i još
uvek su zajedno uz društvo dva klinca, Džejsona i Zoa. Ovo venčanje
je bila potvrda rešenosti da se profesionalno posveti bubnjevima.
Nešto kasnije, sa svojim susedom Robertom Plantom, stvara
grupu koja se zvala Kroling King Snejks (Crawling King Snakes). No,
tada ta saradnja nije bila dugog veka. Uglavnom, taj period njegovog
rada bio je prožet borbom za egzistenciju porodice i traženjem
definitivnijih resenja u sviračkoj karijeri.
U tim (prvim) danima najviše je bio pod uticajem soul muzike:
„Sviđao mi se taj osećaj, taj zvuk, i rekao sam sebi da moram i ja
da dođem do njega. Volim da zvuk bubnjeva bude snažan i glasan.
Zbog toga i ne koristim mnogo činele, prirodni zvuk bubnjeva je ono
pravo. Zato i sviram bez palica, samo rukama, kada izvodim solo.
Tako dobijam onaj istinski zvuk bubnjeva i izmedu mene i kože nema
nikakvog posrednika. U prvo vreme to je bolno, ali vremenom koža na
rukama otvrdne i ja sada jaće mogu da udaram rukama nego
palicama.
Mislim da je osećaj za sviranje mnogo važniji nego tehnika. Lepo
je sve znati. ali najčešće sva ta akrobatika nije potrebna. Ako sviraš
gledajući da li je to tehnički ispravno, zvučiš kao i bilo koji drugi
bubnjar. Originalnost je važnija od svega.
Moja pritajena ambicija je da snimim „Uvertiru 1812"
Čajkovskog, da sam nasnimim celu rrtam sekciju, zvona, topove.
timpane.”
Sa Robertom se ponovo našao u okviru grupe Bend Of Džoj. No.
uskoro ga je privuklo solidno plaćeno mesto u grupi pevača Tima
Rouza. Svirao je tako po klubovima Širom Engleske dok se jedne
večeri u Hempsted Kantri Klubu nisu pojavili Robert, Džimi i Piter
Grant i ponudiii mu da karijeru nastavi u Cepelinima. Posle izvesnog
kolebanja odgovorio je pozitivno i tako rešio mnoge dileme svoje
buduće egzistencije.
Cepelini su grupa koja zahteva puni angažman od svih svojih
članova i uskoro je Džon na pozornicama širom sveta imao priliku da
pokaže sve što zna. Bilo je to vreme kada se besomučno soliralo na
svemu što je moglo da proizvede zvuk. Ni bubnjari nisu bili izuzetak,
što najčešće i nije bib najzabavnije. Ipak, Džon Bonem je bio jedan od
retkih bubnjara koji su mogli da održe publiku zainteresovanom tokom
svoje tačke. Neko je jednom napisao da je solo u kompoziciji ,,Moby
Dick,# „jedini interesantan solo na bubnjevima koji je mogao da se čuje
van područja Zapadne Afrike". Džon je prešao dug put od dana kada
je u Birmingemu bio na crnoj listi zbog svog beskompromisnog i
preglasnog bubnjanja.
Sada, pošto mu je sviranje u Cepelinima omogućilo da bezbrižno
očekuje izveštaje sa svog bankovhog računa, slobodrto vreme
posvećuje izuzetno skupom hobiju - brzim automobilima. Ulazeći kod
njega u dvorište, teško se probija kroz gomilu automobila koji su tu
parkirani. Pored toga, voli da poput tolstojevskih ruskih grofova
eksperimentiše sa zemljoradnjom. U obeoveuloge mogli su ga videti
gledaoci f ilma „Pesma ostaje ista".
Velika Ijubav su mu i ploče. Iz prodavnice, čiji je vlasnik Bev
Bevan, bubnjar grupe llektrik Lajt Orkestra • Electric Light Orchestra),
često odnosi čitave naramke.
Za razliku od ostalih kolega iz grupe, Džon ne voli usamljenost i
ne povlači se iza gotovo neprobojnih vrata ogomnih kuća van grada.
U kontaktu je sa svojim društvom iz detinjstva i često je u pabu gde se
oni okupljaju. Isto tako, ne pada muteško da sa kolegama iz drugih
grupa iz čistog zadovoljstva satima svira.
Turneje mu ne prijaju i to ne zbog napora koje iziskuju, već zbog
letenja avionom i zbog odsedanja u hotelima. Kad god moie, putuje
kolima na koncert, ali uzimajući u obzir razdaljine koje grupa prelazi
na američkim turnejama, to je stvar prošlosti. Ipak, Džon kaže da se
uteši kada vidi kako Mik Ralfs (Mick Ralphs) iz grupe Bed Kompani
bledi pri ulasku u avion.
Svoju budućnost vidi vezanu uz budućnost Cepelina. Kaže da mu
još ni jednom nije bilo dosadno za vreme koncerta ili snimanja. lako
na pločama Cepelina nema mnogo njegovih kompozicija, zadovoljan
je što može da svira na materijalima koje su smislili Robert, Džimi ili
Džon Pol. Takođe, kaže da ima poslednju reč u odlučivanju kako će
bubnjevi zvučati na ploći.
Medu onima koji su izrazili oduševljenje Džonovim sviranjem
nalaze se takva imena kao što su Karl Palmer, Kit Mun i Čarli Uots.
To isto treba reći za mnogobrojnu publiku širom sveta koja ga u
godišnjim glasanjima stavlja u sam vrh liste bubnjara.
ROBERT PLANT
„Možete da kažete šta hoćete, ali da Pejdž nije imao Planta u2
sebe ne bi stigao dalje od Markj Kiaba"
POL RODŽERS, Bed Kompani
Svet je ugledao 20. avgusta 1948. u Bromviču. Na pasošu mu
piše da se zove Robert Entoni Plant. Otac mu je bio knjigovođa i on je
imao prilično sređen život u detinjstvu. U najranijim godinama nije
pokazivao naročito interesovanje za muziku. Kada je ušao u
tinejdžerske godine, počeo je da se smuca po prodavnicama ploča.
Njegovi roditelji su primetili da im se sin zatvara u sobu satima
slušajući kao omadijan nekakve opskurne, crnačke ploče. Robert je
zaista neumorno vrteo na gramofonu ploče velikana bluza pevajući uz
njih i razvijajući sopstveni osećaj za takvu vrstu muzike, po kojoj će
postati poznat nekoliko godina kasnije. I Elvisov uticaj bio je
neizbežan. Robert se seća pravih seansi koje je provodio igrajući pred
ogledalom uz Elvisove snimke.
Sa petnaest godina, iako je još bio u školi, počeo je da peva po
pabovima i folk klubovima svakom ko bi bio zainteresovan da ga čuje.
Tražio je izlaz za svoj talenat i prvi stalni angažman dobio je u bluz
klubu „Sedam zvezda", u mestu Sturbridž. Iza toga su usledile mnoge
noći provedene u pevanju po raznim klubovima rstalna borba sa
ocem, koji je hteo da ga sin nasledi"na mestu knjigovođe.
Svoju sadašnju ženu, IVIorin, sreo je na koncertu Džordži Fejma
(Georgie Fame) 1966. godine. Nije prošlo mnogo vremena i njih dvoje
su se venčali. Plant smatra ovu odluku neobično važnom za svoju
karijeru:
,,U svetu popa, gde je sve naduveno i nerealno, nikada ne znaš
šta će ti se desiti. Zato je brak za mene deo duševnog mira i
stabilnosti."
Negde u to vreme snimio je i prve ploče. Bila su to dva singla za
CBS: Naša Pesma, Smejanje, plakanje, smejanje (,,0ur Song
”/„ Laughing, Crying, Laughing”) i Dugo dolaženje, Imah tajnu („Long
Time Combig”J,,1've Got A Secret”). Na uspehu ovih ploča nije se
mogla graditi karijera mada su u lokalnim okvirima dobro prodate.
,.U to vreme pevao sam dosta oko Birmingema, po klubovima
gde se gotovo isključivo slušao bluz. Mene je ka bluzu uputio momak
koji se zvao Peri Foster. Kasnije sam ćuo da je on saradivao sa ranim
Jardbrdsima uvreme pre nego što im se pridružio Kit Relf.
Bluz mi je dao slobodu da prevaziđem sve pop pevače tog
vremena i da mogu bez stida da izađem na pozornicu sa bilo kojom
grupom. Moj glas je počeo da se uobličava kada sam imao petnaest
godina i ni danas ne znam zašto jetako snažan/'
Sledeći korak je bio sastav „Bend Of Džoj"f gde je, kao što znamo,
svirao sa Džonom Bonemom. Kada je i to, pored najboljih nadanja,
završilo neuspehom. usledila je saradnja sa Aleksisom Kornerom
(Alexis Corner). Korner, koji je bio jedan od ljudi sa titulom ffoca"
engleskog biuza. bio je čovek od koga je Plant imao šta da nauči. No,
ni Robertov talenat nije mogao da prođe nezapažen. Zato su se njih
dvojica dogovorili o nekim zajedničkim nastupima u jesen 1968.
godine. Do toga nije došlo zato što je u međuvremenu Robert pristupio
Cepelinima. Jedina uspomena na taj period Plantovog života
zabeležena je na Kornerovom duplom albumu „Bootleg Hymn".
Za sebe Plant kaže da se u Cepelinima snašao kao riba u vodi.
Muzika, koju je oduvek hteo da radi, otelotvorena je u saradnji sa
Džimi Pejdžom. Uskoro je moglo da se primeti da iza najvećeg broja
kompozicija koje su Cepelini snimili stoji potpis Pejdž - Plant. Ta
saradnja, koja se do danas neobično učvrstila, jedan je od glavnih
faktora stabilnosti grupe. Po nepisanom pravilu, podelili su zaduženja
tako da se Robert uglavnom brine za tekstove, a Džimi za muziku. No.
niko se ne Ijuti ako se nekad te uloge i promene.
Jednom je izjavio da pri pisanju tekstova oseća da neko vodi
njegovu ruku, da gotovo nesvesno piše. Ovakav odgovor otkriva jednu
drugu stranu njegovog karaktera. Sklonost ka mistici i fantastici lako
se uočava kroz tekstove koje piše i nije je teško objasniti. Robert je
čovek koji voli da čita i interesuje se za mnoge stvarl. Međutim, posao
profesionalnog muzičara, kome se posvetio još od rane mladosti,
ostavljao mu je vremena i prostora da se samo fragmentarno posveti
tim intereso- vanjima. Takođe, mladić, koji je sa nepunih dvadeset
godina rešio osnovne egzistencijalne probleme i oslobo- dio se
svakodnevne borbe za platu, ima mnogo više vremena za razmišljanja
o, takozvanim, „suštinskim" pitanjima. Odgovore za takve dileme
potražio je u knjigama gde se o tome raspravlja na najprihvatljiviji
način, u delima Tokina Džemsa Črča ili Denikena. Pitanje je koliko je u
takvim izvorima našao prave odgovore, ali ne može se reći da
Robertovi tekstovi nisu našli publiku.
Sa druge strane, Plant je svestan da njegova privlačnost za
publiku leži i u sasvim ovozemaijskim razlozima. Robertov nastup na
sceni sastoji se u stalnom balansiranju na ivici otvorenog seksualnog
poziva. Njegova prijatna spoljašnjost i neobično izražajan i sugestivan
glas privukli su Cepelinima dobar deo publike. Sa dugom, valovitom
plavom kosom i sa svojim stasom podseća na vikinške ratnike o
kojima rado govori u svojim tekstovima. Mnogi smatraju da ga list
„Plejboj" („Playboy”) nije uzalud proglasio „najsenzualnijem
muškarcem na svetu".
Ne krije da je u grupi baš on glavna snaga koja stvara protivtežu
žestokom „hevi-metal" roku, po kome su Cepelini i postali poznati. Kod
kuće rado sluša Inkredibl String Bend ili Džoni Mičel i ceni ih zato što
su „njihove pesme tako iskrene i istinite, lični iskazi koji se zasnivaju
na samoispitivanju".
„Neko me je nazvao originalnim hipijem zbog sanjarskih tekstova
koje pišem, ali moja je ambicija da napišem nešto slikovito i jasno.
Pišem o raznim stvarima koje viđam na svom putu oko sveta i mi sada
nismo više grupa koja svoju muziku zasniva na besomučno
ponavljajućim rifovima.
Posle dugih i zamornih turneja i posle sve buke koja prati
Cepeline, najviše voli da se skloni na svoje imanje u Engleskoj. Tu, u
miru i u krugu svoje porodice, može da čita, piše pesme i da se
odmara za nove napore. Tu idilu ie narušila porodična tragedija —
smrt Robertovog petogodišnjeg sina Karaka u leto 1977. godine. Taj
događaj je bacio ozbiljnu senku na budućnost Cepelina. U trenutku
kada se ovo piše još nema nikakvih vesti o Plantu i njegovim
planovima. Ipak, veruje se da će on naći dovoljno snage da uskoro
nastavi avanturu sa „Olovnim cepelinom".
„Jedini razlog zbog koga smo mi jedinstveni je taj što ja, na
primer, svešto želimda uradim moguda postignem u okviru grupe.
Nešto poput „Immigrant Song" govori o mom pristupu stvarima.
Napisao sam reči za tu pesmu i, naravno, najbolje bi bilo da sam
mogao da uradim i muziku za nju. Međutim, Džimi je to uradio baš
onako kako sam zamislio. Postigao je onaj pravi atak, onu atmosferu.
To može da uradi samo neko sa kim si blizak, koga istinski dobro
poznaješ. Sa grupom studijskih muzičara, pa ma kako oni bili dobri,
nemoguće je postići taj efekat. Sa ovim Ijudima sam prošao i kroz
vatru i kroz vodu i nezamislivo je da bih og o da odem u bilo koju
drugu grupu. Jednostavno, to ne želim i ne mogu da zamislim. Led
Cepelin su prava okolina za mene i tu je moja budućnost."
..Gledao sam nedavno koncert Bed Kompani. Kada sam video
svetla na pozornici, nešto je naraslo u meni. Učinilo mi se da ponovo
čujem aplauze, da sa pozornice gledam u magično svetlucanje
publike. Volim dobro da se provodim, ali nigde se ne osećam tako
dobro kao na pozornici. Kada budem imao pedeset godina, ako ne
budem mogao ništa drugo, moraću dvoranu da napunim sa lutkama i
da pevam uz snimljene aplauze samo da bih bio na pozornici."
Za Pejdža se može reći da je jedan od retkih Ijudi čija biografija
predstavlja sastavni deo engleskog roka. ProŠao je put od
anonimnog pojavljivanja na pločama koje su ušle u sve antologije rok
muzike do gotovo legendarnog statusa zvezde. Uostalom, u tu
činjenicu nije potrebno nikoga posebno ubeđivati.
Rođen je kao Džems Patrik Pejdž 9. januara 1944. godine u
gradiću Heston. Otac mu je bio nekakav viši činovnik u jednom
preduzeću, a majka mu je radila kao sekretarica kod lekara. Još dok
je bio u školi, zainteresovao se za rok i sviranje gitare. Često bi gitaru
nosio u školu, ali bi mu je oduzimali i vraćali posle časova.
U tinejdžerskim godinama bio je prilično bolešljiv i nije mogao sa
vršnjacima ravnopravno da učestvuje u najrazličitfjim igrama. Zato se
i posvetio gitari. Još kao školarca primetio ga je Nil Kristijen (Neil
Cmtian), vođa grupe Krusejders (Crusaders — ne treba ih mešati sa
poznatom džez grupom):
„Pozvao sam Džimija u grupu dok je još bio u školi. Imao sam
muke da nagovorim roditelje, koji nisu bili zadovoljni što im sin
napušta školu zbog nekakvog rok'n' rol orkestra, ali na kraju sam
uspeo. Džimi je sa nama svirao nekoliko meseci i onda je odlučio da
se posveti radu u studiju. Pri odlasku predložio mi je da uzmem
Džefa Beka, ali on je svirao samo Čak Barija i Bo Didlija pa ga nismo
pozvali" — Džimi o tim danima priča:
„Najdalje do čega sam došao na nekom redovnom poslu bilo je
ispitivanje da li sam sposoban da učim za laboratorijskog pomoćnika,
ali ja sam izabrao Krusejderse. To je išlo tako sve dok nisam počeo
da poboljevam — dobio sam žlezdanu groznicu."
Izvesno vreme po istupanju iz Krusejdersa proveo je u
umetničkoj školi, koja je u to doba bila pravi rasadnik rokerskih
talenata. Setimo se Lenona, Kit Ričarda ili Kleptona. Voleo je da ide
po mestima gde su se održavali džem-sešni i ponekad bi se pridružio
starijim sviračima. Tako ga je jedne večeri primetio poznati producent
Majk Leander i ponudio muposao studijskog muzičara. Džimi je
prihvatio:
„Posle toga bio sam skoro zatrpan poslom kao da sam bio jedini
mladi gitarista u okolini. Bio je tu još jedan dasa, star oko 26 godina,
ali je on izgubio sav entuzijazam za rad. Mnoge grupe su me molile
da sviram na njihovim pločama i ja sam sa zadovoljstvom prihvatao."
Nabrajati sve ploče na kojima je Džimi svirao u vreme svog
bitisanja u studiju bio bi mukotrpan posao bez izgleda na celovitost,
jer je račun o tome izgubio i sam Pejdž. Zato ćemo pomenuti
najvažnije.
Njegova gitara može se čuti na ranim pločama grupa Hu i Kinks,
mada njihovi članovi ne vole da se o tome mnogo priča. Svirao je i za
Toma Džonsa, Lulu, Klifa Ričarda, Donovana, Dem. Možete ga čuti i
na poznatoj pesmi „Hang On Sloopy", grupe Mek Kojs, a njegov je
onaj efektni solo u „Uz malu pomoć mojih prijatelja" („ With Little Help
From My Friend”) Džoe Kokera.
Čak je izdao i jedan solo singl, što je jedini njegov samostalni
pokušaj do sada. Na toj ploči bile su pesme ,,Ona baš
zadovoljava"/,,Nastavi da se krećeš" („She Just Satisfies”/„Keep
Moving”). Prikaz ove ploče glasio je:
„Jedan od trenutno najboljih gitarista u ovom poslu konačno se
iskazuje pod svojim imenom. Furiozni ritam sa vokalima koji se tope
u pratnji električnih gitara. Odlično za igranje, odlično za slušanje,
baš odlično".
Međutim, publika nije mislila isto i ploča se ne može ubrojiti u
dobro prodane. Ali zato oni koji su je sačuvali mogu dobro da je
unovče danas jer je veoma retka.
U to vreme se sprijateljio sa Erikom Kleptonom i bio je
producent Ðluzbrejkersima kada su snimali klasičnu bluz kompoziciju
,,Ja sam tvoj vrač" („Fm Yor Withedactor”).
„Erik je dolazio kod mene kući kada smo živeli u Epsomu. Nas
dvojica bismo snimili ponešto na malom magnetofonu, čisto šale
radi. Tu je bilo nekoliko instrumentala, efekata sa izobličenjima i
slično ... Kad je Erik potpisao za „Deku" („Decca"), Ijudi iz disko kuće
„Imidiejt" („Immediate”) su rekli da te trake pripadaju njima pošto je
Erik snimao za njih. Morao sam da im dam te trake i one su kasnije
izašle kao deo bluz antologije. To zezanje je bilo pripisano i meni i
Eriku, a od toga nismo videli ni pare.
lako je -izvrsno prolazio kao sešn muzičar, osetio jeda se vrti u
zatvorenom krugu i prihvatio je mnogo slabije plaćeno mesto u
Jardbrdsima. Od tada je uglavnom sve poznato . ..
.. . prošlo je dvanaest godina. Džimijeve pozicije u svetu muzike
sada su sasvim drugačije. Svira u trenutno, možda, najpopularnijoj
grupi na svetu. Svake godine, posle glasanja čitalaca širom sveta,
osvane u samom vrhu rang liste gitarista. Pa kakav je Pejdž kao
gitarista?
„Pejdžova osnovna vrlina oduvek je bio njegov zvuk. Njemu
nedostaje Kleptonova raspevanost, Hendriksova snaga ili ritmičko
bogatstvo jednog Pit Taunsenda, ali od svih majstora gitare iz
šezdesetih, on je najviše raširio njen zvučni rečnik. Njegov pristup
gitari je izrazito funkcionalan. Za razliku od svojih kolega, ne
preteruje sa soliranjem, naročito u studiju. Mnoga njegova sola
pokazuju odmeren, i pun ukusa, stil njegovih uzora: uzavrele bluz
linije Otisa Raša, filigranski pristup akustičnoj gitari Berta Janša,
odzvanjajući sublimnu živost Skoti Mura (Scotty Moore — Elvisov
gitarista). Ipak Pejdž je najpoznatiji po „izobličenju". Izbegavajući
„čiste" zvukove, on prebira po „blatnjavim" tonovima mašući gitarom
kroz miks, odbijajući $e od Plantovog isto tako „izobličenog" vokala ili
kopajući iza moćnog i tupog zvuka bubnjeva.
Naslov „najveća rok grupa na svetu" Ijudi od pera poslednjih
nekoliko godina velikodušno dele trima formacijama. Nije teško
pogoditi da su to Roling Stons, Hu i Led Cepelin. Kako iza ovog
etiketiranja često stoje subjektivni stavovi, greška bi bilo uzimati ih za
konačne. Uostalom, svaki rok poklonik ima svoju, za sebe dovoljno
ubedljivu, verziju o tome.
U svakom slučaju, kod takvih i sličnih izjašnjavanja, teško je
zaobići Led Cepelin, a na prethodnim stranicama videli smo kako su
naši junaci došli do tog statusa. Rovarenje po podacima koji se mogu
označiti opiplji- vijim, a to sutiraži ploča i broj posetilaca na
koncertima, najverovatnije bi pokazalo da Cepelini najviše zaslužuju
tu titulu. No, i to je jasno svima koji nisu preskakali prošla poglavlja.
Međutim, priču o Cepelinima ne čine samo pare koje su zaradili.
Stranice koje ste pročitali prerađene su iz stranih izvora, i retko, iz
njih provejava tipično zapadnjačka zasenjenost uspehom i novcem.
U roku se često može naći primer za uspešno ostvarivanje
„idealnog američko/zapadnjačkog sna". To je priča koja slavi privatnu
inicijativu i koja govori o čoveku koji se sam probija do vrha kroz sve
nedaće. Da nije bio Italijan, i Al Kapone bi zbog uspešnog
ostvarivanja ove formule bio simpatičan prosečnom Amerikancu.
Danas, kada su svi izvori nafte već pronađeni i kada je gotovo
nemoguće da čistač cipela samo svojom oštroumnošću dođe do
mesta predsednika nekakvog akcionarskog društva, one, koji u
trenutku (makar i prividno) iz rita prelaze u Rols Rojseve, treba tražiti
u šou biznisu. Led Cepelin je dobar primer za grupu momaka koja je
od simpatičnih, dugokosih klošara stigla do privatnih mlaznjaka,
velikih imanja, skupih automobila.
Ali( neko će reći: „Šta se mene to tiče! Ne cenim ih sigurno samo
zbog toga što na svakoj turneji uberu nekoliko miliona dolara. Ja ih
slušam."
I sasvim je sigurno da će njihovi rekordi biti oboreni.
(Jostalom, rekordi i služe zato da bi se obarali. Neko će prodati
više ploča, imati više posetilaca na koncertima ili se voziti u još
većem i skupljem privatnom mlaznjaku. Jedino što im niko ne može
osporiti — ma kakvo mišljenje imao — je ono što se čuje sa njihovih
ploča.0 tim temeljnijim aspektima njihovog rada biće govora uovom
poglavlju.
Još na samom početku su pokazali da definitivno znaju šta
hoće. Muzika, koju su ponudili na prvom albumu, bila je dinamičan
„hevi-metal" rok sa dosta naglašenim uticajima urbanog „čikaškog"
bluza. Mirnije kompozicije, „Mala, napustiću te",(„Babe, I’m Gonna
Leave You ), ili Crna strana planine" („Black Mountain Side”) samo
su izuzetak i predah u mahnitoj vožnji" grupe. Preslušavanjem nije
teško ustanoviti da tu nema ničeg radikalno novog. Rifovi, kičma
hevi-metalaM# su standardni, a nad neke se Ćak nadvija i sumnja da
su pozajmljeni. To se naročrto odnosi na kompoziciju “How Many
More Times", za koju neki kritičari ističu da je nastala sintezom
„Koliko jos godina” (,,How Many More Years”), Haulin Vulfa i “Lovac"
(,.Hunter*’), Alberta Kinga. Međutim, Cepelini su uspeli da svakoj od
tih pesama daju svoj lični pečat. To nije obična i često
zloupotrebljavana fraza. Za raziiku od ostalih prangijaša, koji su tih
dana nicali kao pečurke posle kiše, oni su u svojim redovima imali
Džimi Pejdža, izvanredno potkova- nog muzičara sa vrlo jasnim
idejama šta treba da se radi, i Planta sa velikim ali još nebrušenim
pevačkim taletnom. Pejdž je čovek sa ogromnim iskustvom, koje je
ključ njegove izvanredne sposobnosti da ##razume teški rok".
Objasniti izraz „razumeti teški rok" prilično je teško, jer ga je
nemoguće svesti na čisto tehničke elemente. No, stvari postaju
jasnije kada se Cepelini uporede sa nekom galamdžijskom grupom
poput „Grend Fanka", koji i na 120 decibala uspevaju da zvuče samo
isforsirano glasni, ravni i opasni za sluh. A reklo bi se da Cepelini i
Grend Fank nisu daleko jedni od drugih - ista instrumentalna postava
i u osnovi slično muzičko opredeljenje. Samo, ploče Grend Fanka su
već stigle na rasprodaju .. .
Primarna Pejdžova uloga na pločama Cepelina je
producentska i aranžerska. U redu, on i komponuje, ali je mali
broj njegovih radova koji bi bio primećen i van konteksta
Cepelina. Glavno oružje mu je „zvuk". Ne treba imati iluzija da
je publika kupovala prvi album zbog mgenioznih
kompozitorskih rešenja i lepih, interesantnih melodija. Tamo ih
jednostavno nema. „Led Zeppelin l"( a i drugi LP, takođe, paket
je „hevi-metala", uglaćan i spremljen za masovnu upotrebu.
Sve ono što je prosečni poklonik teškog roka tražio, bilo je tu.
Efektni rifovi, potmula i čvrsta ritam sekcija, vrišteći vokali,
gitarska sola i flertovanje sa zvučnim efektima i studijskom
tehnologijom. Pravi „sonični udar". Danas, doduše, najveći
deo prvog albuma zvuči prilično arhaično i naivno u odnosu
na, recimo, četvrti album. Zubu vremena najbolje su odolele
pesme „Good Times, Bad Times", „Communications
Brakdovvn" i „Dazed And Confused". Ipak, teško se može
oboriti sud da je „Led Zeppelin I" bio za grupu prava ploča u
pravo vreme.
I danas se čuju glasovi, na koje se Džimi mršti, da su
Cepelini modelirani po ugledu na Džef Bek Grup. Bek je, po
napuštanju Jardbrdsa, oformio svoju, sada već legendarnu
grupu, u kojoj su, između ostalih, svirali Ron Vud (Ron Wood) i
Rod Stjuart (Rod Stewart). Muzički nazori Džefove grupe i
Cepelina bili su zaista vrlo slični. Obe postave su na svoje
debi albume stavile Diksonov bluz „Potresla si me" („ You
Shook Me”). Čak su i Džef i Rod slično delili zadatke među
sobom kao Džimi i Robert. Medutim, zahvaljujući Bekovom
nestalnom karakteru. sastav se raspao ne stigavši da se
potpuno dokaže. I tu je, po mom mišljenju, ključ problema. Ma
kako briljantan gitarista bio, Džef Bek se pokazao
nesposobnim da vodi grupu. Često bez pravih ideja šta da
preduzme, okupljao je oko sebe grupe izrazitih individualista,
koji mu u tome nisu mogli pomoći, Zato i do danas nije
postigao uspeh koji bi odgovarao njegovom talentu.
Sa Cepelinima je sasvim druga priča. Osnovni razlog
njihove dugovečnosti i konstantnog uspona je, izmedu
ostalog, i to što su uspevali da svoja ega upregnu u opšte
interese grupe. Iza neobuzdane fasade njihovih nastupa krije
se začuđujuća sposobnost samokontrole. Za razliku od kolega
i konkurenata (Bek, Klepton, Hendriks...), koji su se sve vreme
borili sa rok maticom, dospevajući u najbizarnije situacije,
Cepelini u čitavoj karijeri nisu napravili pogrešan korak. Čitavu
odiseju kroz rok prošli su stalno balansirajući na granici
hladne proračunatosti, a slavu su stekli svirajući „vrući" rok. To
je samo jednaod niza kontradikcija koje su omogućile da
„olovni cepelin" poleti.
„Led Zeppelin 11" nije doneo mnogo novosti u odnosu na prvu
ploču. Osnovne ideje i stilski okviri ostali su u istim granicama.
Jedino se primećivao veći stepen | tehničke ekspertize. Prvi
album je snimljen za svega tridesetak sati rada u studiju, u
jednom dahu. Zato je ! zvučao sirovije i „prljavije". lako ni drugi
album nije rađen u najidealnijim okolnostima, ovaj put je bilo više
vremena da se zaroni u mogućnosti studija, da se izvrše
eventualne korekcije i eksperimentiše. Zbog toga je već bilo
moguće naslutiti ‘poslovičnu Pejdžovu sklonost ka perfekciji.
Ponovo su primat uzele „teške" kompozicije. Najviše
pažnje je primila petominutna „hevimetal himna" ,,Whole Lotta
Love". Za nju je kritičarA„Nju Mjuzikl Ekspresa", ČarlsŠaar
Mjurej, rekao ..da’ je „najjača kanonada koju je do sada ,teški,
metalni' rok ispalio za svoju afirmaciju". Uostalom, teško je da
će vam ova knjiga pomoći da nešto saznateo Cepelinimaako
do sada niste čuli ,,Whole Lotta Love". U trijumfalnoj tutnjavi
njoj se pridružuju „Heartbreaker" i „Living Loving Maid" („She's
A Woman"). Što se tiče stvari po imenu „Mobv Dick", uvek mi
se činilo da Pejdž, pošto je izmislio jedan od najefektnijih
rifova u žanru, nije znao šta da radi između, pa je pustio
Bonemada serazlupava. Momenat kada, posle višeminutnog
soliranja na bubnje- vima, grupa upada da zaključi
kompoziciju, i danas je jedan od najefektinijih u čitavom
repertoaru Cepelina. Drugi album možda nije doneo značajne
novine, ali je potvrdio pozicije grupe na tronu „teškog" roka.
Kada je izdat treći album, prilično buke se podiglo oko
tobožnje preorijentacije na „akustičarsku" muziku. Istina, ploča
je zvučala staloženije i činilo se da je akustična gitara
apsolutno dominirajuća. Medutim, statistika otkriva da je
svega polovina pesama „akusti- čno". Ono što je najčudnije je
to da se isti zaključak skoro može primeniti i na drugi,
„provereno prangijaški", album. Ali, stvar je u rasporedu
kvalitetnih kompozicija. Dok je na „Led Zeppelin II" ono
najbolje skoncentrisano među „teškim" pesmama, na trećem
albumu je obrnut slučaj. Jedini punokrvni „roker", dostojan
najviših standarda Cepelina, je „Immigrant Song". Kotrljajući
rif kao da zaista najavljuje vikinšku najezdu. Sa druge strane,
primat nose numere „Prijatelji" („Friends”), „VeŠala" (Gallows
Pole”) i „To je način" („That’s The Way”). Ova poslednja je
verovatno najbolja kompozicija u konvencionalnom smislu,
koju su do tada Pejdž i Plant napisali. Takode, tu srećemo i
Planta u novom pevačkom svetlu. Mada je i na prva dva
albuma otpevao nekoliko balada, uvek sam imao osećaj da je
sputan njima i da jedva čeka da oslobodi glas u svoj
karakterističan vrisak. Otpevavši „That's The Way" veoma
sugestivo i sa razumevanjem, držeći vokal pod kontrolom i
negrešeći u intonaciji, pokazao je da je zaista univerzalan
pevač.
Prebacivši težište sa ortodoksnog „hevi-metal" roka na
nova područja, Pejdž i kompanija su uspeli da izbegnu
epidemiju linjanja koja je zahvatila tu, inače šabloni- ziranu,
formu u to vreme. Treći album je pokazao da su muzički vidici
Cepelina široki i da oni ne nameravajuda nestanu sa
trenutnom modom.
Takođe, postalo je jasno da treba računati sa novom
snagom unutar grupe. Robert Plant je dokazivao da je on, u
stvari, nešto više od superiornog vrištača. Pored toga što je
pisao gotovo sve tekstove i ponešto komponovao, njegov
udeo u imidžu sastava bio je neprocenjiv. Lepo lice, uokvireno
razbarušenom plavom kosom kao u kakvog severnjačkog
ratnika, odaje sanjalačku prirodu iz tekstova koje piše.
Istovremeno, Plant na pozornici, razdrljenih grudi, sugestivnih
pokreta i senzualnog glasa, nudi nešto mnogo realnije i
prizemnije. Dok na koncertima grupa, kao što su Blek Sabat
(Black Sabbath) ili Status Kvo (Status Quo), možete ?esti
skoro isključivo muški svet, na nastupe Cepelina mladići i
devojke dolaze u, otprilike, istom broju. Za muškarce su uvek
zanimljiviji bili instrumentalisti, a Pejdž je jedan od
najuglednijih na čitavom području roka. S druge strane,
mnoge devojke ne kriju da samo zbog Roberta dolaze na
njihove koncerte ili kupuju ploče.
Dok odnos između različitih uticaja na „Led Zeppelin III"
predstavlja oštar kontrast, na četvrtom albumu grupa je uspela
da uspostavi njihovu ravnotežu. Zbog toga će „Led Zeppelin
IV" ostati zapamćen kao najviši domet sastava do sada i jedan
od albuma koji treba da udu u svaku rok antologiju.
Do sada je svaki njihov LP mogao lako da se podeli na dva
dela: deo u kome su demonstrirali akrobatsku pirotehniku i deo
smireniji i relaksiraniji. No* ovde to nije slučaj. Svaka pesma
ima svoj identitet i istovremeno sačinjava deo organske celine
koja se zove „Led Cepelin IV". Nikada kasnije nisu postigli
takvu koncentraciju kvaliteta kao na ovom albumu.
Kompozicija ,,Stairway To Heaven" postala je „legitimacija"
sastava u ovom, zrelijem periodu na isti način kao što je to
nekad bila ,,Whole Lotta Love". U njoj su Cepelini spojili dva
svoja NAJDOMINANTNIJA IZVORIŠTA: BALADU.
NAJČEŠĆE MITOLOŠKO-METAFIZIČKOG SADRŽAJA, SA
OVOZEMALJ SKIM SIROVIM HARD-ROKOM. To bi, otprilike,
važilo za album u celini.
Da je teško ponoviti remek-delo, uverili su se i Cepelini sa
svojim petim albumom. „ Houses Of Ho|y" je bio korak dalje
da se zađe u eksperimentalnije vode. Ritmovi su kompleksniji,
harmonska osnova šira nego obično, a pokušalo se sa
uvođenjem novih tonskih boja. Ipak, sve zajedno je zvučalo
dosta kolebljivo i šturo. Tu su se našle i parodije na soul i
rege, koje bi možda u jačoj konkurenciji bile prijatno
osveženje. Sve u svemu, zaključak bi bio da Cepelini mogu i
bolje.
To ,,bolje" je došlo dve godine kasnije u vidu duplog
albuma koji se zvao ,,Physical Graffiti".
0 toj ploči najbolje će nam reći jedna analogija sa
Bitlsima. „Bube" su posle svog remek-dela „Sgt. Pepper'.
slomili zube na projektu „Magical Mystery Tour", da bi se na
kolosek izvrsnih ostvarenja vratili takozvanim „belim"
albumom. „Beli" album je bio šetnja kroz sve stilove i uticaje
kojim su se Bitlsi bavili tokom svoje karijere. Sada, ako
zamenite Bitlse sa Cepelinima i shodno tome izmenite i imena
ploča, zaključci će ostati isti. Dijapazon albuma veoma je
širok, od arhaičnog bugi-vugija, „Bugi sa Stjuom" („Boogie
With Stu”), do ambicioznijih i kompleksnijih poduhvata kao što
su „Kašmir" {„Kashmir”) ili ,.U svetlu" (Jn The Ught"). Ali,
većina pesama je čisti nepatvorni rok. Međutim, taj rok zvuči
rafiniranije i nema onu'sirovost kao na prva dva albuma.
Takođe, ,,Physical Graffiti" nema integritet Ćetvrtog albuma.
No, treba kazati da je ova ploča opuštenija i manje
pretenciozna od prethodne dve. Možda je čak najprijatniji za
slušanje od njihovih do sada izdatih albuma, što ga stavlja
među bolja ostvarenja opusa Cepelina.Na žalost, to se ne može reći i za sedmi po redu LP,
„Presence". Na tom albumu ništa posebno ne bode oči ni u pozitivnom niti u negativnom smislu, ali je zato u celini
ploča bolno prosečna, suviše prosečna zagrupu renomea Cepelina.
Utisak je popravljen još iste godine duplim živim albumom „The
Song Remains The Same". Cepelini su se na koncertu predstavili
kao vrlo uigrana i kompaktna grupa. Uostalom, oni i jesu
najuspešnija koncertna grupa na svetu u ovom trenutku.
Za kraj se obično ostavlja raspravljanje o budućnosti grupe. U
trenutku kada se ovo piše ona je zaista neizvesna zbog već
poznatog slučaja sa Plantovim sinom. Ukoliko Cepelini ponovo udu u
studio, od njih se možemo nadati dobrim stvarima. Bar su do sada
uspevali da od dva studijska albuma koja izdaju jedan bude
izuzetan.
Jasno je da od njih ne treba više očekivati revolucionarne stvari,
ali treba imati na umu da su oni još uvek sposobni da izbace đavolski
dobar rok album.
INTERVJU
SA DŽIMI PEJDŽOM I ROBERTOM PLANTOM
Džon Pol Džons, basista i klavirista grupe Led Cepelin, mirno je igrao
kockicama slušajući usput neku kontakt emisiju radio Njujorka.
„Prošle noći u klubu mi neko priđe i zapita da li sam raspoložen
da se susretnem sa Džimi Pejdžom", bila je voditeIjeva nenadana
upadica između telefonskih poziva. „Znate, kada pošteno razmislim,
osoba koju ponajmanje želim da vidim je ta gadura od Džimi
Pejdža".
Džon se ukoči na stolici, sa kockicama u rukama. „Dozvolite mi
da kažem da taj Led Bljuzgavac ne vredi ni po lule duvana, i ako
sutradan uveče nameravate da ih vidite u Gardenu, uludo ćete
straćiti to malo para. A sada, nemojte pokušavati da trošite moje
vreme braneći Led Bljuzgavac. Ako nameravate da me zbog toga
nazovete telefonom, bolje skočite do toaleta i pustite vodu".
Džons, inače čovek dosta debelih živaca, besno se stušti do
drugog kraja sobe,dograbi telefon i odabra broj radio stanice. Posle
kraće pauze, voditelj je podigao slušalicu.
„0 čemu bi želeli da razgovaramo? "
„Led CEPELIN!" ledeno je odgovorio Džons sa primetnim
britanskim akcentom. Veza se prekide. Zahvaljujući tehničkim
pogodnostima u studiju ovaj „razgovor” uopšte nije stigao do etera.
Nije to bilo ništa novo, što je i Džonu jasno. Mada je Led Cepelin
uspeo da proda više od milion primeraka po svakom od pet izdatih
albuma i mada je trenutno bio na turneji po Americi za koju se govori
da će potući sve .ekorde u rok istoriji, kritičari nisu prestajali da
ga ,,ćaste" udarcima svih vrsta ... podlim, niskim, neočeki- vanim i
posve nezasluženim. „Znam, nije bijo potrebno da reagujem" - kaže
Džons. „Ali eto, instinktivno sam poželeo da se odbranim".
Noć posle te jalove odbrane, tokom prvog od svoja tri koncerta u
Medison skver gardenu, Led Cepelin je prisutne prepunoj dvorani
digao na noge jednim od najboljih nastupa u svojoj šestogodišnjoj
karijeri. Sredinom koncerta, na Pejdžov neočekivani impuls, grupa je
spontano zaronila u, za tu priliku neisprobavanu i nepianiranu,
dvadesetominutnu verziju njihovog aduta, ,,Dazed and Confused".
Napetost zbog- neizvesnog uspeha bila je očiti i električni element
izvedbe Led Cepelina te večeri. „Nema sumnje — oduševljavao se
Robert Plant pre povratka na scenuda ponovi prethodni bis
„Communication breakdovvn" turneja je počela".
Prošlo je dosta vremena otkada je Cepelin poslednji put
zarokenrolovao. Posle osamnaest meseci provedenih u radu na
svom novom duplom albumu, Physical Graffiti, grupa je morala malo
da se zagreje. „Šteta što tada publici nije bio dozvoljen pristup —
jadikuje Plant „Ali morali smo da se „napunimo". Mnogo je energije
namenjeno ovoj turneji. Daleko više nego na prošloj".
Zvanično premijerno veče( 18. januar u Mineapolis Sports Center,
protekao je iznenađujuće dobro s'obzirom na situaciju. Samo nedelju
dana pre toga, Džimi Pejdž je zbog nehatno zalupljenog krila nekih
vrata slomio vrh svog domalog prsta na levoj ruci. Jedna jedina
proba u cilju usavršavanja onoga što Pejdž naziva svojom
„troipoprstnom tehnikom" označila je oproštaj ((na neodređeno
vreme" sa klasičnim koncertnim numerama Cepelina, (/Dazed And
Confused" i „Since l've been lovin you". Nekoliko gutljaja žestokog
pića prividno su ublažili bol da bi Pejdž mogao da se izbori sa
naporima koje je zahtevao tročasovni nastup grupe ...
Piter Grant, menadžer Led Cepelina i predsednika diskografske
kuće grupe smatrao je čudnim tih nekoliko prvih koncerata: (<Koncert
Led Cepelina bez „Dazed And Confused" je nešto na šta ću morati
da se naviknem. Kako god okrenete, to je numera u kojoj se grupa
iskazuje u svom najboljem svetlu. Ima tamo jedan momenat u kome
Pejdž može da se f,odlepi" i čini što god mu se prohte. Nikada nije
sigurno da li će to trajati pet ili trideset i pet minuta."
Pejdž je svoju povredu primio sa mirnim očajanjem. (<Ne
sumnjam da će turneja biti uspešna — nego sam, đavo da ga nosi,
razočaran što ne mogu da pružim svoj maksimum". Rezignirano je
počeo da udara pesnicom u dlan povređene ruke. ((Uvek želim da
radim najbolje što mogu i užasno mi je kada me nešto sputava.
Budite sigurni da će „Dazed And Confused biti vraćena u program
iste sekunde kada budem sposoban da je zasviram. Možda nećemo
briljirati tokom par noći, ali ćemo uvek biti dobri."
Turneja je zatim odbrojala tri zadovoljavajuća nastupa na
čikaškom Stadionu, nakon čega su usledili koncerti u Klivlendu i
Indijanopolisu i. .. Plantov grip. Nastup u Sent Luisu odložen je do
sredine februara i dok je Plant ostavljen da se oporavlja, grupa je
odletela do Los Anđelosa na jedan slobodan dan.
Odmor je značio prebacivanje u drugu brzinu a serija uzastopnih
koncerata u Grinsborou Detroitu i Pitsburgu konstantno poboljšanje.
Kulminacija svega toga bio je urnebesni trijumf u Njujorku i prvo
izvođenje numere „Dazed And Confused" na ovoj turneji. U
međuvremenu, gotovo da nije bilo nenadmašnijeg „skrši hotel do
temelja" — putne groznice karakteristične za Cepeline. „Nismo
mnogo marili za tako nešto — izjavio je bubnjar Džon Bonem pomalo
tužan. „Muzika nas je isuviše okupirala".
Razgovor sa Pejdžom i Plantom periodično je voden više od dve
nedelje. Počeli smo uz šolju čaja u Plantovom apartmanu čikaškog
hotela Ambasador. Ćaskanje je tri dana kasnije nastavljeno u
Pejdžovoj zamračenoj sobi. „Još uvek je jutro", drhturio je, pokriven
ćebetom. u svojoj fotelji. „Možemo pričati i tri sata pre nego što
dođem sebi". I stvarno, intervju se protegao do kasno popodne.
Pejdž, čovek tihog ali ubedljivog govora, očito ie elektrićnoj sijalici
pretpostavljao romantiku sveća.
Poseta Plantu nekoliko dana kasnije i finalni razgovor sa
Pejdžom u avionu za Njujork, snabdeli su nas preostalim
materijalom.
• Tek nakon poslednje tumeje Led Cepelina po Americi, 73
godine, u potpunosti je priznata popu- larnost grupe.
PLANT: Posle cvdašnje turneje u leto 72 odlučili smo da po prvi
put angažujemo neku reklamnu firmu. Bilo je to isto leto kada su i
Stounsi bili na turneji a mi smo verovali da prolazimo bolje od njih.
Imali smo veći broj gledalaca od mnogih koje je štampa uporno
veličala. I tako smo zaključili, bez suvišne egocentričnosti, da je
krajnje vreme da Ijudi o nama saznaju nešto višeod toga da jedemo
žene a koske bacamo kroz prozor. Sve te budalaštine koje su Ijudi
„znali" o nama bile su čiste izmišljotine. U redu, bilo je tu raskalašnog
ponašanja, ali nismo, niti smo ikada bili monstrumi. Samo obični,
dobro raspoloženi momci, obožavani od strane svojih
poklonika a kamenovani od strane kritičara.
26076 Postoji li neko suparništvo između vas i Stounsa?
PEJDŽ: Ne! Nikada ne posmatram svet iz tog ugla
Kod mene uopste ne postoji osećaj suparništva. Stounsi su veliki i
oduvek su to bili. Džegerovi tekstovi su zadivljujući. Uvek na svom
mestu. Hoću da kažem da mi je jasno kako bi trebalo da ponesemo
naslov najbolje grupe na svetu, ali ja o tome uopšte ne razmišljam.
Mislim da tu nema mesta nikakvoj konkurenciji. Jednostavno se radi
o tome ko pravi dobru muziku a ko ne... i ko uspeva da se održi.
26077 Šta vas motiviše u ovom trenutku?
PEJDŽ: Ja volim da sviram. Kada bi ostalo samo na tome, bila
bi to čista utopija. Ali, nije tako. Tu su avioni, hotelske sobe, limuzine
i oružani čuvari pred vratima. To mi se nikako ne sviđa. Međutim, to
je cena koju sam voljan da platim kako bih istrčao napolje i svirao,
svirao... Bio sam vrlo nervozan tokom proteklih osamnaest meseci
kada smo se povukli i prionuli na album.
PLANT: Stvarno. ja non-stop preživljavam neki unutarnji konf
likt... Bez obzira što neobično uživam u onome što činim kod kuće —
igram u svom malom fudbalskom klubu, učestvujem u delatnostima
cele z^jednice živeći posve običnim životom — uvek se zatičem
kako zviždućem preplavljen osećanjem koje nikako ne mogu da
eliminišem iz svog sistema. Nedostaje mi ta grupa kada ne sviramo.
Moram da posetim Džimija 'li da učinim nešto kako bih umiro one
žmarce u meni. Pre neku noć, kada smo posle toliko vremena prvi
put nastupili na sceni, na licu mi je zasijao najveći osmeh u iivotu.
26078 Džimi, kakva su to govorkanja o nekom solo albumu?
PEJDŽ: Pripišite to Kejt Ričardovom smislu za humor. Napravio
sam nešto što lako može da postane sledeća B strana Stounsa. Rik
Greč (Rick Grech), Kejt i ja snimili smo numeru po imenu „Scarlet".
Ne sećam se ko je bio bubnjar. Po stilu i atmosferi zvučalo je dosta
slično onim snimcima na „Blonde on blonde. Dobro je bilo, odlično.
Probdeli smo celu noć i onda otišli do Ajlend Studija (Island Studios)
gde je Kejt prevukao malo regi gitare preko jedne od sekcija. Moj
udeo se sastojao u par solo deonica, izvedenih tek posle osam
ujutru sledećeg dana. Tu traku je poneo sa sobom u Švajcarsku i
kada je neko saznao za nju, Kejt je rekao da se radi o snimcima sa
mog albuma.
Nemam potrebe za solo albumom, što važi za svakog ćlana
naše grupe. Struktura je takva da niko nije zapostavljen kako bi za
sopstveno iskazivanje morao da pribegne vlastitim solo albumima
Uopšte mi se ne sviđa ono Taunsendovo (Tovvnshend) šepuranje u
vidu kazivanja svakom ponaosob šta TAĆNO treba da radi. Taman
posla. Uostalom grupa je grupa, zar ne?
Kada je tehnika u pitanju ja onda nisam gitarista. Jednostavno
se prihvatimnečega i sviram.Tehnicitu nema mesta. imam posla
samo sa emocijama. Harmonija je važnija od svega.
Mnogo je umetničkog i stilskog bogatstva u tom instrumentu ...
flamengo, džez, rok, bluz.. . nazovite to kako hoćete, sve je tu. Na
početku sam sanjao o sjedinjavanju svih tih stilova Sada mi je
komponovanje postalo isto tako važno. Ruku pod ruku sa tim,
mislim da je krajnje vreme da se krene na putovanja, da se počne
sa prikupljanjem originalnih iskustava uličnih muzičara širom sveta.
Marokanski muzičari, indijski muzičari... dobro bi bilo da se sada
pode na put. Baš ove godine. Ne znam kako će to ostali primrti, ali
to je ono za čime sada žudim.
• Šta biste dobili sa tim putovanjima?
PEJDŽ: Šalite se? Bože, znate vi dobro šta možete dobiti sedeći
sa Marokancima. Tako se razvijate. A ne živeći ovako... naručujući
da vam sobni servis nebrojenih hotela donese koješta. To mora da
bude suprotan kraj skale. Kazaljka vage mora da se sasvim vrati
nazad. Do tačke gde ću možda imati jedan instrument i ništa više.
Nekada davno, običavao sam da putujem tako. Nema razloga da to
ponouo ne činim. Ima jednastvar koja je uvek prisutna—vreme! Ono
se ne može kupiti. Za mene je sve trka sa vremenom. Pogotovo
kada je u pitanju muzika. Znam šta želim da postignem i za
ostvarenje toga nije mi preostalo mnogo vremena. Palo mi je bilo na
pamet da nabavim jedan teretnjak. čija bi se jedna strana mogla
spuštati. Sa tim bih putovao po Engleskoj. Vama to zvuči budalasto,
ali tamo je sve tako seoski da je to sasvim moguće. Jednostavno
spustite dole jednu stranu kola i počnete sa sviranjem uz pomoć
velikih pojačivača na baterije i miksera. Sve bi to bilo privremeno ili
trajno. . . kako mi se svidi. Volim promene i kontraste. Ne volim da
budem zakopan u jednu situaciju, izdana u dan. Domaće ognjište i
sve što ide uz to nije za mene. Sedenje u ovom hotelu po nedelju
dana i više nije nikakav piknik. To je vreme kada počinje putna
groznica i lomnjava svega i svačega, ali ja još nisam doŠao do tog
stadijuma. Do sada sam bio prilično pitom. Ne zaboravite, ova
turneja traje tek nedelju dana.
• Koliko se sećate vaše prve američke turneje?
PLANT: Kako da se ne sećam, pa tada sam bio
devetnaestogodišnjak koji još nije osetio devojački zagrljaj. Ovih dana
nekako više vremena provodim u svojim sobama i čitamo Ničea.
Dobro se onda zabavljamo, znate# jednostavno, tih darta je bilo više
Ijudi sa kojimase čovek mogao oraspoložiti. Sjedinjene Države su bile
zabavnije. L. A. (Los Andeles) je bio L. A. Sada L. A nije više L. A.
već gradurina opsednuta razvratnim 12-togodišnjim devojčicama, a to
mi nimalo ne odgovara.
To je prvo mesto u koje sam sleteo po dolasku u Ameriku: tada
sam prvi put video policajca sa revolverom, kola dugačka preko šest
metara. Sretao sam mnogo razdragnih Ijudi. Poželeli su nam zaista
toplu dobrodošlicu te smo svim srcem zakoračili na stazu uživanja.
Bilo je tu bacanja jaja od patosa do patosa, stvarno luckastih
(lvodenih bitaka" i drugih šala koje su neophodne jednom
devetnaestogodišnjaku. Bili su to samo prvi koraci učenja kako
postati lud. Upoznali smo se sa dosta Ijudi koje još uvek znamo i još
više onih koji su nestali iz našeg života. Neki su se izmenili, drugi su
jednostavno odrasli. Ne vidim čega lepog imau tomešto neko
„odraste".
26079 Izgleda da vam to dosta smeta?
PLANT: Da znate da je tako. Čini mi se da nisam mnogo izgubio
od svoje detinje naivnosti. Smetaju mite siine devojčice koje svim
silama pokušavaju da unište romantiku onih odnosa koji su mi toliko
dragi. No# da ne govorimo o tome...
Gde im je samo onaj stil koji su imale ranijih dana ... onih iz 68.
godine. Smešno. To mi zaista mnogo nedostaje. Sav taj rusvaj.
Zabava od glave do pete, od najobičnije rupe do super-luksuznog
hotela. Od Šedo- uboks motela gde su se pre sedam godina zidovi
krunili tokom noći pa do hotela Plaza, gde se javni tužilac koji je bio u
sobi iznad nas žalio da smo stvarali isuviše veliku buku.
26080 Da li nastojite da svakim albumom prevaziđete
sami sebe?
PEJDŽ: Ne, inače bih bio totalno uništen kritikama našeg
prethodnog albuma, zar ne? Vidite, u ovome je stvar. Jednostavno
ne obraćam pažnju. Savršeno mi je svejedno šta o tome misle
kritičari i svi ostali. Do sada sam bio vrlo, vrlo srećan jer se čini da
Ijudi vole da slušaju ono što ja volim da sviram. Ima li onda veće
divote za jednog muzičara? Ali, ja ću i dalje neminovno da se stalno
menjam. Ne može se od vas tražiti da budete ono isto što ste biii pre
tri godine. Neki to i očekuju te nikako ne mogu da se pomire sa
fiinjenicom da godinu dana između dva albuma znači period utrošen
na iznalaženje novih puteva. To neizbežno utiče na kompletan
materijal... tekstove. muziku. Nimalo mi nije stalo oa prevazilazim
samog sebe.
• Koliko teškoća vam je pričinjavalo kompletiranje prvog albuma
Led Cepelina?
PEJDŽ: To smo obavili dosta brzo. Našao se u iziozima
prodavnica odmah po formiranju grupe. Jedino uvežbavanje imali
smo tokom dvonedeljne tumeje po Skandinaviji, i to pod imenom „Nju
Jardbrds", što se tiče materijala bilo je očito da smodo grla zaronili u
naše bluz rezerve. Ja još uvek imam sijaset neiskorišćenih rifova iz
doba „Jardbrdsa”. U vreme kada je Džef (Bek) otišao, morao sam da
iskopam brdo novog materijala. Radilo se o tome da je Klepton
ostavio neizbrisivi žig u Jardbrdsima. Razumljivo, Džef je poneo dalje
taj steg, što je još više otežalo moj zadatak. Naime, odjedanput sam
sa pozicije drugog prešao na poziciju prvog gitariste, sa tim golemim
teretom na leđima. Na mene je vršen veliki pritisak ne bih li što pre
„zablistao" sopstvenim rifovima. Na prvom albumu još uvekjam bio
pod velikim uticajem ranijih dana. Mislim da se to donekle i vidi. Sam
album je napravljen za tri nedelje. Bilo je jasno da se neko morao
prihvatiti vođstva, inače bismo šest meseci sedeli bezvezno
čeprkajući po instrumentima, ne stvarajući ništa pametno. Međutim
posle toga, na drugom albumu, mogli ste da čujete jasno oblikovanje
pravog identiteta grupe.
PLANT: Sećam se prvog albuma jer je to bio prvi put da su mi
slušalice stvarno nešto značile. Ono što mi je, zahvaljujući tim
konzervama, odjekivalo u glavi dok sam pevao bilo je lepše od
najlepšeg mačeta na svetu. Bilo je tako teško, moćno, uništavajuće.
Imao sam gotovo totalnu slobodu da radim sa svojim glasom šta
hoću. Posebnu inspiraciju mi je davalo oduševljer\je i varnicenje
Džimijeve gitare. Prava uživancija.
Na prvoj turneji nismo ništa zaradili. Ni prebijene pare. Džimi je
tom prilikom uložio sve što je ^aradio na Jardbrdsima, a to nije bilo
mnogo. Sve dok ih Piter Grant mje uzeo u svoje ruke, oni nisu
zaradivali ono Što su stvarno mogli. Tako smo napravili album i pošli
na turneju sa samo jednim članom „posade".
26081 Džimi, jednom prilikom ste rekli da život smatrate
običnim kockanjem. Na šta ste mislili?
PEJDŽ: Toliko mnogo Ijudi se plasi da u životu prihvati bilo kakav
rizik, a njih ima na svakom koraku. Užasno je to kada neko radi ono
što ne voli a ne usuđuje se da nešto menja. Ako radite u nekoj firmi i
svakoga dana proklinjete čas kada ste se rodili, po svaku cenu
izmislite nešto drugo, menjajte tok svog života. Nastavite li tako, teško
ćete oboleti. To što sam srećan mogu da zahvalim samo činjenici da
radim ono što volim.
26082 Kakvih rizika ste se vi prihvatili?
PEJDŽ: Reći ću vam jedan od njih. Bio sam u jednoj grupi, neću
vam reći njeno ime jer nije vredno pomena, koja je zbog prirode svojih
angažmana bila prinuđenada stalno putuje, u jednom autobusu. Po
izlasku izškoleto sam radio čitave dve godine i počeo sam veoma
dobro da zarađujem. Ali, osećao sam da poboljevam. Zato sam se
vratio u umetničku školu. To je predstavljalo totalnu promenu mojih
dotadašnjih životnih pravaca. Zbog toga i kažem da je to mogućno
učiniti. Makar koliko da sam bio privržen sviranju gitare, uvideo sam
da će me način na koji sam to činio koštati života. Svaka dva meseca
poboljevao sam od gnoznice. Tako sam sledećih osamnaest meseci
životario sa deset dolara nedeljno i lagano vraćao svoju snagu.
Međutim, i dalje sam svirao.
PLANT: Dozvolite mi da ispričam priču na kojoj je zasnovana
pesma (,,Ten years gone") sa našeg novog albuma. Radio sam do
besvesti pre nego što sam se pridružio Cepelinima. I onda je dama
koju sam od sveg srca voleo rekla „Dobro. Ja ili tvoji obožavaoci". Baš
i nisam imao neke obožavaoce, ali sam ipak odgovorio: ,,ne mogu da
prestanem, moram da nastavim". Pretpo* stavljam da je sada srećna.
Verovatno ima automatsku veš mašinu i mala sportska kola. Zaista ne
bismo imalištada kažemo jedno drugome.
Ja bih verovatno našao neku dragu crtu u njoj( ali ona u meni
sigurno ne. Suviše bih se smejao. Plašim se da je deset godina
suviše dug period. U svakom slučaju, to je bio jedan rizik za vaš
diktafon.
PEJDŽ: Ja ću vam dati još jedan. Bio sam na akademiji i počeo
sam da sviram u raznim studijima. Verujte mif većina dečaka je to
smatrala krajnjim dometom — raditi u studiju, na snimanju ploča.
Napustio sam to da bih $e pridružio Jardbrdsima, za tri puta manji
prihod, jer sam se uželeo pravog sviranja. Angažmani u studiju mi
nisu bili dovoljni. Počeo sam tamo da odlazim redovno tri puta dnevno
i lagano sam postajao deo Ijudi koje ne mogu da smislim.
• U čemu je bio probiem sa tim studijskim posiom?
PEJDŽ: Ponekad je to bilo pravo zadovoljstvo, ali je nevolja u
tome što nikada niste znali šta ćete raditi. Možda ste čuli da sam
svirao na jednoj ploči Bert Bakaraka. Istina. Nikada nisam znao šta
baš radim. Jednostavno bi vam rekli da u neki određeni studio
dolazite u dva i pola šest. Često se radilo o osobi koju volite da vidite,
i obratno, tako da vam se pitanje ,fPa šta ja ovde radim? " samo po
sebi nametalo.
Kada sam počeo da dolazim u studio, gitara je bila u modi. Svirao
sam solo gotovo svakog dana. I onda, kada se pojavio „Stats-zvuk",
naišao je talas tih gudača tako da sam maltene ostao bez posla . ..
samo tu i tamo, poneki rif... ni traga od solo deonioe. Dobro se sećam
jednog perioda kada nisam svirao solo tokom par meseci. A, onda su
zatražili da odsviram sok) u jednoj rokenrol numeri. To sam uradio i
smesta osetio da nije bilo kako treba. Toliko mi se sve smučilo da
sam rešio da po svaku cenu dignem ruke od tog posla. Sve sam više
uranjao u blato jednoličnosti.
•A, kakve su uspomene na dane provedene sa Jardbrdsima?
PEJDŽ: E, one su stvarno lepe. Sa izuzetkom jedne turneje koja
nas je gotovo sravnila sa zemljom, bila je tako naporna. Osim toga, sa
muzičkog aspekta bila jeto velika grupa. Uživalo se u sviranju. Nikada
se nisam kajao za bilo šta da sam uradio. Svaki muzičar bi
oduševljeno prihvatio šansu da svira u toj grupi. Pogotovo je bila
dobro kada smo Džef i ja zajedno svirali solo gitare. Tada je stvarno
moglo da $e napravi nešto izuzetno, ali na žalost, malo je toga ostalo
zabeleženo na vosku iz tog dragocenog perioda. Postoji samo „Stroll
on" iz filma „Uvećanje" (Blow up) — stvarno je bilo smešno — i
„Happenings ten years time ago" i „Daisy". U to vreme jednostavno
nismo provodiii mnogo vremena u studiju.
Naravno, bilo je uspona i padova. Svako želidazna o razmiricama i
ličnim neslaganjima... Čini mi se da nikada nije biloSTVARNO rdavo.
Do tegranice nismo ni prilazili. Kada bi se prezentirao na pravi način,
možda bi album nanovo ujedinjenih Jardbrdsa bila dobra stvar koju
treba izvesti jednoga dana.
26083 Živite u kući Alistera Kraulija (Aleister Crowley)?
(poeta i mađioničar sa kraja devetnaestog veka, čuven po svojim
ritualima Crne magije — prim. prev.)
PEJDŽ: Da, bila je vlasništvo Alistera Kraulija. Ali, bilo je tri ili četiri
vlasnika pre nego što se Krauli uselio. Bila je to takode i crkva koja je
do temelja spaljena, sa vernicima unutra. Kuća leži baš na njenim
temeljima. Čudne stvari koje su se u njoj dogodile nemaju ničeg
zajedničkog sa Kraulijem. Kažu da je na njenom podu jednom čoveku
odrubljena glava i da se to kotrljanje ponekad čuje i sada.. . itd.
Svakakve priče kruže.
26084 A vi nemate nikakve veze sa duhovima?
PEJDŽ: Nisam to rekao. Jednostavno to kotrljanje nisam nikada
čuo!
26085 Šta vas tamo privlači?
PEJDŽ: Privlači me uvek ono što je nepoznato, ali sam dosta
obazriv. Ne hodam svetom zavezanih očiju-
26086 Da li se u toj kući osećate sigurnim?
PEJDŽ: Da. Pravo da vam kažem sve su moje kuće usamljeničke,
na pustim mestima. Mnogo puta ostajem u svom domu potpuno sam.
Dosta vremana provodim blizu vode. Kraulijeva kuća se nalazi na
obalama Loh Nesa u Škotskoj. Imam još jednu kuću u Saseksu, u kojoj
provodim najveći deo slobodnog vremena. Blizu Londo- na. Okružena
je rovom punim vode, a terase gledaju na jezera. Mislim, mogao bih
sva§ta da vam napričam, ali bi onda Ijudima palo sijaset ideja na
pamet. Desilo mi se par stvari od kojih bi se mnogima digla kosa na
glavi. Ni meni nije jasno kako sam uspeo da ostanem pribran. Ne želim
da se upuštam u svoja lična verovanja ili angažovanje na polju magije.
Nisam ja Harison ili Taunšend. Nisam zainteresovan da pridobijam bilo
koga za ono čemu sam ja privržen .. . ako Ijudi žude da otkriju neke
stvari, neka to sami učine. Čvrsto sam ubeden da je to pravilan stav.
• Šta mislite o vašem portretu u „Rok snovima" (Rock dreams)?
Gitarista marfiozo koji stoji rame uz rame sa Alvin Lijem (Alvin Lee),
Džef Bekom, Pit Taunsendom i Erik Kleptonom?
PEJDŽ: Tamo nema ništa o Cepelinima, jer li? Umetnik, autor te
knjige, sve stranice je ispunio masturbirajući o Stounsima, zar ne?
Stounsi u ženskoj odeći i tome slične gluposti. Kada sam pn/i put video
tu knjigu pomislio sam, au, ovo je stvarno nesto dobro. Medutim, kada
sam to malo bolje pogledao naišao sam na stvari koje mi se
jednostavno nisu dopale. Ljudi se mogu smejati zbog ovoga, ali se
meni nije svidela slika Reja Čarlsa (Ray Charles) kako se vozika u
svojim kolima. grleći usput neku devojku. Bezukusno je to! Šta onda
više da govorimo? Rej Čarls je slep. Kakva je to vrsta humora? Mogu
to biti njegovi rok snovi, ali moji sigurno nisu!
Od svih gitarista koji su izronili tokom šrezdesetih godina, još uvek
smo „živi" samo Bek, Klepton, Li, Taunšend i ja. To nešto govori. Bek,
Klepton i ja smo bili- neka vrsta Ričmond/Krojdon(Richmond/Croydon)
kla- na, a Alvin Li, ne znam ni otkuda je došao. Lester ili nešto slično. A
nije nikada ni podizao neku veliku prašinu. Što se tiče Taunsenda, on
je iz Midlseksa. Imao je običaj da ide u klubove i sluša druge gitariste.
Ipak, nisam se upoznao sa nim sve do ,,l can't explain". Na tom snimku
se čuje i moja gitara. Godinama ga nisam video. Međutim, čini mi se da
smo se svi dobro držali i nastojali da pružamo što više i više. Čuo sam
nešto materijala sa Bekovog solo albuma koji je nedavno izdao i
zagrcnuo sam se od oduševljenja. Stvarno briljantan rad. Ali, nije mi
sasvim jasan. Posve je instrumentalan tako da mi liči na neki album
gitaristine gitare. Dosta je pitom, a kada je u punoj formi Bek može da
bude vanredno ukusan.
• Da li ste videli Erika Kleptona sa njegovom novom grupom?
PEJDŽ: Oh, Erik. Taj đavoljski Erik. Da, video samga sa njegovom
novom grupom a takođe i na koncertu u dvorani „Rainbovv". U
Rejnobou je bar sa sobomdoveo momke koji su imali petlje. Pored
njega su bili Pit Tausend, Roni Vud (Ronnie Wood), Džimi Karštajn
(Jimmy Karstein) i Džim Kapaldi (Jim Capaldi). „Pearly Queen” je bila
neverovatna. Palo mi je na pamet da je posle toga Klapton mogao da
kaže „Dobro, krajnje je vreme da angažujem engleske muzičare". Uvek
kad je bio sa američkim muzikantima, sve više i više se unazađivao.
Pošao sam da ga vidim posle Rejnbou-koncerta i zaista nije bilo
teško osetiti njegovo razočarenje što Derek i Dominos nisu nikada bili
stvarno prihvaćeni. Mora da je njemu mnogo značčilo što oni nisu
pokupili tolika priznanja kao što je to „Krim" učinio. Ali, stvari tako stoje,
kada neka grupa poseduje izvesnu forrmulu, kao što je to bio slučaj sa
„Krim"... auh, da to neko ponovo napravi šanse su ravno bilion prema
jedan. To je vrlo, vrlo teško.
Ključ dugog života Cepelina leži u konstantnim promenama. Izbacili
smo naš prvi album, pa onda drugi koji nije imao ništa zajedničkog sa
prvim, zatim treći koji se od njih u potpunosti razlikovao, i tako je
krenulo. Znam zašto se štampa tako loše ophodi prema našim
albumima. Ljudima jednostavno nije bilo jasno, kritičari nikako nisu
mogli da ukapiraju, zašto smo izdali album poput Cepelin II, i onda ga
prosledili sa jednim III na kome se nalazi „That's the way" i njoj slične
akustične numere. To im uopšte nije išlo u glavu. Čmjenica je da smo
Robert i ja otperjali do Broniora (Bron-Y—Aur), letnjikovca u Velsu, i
počeli da komponujemo pesme. Bože, bio je to materijal koji smo imali,
te smo ga i koristili. Nije bilo ničega poput, „Moramo da umesimo nešto
žestokog rokenrola jer to od nas zahteva naš vlastiti .imidž'...". Što se
tiče albuma, Ijudima je obično potrebno godinu dana da shvate ono što
radimo.
• Zašto ste išli u to selo, letnjikovac — Sta li je već — za treći
album?
PLANT: Bilo je vreme da sse malo zastane; trebalo je pokupiti
kajmak a ne udaviti se u njemu. Cepelin je postajao vrlo veliki i želeli
smo da se na svom putu malo odmorimo i potom krenemo tačno
određenim kursom. Eto, to je razlog za put u planine i početak
isparljivosti Pejdža i Planta. Mislio sam da ćemo biti u stanju da
dobijemo malo mira i tišine, istovremeno spravljajući vaš kalifornijski,
Martin kaunti bluz; kao što vidite, u srcu Velsa a ne u San Francisku.
Divno jeto mesto, to seoce. To ime, Bron-Y-Aur u stvari znaČi „Zlatne
grudi". Mestašce se nalazi u dolini koju Sunce svakodnevno kupa
svojim zracima. Na novom albumu se nalazi jedan snimak, mala
akustična stvarčica, koju je Džimi složio tamo gore. Izvanredno sažima
dane kada smo tumarali unaokolo u našim džipovima.
To što smo tamo otišli, bila je stvarno dobra ideja. Dobar deo
drugog albuma smo komponovali na turnejama Bio je to pravi drumski
album. Bez obzira na mišljenje kritičara, ubeđen sam da je to dobar,
ožda čak i izvanredan, album. Ne bih želeo da se upuštam u detalje i
komentarišem čudne, često zavidne poteze kritičara.
Treći album je bio album nad albumima. Ako nas je iko svrstao u
grupu „teškog metala". on ih je naterao da progutaju svoje reči.
26087 Pa, i na samom prvom albumu je bilo par
akustičnih numera.
PEJDŽ: Tako je! Eto gde smo došli. Kada se pojavio treći album i
dobio svoje kritike, Krozbi, Stils i Neš su se upravo okkupili. Album se
tek pojavio u prodaji a štampa je odmah zabrujala: LED
CEPELIN ODOŠE U AKUSTIČARE! Pomislio sam, Bože,gde su
imsamo bile uši i glave? Pa na prvom albumu smo imali tri akustične
numere, a na drugom dve!
26088 Kritikovali su vas za pisanje tekstova o
„savremenim besmislicama dece cveća"...
PLANT: Kako neko uopšte može da bude
„savremeno dete cveća"? SuŠtina celog tog pokreta je želja za mirom,
bezbrižnošću i jednom idiličnom situacijom. To je ono što se odvajkada
želelo, pa kako onda neko može da govori o postojanju nekih
„besmislica savrertiene decce cveća"? Ako to stvarno i postoji onda ću
drage volje nastaviti da bivam savremeno dete cveća Mnogo truda
ulažem u svoje tekstove. Pa, ipak, nije sve što radim namenjeno oštrom
nožu kritičara. Numere poput „Black dog" su larmadžijske bezvredne
5tvari, ali ipak služe onome čemu su namenjene. Ljudi ih slušaju.
26089 Koliko je za vas važna numera ,,Stairway to
heaven"?
PEJDŽ: Lično mislim da je „Stepenište" numera koja je
kristalizovala suštinu grupe. Svega tu ima i grupa se iskazuje u svom
najboljesvetlu... kao ansambl, celina. Da ne izdavajamo solo ili bib koje
drugee detalje, stvarno sadrže sve što je potrebno. Dobro smo se pazili
da to nikada ne izdamo kao singl. To je naš spomenik. Svaki muzičar
želi da napravi nešto trajno, nešto čiji će se kvalitet dugo, dugo održati i
ja mislim da smo mi to postigli sa „Stepentštem". Taunsend verovatno
misli da mu je to poslo 2a rukom sa „Tomijem". Ne znam da li imam
sposobnosti da iz sebe izvadim još nešto slično. Moram mnogo
naporno da radim kako bih se iole primakao tim visinama čvrste, totalne
briljantnosti.
Mislim da nema mnogo Ijudi koji su sposobni zatako nešto. Možda
jedna osoba Džoni Mičer (Joni Mitchell). To je muzika koju kod kuće
svakodnevno slušam, Džoni Mićel. Njena glavna odlika je to što je u
stanju da sagleda ono što se desilo u njjoj, povuče se i kristalizuje celu
situaciju, pa onda prilegne na pisanje o tome. Slušajući je suze mi
polaze na oči, šta drugo da vam kažem? Fenomenalna je. Vidim sebe u
onome što kaže. „Stari prijatelji se ponašaju čudno (Klimaju glavom)
Kažu da više ne izgledam isto". Želeo bih da znam kolikko joj je
preostalo od nekadašnjih prijatelja. Želeo bih da znam koliko od
prvobitnih prijatelja ima bilo koji poznati muzičar. Iznenadili biste se. Oni
misle, uzimaju za sigurno da ste se promenili postali lošiji. Veoma je
malo Ijudi koje mogu da nazovem pravim, bliskim prijateljima. Oni su mi
vrlo, vrlo dragoceni.
PLANT: Živim sa Ijudima sa kojima sam oduvek živeo. Potpuno sam
zadovoljan. Sve mi to liči na ostatke iz mojih bitničkih dana. Svi moji
„stari pajtaši" su tu; pravo pravcato društvance. Nema nikakvih ćudnih
reakcija na moje putešestvije pošto ih znam veoma dugo. Tu i tamo
kresnuće poneka šala o nekom dugu od dva dolara koji se proteže još
izdana kada sam bio siromašni bluz-pevač, ali tu nema zlobe. Srećan
sam.
• Imate li nekog miljenika među američkim gita- ristima?
PEJDŽ: Dobro, da vidimo, izgubili smo najboijeg gitaristu kojeg je
bilo ko od nas ikada imao a to je Hendriks! Drugi gitarist koga sam
počeo da cenim takođe je umro, Klarens Vajt (Clarenca White). Bio je
apsolutno brlljantan. Tu je i jedan potpuno drugojačijeg stila — kontrola
je u pitanju, momak koji je svirao na singiu Marije Muldar (Maria
Muldaur), „Midnight at the oasis".
Ime mu je Amos Garet. Isključivo je orijentisan na Les Paul gitare, a
to su stvarno one prave. Šta li bi bilo od svih nas da on nije otkrio te
eelektrične gitare. Drugi.je Elliot Randal, momak koji je gostovao na
prvom albumu grupe „Stili Den/# (Steely Dan). Izvanredan je! Što se tiče
grupa, Litl Fit (Little Feat) je moja omiljena američka grupa.
Jedini termin koji nikako neću da prihvatim je „genije". On se isuviše
labavo upotrebljava u rokenrolu. Kada malo poslušate melodijske
strukture koje prepliću klasični muzičari i uporedite ih sa nekom rokenrol
pločom, jasno vam je koliko dug put leži pred našim rokenrolom. U
klasičnoj muzici postoji izvestan standard koji dozvoljava upotrebu
termina „genije", ali nasukaćete se na tanak led ako to pokušate da
prenesete na rokenrol muzićare. Iz mog ugla, rok je čista folk muzika.
Ulična muzika. Ne uči se u školi. Moraš da je prikupiš odnekle. Genije
među uličnim muzičarima ne možete da nađete, ali to ne znači da ne
možete da budete zaista dobri. U umetničkom pogledu iz rokenrola
možete da izvučete onoliko koliko u njega uložite. Nemate se
komeobratiti da vas pouči. Ostavljeni ste samom sebi i to je ono što me
kod njega fascinira...
• Poslednji komentar?
PEJDŽ: Recimo da još uvek tragam za anđelom slomljenog krila.
Nije ga baš lako naći ovih dana. Pogotovo kada sve vreme provodite u
„Plaza hotelu" ...
Mart 1975./Cameron Crowe
Reči i muzika: John PaulJones, Jimmy Page i Robert Plant
Zatvori vrata, ugasi baklje sada Znas da oni ipak noćas neće doći Zar ti
ne znaš da kada sneg teško pada,
Donose tada zimu vetrovi Tora.
Oni nose blistavi čelik, znak moći,
Oni nose poruku što proći mora.
Biraju stazu kojom niko ne ide Ne poseduju i ne traže sebi dom.
Pored sebe rame uz rame smrt vide Ðavo se smeje za njihovim
korakom,
Sneg usporava njihov hod, neće doći Pas sudbine njihovim
stopamagrebe Oni nose poruku Što mora proći Da izgrade san za nas,
mene i tebe.
Nikad dom neće tražiti ili naći,
Biraju put kojim niko neće zaći
Muzika i tekst: Page - Plant
Ako sunce odbije da sija, ipak ću te voleti Kad se planine
smrve u moru, postojaćemo ja i tt Ja sam ti dao sve svoje,
devojko, sve i mnogo više, Daleko u prošlosti šapuću o bolu
kapi kiše.
Moja Ijubav je jaka, to zaista nije neka greška Vidi kako se
danas oko tebe i mene svet smeška;
A mi ćemo uvck zajedno ići, sve đok ne dođe kraj
Moje nadafmuće, to si mi ti, nadahnuće, pogledaj. Dok
zajedno idemo putem, u mojoj je tvoja ruka, Zahvaljujući
tebi i samo tebi, ja uspeo sam,
Ti si meni zaista jedina, hvala ti Što nisam sam.
O tome se zaista mnogo više ne može reći,
Ja i ti, samo naša sreća i mi... radujmo se sreći.
DEVOJKO, NAPUSTIĆU TE (Babe, Im Gonna Leave You)
196&Traditional - Arr. Page
Devojko, devojko, napustiću te.
Rekoh, devojko, napustiću te.
Otići ću kada se letnje doba,
Kad se letnje doba najzad dokotrlja,
Napustiti te kada leto dođe.
Devojko, ne želim da te napustim.
Ne šalim se, ženo, moram da lutam.
Dobro znaš da ja neću biti tamo,
Zaista moram, ipak moram da lutam.
Ćujem, nešto zove da mu se vratim.
Znam da te nikad neću napustiti,
Ali moram da odem s ovog mesta,
Zeno, ne ćuješ li kako me zove?
Ja znam, dobro je imati te opet Jednom će opet sve hiti u redu
Šetaćemo Šumom baš svakoga dana,
Ćujšta kažem, devojko, svakoga dana.
Devojko, sve će opet biti dobro.
Ti nosiš sreću kad je nebo sivo,
Ali sad moram da odem odavde,
Tako je uvek kad me nešto zove,
Tako kad me zove ponovo k’ tebi.
Idem u Katifomiju (Going To Califomia) 1972.
Muzika i tekst: Jimmy Page i Robert Plant
Trošio sam svoje dane sa lošim ženama,
Pušio travu i napij’o se svakog dana Odlučih da
pokušam da počnem od početka Odlazeći u Kaliforniju
sa bolom u srcu.
Neko mi reče da tamo postoji devojka,
Nosi Ijubav u očima i cveće u kosi Leteći avionom
okušao sam sreću Ne dopusti da ti kažu da susve one
iste.
More je bilo krvavo crveno a nebo sivo,
Pitao sam se da li će sutra uopšte doći Planine i klanci
su se Ijuljali i tresli Kada su deca sunca počela da se
bude.
Ćinib mi se da je stigao bes bogova Sve je počelo
leteti, pomistih da tonem, Dobacite mi uže ako stignem
na vreme.
Srešću vas tamo gorcgde je put visok i prav, Hoću da
pronađem svoju kraljicu bez kralja. Kažu da svira gitaru
i plačem i pevam Jašem na belom konju po koracima
zore,
Hoću da nađem ženu što nije ni rođena,
Stojeći na samom vrhu moje planine snova.. Kažem,
nije tako loše kako mi se ćini
Mereći težinu trajanja jednog letnjeg dana, Sati što
polako teku donose samo tugu Ja polako tonem u
dubokoj tminiseća Želeo sam samo njenu ljubavt
nijednu drugu; A moja je mandarina jednog sna živi
odsjaj
Mereći težinu trajanja jednog letnjeg dana, Sati Sto
polako teku donose samo tugu,
Ja polako tonem u dubokoj tmini sećanja. Želeo sam
samo njenu Ijubav, nijednu drugu; A moja je
mandarina jednog sna živi odsjaj Ona je vladaia, bila
moja, donosila sjaj,
Ali hiljadu godina je sada među nama Sećam se onih
dana tako davno izgubljenih, Pitam se da li ih ona
pamti, da li je sama,
Ida li sam ja bar jedan deo sećanja njenih A ja se
ipak još uvek sećam nje i volim je.
Pesma kiše (Rain Song) - 1973
Ovo je proleće moje Ijubavi Drugo doba koje
ja treba da znam.
Ti si sunčev zrak mog postojanja Toliko
tophne još ne osetih.
Nije teško osetiti da gorim,
Gledam vatru koja plamti u meni
Ovde je leto mojih osmeha,
Bežite od mene čuvari tmine.
Govort mi samo svojim očima,
Tebi poklanjam ovu meiodiju.
Nije teško osetiti šta je u meni Takvi slučajevi
su svima jasni
Osetih svu hladnoću svoje zime Nisam
pomislio da ćeš otići Proklinjem tminu nad
nama nadvijenu,
Vidim buktinju koju staino sleđim.
Ovo je stvamo jedino rešenje,
Na sve nas malo kiše mora pasti
Tekst i muzika: Piant i Page
Svetska prava na korišćenje tekstova pesama — SUPERHYPE PUB LISHING, New York.
LUTATI DALJE(Ramble ON) - 1969.
Lišće umire svuda oko mene,
Znak da je vreme da i ja krenem na put Zahvaljujem
na prijatnom boravku Sad je zaista vreme da podem
Jesenji mesec obasjava moj put Ali, sada osećam
miris kiše,
I su njim bol, on obeležava moj put Oh, ponekad se
osećam umomim AV znam, jednu stvar moram
učiniti Moram nastaviti da lutam.
Vreme je da pevam moju pesmu Idem oko sveta da
nađem devojku Tako je već deset godirn prošlo,
Moram nastaviti da lutam.
Da pronađem vladarku mojih snova Nemam
vremana da gubim u plaću Sada je vreme da se
ode.
Sreću smo popili Mjadu puta,
Moram nastavitida hitam.
Moja se priča može opisati Svoju stobodu
dragoceno čuvam; Udavna vremern, tako daleka,
Kada je magija Činila vazduh,
To beše u tamnim dubinama smrti Kad sretoh
devojku tako dobru.
AU, Ćudovište zlo se uvuklo —
I nekud nestalo sa njom.
A šta bih ja mogao da uradim
Tekst i muzika: Page-PIant
OTKAD TE VOUM(Since I’ve Been Lovin * You) - 1970
Radim od sedam do jedamest svake noći, i to
zaista Ćini moj život užasnim, mislim da to nije u
redu.
Zaista, zaista sam bio najveća budala, ali, ućinio
sam sve Sto sam mogao jer t€ volim, devojko,
kako te volim Ali, devojko, otkako te volim, da,
skoro da sam izgubio razum.
Svi pokušavaju da mi kažu da mine želiš ni malo
dobra.
Pokušao sam, gospode, pusti me da ti kažem, pusti me da ti
kažem da sam ućinio šta sam mogao. Radio sam od sedam
do jedanaest svake noći to je činilo moj život zdsta užasnim,
gospode, znašda to nije u redu.
Otkako te vohm, devojko, skoro da sam izgubio razum.
Rekao sam ti da sam plakao, suze teku, zar ne čuješ, zar ih
ne čuješ kako teku ?
SećaŠ li se kad sam kucao na tvoja vrata?
Kažem, imaia si smelosti da mi kažeš kako me više uopšte ne
trebaš.
Otvarajući ulazna vrata čw sam kako se dvorišna s treskom
zatvaraju mora da je tu bio neki tvoj novi momak, novi
momak, samo u protazu.
Radio sam od sedam, do jedanaest svake noći to je, ipak,
činilo moj život užasnim.
Devojko, otkako te votim skoro da sam izgubio razum.
Tekst i muzika: Plant, Page, Jones
Albumi izdani u SAD:
SONY BOY W1LLIAMSON AND THE YARDBIRDS (Mercury)
FOR YOUR LOVE (Epic)
HAVING A RAVE UP WITH THE YARDBIRDS (Epic) OVER
UNDER SIDEWAYSDOWN (Epic)
LITTLE GAMES(Epic)
LIVE YARDBIRDS (Epic)
THE YARDBIRDS' GREATEST HITS (Epic)
Albumi izdani u Velikoj Ðritaniji:
SONY BOY WILLlAMSON AND THE YARDBIRDS (Fontana -
Philips)
FIVE LIVE YARDBIRDS (Columbia)
THE YARDBIRDS (Columbia)
REMEMBER THE YARDBIRDS (Starline)
LED ZEPPELIN (Atlantic)
Good Times, Bad Times Babe l'm Gonna
Leave Vou You Shook Me Dazed And
Confuzed Your Time ls Gonna Come
Communication Breakdown I Can't Quit
You Babe How Many More Times
LED ZEPPELIN II (Atlantic)
Whole Lotta Love
What Is And What Should Never Be
The Lemon Song
Thank You
Heartbreaker
Living Loving Maid
Ramble OnMoby DickBring It On Home
LED ZEPPELIN III (Atlantic)
Immigrant Song Friends
Celebration Day
Since l've Benn Loving You
Out On The Tiles
Gallows Pole
Tangerine
Thats The Way
Bron—Y—Aur Stomp
Hats Off To (Roy) Harper
LED ZEPPELIN IV (sa runskim znacima)
(Atlantic)
Black Dog Rock And Roll The Battle Of Evermore
StairwayTo Heaven Misty Mountain Hop Four
Sticks Going To California When The Livee
Breaks
HOUSES OF THE HOLY (Atlantic)
The Song Remains The Same The Rain SongOver The Hills And Far AwayThe CrungeDancing DaysD'Ver Mak'erNo OuarterThe Ocean
PHYSICAL GRAFFITI (Swan Song)
Custard Pie The Rover
In My Time Of Dying HousesOf The Holy
Trampled Underfoot Kashmir In The Light Bron—
Yr—Aur Down By The Seaside Ten Years Gone
Night Flight The Wanton Song Boogie With Stu
Black Country Woman Sick Again
PRESENCE (Swan Song)
Achilles Last Stand For Your Life Royal Orleans Nobody's
Fault But Mine Candy Store Rock Hots On for Nowhere
Tea For One
THE SONG REMAINS THE SAME (Swon Song)
Rock And Roll Celebration Day The Song RemainsThe Same Rain SongDazed And Confuzed No Ouarter StairwayTo Heaven Moby Dick Mhote Lotta Love
LED ZEPPELIN:
SP
OVER THE HILLS AND FAR AWAY
D’YER MAKER
LP
86005 2 ORIGINALS OF LED ZEPPELIN (dvostruki -
albumi I i II)
50002 LED ZEPPELIN III 50014 HOUSES OF THE
HOLY 89400 PHYSICAL GRAFFITI (dvostruki)
59402 PRESENCE
89402 THE SONG REMAINS THE SAME
(dvostruki — iz filma)