Radoslav Katicic Zasady Standardowości Języka Chorwackiego

7/25/2019 Radoslav Katicic Zasady Standardowoci Jzyka Chorwackiego

1/9

Naela standardnosti hrvatskoga jezika

U tom naslovu izreene su dvije pretpostavke. Jedna je od njih ta da hrvatski jezik ima svoj

standardni oblik, da je dakle standardiziran u punom smislu i sa svim implikacijama toga pojma. Ta

je pretpostavka prilino trivijalna jer je lako pokazati da je to tako i zato je svakomu i oito. Drugaje pretpostavka ta da standardiziranost hrvatskoga jezika sama u sebi sadri neka naela po kojima

ona kao standardnost i opstoji. Ta pak pretpostavka nije nimalo trivijalna. Nad njom se valja

zamisliti.

ada se u vezi sa standardnosti govori o naelima, pomi!lja se prvo na naela po kojima se provodi

standardizacija. To su naela na temelju kojih se zacrtava jezini standard. Takva naela

standardizacije iznosio je npr. "artol a!i# u predgovoru svojem prijevodu $imskoga rituala ili pak

%judevit &aj u prvim godi!tima Danice. 'znosio ih je i Tomislav (areti# u predgovoru prvomuizdanju svoje gramatike. Takva naela utemeljuju program standardizacije.

Druga su, medutim, ona naela koja su sadrana u standardnosti !to je proiza!la iz uspje!no

provedene jezine standardizacije. Takva naela ne utemeljuju program nego omogu#uju valjano i

svjesno snalaenje u steevini. Njihovo poznavanje omogu#uje razumno i svrhovito opho)enje s

vrijednostima !to ih je namrla jezina standardizacija onakva kakva je protekla i time postala

nezaobilaznom sociolingvistikom injenicom. Na njih se stoga oslanja svako valjano rasudivanje o

pitanjima !to se javljaju oko standarda koji ve# postoji i *unkcionira, a ne oko takva koji tek trebaizgraditi.

Jezina standardizacija kao proces, kada krene, ima svoje vlastite silnice, vlastitu dinamiku i logiku

koja iz nje proizlazi, pa se, jer u tome nadilazi svaku pojedinanu volju i shva#anje, u svojim

posljedcima podvrgava tek vi!e ili manje, a nikada potpuno, naelima na kojima se temeljio njezin

program. Naela standardnosti stoga nikada nisu ista kao naela standardizacije.

Nema dvojbe da su standardizaciju hrvatskog jezika pokretali i a!i# i &aj, i (areti#, i da su bitno

utjecali na nju. + ipak naela koja su oni pri tome iznosili i progla!avali nisu ista kao naela

standardnosti hrvatskoga jezika. Ta se mogu oditati samo iz gotove standardizacije, takve koja je

doista provedena, koja ve# *unkcionira kao standardnost. To se vrlo jasno pokazuje kada se

standardnost hrvatskoga jezika s kojom ivimo usporedi s naelima na koja su se pozivali a!i#,

&aj i (areti#.

U na!im razmi!ljanjima obino prevladava shva#anje da je standard norma, a to #e re#i propis.

Jezini se standard tada pokazuje kao ne!to !to je netko propisao. datle se oblikuje predodba,

dosta duboko usadena, da je jezini standard na kraju krajeva samovolja. ao najtemeljnije naelo

svake standardnosti pokazuje se tada ono narodno-


2/9

Tko je jai, taj kvai/. Jezikoslovlje usmjereno na kritiku dru!tva izrazilo je to u novije vrijeme

odredbom- Dijalekt je jezik koji nema vojske i mornarice/. Time se obaraju sve ustaljene

predodbe o knjievnome i standardnom jeziku, uzima im se dostojanstvo. +utoritet koji stoji iza

njega razgoli#uje se kao nasilje.

'skustva s hrvatskim jezinim standardom dovela su dotle da je u nas mnogima takvo shva#anje

blisko. To vanije je istaknuti da, koliko god u njem ima bolne istine, ono ipak ne opisuje zbilju

obuhvatno i cjelovito. + to se zorno potvrduje, i opet upravo hrvatskim iskustvom sa standardnim

jezikom. "ilo je dosta jaih, i u "eu, i u "udimpe!ti, i u "eogradu, koji su, u interesu svojega

lak!eg vladanja na !to !irem prostoru, htjeli kvaiti, pa ipak nitko od njih nije uspio zatrti vlastitost

hrvatske jezine standardizacije. "a! odatle se vidi da ona doista sama u sebi sadri svoja naela.

Upravo su ta naela, a ne proglasi i propisi ovla!tenih pojedinaca i volja vlasti koja je stajala iza

njih, njezin najvi!i autoritet.

Tek ta naela, izvedena iz postoje#e i *unkcionalne standardnosti, omogu#uju pravo snalaenje pri

svakom baratanju s hrvatskim jezinim standardom i pri odgovaranju na pitanja koja se s njim u

vezi postavljaju. Ta naela pak izviru iz povijesti standardizacije onakve kakva je protekla i

ostvarila standardnost. vdje #e se sad neka vanija medu njima ne!to poblie razmotriti-

0. 1tandardna norma odre)uje !to je u jeziku stilski neutralno i stoga neobiljeeno. na, usuprot

vrlo ra!irenu mi!ljenju, ne odreduje !to u jeziku smije, a !to u njem ne smije postojati. U njem,

naime, smije postojati ba! sve !to u njem postoji, u sredi!njim slojevima i na rubu. Norma odre)uje

tek to ega se od svega toga uporaba oekuje ako nema posebna razloga da se upotrijebi drugi izraz

istoga znaenja. Dokle god takvi izbori ostaju razloiti, ne napu!ta se okvir standardne jezine

porabe. Tu se dakako, kao uvijek kada se radi o kulturi, javljaju pitanja i nedoumice dobroga ukusa.

1tandardna norma, dakle, odreduje !to #e se u porabi standardnoga jezika javljati kao neutralno i

stilski neobiljeeno. To je op#e naelo na kojem poiva svaka jezina standardnost. no ne

proizlazi samo iz hrvatske standardnosti. Treba ga, me)utim, uvijek imati na umu da bi se ispravno

razumjelo ono !to se govori o kojem standardnom jeziku.

2. 3rvatski standardni jezik zasnovan je na novo!tokavskom dijalektu jekavskoga izgovora. Taj

izbor nije niti samovoljan niti sluajan nego u njem dolaze do izraaja duboko zacrtane razvojne

silnice. n proiziazi iz prostornoga rasporeda dijalekata kakav se ustalio poslije velikih migracija

od 04. do 05. stolje#a. Da njih nije bilo, osnovica hrvatskoga standardnog jezika vjerojatno bi bila

akavska. Da su temelji takvu izboru vrsti i duboki, raspoznaje se po tome !to su ne!tokavskim

3rvatima narodne pjesme !tokavskije nego su njihovi govori, !to 3rvati !tokavci kojima govori

nisu novo!tokavski u 1lavoniji i "osni izvan svojega ueg kruga u interdijalektalnoj komunikaciji

spontano prelaze na govor prema novo!tokavskom uzoru, !to potpuno ikavski pisac kakav je ai#


3/9

u epskom kazivanju zna prije#i na jekavski izgovor, a ne umije to, pa ispada smije!an, !to je Titu!

"rezovaki pisao i !tokavske pjesme, a nijedan pretpreporodni knjievnik !tokavac kajkavske i sl.

&dje god se pak unutar novo!tokavskog dijalekta zapadne osobine razlikuju od istonih, za hrvatski

su standardni jezik, i usuprot nekim normativnim odredbama, mjerodavne zapadne. To vrijedi za

mor*ologiju i tvorbu, a osobito za prozodiju. 1toga etvero, petero, a ne etvoro, petoro.

'pak se pri prevo)enju pjesni!tva u strogim i zahtjevnim metrikim oblicima posee i za naglascima

svojstvenim istonom tipu novo!tokavske prozodije jer se tako dobiva ve#a raznolikost i manje

monoton ritam u slijedu nagla!enih i nenagla!enih slogova. U hrvatsku standardnost tu su rezervnu

prozodiju uveli vrhunski prijevodi klasinih pjesnikih djela koji su bitno utjecali na stilizaciju

suvremenoga hrvatskog pjesnikog jezika.

Novo!tokavska osnovica hrvatskoga standardnog jezika samo je naelno odredena i ne odnosi se ni

na koji konkretni novo!tokavski organski susrav. Nema naselja ili kraja kojega bi govor za hrvatski

jezini standard bio mjerodavan i autoritativan. 3rvatski se standardni jezik u svojoj dijalekatskoj

osnovici dakle ne podudara s govorom iije majke.

Jezini izraz hrvatske knjievnosti za nju je jedini mjerodavan. 1vatko dakle, bez iznimke, mora taj

standardni jezik uiti.

6. Dijalektalna osnovica hrvatskoga standardnoga jezika nije za nj u svemu mjerodavna. 'z tradicije

hrvatskoga knjievnog jezika u!li su u nj neki glasovni likovi koji organski pripadaju drugimdijalektima ili bar nisu karakteristini za novo!tokavski jekavskoga izgovora, Tako se u imenica

mu!koga roda u nominativu jednine uva zavr!no 7l (stol, dol, vol, sol, sokol,

okol, alimisao), standardno je i time neutralno nisam, a nijesamje stilski obiljeeno. Jo! jae su

stilski obiljeeni likovi kao dobrijem, zvjezdanijem.

8. d raznih novo!tokavskih mogu#nosti hrvatski jezini standard daje prednost onim glasovnim

likovima koji ostaju tvorbeno i mor*olo!ki prozirni- doao, a ne doo ili doa, orasi, genitiv oraha,a

ne orasa. ' prozirniji oblici kaopogrjeka, grjenik, strjelica nisu sasvim iskljueni iz standardne

porabe, iako se protive novo!tokavskim glasovnim zakonima.

4. 9rema karakteristinom stanju u novo!tokavskim govorima i u hrvatskom standardnom jeziku

izjednaeni su nastavci u dativu, lokativu i instrumentalu mnoine. No i stariji, razliiti, nastavci u

tim padeima ulaze kao stilska rezerva i vana spona s nezaobilaznim tekstovima hrvatske

knjievnosti u !iri standardni okvir, i ne vaija da se u gramatikoj nastavi potpuno zanemaruju. Uz

prikladno obja!njenje i s odgovaraju#im primjerima treba ih uvesti u hrvatske gramatike, iz kojih su

ti nastavci nestali kad se hrvatski jezini standard htjelo odvojiti od ivoga naslje)a hrvatske

knjievnosti.


4/9

'sto tako treba izdavati djela hrvatske knjievnosti 0:. stolje#a iskljuivo u izvornom jezinom

obliku, dakle i s takvim nastavcima, i taj izvorni oblik time vrsto ukljuiti u hrvatsko jezino

obzorje, iako ne kao neutralan i obian izraz. Treba postati jasno da ako tko napi!esvim naim

prijateljem to, ako i jest svojevrstan citat, evokacija starinskog ugo)aja, opet nije ni tu)e hrvatskom

standardu i, ako ima smisla, nije u njem pogre!no.

;. Jezine osobine organske novo!tokav!tine imaju u hrvatskom standardnom jeziku vrijednost

pomnoga i za htjevnoga, pomalo ak i klasinog izraza. 1toga se u brilji voj porabi toga jezika

jasno razlikuju odredeni i neodre)eni oblici pridjeva, a odstupanja od toga pripadaju nemarnomu

govornom stilu.

pramapender).

No tu se, me)utim, granice lako pomiu. Nema dvojbe da je u standardnoj porabi kako smo je

naslijedili krevet neutralan, apostelja stilski obiljeena. na zrai nekom doma#om prisnosti, pa #e

mnogi lako govoriti o svojojpostelji, ali #e im, kad se tehniki opisuju hoteli ili bolnice, biti

prihvatljiv samo broj kreveta, a ne broj postelja u njima. 'pak, kad se u istarskim turistikim

prospektima nedavno pojavio podatak o broju postelja u pojedinim hotelima, pa se ak tamo moglo

itati o jednoposteljnim, dvoposteljnim i troposteljnim sobama,bio sam iznena)en kako je to dobro

sjelo i kako se u meni nije javio nikakav otpor. Tee bi vjerojatno i!lo da se radilo o bolnikim

krevetima jer se prema bolnici ne uspostavlja tako lako odnos u kojem je prisutan osje#aj ugode i

prisnosti kao !to se uspostavlja prema ugostiteljskim objektima, osobito prema dobrima i

postavljenim u lijepu okoli!u. U svakom sluaju, takva pomicanja standardne neutralnosti kojima se

u nju ukljuuju i nenovo!tokavske rijei, nisu u suprotnosti s naelima hrvatske jezine

standardnosti. To ne treba otklanjati, nego, naprotiv, ohrabrivati. 3rvatski jezini standard postaje

od toga vi!e samim sobom.

U standardnom je rjeniku, dakako, mnogo rijei !to ne potjeu ni iz kojega narodnoga govora,

nego pripadaju kulturnom i civilizacijskomu nazivlju, koje je dijelom stara ba!tina hrvatskoga


5/9

knjievnog jezika, a dijelom su to tvorbe novoga vremena, kada je prema uzoru nazivlja novovjeke

civilizacije u jezicima !to su joj ve# sluili kao mediji trebalo naglo stvoriti hrvatsko. d svega !to

se tu stvaralo i predlagalo u standardnom je jeziku izvr!en izbor. To se doga)alo u vi!e koraka, pod

raznim utjecajima i pod pritiskom razliitih zahtjeva i potreba. Uvodilo se tako nazivlje struka i

sluba. + ono se opet vezivalo za razna dravna uredenja i njima svojstvene oblike javnog ivota itime dobivalo simbolika znaenja !to su povezana s time.


6/9

latinski i druge vanije jezike nisu se nikada mogli primiriti s preuzimanjem europeizama, nego su

uvijek teili za tim da im postave uz bok odgovaraju#e rijei slavenskoga podrijetla, potvrduju#i

time sebe, u prvom redu u vlastitim oima, kao samosvojne sudionike u duhovnom ivotu latinske

Aurope. '!lo se u tome ak tako daleko da su 3rvati u renesansnoj i baroknoj knjievnosti, jedini u

Auropi, imenima antikih mitolo!kih likova nalazili znaenjski jednakovrijedna slavenska imena.'skazivali su se time kao punovrijedni sudionici europskih estetskih i knjievnih strujanja svojega

vremena, ali vlastiti, posebni, kojih je bitno obiljeje slavenska jezina ba!tina. Tako u


7/9

kojima dotino nazivlje pripada. + europeizmi su u naelu vi!e razgovorni rabe#i ih ostajemo

leerni i izlaganje je vi!e improvizirano jer su takvi nazivi samo preuzeti, u njihovo stvaranje nije

uloen nikakav poseban napor, a i razumiju se lako i bez razmi!ljanja u sredini koja strunu

literaturu ita na raznim svjetskim jezicima.

Ne moe se stoga dati odluna standardna prednost doma#em niti me)unarodnomu nazivlju, niti

jedno drugo ne valja izbjegavati, ali #e valjano pisanje i javni govor, kad treba da bude zahtjevan,

kad u njem nismo kao u ku#noj haljini i papuama, nego kao u odijelu s izglaanom ko!uljom i

kravatom, bez ikakve grevite iskljuivosti svugdje davati prednost nazivlju doma#ega podrijetla,

gdje god je to mogu#e bez jezinoga nasilja i prenaprezanja jezinih navika itateljstva ili

slu!ateljstva, i kada se time ne naru!ava sklad izlaganja.

B. (e)u normama standardnoga jezika znatno mjesto pripada pravopisnoj. na i nije jezina

norma. Time se razlikuje od drugih standardnih norma pa je zato i ovdje ostala izdvojena za kraj. Ta

je norma konvencionalnija od drugih, manje je nego one zadane jezinim danostima. 'ma pravopisa

koji su razmjerno nezavisni od jezinog ustrojstva. Drugi su opet njemu sasvim podvrgnuti.

3rvatski pravopis pripada nedvojbeno toj drugoj skupini. No odatle proizlazi i najve#a njegova

nesigurnost. $adi se o tome kako ga je najprikladnije prikljuiti na jezino ustrojstvo. Da li na

njegovu glasovnu =*onolo!kuC razinu ili na razinu koja uz glasove uzima u obzir jo! i tvorbu rijei i

njihovih oblika =mor*onolo!ku razinuC.


8/9

odredio "artol a!i# u svojoj gramatici. 9ropisao je *onolo!ki pravopis, ali se ispisuju#i primjere u

toj istoj gramatici, pisanoj inae latinski, nije sam toga dosljedno drao. 'ma u njoj i dosta

mor*onolo!koga pisanja. Ta je nedosljednost karakteristina za hrvatsko pisanje sve do iliraca. Tek

oni su se priklonili dosljednije provedenom mor*onolo!kom pravopisu, iako ni oni ni za njima

zagrebaka *ilolo!ka !kola nisu u tome i!li ba! do kraja. injenica pak !to je u posljednjih stogodina hrvatski pravopis bio *onolo!ki daje u smislu kontinuiteta i stabilnosti te po!tivanja

uvrijeenih navika *onolo!komu pravopisu izrazitu prednost. (i!ljenje da je on hrvatskomu jeziku

tud posve je neutemeljeno.

1ama naela standardnosti hrvatskoga jezika postavljaju dakle zadatak da se odreduje opseg

primjene *onolo!koga i opseg primjene mor*onolo!koga naela u pravopisu. Tu treba velika

osjetljivost i domi!ljatost da se nade prava mjera, a pritom ne napusti svaka dosljednost. Ejerojatno

#e neko vrijeme trebati promatrati koje se pogre!ke naje!#e prave i po tome prilago)ivatipravopisna pravila ivomu jezinom doivljaju onih koji pi!u. Naglo presijecanje toga pitanja nema

temelja u naelima standardnosti hrvatskoga jezika.

Drugo pitanje koje se u hrvatskom pravopisu ne moe olako presje#i jest sastavljeno i rastavljeno

pisanje rijei. To vrijedi osobito za prijedlone izraze i sloene priloge. Te!ko#a naje!#e i lei ba! u

tome !to se ne mogu lako razgraniiti jedni od drugih. ni naime u hrvatskom jeziku srastaju u

cjelovite rijei, ali je to srastanje postupno. +ko se tu i postave dosljedno zasnovana pravila, njihova

primjena ostaje stoga u pojedinim sluajevima vi!e ili manje dvojbena i nesigurna. 9o svemu se ini

da #e hrvatski standardni jezik ostati obiljeen torn pravopisnom nesigurnosti. slanjaju#i se na

jezino ustrojstvo, !to je u naravi hrvatskoga pravopisa, ne moe se uvijek uvjerljivo odrediti koje

prijedlone izraze treba pisati sastavljeno jer su postali sloeni prilozi, a koje rastavljeno kao

prijedlone izraze koji nisu postali sloeni prilozi. Tako uz to, i ako jest sloeni prilog, pa se moe

pisati usto, nije zato prestalo biti i prijedlonim izrazom uz to, pa se zapravo uvijek moe pisati i

sastavljeno i rastavljeno. ' u njemakom pravopisu nije do kraja jasno kada se sloeni prilozi i

prijedloni izrazi pi!u rastavljeno, a kada sastavljeno, pa i najkvali*iciraniji pisci moraju zagledati upravopisni rjenik. Nije to dakle prevelik nedostatak standardnosti. + u samim njezinim naelima

lei uzrok tomu !to ga nije lako odstraniti.

Naela standardnosti hrvatskoga knjievnoga jezika kada se razmotre i primijene makar i samo na

mali broj odabranib primjera, kako je uinjeno ovdje, bacaju novo i jasnije svjetlo na pitanja !to se

postavljaju oko njegove primjene i daljnjega razvijanja i njegovanja. d toga je lak!e snalaziti se u

tim pitanjima.

'nnFm pFtaniem, ktGre nie moHna I chorIackiej pisoIni =ortogra*iiC tak po prostu pomin# jest

pisania IFrazGI razem czF osobno. Jest to szczegGlnie istotne dla IFraHeK przFimkoIFch i


9/9

zLoHonFch przFsLGIkGI. TrudnoMci spotFkamF I tFch sLoIach, ktGrFch nie moHemF z LatIoMci od

siebie odrGHni#. (ianoIicie, Lcz si one I peLne IFrazF, jednak jest to Lczenie stopnioIe. JeHeli

i tutaj zastosuje si rFgorFstFcznie ustalone zasadF, ich zastosoIanie stanie si I niektGrFch

IFpadkach ItpliIe i niepeIne. OFdaje si, He standardoIF jzFk chorIacki pozostanie rozdartF

przez ich ItpliI pisoIni. pierajc si na jzFkoIej strukturze =budoIieC, charakterFstFcznejdla chorIackiej pisoIni, nie zaIsze moHna przekonujco ustali#, ktGre IFraHenia przFimkoIe

naleHF pisa# razem, tak bF staLF si one zLoHonFmi przFsLGIkami, a ktGre trzeba pisa# oddzielnie

jako IFraHenia przFimkoIe, ktGre nie stan si zLoHonFmi przFsLGIkami. Tak Iic, jeMli jest

zLoHonF przFsLGIek, moHna napisa#, He nie przestaL bF# IFraHeniem przFimkoIFm, zatem tak

napraId moHna go napisa# razem i osobno. ' I niemieckiej ortogra*ii =pisoIniC nie jest do koKca

jasne kiedF IFraHenia przFimkoIe oraz zLoHone przFsLoIki piszemF razem czF osobno, zatem i

najbardziej IFkIali*ikoIani pisarze musz zaglda# do sLoInika ortogra*icznego. Dlatego teH niejest to Iielki niedostatek =uchFbienieC standardoIoMci. + i I samFch jej zasadach leHF przFczFna,

ktGrej nie moHna LatIo IFeliminoIa#.

Radoslav Katicic Zasady Standardowości Języka Chorwackiego

Documents

Transcript of Radoslav Katicic Zasady Standardowości Języka Chorwackiego