Pro TorPedo rijeka

V. M

EĐU

NAR

OD

NA

KON

FER

ENC

IJA

O I

ND

UST

RIJ

SKO

J B

AŠTI

NI

5th I

NTE

RN

ATIO

NAL

CO

NFE

REN

CE

ON

IN

DU

STR

IAL

HER

ITA

GE

Pro TorPedo rijeka

385

AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO Austro-Hungarian Maritime Airforce

Josip Vretenar, dipl. ing.Viribus Unitis, Pula, Hrvatska josko.vretenar@gmail.com

Sažetak

Ključne riječi: pulski Arsenal, hidroavion, hidrobaza, pilot, škola, dipl. ing. Josef Mickl

U veljači 1910. Mornarički odjel Ministarstva rata u Beču, sa zapovjednikom mornarice grofom Rudolfom Monteccucolijom na čelu, donosi odluku o osnivanju Mornaričke zrakoplovne postaje Pula te gradnji aviona vlastite konstrukcije. U tu svrhu odobreno je 20.000 kruna. Ta je odluka zacrtala daljnji smjer razvoja mornaričkoga zrakoplovstva. Uz gradnju prvog aviona, dipl. ing. Josef Mickl konstruirao je još 11 prototipova koji su izgrađeni u pulskom Arsenalu. Potreba za velikim brojem različitih aviona rezultirala je kupnjom gotovih aviona raznih proizvođača, a u pulskom Arsenalu osniva se Konstrukcijski biro na čelu s Josefom Micklom, koji usko surađuje s proizvođačima radi otklanjanja nedostataka te usavršavanja aviona. Nakon što je Viktor Klobučar 19. rujna 1911. od letačke komisije u Beču dobio prvu letačku dozvolu, otvorena je 1913. na lokaciji Valbandon-Kozada vlastita škola za pilote hidroaviona, prva takve vrste u svijetu. Početkom Prvoga svjetskog rata austrougarska mornarica ima svega 12 aviona sposobnih za ratnu upotrebu, da bi kraj rata taj broj porastao na 164 aviona. Ukupno je izgrađeno oko 570 hidroaviona različite namjene. Naime, nakon gradnje prvih aviona namijenjenih izviđanju, ratna potreba nalaže gradnju bombardera i lovaca te aviona posebnih namjena (nosač torpeda). Nakon prve hidroplanske postaje na otoku Katarina u pulskoj luci, već je 1916. cijela istočna obala Jadrana od Trsta do Boke kotorske pokrivena novim hidroplanskim postajama. Posada od 23 člana 1912., krajem rata doseže broj od 2.428 osoba.Takav razvoj daje izvrsne rezultate u ratnim djelovanjima te cijelo vrijeme rata dominira nad inferiornim talijanskim zrakoplovstvom i uz podmornice glavni je čimbenik uspjeha austrougarske mornarice u Prvome svjetskom ratu.

Pregledni rad / Subject review

386 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

PRVI aVIONI, PRVa POLIJetaNJa

Razvojem motora s unutarnjim izgaranjem stvorili su se tehnički uvjeti za ostvarenje davnoga čovjekova sna – letjeti poput ptice strojem težim od zraka (slika 1.). Tako su razni entuzijasti početkom dvadesetog stoljeća prionuli izgrad-nji raznovrsnih letjelica. Tek je 1903. braći Wright iz SAd-a uspjelo konstruirati prvi priznati avion. Taj uspjeh samo je dao veći poticaj ostalim entuzijastima. Sljedeći veliki prijelomni uspjeh ostvario je francuski konstruktor aviona bleriot preletjevši 25. srpnja 1909. avionom Bleriot XI vlastite konstrukcije kanal La Manche i time potaknuo sve svjetske vojne sile da svoju vojsku opreme tim no-vim strojevima koji u bliskoj budućnosti imaju velik vojni potencijal. U talijan-sko-turskom ratu u Libiji 1911. dolazi do prve upotrebe aviona u vojne svrhe.

� Slika 1. Usporedba aviona i ptice

• 25. studenoga 1909. braća edvard i joško Rusjan ostvaruju u Gorici prvi let avionom vlastite konstrukcije Eda-I u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

• 13. kolovoza 1910. u 9 sati i 30 minuta bleriot u Kopru izvodi prvi let u Istri (atrakcija za posjetitelje gospodarskog sajma); šou traje desetak dana sa po 3–4 leta dnevno.

• U veljači 1910. Ministarstvo rata, Mornarički odjel, donosi odluku o osnivanju Mornaričke zrakoplovne postaje Pula te gradnji vlastite letjelice i u tu svrhu odobrava 20.000 kruna (kopnena vojska tek krajem iste godine raspisuje neu-spjeli natječaj za kupnju triju zrakoplova). Ta je odluka donesena na inicijativu tadašnjeg zapovjednika mornarice admirala Rudolfa grofa Montecuccolija (slika 2.), povukla za sobom niz radnji – angažiranje dip ing. josefa Mickla (sli-ka 3.) za vođu tima od osam majstora za konstruiranje i izradu novog zrako-plova, Lschlt Viktora Klobučara (slika 4.), prvog zapovjednika zrakoplovne po-

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 387

� Slika 2. Zapovjednik mornarice admiral Rudolf grof Montecuccoli

� Slika 3. Dipl. ing. Josef Mickl, konstruktor prvog zrakoplo-va, jedan od pionira hidroavijacije. Nakon rada na prvom avionu, nastavio je s projektiranjem vojnih hidroaviona, uglavnom prototipova i školskih zrakoplova. Surađuje s tvrtkama Loner, UfAG, Albatros, Oeffag i Phonix. Vodi projektni biro osnovan 1917. Kratko rečeno, bio je glavni konstruktor i savjetnik na terenu za sve tvrtke, proizvođače aviona za mornaričko zrakoplovstvo. Nakon rata (1919.) zapošljava se u Austro Daimlersu. Godine 1922. na poziv Dimitrija Konjovića aktivira se u mornaričkom zrakoplov-stvu SHS-a, na mjestu glavnog inženjera. Godine 1923. za-pošljava se u novoosnovanom poduzeću Ikarus iz Novog Sada na mjestu tehničkog direktora i glavnog projektanta hidroaviona. Godine 1924. projektirao je školske zrakoplove Ikarus šMI i Ikarus šMII (školski Mickl), nadasve hvaljene i priznate zrakoplove korištene do Drugoga svjetskog rata. Do 1930. pod njegovim nadzorom proizvedeno je 150 avio-na. Godine 1931. zapošljava se u Poršeovu projektnom bi-rou u Stuttgartu. Projektira spektakularni trkaći automobil auto union -T80. Bavi se alternativnim izvorima energije – vjetar. U mirovini je od 1950.

� Slika 4. Viktor Klobučar napušta avijaciju u jesen 1913. nakon ozljeda zadobivenih pri padu aviona. Neko vrijeme provodi u MTK-u i nakon toga se ukrcava na krstaricu Kaiser elizabeth. Početak rata dočekuje u misiji u Kini – Tsingtau gdje ga je s cijelom posadom zarobila japanska vojska. Rat provodi u Japanu kao zarobljenik. Godine 1919. vraća se iz zarobljeništva. Od 1920. karijeru nastav-lja u mornarici SHS-a.

staje, za oformljenje letačke ekipe te za izbor i izgradnju novih objekata buduće zrako-plovne baze. Avioni su prvenstveno trebali preuzeti zadatke balona u izviđanju za potre-be mornarice (slika 5.).

Tehnička ekipa odmah je prionula poslu te u prostorijama pomorskog arsenala u zgradi direk-cije topništva (na prvom katu nalazio se pomor-ski muzej) počela s konstrukcijom zrakoplova. Istovremeno mornarica je zakupila odgovarajući teren na valturskom polju i odmah započela s iz-gradnjom hangara u kojem je nastavila s radom

388 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

tehnička ekipa preselivši se iz arse-nala. Tako je nakon niza preinaka i dorada avion 29. srpnja 1911. prvi put uspješno poletio s poljane na valturskom polju (slika 6.). Avion je bio dugačak 8,6 m, raspona krila 11 m, težine 400/530 kg, s mjestom za jednu osobu – pilota, poganjao ga je motor snage 35 KS, što je za današnje pojmove gotovo nevjero-jatno.

� Slika 5. Zagrebački dom i Svijet br. 20 od 15. listopada 1911,. str. 400.

� Slika 6. Marineapparat I na valturskom polju 1911.

U međuvremenu i hidroavion doživljava snažan razvoj – 28. ožujka 1910. francuz fabre uspijeva poletjeti i ponovno sletjeti na površinu jezera berren. Su-tradan je ponovio let i povećao ga za 6 kilometara. U Rusiji Ognjeslav Gaj Kostović 1911. na hidroavion uvodi trup u obliku čamca. To rješenje, za ono vrijeme puno prikladnije od dotadašnjih plovaka montiranih ispod aviona, odmah prihvaća veći-na konstruktora mornaričkih hidroaviona. Sve te novosti navele su zapovjedništvo mornarice da preusmjeri gradnju aviona iz kopnenog tipa u hidroavion.

HIDROPLaNSka POStaJa PULa

U prosincu 1911. kupuju otok Svetu Katarinu (za 26.450 kruna) i odmah za-počinju s radovima na izgradnji buduće zrakoplovne baze za hidroavione.

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 389

Tehnička ekipa privremeno seli ponovno u pomorski arsenal, u skladište tor-piljarki, a 23. veljače 1912. na otok Sveta Katarina u hangar koji je preseljen s val-turskog polja. do lipnja mjeseca 1912. na otoku postavljaju još dva hangara. Na-stavljaju s daljnjim radom na konstrukciji prvoga mornaričkog hidroaviona koji je prvi uspješan let imao 27. rujna 1912. preletjevši udaljenost od oko 600 m na visini od 6 do 8 metara. U prosincu 1912. već ostvaruje let od otoka Sveta Katari-na do otočja brioni (slika 7.). Pokusni pilot bio je Lschlt Viktor Klobučar koji je 19. rujna 1911. od bečke aero komisije dobio pilotsku dozvolu za upravljanje avi-onom. Avion nije zadovoljavao potrebne uvjete pa nije upotrebljavan u vojne svr-he, već je služio kao školski avion; rastavljen je 1914. godine. Golema korist od gradnje prvog aviona bila je iskustvo koje se steklo na području teorije aeronauti-ke i hidronautike te dobiveno praktično iskustvo. Mornarica se odlučuje ubuduće kupovati uglavnom gotove avione poznatih proizvođača, a u pulskom Arsenalu osniva se konstrukcijski biro na čelu s dipl. ing. josefom Micklom koji radi po-boljšanja na postojećim avionima te usko surađuje s proizvođačima radi otkla-njanja njihovih nedostataka i usavršavanja. Uvidjevši da treba više prostora za formiranje i organizaciju hidrobaze i za otvaranje letačke škole za hidroavione, mornarica 1912. kupuje ljetovalište Valbandon, zajedno s otokom Kosada (za 60.000 kruna). dana 14. kolovoza 1912. diplomu pilota aviona dobiva i naju-spješniji pilot mornaričkog zrakoplovstva u Prvome svjetskom ratu Frglt Gottfri-edf (Goffredo) banfield. Godine 1913. status vojnog pilota hidroaviona dobiva četrnaest pilota aviona. Iste godine počinje s radom nova škola za pilote hidroa-viona, prva takva na svijetu. Naime, obuka za upravljanjem hidroavionom bila je složenija od postojeće obuke za „kopnene” avione pa je to uvjetovalo otvaranje

� Slika 7. Marineapparat I na novoj hidroplanskoj postaji Sveta Katarina. Otok je od 1912. do 1918. nasipavan i proširivan tako da mu je površina udvostručena. Godine 1918. mostom je povezan s kopnom.

390 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

nove škole. Teoretska nastava održavala se u Valbandonu, a praktična obuka iz letenja na otoku Kozadi.

tablica 1. Prvi piloti

Ime i prezime Čin U avijaciji od: Pilot od: Vojni pilot od:Viktor v. Klobucar Lschlt 1910. 19. 9. 1911. 22. 3. 1913.Heinrich Huss Frglt 1910. 19. 9. 1911. 2.11. 1913.bozidar Mažuranić Lschlt 1910. 1912. 1913.Hugo Ockermüller Lschlt 1912. 14. 8. 1912. 15. 2. 1913.Wenzel Wosecek Lschlt 1912. 14. 8. 1912. 15. 2. 1913.Gottfried banfield Frglt 1912. 14. 8. 1912. 15. 2. 1913.franz Mikuleczky Lschlt 1913. 31. 10. 1913.Gustav Klasing Lschlt 1913. 31. 10. 1913.Hugo v. Wiktorin Lschlt 1913. 31. 10. 1913.Karl cerri Frglt 1913. 31. 10. 1913.Konstantin Maglic Frglt 1913. 31. 10. 1913.Glauko Prebanda Frglt 1913. 31. 10. 1913.Otto Ritter fiala v. fernbrugg Frglt 1913. 31. 10. 1913.

Alois Kaindl Frglt 1913. 31. 10. 1913.Heinrich fontaine v. felsenbrunn Frglt 1913. 31. 10. 1913.

Heinrich Huss Lschlt 1913. 2. 11. 1913.

Zrakoplovstvo doživljava nagli razvoj, postojeći resursi postaju premaleni tako 1914. niče nova zgrada zapovjedništva mornaričkog zrakoplovstva na Mo-numentima (1918. sagrađena je i druga, veća zgrada). Zrakoplovnoj bazi dodije-ljen je brod SMS Mars (ex Tegetthoff) i torpiljarka T 14.

PRVI SVJetSkI Rat

Krajem srpnja 1914. u očekivanju početka Prvoga svjetskog rata u Kumboru, boka kotorska, ustrojava se nova zrakoplovna postaja koju sačinjavaju tri pilota (zapovjednik Wosaček te banfield i Maglič), tri aviona, tri prateća broda te pomoć-no osoblje. U studenome 1914. osniva se zrakoplovna postaja Šibenik. U lipnju 1915. nakon ulaska Italije u rat, osniva se zrakoplovna postaja Trst. Za zapovjedni-ka je postavljen Lschlt Gottfried banfield (slika 8.) koji zapovjedništvo u boki ko-torskoj prepušta Lschlt dimitrije Konjoviću (slika 11.). Nakon dominacije austrou-garskog zrakoplovstva 1915. i 1916., talijansko zrakoplovstvo doživljava nagli rast, sve su češći napadi talijanskih zrakoplova na Trst, Pulu, Rijeku... Nameće se potre-ba gradnje novih tipova aviona, prije svega lovaca za zaštitu od sve učestalijih tali-janskih napada tako da se zrakoplovstvo polako usmjerava na izviđačke i obrambe-ne zadatke. Kako je rat odmicao, tako je nesrazmjer rastao u korist talijanske avijacije. Na kraju rata Talijani su imali tri-četiri puta više hidroaviona.

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 391

� Slika 8. Gottfried Banfield, najuspješniji pilot mornaričkog zrakoplovstva. Ostvario je 9 potvrđenih i 11 nepotvrđenih zračnih pobjeda (rekord je 21 zračna pobjeda). Pilot od sa-mih početaka mornaričkog zrakoplovstva do njezina kraja. Uz pregršt vojnih odlikovanja (križ Marije Terezije), dobio je zlatnu medalju grada Rijeke te plaketu grada Trsta. Su-građani su ga obožavali i slavili, bio je njihov heroj, njihova zvijezda.

� Slika 9. Dimitrije Konjović pristupa zrakoplovstvu prije početka rata. Zapovjednik postaje u Boki kotorskoj. Za viteško držanje on i Zelezny dobivaju od francuske vlade orden Legije časti. Naime, nakon potapanja francuske pod mornice fondault 15. rujna 1916., spuštaju svoje zra-koplove i spašavaju neprijatelje – dva časnika i 27 članova posade, pomorce koji su doživjeli brodolom i prijeti im utapanje. Krajem rata u ime hrvatskog vijeća preuzima dio austrougarske flote koja je bila stacionirana u Boki ko-torskoj. Nakon rata postaje zapovjednik mornaričkog zra-koplovstva SHS. Umirovljen je 1923. godine. Osniva poduzeće Ikarus u Novom Sadu.

� Slika 10. Puntižela – nacrt prikazuje stanje 1916. i planirano buduće proširenje Puntižele i Kozade.

392 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

� Slika 11. Monumenti i Sveta Katarina, snimka iz zraka.

ReORGaNIZaCIJa MORNaRIČkOG ZRakOPLOVStVa

U veljači 1916. otvara se nova zrakoplovna postaja na Puntiželi, a dotadašnja postaja na otoku Sv. Katarini postaje zrakoplovni arsenal. Rastom broja aviona, pilota i pratećeg kadra otvaraju se nove zrakoplovne postaje, a u kolovozu 1916. dolazi do reorganizacije mornaričkog zrakoplovstva.

tablica 2. Organizacija mornaričkog zrakoplovstva 1916.

Postaja Zapovjednik Punkt1. Pula – Puntižela Lschlt jakob Sturn Rijeka

M. LošinjValbandonValtura

2. Trst Lschlt Gottfried banfield Grado3. Poreč Lschlt Stjepan drakulić Poreč4. šibenik Lschlt Alfred v. Minarelli Rogoznica

KorčulaLastovo

5. boka Kotorska Lschlt dmitrije Konjović dračPula Lschlt franz Mikuleczky Monumenti – komandaPula KorvKpt Rudolf v. forster St. Katarina – arsenalPula Lschlt Heinrich v. fontaine Kozada – škola

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 393

tablica 3. Zapovjednici mornaričkog zrakoplovstva

Ime i prezime Čin Zapovjednik od: Zapovjednik do:Viktor Klobučar Rukavina de bunic Lschlt jesen 1911. 22. 6. 1914.franz Mikuleczky Lschlt 23. 6. 1914. 3. 9. 1914.Wenzel Wosecek Lschlt 4. 9. 1914. 27. 5. 1915.Hugo Ockermüller Lschlt 28. 5. 1915. 23. 11. 1915.franz Mikuleczky Lschlt 24. 11. 1915. 31. 7. 1917.borivoj Radon Lschkpt 1. 8. 1917. 27. 3. 1918.Alfons Wünschek Lschkpt 28. 3. 1918. kraj rata

U kolovozu 1916. u Pulu i boku stižu njemački kopneni lovački avioni Foker E III, a već sljedeći mjesec djeluju kao zasebna jedinica s bazom u Valbandonu i boki. Te jedinice formirane su za zaštitu od talijanskih zračnih napada na nje-mačku podmorničku sredozemnu flotu stacioniranu u Puli i boki kotorskoj.

dana 26. rujna 1917. otvara se zrakoplovna postaja na valturskom polju koje je otprije u funkciji za potrebe zrakoplovstva. U listopadu iste godine stižu i lo-vački avioni Phonix DI.

ZaVRŠetak Rata

tablica 4. Stanje posada i zrakoplova – po godinama

Godina Posada austro-Ugarska novi avioni

Za ratnu upotrebu

Italija novi avioni

1911. (1)1912. 23 41913. 57 101914. 224 26 12 151915. 1113 47 1601916. 139 3001917. 2030 194 2621918. 2428 154 + 5 134 (+30) 545ukupno 579 1.282nedovršeno 23

do kraja Prvoga svjetskog rata mornarička avijacija nabavila je oko 570 avio-na. U ratnim sukobima izgubljena je 71 letjelica, u nesrećama je izgubljena 151 letjelica, rashodovano ih je 80. Od ostalih 266, 102 su bile neispravne, a 164 ih je bilo u službi. U pulskome pomorskom arsenalu do kraja 1914. sagrađeno je 12 aviona, uglavnom namijenjenih školovanju, te dva prototipa.

U ratu je poginuo 101 član mornaričkog zrakoplovstva, od toga 32 pilota.

394 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

Za ratnih godina (1914.–1918.), zrakoplovstvo je doživjelo pravu ekspanziju, povećalo se za više od deset puta i u broju zrakoplova i u ljudstvu. Sam je avion prošao nevjerojatan razvoj u svim svojim tehničkim svojstvima te nakon rata za-živio u komercijalnoj upotrebi – prijevoz putnika, pošte, tereta.

GRaD PULa

Grad Pula kao glavna ratna luka austrougarske mornarice (slika 12.) bila je učestala meta napada talijanskoga zrakoplovstva. Grad je napadnut 41 puta (slika 13.). Kako je rat odmicao, napadi su postajali češći i razorniji. Početkom rata tvr-đavno zapovjedništvo traži od građana da poduzmu odgovarajuće mjere zaštite, gašenje rasvjete, pražnjenje tavana, sklanjanje u podrumske prostorije. Nakon toga pojedini stambeni objekti određuju se kao skloništa (neko je vrijeme i po-drum vile Trap služio kao sklonište). Na kraju tvrđavni komesar traži slobodne radnike za izgradnju javnih skloništa. budući da nije bilo dovoljnog odaziva, ape-lira na stanovnike Pule da se dobrovoljno u slobodno vrijeme odazovu proglasu i makar nekoliko sati rade na izgradnji javnih skloništa (slika 14.).

� Slika 12. 1. zgrada direkcije topništva, 2. valtursko polje, 3. spremište torpiljarki, 4. otok Sveta Katarina, 5. Monumenti, 6. Valbandon, 7. otok Kozada, 8. Puntižela

6

7

8

2

5 4

1

3

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 395

� Slika 13. „Velika” talijanska aviobomba

� Slika 14. Uzgoj i treniranje golubova za potrebe mornaričkog zrakoplovstva. Dio kompleksa sačuvan je do danas. Dana 17. listopada 1916. tvrđavni komesar objavio je da se do 25. listopada moraju predati svi golubovi na području grada Pule, uz naknadu od 80 fil. Nakon tog datuma posjedovanje golubova bit će kažnjavano.

396 V. MeđUNAROdNA KONfeReNcIjA O INdUSTRIjSKOj bAšTINI

ZakLJUČak

Uspjehu austrougarske mornarice uvelike je pridonijelo izvrsno organizirano i aktivno mornaričko zrakoplovstvo. Mornaričke snage su do sredine 1916. poto-pile deset puta više francuskih i talijanskih brodova u odnosu na vlastite gubitke. Uz to su od početka do kraja rata uspješno parirali tri-četiri puta snažnijoj tali-janskoj mornarici i time održavali plovne putove kojima je tekla opskrba vojske na Sočkom i Solunskom frontu. dokazali su kako nije dovoljno imati nadmoć u tehničkoj opremi, već je presudno kako se ta oprema koristi.

IZVORI I LIteRatURa1. Klapčić, Zlata, Posrtanje u nebo, Vlastita naklada, Pula 2001.2. bergios, c. c., Cesta pilota, Stvarnost Zagreb, 1962.3. Aichelburg, Wladimir, Register der k.(u.)k. Kriegsschiffe, NWV Wien-Graz, 2002.4. bačić, V. A., Poviest prvog svjetskog rata na Jadranu, Hrvatski izdavački bibliografski

zavod, Zagreb, 1945.5. bubnov, A. d., Historija pomorske ratne veštine, III. dio – Svetski rat, štamparija

jadran, dubrovnik, 1930.6. La grande guera, No. 2, aprile-giugno 2010.7. dukovski, darko, Povijest Pule, Nova Istra, Pula, 2011.8. H. H. Sokol: La guera marittima dell Austria – Ungheria, LeG Gorizia, sv. 1.– 4., 2007.9. Marine – Gestern, Heute 1974.–1988., razni brojevi.10. Hrvatski list, 1915.–1918., razni brojevi.11. Naša sloga, 1910. –1915., razni brojevi.12. Peter, Schupita: Die K. u. k. Seeflieger, bernard & Graefe Verlag, Koblenz, 1983.13. banfield, Goffredo de, L Aquila di Trieste, edizioni LINT Trieste, 1987.14. Grupa autora: Zbornik iz povijesti pulske luke, Lučka uprava Pula, 2006.15. Grupa autora: Fažanski libar, fažana, 2006.16. Almanah Jadranska Straža za 1928/1929. godinu.17. G. fojhter, Historija vazdušnog rata, Vojno delo, beograd, 1962.18. f. baracca: Memorie di guerra aerea, Roma, 1933.19. Jurina i Franina, Izdavačko poduzeće Reprezent, buzet, 2010.20. Marinac, bogdana, Med valovi in oblaki (katalog izložbe), Pomorski muzej Sergej

Mašera, Piran, 2009.21. Isaić, Vladimir, frka, danijel, Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana

1918 –1941., Tko zna zna d.o.o, Zagreb, 2010.22. Sport Zeitung 1910., 1911., 1912., 1913., Nacionalna knjižnica u beču.

j. Vretenar, AUSTROUGARSKO MORNARIČKO ZRAKOPLOVSTVO 397

SUMMaRy

Key words: Arsenal in Pula, hydroplane, hydro-base, pilot, school, engineer Josef Mickl

In February of 1910, the Maritime Department of the War Ministry in Vienna, headed by the Marine Commanding Officer Earl Rudolf Monteccucoli, made a decision on forming the Maritime Airplane Station Pula and constructing a lo-cally designed and built plane. 20, 000 crowns were granted for this purpose. This decision has outlined further development of marine airforce. Along with building the first plane, engineer Josef Mickl designed another 11 prototypes built at Pula’s Arsenal. The need for a large number of different planes resulted in purchases of planes from the serial production of different makers, while at Pula’s Arsenal a construction office headed by Josef Mickl was founded. He closely collaborated with producers, with the aim of correcting design flaws and improving the planes. After obtaining first flying licenses from the pilot commission in Vienna (Viktor Klobučar 19/09/1911), in 1913 a local school for hydroplane pilots at the location Valban-don-Kozada was opened as the first of its kind in the world. By the beginning of the First World War, Austro-Hungarian navy had only 12 planes fit for combat tasks, but by the end of the war this number rose to 164. Altogether about 570 hy-droplanes for different purposes were built. Namely after building the first spotter-planes, war requirements commanded the construction of bombers and fighters, as well as special purpose planes (torpedo carriers). After the first hydroplane station at the Katarina Island in the port of Pula, already in 1916 the entire eastern Adri-atic coast, from Trieste to Boka Kotorska, was covered by new hydroplane stations. The crew of 23 in 1912 rose to 2428 by the end of the war.This development achieved excellent results in war operations, dominating throughout the war over the inferior Italian airforces; along with submarines, hydroplanes were the main success factor for the Austro-Hungarian navy in the First World War.