J.R.roberts - Grad Bez Imena (Western)

8/22/2019 J.R.roberts - Grad Bez Imena (Western)

1/109

1 GRAD BEZ IMENA ELEZNI

1

J. R. ROBERTS: GRAD BEZ IMENA

Naslov originala: MACKLIN'S WOMEN

I GRAD BEZ IMENA

Nisam bio sasvim naisto gje sam. Na starom, prekrienom putokazu pisalo je

"Macklin- ville ", a na novom "Baxter-ville" Zanimalo me zbog ega ta

promjena.

Kad sam se dovezao u gra, zapitah prvog ovjeka na kojeg sam naiao gje je

javna konjunica. Htio sam smjestiti u nju kola i zapregu i pobrinuti se zaVojvodu, visokog poluarapskoga konja, koji je otraga bio privezan za kola.

Pribllivi se konjunici, gotovo na drugoj strani grada, ugledah neku plavokosu

jevojku kako zatvara vrata, oito se spremajudi na ruak.

- Oprostite za trenutak - doviknuh joj,

- to je? - ovrati ona. Okrene se i, poboivi se rukama o divne bokove,

zakiIji zbog podnevnog sunca dok mije pokuavala razaznati lice. inilo se ajoj je najvie osamnaest goina, no imala je bujna prsa i rala se poput zrele

ene. Zapazih joj iroka usta. Lijep joj je izgle kvarilo, samo onekle,

neostatak jenog sjekutida. Sioh s kola kako bi joj manje smetalo sunce.

Sada me mogla bolje vidjeti. Da sam se oprao i otjerao, moa bih jo i

izgledao kako-tako, no ovakav, praan i neobrijan, nalikovao sam na obinu

skitnicu.

- Izvolite? - upita ona:

- Htio bih smjestiti kod vas kola i konje, ali viim a zatvarate konjunicu. Iete

na ruak?

- Pogoili ste. Tata lei u krevetu jer je slomio nogu, pa moram, ako se elim

najesti, zatvoriti konjunicu - objasni mi.

- Hm, razumijem - izustih eudi se po glavi kao a razmiljam o nekom

problemu. - Ipak, ne mogu kola i konje ostaviti na ulici, zar ne?


2/109


2

- Ne moete, ako ih elite vijeti ka se vratite.

- Hej - rekoh - imam jedan prijedlog.., Kako se zovete?

- Lizzie.

- Imam jedan prijedlog, Lizzie. Ako mi smjestite unutra kola i pobrinete se za

konje poastit du vas najobilnijim rukom koji ste ikaa pojeli. Kako vam to

zvui?

- Zvui mi izvrsno, strane.

- Zovem se Clint.

- Jeste li sasvim sigurni a imate ovoljno novca za takav ruak, Clinte?

Mogu vrlo mnogo pojesti kad sam gladna, a sada sam gladna kao vuk.

- Mnogo jedete, a imate takvo tijelo? Mislio sam da ne jedete mnogo.

- Lijepo je o vas to tako govorite, Clinte, ali ja sam visoka i potrebno mi je

poprilino hrane. Tata veli a katka pojeem vie nego konji.

Govoredi o tijelu, omah je uvukla eluac i jo vie istaknula oble ojke.

- Ne brinite, imam dovoljno novca - rekoh joj. - Onda?

- obro, pobrinut du vam se za konje i sastati se s vama u Hobsonovoj krmi.

Oane demo otidi u restoran na ruak.

- Pourite - napomenuh joj. - I ja sam gladan,

Zaputivi se prema krmi, opazih kako na jenoj kudi skiaju vojica ljui natpis

"Macklinova trgovina" i pripremaju novi: "Smithova trgovina". Stigavi okrme, ugleah na tlu natpis "Macklinova krma". Nad vratima je sada pisalo

"Hobsonova krma". ,. akle, taj Mackulin je, oito, imao peha.

Krma je u to oba bila prilino prazna. Za jenim su se stolom kartala etiri

kauboja, a za drugim je neki osamljen pijanac pijuckao iz boce. Prioh anku i

narudih pivo.

- Maloprije ste stigli u grad? zapita pipniar.


3/109


3

Potvrdih mu to i uzeh pivo Bio je zepast,..irokih ramena i miidavih ruku. Po

svoj prilici, spretan u tunjavama.

- A, napokon sam isprao grlo - rekoh spustivi polupraznu au na ank.

- Popijte do kraja - potakne me on. - Sljeedom vas aom ja astim.

- O, to je lijepo od vas - odvratili mu i iskapih pivo.

- Znate, ovog tjedna slavimo - napomene on i ponovo mi napuni au.

- Krma je obila novog vlasnika? - upitah.

- Da Zacijelo ste zapazili neke promjene u gradu?

- A, mislite na mijenjanje natpisa,a i naziv ovog grada se promijenio.

- a, slavimo zato to smo oslobodili grad od Cona Macklina - ree mi ponosno

pipniar.

- Cone Macklina - ponovih. Ime mi zazvui poznato.

- Cona Macklina! - prozborili opet. Ovaj put mi je to ime znailo neto sasvim

oreeno. Sjetih se vremena prije eset goina Nisam nikaa sreo

Macklina, ali sam se nagleao njegovih tjeralica ok sam bio erif u Kansasu,

Wyomingu i Teksasu. Bio je revolvera spretan i lukav. Ostao je iv

izbjegao zatvor, a prije dvije je godine nestao. Sada sam znao kamo je otiao.

Baxterville se nakon njegova dolaska pretvorio u Macklin-ville. Suedi prema

svemu, ovanjim su graanima bile potrebne pune dvije godine da bi vratili

svom gradu prvobitno ime.

- uli ste za njega, ha? -upita pipniar.

- a, uo sam - priznah. -Grad je pripadao njemu. Potpuno je zavladao njime?

--Pripaao je, ali vie ne pripaa. Otjerali smo ga.

- Zacijelo je imao sa sobom svojih, ljui. to je s njima?

- Otili su.

- obro, kako to a se Macklin povukao sa svojom ruinom?


4/109


4

- Za to je zasluan novi erif - odgovori on tako ponosno da sam pomislio

kako mu je novi erif, moa, roeni sin. - Istjerao je Macklina iz grada, ubio ga i

pokopao, zatim se vratio ovamo i kazao njegovoj ruini to se ogoilo. Ved

sutraan su se svi razbjeali.

- Buudi a im vie nije imao tko pladati, otili su.

- Tako je - potvrdi on.

- Kako se zove novi erif? - Dade Whitman.

- ae Whitman vam je novi erif? - zapitah polako, naajudi se a sam

pogreno uo,

- Vi ste mu prijatelj? Oluih ogovoriti vrlooprezno, jer je Whitman, oito,

postao vrlo brzo utjecajan u ovom gradu.

- Pa sad, ne bi se ba moglo redi a smo ae i ja stari prijatelji, no

suraivali smo dva-tri puta. Gdje je, zapravo, pokopan Macklin?

Negdje u brdima - odgovori on, kao da ga se pravo mjesto i ne tie. - erif

Whitman mu nije ni obiljeio grob. Ta tko bi ga posjedivao? Uostalom, obio jeono to je zasluio. . . .

- Imate pravo.

U tom se trenutku otvore vrata i uu tri ene. Opazio sam ih u zrcalu iza anka,

te se okrenuh kako, bih ih bolje vidio. -

Jena je bila starija o ostalih viju, vjerojatno trieset petogoinjakinja,

visoka i crvenokosa Imala je na sebi plavu haljinu, ispod koje su se napinjaleoble grudi

Ostale vije nisu jo navrile ni vaeset goina Jena je bila plavokosa, obla

tijela kao i crvenokosa Treda je bila tamnokosa, najmlaa meu njima, vrlo

zgona lica i vitka tijela Obje su jevojke nosile muke koulje, hlae i izme.

- Traim ovjeka koji bi nas oveo o Meksika - progovori starija -. obro du

platiti. Pola sada, a pola na oreitu.


5/109


5

Suedi prema izgleu njih triju, oekivao sam a de se svi u krmi rao ponuiti,

no nitko se ne pomakne.

- Tornjaj se odavde, droljo - ree jean o kartaa

- Povedi sa sobom svoje kurve - doda drugi

Crvenokosa ih oine pogledom, a ja se uspravih, naslutivi guvu.

- Sluajte - pokua ona opet - elimo otidi iz ovoga graa, no ne moemo

putovati same. Kazala sam ved, obro du platiti.

Jean se o kartaa igne, visok gotovo stotinu i devedeset centimetara, i

polako im prie.

Ako si spremna dobro platiti - progovori .- mogla bi dati i posebnu nagradu. Na

primjer, ovu malu plavuu - doda i zgrabi plavokosu djevojku oko struka

- Pusti me! - vikne ona i pone ga uzalu uarati akama po prsima.

- Smiri se, jevojko, elim te samo opipati i provjeriti jesi li od krvi i mesa - On

joj uhvati jenom rukom vrstu ojku.

- Pusti je! - ree starija ena.

Potkrijepi svoj zahtjev tako to mu je nagazila iljastom potpeticom na svo

stopala. On zatuli o bola, pusti plavuu i oamari crvenokosu, koja ostane na

nogama samo zato to ju je prirala tamnokosa jevojka

- Gubi se odavde sa svojim droljicama, dok te nisam ubio! - zaprijeti on.

Nisam vie mogao ponijeti taj prizor, te htjedoh koraknuti, ali me pipniaruhvati za ruku.

- To su Macklinove ene - opomene me. - Priteknete li im u pomod, svi de vas

u grau zamrziti. Posluajte moj savjet i ne mijeajte se u to.

ok sam se jo kolebao, crvenokosa se okrene i izie iz krme trljajudi obraz, a

obje djevojke odu za njom. Uhvatih za trenutak plavuin pogle. Potom je

prkosno poigla brau i izila.

- Popijte jo jeno pivo - preloi mi pipniar.


6/109


6

Gleao sam onog visokog nasilnika kako se, epajudi, vrada prema svojoj stolici.

Kad je sjeo, prijatelji ga ponu, smijudi se, tapati po leima. Okrenuh se i

prihvatih pivo.

- Ne podcjenjuj kad netko zlostavija ene, pogotovo zgone - rekoh.

- Zgodne su, nema sumnje

- sloi se pipniar - no one su bile Macklinove. Nitko nede prihvatiti njenu

ponuu, makar pronali Macklinovo blago.

- Blago?

- Tako je. Svi su se uvijek pitali to rai Macklin sa svojim novcem. Zakljuili su

a ga skriva negje, te se poelo govoriti o Macklinovu zakopanu blagu. Saa

ka je mrtav, moa zna jeino ta crvenokosa ena gje je ono skriveno.

- Pipniar se nasloni na ank i spusti glas. - Nitko je nede ovesti u Meksiko, no

mogao bi je netko oekati, ako me razumijete.

Razumio sam ga, ali nisam bio ouevljen.

- Kad odu iz grada - nastavi on - jevojke nede izrati niti va sata Nede biti

nikakva teta Ka ou oave, nede nas vie nita posjedati a je ovaj gra bio

nekod u Macklinovim rukama

- Hvala za pide i za savjet

- rekoh i bacih novac na ank. - Gdje bih se mogao okupati i obrijati.

- Skrenite ulijevo. Kad stignete o eljezarije, skrenite opet ulijevo. Vijet

dete velik natpis "Kupanje za eset centi". ok je Macklin bio ovje,pladalo se vaeset pet centi i on je uzimao jean io, no saa se sve

promijenilo.

Zahvaljujudi aeu Whitmanu - dodah.

- Tako je.

Dabome, pomislih. Dok Dade Whitman ne zasvira rukije.


7/109


7

- Dogovorio sam se s jednom djevojkom, koja se zove Lizzie, a demo se sastati

ovdje- rekoh mu. - Kaite joj, molim vas, kamo sam otiao.

- U redu.

Izlazedi iz krme, pogleah jo jenom onoga grubijana za kartakim stolom,

prema sam znao a mu nedu nikaa zaboraviti lice. Svaki mukarac koji

postupa onako sa enom ostaje mi zauvijek u pamdenju.

II GRAD BEZ IMENA

Nakon kupanja i brijanja bijah spreman za obilni ruak to sam ga obedao i

Lizzie. im sam se pribliio krmi, zapazih nekakvo komeanje unutra. Pomislih

da su se vratile Macklinove ene i a ih opet netko zlostavlja.

Koraknuvi unutra, ugleah Lizzie. Zlostavljao ju je onaj grubijan koji je prije

oamario crvenokosu.

- Hajde, Lizzie, nas dvoje bismo se mogli lijepo zabaviti - govorio joj je,redi je vrsto za ruku.

- Pusti je - rekoh glasno.

- to si kazao? - prozbori nasilnik, skrenuvi pogle s Lizzie na mene.

I njegovi se prijatelji zagledaju raoznalo u mene. Pipniar pokrije rukom oi i

strese glavom, no vidio sam mu samo jednu ruku. Druga mu je bila pod

ankom.

- obro si me uo, mome

- rekoh visokomu. - Ako si glup, nisi i gluh.

- Zna li s kime razgovara, ovjee? - progovori jedan o kartaa i zlobno se

nasmije.

- Ne znam. Viim samo nekog tikvana, brbljavca koji napaa ene. - Obratih se

opet grubijanu: - Pusti joj ruku. ama i ja iemo na ruak.


8/109


8

- Dama? - nasmije se on.

- Rekao si "ama"? Nije ona nikakva ama, ovjee, niti de idi s njom na

ruak...

- Moa sam se prevario - rekoh mu,. - Moa si koliko glup, toliko i gluh,

drukane. Pusti je. Gleaj mi usne. Pusti ...je!

Gnjevno se namrgodio, pustio Lizzie i odgurnuo je. Okrene se prema meni i

spusti desnu ruku prema revolveru.

- Oito trai najkradi put o groba, strane - ree mi.

- Mogu ti ga pokazati. Prijatelji mu se urno puvuku u stranu, te zakljuih

kako nedu imati posla s njima

- Sluaj, rukane - prozborih - nerao ubijam ovjeka kojem ne znam ime.

Praznovjeran sam i mislim a bi mi to moglo onijeti nesredu. akle, kako se

zove?

Zauh micanje iza sebe i pomislih kako sam mu, ipak, pogreno ocijenio

prijatelje. U prostoriji je bilo ved tako tiho a se jasno ulo napinjanjerevolverskoga kokota Ako se nisam prevario, oprlo je ispo anka, gje je bila

pipniarova esna ruka

- Obraunat demo se samo nas vojica, rukane - rekoh visokom grubijanu,

naslutivi a pipniar ima ostale na nianu. - Kako se zove? - zapitah ga

ponovo.

- Shagan.

- obro, Shagane, ispriaj se ami, pa se nikomu nede nita ogoiti.

Napetost u zraku postane gotovo opipljivom. Netremice sam gledao Shagana u

oi, ekajudi a posegne za revolverom. Njegove de mi oi nagovijestiti taj

trenutak.

Napokon mu se pomakne jena ruka, no spustio ju je na kopu opasaa,

otkopao ga i bacio na po.

- Za obraun s tobom nije mi potreban revolver - ree mi.


9/109


9

Prema pojenako visoki, znatno smo se razlikovali to se tie teine. Imao je

petnaestak kilograma vie nego ja. Mislio je a de me lake pobijeiti akama

nego to bi revolverom.

Spustih opasa na po i priekah njegov napa. Lako sam previio to de

uiniti. Vedina tako krupnih ljui nastoji iskoristiti svoju teinu. Zaletio se prema

meni, namjeravajudi me sruiti na pod.

Nisam se htio izvrgnuti opasnosti. Zgrabih stolicu i udarih ga njome po glavi.

Stropotao se na po, krvaredi iz posjekotine na elu, napola onesvijeten.

Podignite ga i iznesite odavde - rekoh mu prijateljima, zatim pokupih s poda

opasa i zakopah ga. Pogleah Lizzie. - Vraki sam oglanio. Nisam htio tratitiovje vrijeme i ougovlaiti s rukom. - Okrenuh se prema pipniaru i rekoh

mu- Hvala vam to ste me porali.

- Nema na emu - odvrati on. - Meutim, bilo bi prilino gusto da su to shvatili

njegovi prijatelji.

- Kako to mislite?

On posegne po ank i izvai stari kolt.

- Pokvaren je - odgovori mi. - Ne moe opaliti. Sluim se njime kao toljagom.

Osim toga, mogu jedino napeti kokot.

- Ipak je i to bilo dovoljno, zar ne? Rrekoh mu.

III GRAD BEZ IMENA

Prije nego to sam krenuo s Lizzie na ruak, uzeo sam pipniarov stari kolt iobedao mu a du ga popraviti.

- Shagan nam je sad postao opasni neprijatelj, Clinte - upozori me Lizzie za

rukom:

- Ne brinite zbog toga - odvratih joj. - Uivajte u jelu i ne razbijajte sebi time

glavu.


10/109


10

Nisam bio sasvim poten prema njoj. Iako sam ruao s njom, razmiljao sam o

onoj plavokosoj jevojci koja se navratila u krmu i o pogleu koji mi je obacila

prije izlaska.

- U svojim kolima imate razliita oruja - progovori iznenada Lizzie.

- Zavirili ste u moja kola?

- Bila sam znatieljna -odgovori ona i slegne ramenima. - Ne ljutite se?

- Ne, ne ljutim se, Lizzie. Ja sam pukar. Popravljam oruje i poneka ga

prodajem.

- Zbog toga ste obedali pipniaru Samu a dete mu popraviti revolver?

- Tako je.

Gleajudi je kako jee, morao sam se sloiti s njenim ocem. Zaista je mogla

pojesti vie nego vedina ljui. a je jela manje, bila bi se mogla, to se tie tijela,

natjecati s onom plavokosom jevojkom. Ovako je bila onekle ebeljukasta

- Vrlo ste zgodni, Lizzie - rekoh joj.

- Hvala. Ni vi niste runi.

- Smijem li vas posjetiti prije odlaska iz grada?

- Zar uskoro odlazite?

- Za dan-dva.

- Onda ne smijemo gubiti vrijeme.

- Slaem se - rekoh, iznenaen njenom otvorenodu.

- Ne moemo otidi k meni, jer je tata stalno ko kude. Kako bi bilo a oete

u konjunicu ka se smrai? - preloi ona.

- Izvrsno - sloih se, sretan to smo izbjegli uobiajeno okolianje.

- Moram se vratiti na posao, Clinte, no vijet demo se veeras. Hvala na ruku.


11/109


11

- Nema na emu, Lizzie - rekoh joj. Dok je izlazila iz restorana, podsjetila me na

visoku, zravu rebicu, a to jean o najljepih prizora na svijetu.

Plativi ruak spoznah a mi je novac gotovo presahnuo. Morat du pouzetineto.

Taa poeh ozbiljno razmiljati o ponui crvenokose Macklinove ene. Znam

put do Meksika. Ako ih ja ne poveem, nitko im u ovom grau nede htjeti biti

voi, te de svetri straati. Ima li se na umu njihov izgle, to bi bila velika teta.

Spasivi ivot tim ljepoticama, mogao bih ujeno i obro zaraiti. Naletim li

usput na Macklinovo blago, jo bolje.

Iziavi iz restorana, sit i zaovoljan, pitao sam se kako du pronadi njih tri. Uto je

iz trgovine s druge strane ulice koraknula tamnokosa vitka djevojka. Nosila je

nekoliko zamotuljaka, prilino se muedi.

- Dopustite mi da vam pomognem - obratih joj se i krenuh preko ulice.

- Meni? - upita zaueno. Poglea me krupnim oima, nalik srnedima - Ne

idem daleko...

- Neka - rekoh i uzeh joj iz naruja zamotuljke. - Podi du s vama.

- O, hvala vam - promuca ona.

- anas ste bili u krmi - napomenuh joj dok smo hodali jedno pokraj drugoga -

i traili ste voia o Meksika

- Da, istina je.

- Ona moemo li se ogovoriti o tom?

- Ovaj, moram razgovarati s mamom.

- Zar smo se zaputili k mami? - upitah.

- Da. - Pokae na zamotuljke to sam ih nosio i oa: - Pripremamo se za

putovanje, pa su nam potrebnejo neke zalihe.

- obro, ona du razgovarati s vaom majkom.


12/109


12

- Moramo otidi o jutra -napomene jevojka ka smo uli u hotel, na kojem

je, abome, takoer bio nov natpis.

Nisam obratio panju prijekornu pogleu to mi ga je obacio recepcionar kasam krenuo za njom uz stepenice. Iznenaih se vijevi kako su joj napete

traperice na stranjici prema se oimala mravom.

Otkljua vrata, te uosmo u sobu gdje su bile ostale dvije. Crvenokosa je imala

na sebi istu haljinu kao prije, plava kosa iste hlae... i nita rugo...

- Oho - prozborih. Buudi a je plavokosa bila okrenuta ba prema meni,

zadivljeno sam joj gledao jedrene grui s velikim, ruiastim bradavicama. -

Oprostite - promrmljah. .

- Pokrij se, Sara - naredi crvenokosa tridesetipetogoinjakinja.

-Dobro, mama - ogovori plavokosa, ali ne ovoji oi o mojih ok je polako

oblaila koulju. Gotovo sam se mogao zakleti a su joj se braavice poele

ukrudivati trenutak prije nego to su nestale s viika. Oito nije bila ba stiljiva.

- elite neto? - obrati mi se crvenokosa.

- Htio bi... .- zapone tamnokosa jevojka, ali je crvenokosa prekine.

- Pitala sam njega, Billie -ree joj. Zatim se opet obrati meni: - Dakle?

Navono traite voia o Meksika - rekoh joj.

- Tako je.

- Koliko pladate?

- Dvjesta dolara, pola sada, a ostatak na cilju.

- Nije dovoljno - ovratih i htjeoh otidi.

- ekajte malo - dovikne ona. - Zar se nedete cjenkati?

- Nisam ba sklon cjenkanju. uo sam vau ponuu i ne smatram je

povoljnom.


13/109


13

- U redu, u reu, ekajte malo. - Zamisli se za trenutak i ree: - etiri

stotine, niti centa vie.

- Prihvadam - odvratih.

- Ne znate se cjenkati, ha? - Pogleda me lukavo.

- Nisam rekao da se ne znam cjenkati, nego da nisam sklon tome.

- Znate li se sluiti ovim? - upita ona i pokae mi na revolver.

- Znam, dabome. Ja sam ga i napravio.

- Zaista? - ree ona i paljivije mi poglea oruje.

- Zaista

- Kako se zovete?

- Clint Adams. A vi?

- Kate Macklin. Ovo su mi kderke, Sara i Billie.

- Iskreno govoredi, ne oimate se tako starom a biste im mogli biti majka

- Ipak, ja sam im majka Sari je osamnaest godina, ali se doima zrelijom. Billie je

esnaest. A ja.. ja sam starija o njih, ali vjerojatno mlaa od vas.

- Kad biste htjeli krenuti?

- U svitanje.

- Imate li kola? - upitah.

- Imamo. Nakupovale smo i zalihe. Treba samo a nas oekate pre hotelom,

spremni za putovanje. Valjda imate konja?

- Imam. I to vrlo dobrog.

- U reu. Vijet demo se ujutro.

- o vienja - ovratih i, izlazediiz sobe, pogleah jo jenom Saru.


14/109


14

- Htio bih unajmiti sobu - rekoh zaustavivi se na hotelskoj recepciji.

- Nemamo slobodnih soba

- ogovori mi recepcionar, onaj koji me mrko pogleao ka sam uao s

Billie.

- Viim vam na ziu nekoliko kljueva

- Te su sobe rezervirane - ovrati on kiselo. Oito mu se nije svijelo to sam

Billie nosio zamotuljke.

- Laete - rekoh mu.

Kao a se malo trznuo, no nije se uplaio iako mi je osezao samo o brae.

- Ako ne elim, ne moram vam iznajmiti sobu. Buudi a pomaete

Macklinovim enama, niste ovje poeljan gost Ne oete li, morat du

pozvati erifa Whitmana. - Zatim ponovi ime kao a eli ostaviti to jai ojam: -

erifa aea Whitmana

Povukao sam se ne zato to mi je zaprijetio Dadeom Whitmanom, nego zato to

sam htio izbjedi neprilike. Uostalom, vjerovao sam a de mi Lizzie rao opustitia prenodim u konjunici.

Vratih se u krmu i naruih pivo.

- Odlazim ujutro, Same - rekoh pipniaru - ali du vam prije olaska ostaviti kolt.

- Dobro - ovrati on prilino hlano i prui mi pivo. akle, vijest se brzo proirila

gradom. Spomenuh mu to. - Nerao sluate savjete, ha? - upita me.

- Jenostavno; potreban mi je novac, Same. Osim toga, otidi du sutra i vratiti se

ovamo samo po kola, pa mi je prilino svejeno gleaju li me u ovom gradu

mrko ili ne.

- Da, imate pravo - promrmlja on.

- at du i ja vama jean savjet, Sama U vezi s aeom Whitmanom.

- Kakav li je to savjet?


15/109


15

- Poznam aea, pa ne bih htio a previe oekujete o njega. Nije on onakav

kakvim vam se ini.

- Zacijelo ste u zablui. ae Whitman je spasio ovaj gra, pa se naemiljenje o njemu, to go je raio prije toga, ne moe promijeniti. Ponete li

govoriti protiv erifa, svi de vas jo vie zamrziti - opomene me.

Oe posluiti nekoga na rugom kraju anka, jer su stalno pristizali novi gosti.

redi au u ruci, okrenuh se kako bih preao pogleom po krmi, i u tom asu

ue erif ae Whitman.

Sretnu nam se oi. Premjestivj au u lijevu ruku, ekao sam to de uiniti.

- Zdravo, Adamse , pozravi me on. U prostoriji su se svi, im je uao, stiali i

zagledali se u nas dvojicu;

- Zravo, ae. Viim a napreuje. Postao si junak.

- Nedemo razgovarati ovje - promrmlja on i osvrne se oko sebe. - Popij pivo, pa

hajdemo u moj ured.

- Slaem se - rekoh i ispraznih au. - Hajdemo.

ok smo koraali ulicom prema njegovu ureu, ogovarao je na pozrave

prolaznika Nisam nimalo sumnjao a de naposlijetku iskoristiti dodvoravanje tih

ljudi Uvijek je, kao uvar zakona, bio takav, te se zbog- toga nismo slagali.

Ka smo uli u ure, ponui mi stolicu i oholo sjene sa stol. Skine eir i

podigne noge.

- obro izglea ree mi.

- to te ovelo ovamo? Jo si erif?

- Nisam. Napustio sam taj posao, Dade. Povukao sam se.

- Orekao si se zvijeze? Nisam to oekivao o tebe.

- Nisam ni ja - priznah, no nisam mu htio nita objanjavati. - to se tie moga

dolaska ovamo, ovdje sam samo u prolazu. Odlazim ujutro.


16/109


16

- a, uo sam to - ree mi on. Spusti noge sa stola, nagne se naprije i pone se

igrati olovkom. - Ima li se na umu a si u grau tek kratko vrijeme, ved si se

grno zamjerio ljuima, Clinte. ujem a namjerava otpratiti Macklinove

ene o Meksika.

- A ti de me pokuati ovratiti o toga, je li tako?

- Nedu. Smatram tu zamisao vraki obrom. to prije ou te ene iz moga

grada, to bolje.

- Razumijem.

- Bit de im potreban zatitnik, a ti si se uvijek sluio spretno tim svojim

revolverom

- Nagne se i pogleda mi korice. - Jo nosi onaj revolver koji si sam napravio?

- Vie se ne sluim mnogo njime.

- Navodno si ga danas umalo upotrijebio.

- Misli na Shagana.

- Shagan vjeto rukuje koltom, Clinte. Natjerao si ga da se odrekne revolvera, a

potom si ga miatnuo stolicom. - Namrti se gleajudi me. - Zar stolicom,

Clinte?

- Nala mi se pri ruci - odvratih i slegnuh ramenima.

- Hm, on ti to nede zaboraviti. Posluaj moje prijateljsko upozorenje.

- Koliko se sjedam. ae, nas vojica nismo nikaa bili veliki prijatelji. Oakle

takva promjena?

- Moa sam se promijenio. - Nagne se natrag. - Vjerojatno si uo to sam

uinio za ovanje ljue. Gleaju me zaivljeno, potuju me.

- Zbog toga jer si ubio Colina Macklina i oistio im gra.

- Zbog toga jer sam im vratio mir u gradu.

Prema mom miljenju, gra je samo promijenio vlasnika, a graani nede tumodi ni o emu oluivati. ae Whitman de zavlaati njime ka kucne


17/109


17

priklaan as. Nede se uriti, priekat de a se ljui naviknu na njega i zblie s

njim, a ona de polako preuzeti sve u svoje ruke.

- Ne vjeruje mi? - upita me.

- Sasvim iskreno govoredi, ne vjerujem ti, ae, Ali to nije ni vano. Sutra du

otidi oave, pa moe raiti to te volja.

- Tako je, Aamse - zarei on iudi se - sutra de otidi iz ovoga graa

- E saa ved govori kao pravi ae Whitman - ovratih mu i takoer ustaoh.

- Pokuao sam biti ljubazan, Aamse, ali si ti to obio. Sluaj me obro. Nedu ti

dopustiti da mi smeta.

- Bui bez brige, ae. Nipoto ne bih htio ivjeti u istom grau u kojem si i ti.

Kloni se Shagana Ne bih htio a ga ubije prije nego to ga proglasim svojim

pomodnikom.

- Shvadam - rekoh mu. -Ka bih morao izabrati u ovom grau ovjeka koji

je najpriklaniji kao tvoj pomodnik, opreijelio bih se za Shagana. Zbogom,

ae. Naam se a se nedemo vie nikaa sresti!

- Ako se sretnemo - obeda mi on - bit de nam to posljenji susret.

Bio je visok i koat, nosio je va revolvera i znao se sluiti njima.

- Bit de kako eli, ae - rekoh mu i izioh.

Otiao sam u konjunicu i, uzevi alat iz kola, popravio Samu revolver. Nagraio

me besplatnim pidem.

Ka se smrailo, vratih se u konjunicu. Unutra me ved ekala Lizzie, osvijetljena

petrolejkom, i poela je, im me ugleala, otkopavati haljinu.

- Zakljuaj vrata - ree mi.

Posluao sam je i potom gleao zaivljeno. Oito se unaprije pripremila za taj

prizor, jer ispo haljine nije imala niega. Pustivi a joj haljina sklizne na po,

ostala je gola.


18/109


18

Imala je velike ojke, ne tako vrste ni visoke kao Sarine, ali ipak lijepe. alosna

je bila pomisao a de se one za eset-petnaest goina izobliiti i objesiti zbog

teine. Bokovi joj bijahu iroki, butine snane, trbuh malo izboen.

- Pouri Clinte - izusti nestrpljivo - ekam te.

Ne gubedi vrijeme, svukoh se. Ka sam joj se pribliio uhvati me za ruke i

povede prema leaju na sijenu.

Nizalo se uzbuenje za uzbuenjem.

- Nevjerojatna si - rekoh joj. - Nezasitna

- Ne znam to znai ta rije, Clinte, ali ako hode redi a rao spavam s

mukarcima, ona ima pravo. - Ponovo priljubi prsa uz mene i pone me ljubiti

- Na povratku de prodi ovua, Clinte? - upita me sutradan ujutro Lizzie,

puna nade.

- Moram se vratiti po kola, Lizzie - podsjetih je dok sam sedlao Vojvodu. -

Priuvaj mi stvari.

- Zar de se vratiti samo zbog njih? - upita ona lukavo, uhvati me oko struka i

pripije se uz mene.

- Tako mi svega, ti si najpounija jevojka koju sam ikada upoznao - rekoh

joj, poIjubih je i oluno ovojih o sebe. - Vratit du se brzo, Lizzie.

- Nestrpljivo du te ekati - obeda ona.

Nakon toga sam uzjahao Vojvodu. Upravo je svitalo kad sam stigao pred hotel.

Onje su me ved ekale sve tri ene, sjeedi na kolima

- Dobro jutro - pozdravih ih veselo.

- Dobro jutro - odvrati Kate Macklin, nimalo veselo. Okrenuh se prema

jevojkama. Billie spusti pogle, no Sara mi otvoreno pokae svoje plave oi. -

Pogledajte ih - ree mi Kate gleajudi niz ulicu. Onje su se poreali


19/109


19

graani kao a oekuju nekakvu paradu. - ele se uvjeriti svojim oima a demo

otidi iz graa i a ih vie nita nede posjedati na Macklina.

- Moete li im zamjeriti zbog toga? - upitah.

Brzo me poglea i htjee otro ogovoriti, ali se preomisli i opusti.

- Moa i ne mogu - odgovori. - Hajdemo.

- Slijedite me - rekoh joj. Jahao sam na elu premajunom rubu graa. Njih tri

su sjedile na kolima, za koja su otraga bila privezana dva rezervna konja.

Graani su im tota ovikivali ok smo prolazili ulicom. Jenom se okrenuh u

sedlu jer me zanimalo kako to podnose. Kate i Sara su prkosno podigle bradu, a

Billie je, kao i obino, spustila glavu.

Ka smo se ved ualjili o graa, nakon dvadesetak minuta, usporih Vojvodu

tako da su me sustigla kola.

- Osjedate li se obro? - upitah Kate.

- Zato se ne bismo osjedale? - ovrati ona orjeito.

- Graani su vam ovikivali i neke grube rijei. Pomislio sam a ste ih, moa,

previe uzele k srcu.

- to se to vas tie? - zapita ona.

- Sluajte, ako namjeravamo ostati zajeno neko vrijeme, bilo bi obro a se

vladamo prijateljski... ili, barem, pristojno.

- Kako to mislite prijateljski? - upita ona sumnjiavo.

- Pa, mogli biste me zvati Clint a ja vas imenima, Eto, to bi bilo za poetak.

- U redu... Clinte - prozbori Kate razmislivi. - Zapazila sam da ste slatkorjedivi.

- To mi nije teko ok su uz mene tri tako ljupke ame.

Kate strese glavom i prvi put mi se iskreno osmjehne.

- Va je smijeak poput suneva izlaska - rekoh joj.


20/109


20

- Ne brbljajte gluposti - proguna i potjera konje tako a sam zaostao.

Stresoh glavom i pourih na elo.

Sjedao sam se Samovih rijei kako se njima trima crno pie im iziu iz graa.

Pitao sam se da li im se priprema takva sudbina i sada kad sam ja s njima.

Napeto sam gledao oko sebe i oslukivao, no pola sata prije mraka nisam jo

opazio nikoga iza nas. Naili smona jezerce, te sam zakljuio kako je

najpametnije da se tu ulogorimo.

- Jo se nije smrailo - pobuni se Kate.

- Ovo je vrlo priklano mjesto. Buemo li putovali jo vaesetak minuta,nedemo nadi bolje - rekoh joj. - Ulogorit demo se ovje.

- Ja imam glavnu rije - napomene mi ona - i zahtijevam a prouimo.

- Ja sam voi i zahtijevam a se ulogorimo ovdje. - Upravo se htjela

nastaviti prepirati, ali sam dodao: - Uostalom, vjerojatno biste se rado okupale,

nije li tako?

Ulogorili smo se na tom mjestu.

Pobrinuo sam se za konje dok su se one kupale. Prva izie iz voe Kate i priblii

mi se. Upravo sam, trljao Vojvodu.

- Lijep konj - izusti i potape ga po miidavu vratu. Pogleah je. Kosa joj je jo

bila mokra, a koulja se prilijepila uz vlano tijelo.

- Da, lijep je - odvratih.

- Koliko mu je godina? Pet?

- Pet i dva mjeseca. Imam ga odavno.

Potom izie iz voe Billie. Kosa joj je bila mokra kao i majina, ali se nije moglo

omah opaziti a se i njoj koulja zalijepila uz tijelo. Ipak, ka se pribliila, jasno

sam joj razabrao male grudi i bradavice.

- Kakva je voda, Billie?

- Ugodna.


21/109


21

- Dobro, koja od vas triju kuha?

- Ja.

- Onda se prihvatite posla. Umirem od gladi.

- Dobro - odvrati ona i kratko se osmjehne.

- Gdje vam je sestra?

- Negdje u blizini.

- I ona se ved okupala?

- Da, okupala se.

- Ona du saa ja skoiti U vou. Kaite majci a du se brzo vratiti.

- Dobro, Clinte.

Spustih se o voe, metnuh ojedu na grm, stavih opasa na velik kamen i

skodim u vodu.

Brkao sam se tek dvije-tri minute, razmiljajudi o tom kako su maloprije bile triivne, gole ene ovje gje sam ja saa, ka mi se iznenaa pribliio netko

otraga. Osjetih ruke oko struka i dvije velike ojke, vrstih braavica, na golim

leima.

- Sara? - upitah, samo napola iznenaen.

- Nisi se iznenadio? - ovrati ona grickajudi mi uho.

- I jesam, i nisam. to demo kazati tvojoj majci ako se vrati ovamo?

- Zato bismo joj kazali bilo to? emu prianje? - oa i zavue mi ruku izmeu

nogu.

Kolebao sam se jo malo, bojedi se a bi joj se mogle vratiti majka ili sestra, a

onda popustim. Podigao sam je, odnio na obalu i spustio na tlo.

Kad smo se napokon digli, opazio sam da smo iskopali pravi mali jarak u blatnoj

zemlji. Okupasmo se ponovo kako bismo se oprali i tada se vratismo na obalu.vrsto se priljubila uz mene i zagrlila me objema rukama.


22/109


22

- Sada se poznamo mnogo bolje - ree mi

Opet nam se sretnu usne. U tom se asu zauje vrisak.

- To je Billie - izusti Sara, prestraeno me gleajudi.

- Ostani ovdje - rekoh joj. Zgrabih revolver i potrah prema logoru, nosedi u

rugoj ruci hlae.

Ved se gotovo smrailo. Pri sjaju vatre ugleah Kate i Billie kako se rvu s

trojicom mukaraca. Jean je rao Billie, rugi Kate, a tredi je promatrao

rvede... vjerojatno je traio mene ili, barem, Saru.

Prepoznali smo ovjeka koji je rao Kate. Uhvatio ju je jenom rukom oko

vrata i drugom joj stezao veliku dojku. Bio je to Shagan.

Onaj koji je sepao Billie zavukao joj je ruku po koulju.

- Male su - govorio je - ali ih je ugodno pipati.

Umalo im oviknuh, ali shvatih na vrijeme kako bi se to zavrilo. Posluili bi se

enama kao zaklonom, pa bih morao baciti revolver. Ubrzo nakon toga straali

bismo svi.

Oblaedi hlae i gleajudi to se zbiva u logoru, napeto sam razmiljao. U tom

mi se trenutku priblii s lea Sara, potpuno odjevena.

- Moramo pouzeti neto - ree mi i povue me za ruku.

- Smiri se i govori to tie. Ako navalimo, oni de se sakriti iza tvoje majke i

sestre. Postoji rukiji nain.

- Kakav?

- Majka i sestra su ti lijepe, Sara, ali ti ih namauje ljepotom.

- Clinte, ovo nije pravi as za uvaranje - ukori me.

- Znam, Sara. Sluaj, htio bih a oe u logor.

- abome, barem de se i tredi moi sakriti iza nekoga

- odvrati mi zajedljivo.


23/109


23

- Pouzaj se u mene, Sara. Prii kao a ih nisi ni opazila. Cijei vou iz kose ili

rai neto slino.

- Zar si poludio? -. upita i poglea me uno.

- I rastvori koulju.

- Da, potpuno si poludio - odgovori sama na svoje pitanje i kimne.

- irom je rastvori. Zagleat de se u tebe i nede me opaziti kako olazim s ove

strane

- objasnih joj.

Za trenutak se zamislila.

- obro, ako ne moe smisliti nita pametnije, morat du to uiniti. - Krene,

zatim se osvrne i upita me: - Zna li, uistinu, spretno rukovati revolverom?

- Sara, zar bih ti ja, nakon svega to smo oivjeli, lagao?

- Hja, ti si mukarac - ogovori mi, a ona otri kako bi zaobila logor i ula u

njega s druge strane.

Kate i Billie su se hrabro borile.

- elimo se samo malo zabaviti, droljo - govorio je Shagan - i oepati se

Macklinova blaga

U tom asu Kate zamahne nogom natrag i uari ga snano u nogu. Zatulio je i

poeo skakutati kao u krmi, aKate potri prema kolima. Iznenada ue u logor

Sara, Moram priznati, izvrsno se rala. Iako bi, vjerojatno, najradije bilapobjegla, ula je polako, nakrivivi glavu i cijeedi vou iz kose. Koulja joj se

rastvorila tako da joj se jasno vidjela cijela obla dojka

- Bogamu, pogledaj ovo, Shagane! - vikne zapanjeno jedan od ljudi

Shagan prestane skakutati i pouno se zaglea u Saru. Onaj rugi pusti Billie i

zabulji se u Sarino polugolo tijelo. Billie pritri kolima, gje se zaustavila Kate.

- Neka se nitko ne mie - nareih iziavi iz grmlja


24/109


24

- Sranje! - vikne Shagan. Ostala su se vojica kolebala izmeu Sare i mene, te

im to uspori reakciju.

- Ne irajte oruje! - upozorih ih.

- Rasprite se! - vikne gotovo u istom trenu Shagan i posegne za revolverom.

- Nemojte! - opomenuh ih posljednji put

Sve se zbilo prebrzo a bih se sasvim jasno sjedao ogaaja. Znam a sam

najprije pucao u ovjeka s lijeve strane, jer mi je on bio najblii. Taa su ved

Shagan i onaj rugi izvukli revolvere. a sam imao obian kolt, a ne preinaeni,

samozapinjajudi, moa bi me bili i pobijeili. Ovako, ispalio sam uzastopce tri

hica, va su pogoila Shagana u prsa, a tredi je ubio tredeg protivnika.

ivio sam se enama zato to nisu niti jenom vrisnule za vrijeme obrauna, no

vjerojatno su se, ruedi se sa Conom Macklinom, ved navikle na pucnjavu.

VI GRAD BEZ IMENA

Nealeko o logora pronaao sam konje poginulih. Skinuo sam s njih sela i

pustio ih.

ok sam se vradao u logor, zamirisala mi je prena slanina. Ved sam se sasvim

obukao. Razmiljao sam o onom to se ogoilo izmeu Sare i mene. Hode li se

to ponoviti za vrijeme putovanja? Hode, bez sumnje. Ako ona ne napravi prvi

korak, ja du.

Ka sam sjeo kraj vatre, Billie mi prui limeni tanjur sa slaninom, grahom i

kruhom.

- to ste uinili s njima? - upita iznenada Kate,

- Zaista vas zanima?

- Da, zanima me - potvri ona oluno.

- Bacio sam ih u vodu - rekoh joj - i opteretio ih sedlima.


25/109


25

- Bacili ste u vodu njihovo oruje?

I oruje.

- Jeste li im, barem, uzeli novac prije nego to ste ih bacili

Ja ne pljakam mrtvace - odgovorih joj. -- Ako ste se htjeli oepati njihova

novca, trebalo je da im se vi pobrinete za tijela. - Digoh se i uzevi tanjur,

krenuh prema kolima. Naslonih se leima na kota i nastavih jesti.

Ved sam gotovo pojeo sve i bio spreman za jo jenu porciju ka mi se pribliila

Sara, nosedi tanjur i alicu kava Sjene kraj mene i prui mi tanjur,

- To je za tebe - ree mi - Znam da si danas ogladnio.

- Pogodila si - odgovorihjoj, zahvalno uzimajudi jelo. -I ono je moje? - upitah,

pokazavi na kavu.

- Tvoje je i ovo, i ono, i sve to imam.

- Za sada mi je dovoljna kava - rekoh joj.

Ona poloi ruke na'koljena, ali ne ustane.

- Mora oprostiti mami - prozbori.

- Zbog ega?

- Zbog onog u Vezi s novcem. Teko je ivjela, morala se muiti za svaku

sitnicu... dok nije srela Cona Macklina

- - Macklina? Zar tako zove oca?

- Nije od moj otac. ..- A Billien?

- Nije: ni njen. Na je otac umro avno, ali je Macklin bio dobar prema nama,

kao da smo mu roena jeca - Vidjevi' a sam popio kavu, upita me: - Hode

lijo jenu alicu?

- Molio-bih te- ovratih. Ona prie vatri, napuni alicu i progovori: nekolikorijei s Kate, zatim se vrati.


26/109


26

- Mami se ini a si me zapeo za oko - ree mipruivi punu alicu. '

- to si joj ogovorila?

- Kazala sam joj a je to, moa, istina.

- Zato si... zato si se.., hodu redi... .

- Zato sam ti se nametnula?

- Pa sa, nisam namjeravao upotrijebiti ba tu rije, Sara, no pitanje bi bilo,

otprilike, u tom smislu.

Slegne ramenima

- Svia mi se, Clinte. Ka mi se neki mukarac svii, ja mu to pokaem.

Postupala sam tako o saa, pa du vjerojatno i ubuude. Usput reeno,

ustanovila sam a si natprosjean.

- Ba ti hvala.

- To ne znai a te volim - opomene me ona.

- Naravno.

- Slutila' sam da si poput mene - promrmlja ona i kimne.

- Kakav?

- Nastoji to raiti gje go moe i ka go moe - ree mi otvoreno. - Pred

nama je alek put. Znam a demo pronadi novu priliku.

Promatrao sam je.

- Stekao sam dojam da ste se ti i Kate koliko - toliko kolovale.

- I ti si se kolovao.

- Jesam - odgovorih joj. - Proveo sam najvedi io mlaosti na Istoku.

- a, pogoio si, nas vije smo se kolovale - potvrdi ona. - Billte nije imala

srede kao ja, ali je vrlo pametna uim je itati i pisati.

- To je lijepo od tebe.


27/109


27

-Kako moe pucati tako brzo iako ne napinje kokot?

- upita me, promijenivi temu.

- Mama ima velik kolt to joj ga je ao Macklin, ali mora napeti kokot prije

svakog hica

- Osobno sam preinaio svoj revolver - rekoh joj i izvukoh ga iz korica

Potanko joj opisah izmjene. - U Engleskoj su izmislili to poboljanje. Nije jo

oprlo ovamo, ali sam uo za njega i odiludio ga iskuati

- Ti si pukar?

- Jesam. Pokuao sam napraviti tu novotariju na nekoliko revolvera i

naposljetku mi je pola za rukom. Ka elim tono gaati, jo ga napinjem

rukom. Automatsko napinjanje povedava brzinu, ali smanjuje tonost gaanja,

jer se okia mora snanije povudi

- Jesi li ikada bio u Engleskoj? - upita me ona, sanjarskih oiju.

- Nisam, ali bih rao otputovao tamo. Vrlo su napreni to se tie oruja

- Ma, ba me briga za oruje - odvrati Sara - Htjela bih razgledati

znamenitosti Jenog du ana otputovati tamo. Hodu, vijet de,

- Ne sumnjam u to promrmljah. Buudi a si tako naarena, zacijelo de

kad-tad pronadi nekog mukarca koji de te odvesti tamo.

Kate je odredila gje demo spavati. Njih tri su bile na jenoj strani kola, a ja na

rugoj. Ovajali su nas objeeni pokrivai

Ispruivi se pitao sam se jesu li Shagan i ostala dvojica krenuli za nama

svojevoljno ili ih je netko poslao, na primjer, Dade Whitman.

Nekako nisam mogao povjerovati u Whitmanovu priicu o Conlinu Macklinu.

Graani su je Baxtervillea omah prihvatili, ali oni ne poznaju Whitmana kao ja.

Lako je mogude a je ae Whitman smislio neto s Macklinom, zatim ga

toboe istjerao iz graa i ubio.

To znai a Macklin, moa, i nije mrtav. Tko zna, moa voim ove ene nasastanak s njim u Meksiku,


28/109


28

Ipak, ako su se Whitman i Macklin i dogovorili, nisam mogao zamisliti da bi

Macklin predao svoje takozvano blago Dadeu. Vjerojatno je Whitman poslao

Shagana i ostalu vojicu a nas uhvate i pronau Macklinovo blago. Ili je

Whitman imao zbog neega Shagana u rukama i znao a de mu se on vratiti s

blagom, ili ga se Shagan, Jednostavno, smrtno bojao.

Na nebu je svjetlucala velika zvijezda, koja me podsjeti na zvijezu to sam je

dugo nosio na prsima. Nosio sam je od dvadeset druge godine i poslije sam je

se odrekao.

Vijevi a manje potuje zakon, vratio sam zvijezu, potroio uteevinu na

konje i kola i oluio putovati zemljom, gleati samo svoja posla i zaraivatisvojim obrtom.

Meutim, ved sam se upleo u tue neprilike i ved sam morao ubiti trojicu ljui.

Putovali smo ved nekoliko ana, ali nismo naletjeli vie ni na kakvu novu

zasjedu.

Namjeravao sam se navratiti u graid Anaarko i kupiti opet zalihe. Njih tri du

ostaviti izvan graa, oluih. Nema smisla a takve tri ljepotice voim uAnadarko i guram ih po nos svim tamonjim kaubojima i svadljivcima.

Uveer uoi mog olaska u gra, Kate sjene kraj mene ok smo veerali.

- Onda, kada idemo u Anadarko? - upita me.

- Oluio sam sutra ojahati tamo sam. Nema smisla a voim sa sobom vas

tri i izazivam nevolje. Ovje vam se o moga povratka nede nita ogoiti.

- Podi du s vama - ree ona oluno.

- Zato? Mislite a du pobjedi i ostaviti vas na cjeilu? Mislite a du se

zadovoljiti samo polovinom dogovorene svote?

- Nije rije o tom. Buem li s vama, moa, se nedete nadi u iskuenju a se

opijete ili sjenete za kartaki stol Otidi demo u gra, kupiti zalihe i odmah se

'vratiti.

- Ostavim li vas ovdje onda dete oselati konja i krenuti zamnom?


29/109


29

- Tako je.

- Onda krenite odmah sa mnom - rekoh i uzdahnuh -Mogu li djevojke ostati

same?

- Kazala sam vam ved, Sara je zrelija nego to bi se moglo zakljuiti s obzirom

na njenih osamnaest godina.

VIII GRAD BEZ IMENA

- Zaista se ne bojite za djevojke? - upitah kate ujutro prije odlaska.

- Sve de biti u reu. Ostavila sam Sari svoj kolt, a Billie zna rukovati pukom.

Rekla sam im a demo se vratiti veeras ili, najkasnije, sutra ujutro.

Pogleah je, uedi se zato smatra a demo morati prenoditi u grau, no

gledala je ravno pred sebe, bezizraajna lica.

Kad smo mahnuli Sari i Billie, zapazih Sarin uan pogle. Uznemirila se zbog

neega. a li zato to ostaje sama s Billie ili zato to Kate ie sa mnom?

Do Anarka smo jahali va sata Uglavnom smo utjeli. Kate je imala na sebi

hlae, kariranu koulju, izme i maramu oko vrata. Crvena joj se kosa spustila

na ramena i sjala na suncu. Promatrajudi joj profil, opazih a joj, zauo,

jevojke nimalo ne slie. tovie, ne slie ni jena rugoj. Nekako mi je uno

bilo to je Kate crvenokosa, Billie tamnokosa a Sara plavokosa.

Kad smo ujahali u grad, privezasmo konje pred trgovinom.

- Htjela bih se malo odmoriti prije kupovanja - ree mi ona. - Otiite u krmu ipriekajte me.

To me iznenai. Sinod mi je kao razlog svog olaska u gra spomenula bojazan

a bih se mogao zarati u krmi, a saa me alje u nju.

-Dobro, Kate, Imamo vremena - odgovorih joj.

Otiao sam u krmu i naruio pivo. Zatim jo jeno. Pitao sam se kamo je otila

Kate, a onda mi padne na pamet jedna misao.


30/109


30

- Imate li u gradu telegrafski ured? - upitah pipniara

- Da, u ovoj je ulici - odgovori mi on. - Htjeli biste poslati neki vaan brzojav?

- Nije tako vaan a ne bih popio jo jeno pivo.

- Maloprije ste dojahali u grad?

- a. oao sam po namirnice.

- Onda nistejo uli novost

- Kakvu novost?

- U gradu je Divlji Bili -ree mi on. Na licu mu se orazi strahopotovanje.

- U gradu je Bili? - ponovih.

- Tako je. Navono nije vie erif u Abileneu i krenuo je Chisholmovim putem.

Nisam viio Billa ved nekoliko goina Orekavi se obojica erifske zvijeze,

najednom smo se nali u istoim gradu, na Ghisholmovu putu.

- Je li ved bio ovje? - upitah.

- Nije jo, ali se naam de odi.

- Buite bez brige, odideuskoro. Imate ono to ga najviezanima. Pide, karte

i djevojke.

- Govorite tako kao da poznate Divljeg Billa.

- Ponekad smo pili iz Iste boce - ovratih. oznavi a je Bili u grau, htio sam

ga svakako vidjeti. No trebalo je da se najprije sastanem s Kate, -Vratit du se -

rekoh pipniaru i bacih novac na ank.

Iziavi iz krme, spazih je kako eka pre trgovinom. Oito je ved zavrila onaj

drugi posao.

- Niste pijani? - upita me ka sam joj priao.


31/109


31

- Nisam jo - ovratih i uoh u trgovinu. Brzo smo izabrali ono to nam je bilo

potrebno. Pladajudi trgovcu, oao sam va olara i zamolio ga a nam on

natovari robu na rezervnoga konja kojeg smo doveli sa sobom.

- Zar ne moete vi natovariti robu? - zapita me Kate.

Maloprije sam doznao da mi je u gradu jedan stari prijatelj. Ne bih htio otidi ok

ga ne vidim.

- A to du ja za to vrijeme?

- inite to vas je volja. Ostanite u trgovini ili ekajte sa mnom u'krmi.

- U krmi?

- Moj de se prijatelj pojaviti onje prije ili poslije.

- Ne opijete li se prije njegova dolaska, napit dete se ka oe. Pametnije mi je

a poem s vama i pripazim a ostanete trijezni.

- Za vas su svi mukarci pijanci?

- Svi osim Macklina -- odgovori ona. Zatim doa urno: ok je bio iv.

Uavi u krmu, sjeosmo za stol,' otraga. Omah je privuklapanju. Prema u

mukoj ojedii prana nakon puta, zasjenila je naminkane barske jevojke,

- Kako vam izgleda prijatelj? - upita me.

- Prepoznat -dete ga im ue - odgovorih joj. - Svi de se naglo stiati, a ka

sjene, zaut de se amor.

- Tko. je on? - nasmije se ona. - Bog?

- Neki ga smatraju bogom.

Bili je oao tek poslije nekoliko sati, ali je prije njega uao netko rugi tko mi je

privukao panju, Mogle su mu biti vaeset tri goine, bio je visok i mrav.

Nosio je revolver nisko o boku i imao na glavi crn eir s ravnim oboom.

Naruio je pide za ankom, zatim je platio bocu pida i onio je na stol. Doimao

se alosno. Kao a se elio poto-poto opiti do besvijesti


32/109


32

Nakon nekog vremena uu estorica svaljivaca Na prvi se pogle vijelo a

ele izazvati guvu.

- Kate - promrmlja - kad vam budem kazao, povucite se u ugao i bacite napo. ujete me?

- to se priprema, Clinte?

- Dobili smo neugono rutvo. Buite spremni.

etvorica priu anku i narue pide, a dvojica ostanu kraj vrata Promatrao sam

ih. Opipah revolver kad su ona dvojica s vrata krenula prema stolu.

- Hej, crvenokosa, kako bi bilo da se malo zabavi s vojicom pravih momaka?

- zapita jedan od njih.

- Slaem se - odgovori im Kate. - Pronaite mi takvu vojicu, pa demo vijeti

to se moe uiniti.

Izazove smijeh u krmi, ali se onaj koji joj se obratio zajapuri.

Naslutio sam to namjeravaju. ele me izazvati ubiti i potom odvesti Kate.

Pokuat de je prisiliti a im oa gje je Macklinovo blago.

- Ne pravi se pametnom, droljo!

- Dama je rekla to misli, kauboju. Prirui se svojim prijateljima za ankom i

zaboravi sve - preloih.

- Nedu ja nita zaboraviti. Ja i moji prijatelji elimo posuiti tvoju jevojku. to

veli na to?

- Velim ti, povuci se, rakane. Nedu ti to ponoviti.

- obro, povudi demo se - ree mi on. oista ustuknu obojica. Prirue se

etvorici pre ankom. - Pametnije ti je a ustane. Ne eli, valja, umrijeti na

stolici?

- Kate, u ugao - promrmljah. Priekao sam ok se nije povukla, a onda sam se

igao. estorica protiv jenoga. Prema sam imao preureen revolver, nisam

se mogao naati a du ih pobijeiti.


33/109


33

Taa zauh sa strane glas, onekle supijan, ali jo razgovijetan.

- estorica protiv jenoga To nije ba ravnopravna borba, zar ne, momci? -

ree.

Gosti urno potrae zaklon. Letimice pogleavi u stranu, opazih a je onaj

mlaid sa crnim eirom ustao i a mu je esna aka pokraj revolvera.

- Natovarit dete sebi na vrat nevolje, mlaidu - rekoh mu.

- Neka,ne mogu mirno gleati kako estorica napaaju jenoga

- obro, ona demo ustrijeliti vojicu - ree onaj pre ankom. - Nama je

svejedno.

- Onda ustrijelite trojicu - progovori novi glas.

Za trenutak skrenuh pogled prema vratima, ondje je stajao Bili. Nosio je dva

revolvera i jeva ekao a posegne za njima

- To je Divlji Bili - proapde jean o one estorice. Nekoliko ih se

uznemireno osvrne oko sebe i oblizne usnice.

- Nisam obedao a du se boriti protiv ivljeg Billa - prozbori drugi.

- Zavei - ree onaj koji je najvie govorio. - Sada je prekasno.

- Tako je - sloi se Bili. - Prekasno je a uinite bilo to drugo osim da

posegnete za orujem.

estorica se za ankom pomaknu.

Pogoio sam vojicu s esne strane prije nego to su sasvim izvukli revolvere iz

korica. Visoki je mlaid ustrijelio vojicu u sreini gotovo prije nego to su

dotaknuli revolverske rke, a Bili je sreio vojicu na lijevoj strani, namjerno

im opustivi a oirnu revolvere i umru sretni zato to im je to polo za

rukom protiv uvenoga Divljeg Billa Hickoka.

Bili hlanokrvno preglea jesu li svi mrtvi, zatim prie samnom anku, a mlaid

sjedne opet za stol i isprazni bocu.

- Ba mi je rago to te ponovo viim, Clinte - ree Bili rukujudi se sa mnom.


34/109


34

- Nikada se nisam obradovao susretu s tobom kao danas, Bille - priznao sam

mu iskreno.

- Tko su..ta. estorica?

- Pladenici - odgovorih mu, vrsto uvjeren a ih je poslao ae Whitman.

Bili natoi viski meni i sebi. Bio je visok, odjeven poput kockara, Imao je uu

kosu nego prije i brkove. Prema etiri goine mlai o mene, doimao se

starijim. ...

- Tko je onaj momak? - upita i pokae glavom na visokog mlaida koji je saa

zurio u praznu bocu.

- Ne znam. Mogli bismo ga poastiti pidem i upitati - preloih.

- To je pametna zamisao -sloi se, on i uzme' bocu,'- Smijemo li vam se

priruiti? - ree mlaidu ka smo ' prili stolu.

- Svakako - ovrati mlaid, gleajudi ga kako mu puniau,

- Ja sam..... - zapone Bili htio se prestaviti, ali ga mlaid prekine:

- Znam tko ste vi, Bille, i rago mi je to smo se borili na istoj strani-

Hja, morali smo pomodi ovom mom prijatelju - ree Bili i pokae na mene. -

Zove se Clint Aams. On i ja smo nekod - titili zajeno zakon. Ljui su ga taa

prozvali Pukarom.

- akle, i vi ste mi poznati iz prianja - prozbori mlaid i poglea me. - Drago mi

je to sam vam mogao pomodi

- A meni je rago to ste se zatekli ovje... - rekoh, ekajudi a mi se prestavi.

- Zovem se Earp - prozbori on.

Otkrije mi samo prezime, ali ne i ime.

- Odakle ste, Earpe? -' zapita Bili.

- Radio sam neko vrijeme kao erif u Lamaru, u Missouriju - ree nam Earp.

Potom, mi' se." ena' razboljela o tifusa i umrla pa sam poeo lutati.


35/109


35

- Zaputili ste se u neko oreeno mjesto? - upita Bili,

- Nisam. Neko sam vrijeme htio otidi na jug, a saa pomiljam na sjever, u

Kansas.

- Ja sam upravo oao iz Kanrasa ree nam Bili

- uo sam a si se, orekao erifskog poloaja u Abileneu, Bille - napomenuh.

- Istina je. Bio sam erif osam mjeseci, ali sam zakljuio kako je vrijeme a

odem.

- Vrlo mi je rago to si krenuo ba ovamo - rekoh mu.

- Jo nosi zvijezu? -zapita me on.

- Ne nosim. Skinuo sam je prije pola godine.

- Dakle, nali smo se na okupu, nas' trojica 'bivih erifa, i sjedimo u krmi sa

estoricom pobijenih... i 'jenom ljupkom amom - oa on pogleavi iza

mene.

Okrenuvi se, opazih a je Kate sjela za stol, za kojim smo prije bili i da -bulji unas kao da smo nekakva, voglava uovita.

- Vjerojatno se pita kako moemo pijuckati i mirno avrljati iako smo

maloprije svaki ustrijelili po dvojicu ljudi - promrmlja Bili.

- Navikla se ved na pucnjavu - rekoh mu.

- Je li tvoja?

- Nije. Samo pratim nju i njene kderi u Meksiko. oivjele su neke neprilike u

Missouriju.

- Gdje? - upita Earp.

- U Baxtervilleu, bivem Macklinvilleu.

- Bivem? - upita on, -Zar je Macklin otiao iz toga graa?

Nije otiao obrovoljno. - Objasnih okolnosti, a Billu bijesnu oi ka samspomenuo Dadea Whitmana.


36/109


36

- On je zao ovjek - ree mi. - Ne vjerujem a se gra usredio izabravi ga kao

erifa,

- Slaem se.

U tom asu ue erif Anaarka s vojicom pomodnika.

- to se ogaa ovje? -zapita - Kakva je to bila pucnjava?

- Borba je bila potena, erife - napomene mu pipniar. - Divlji Bili i ova dvojica

morali su se braniti.

- Divlji Bili, ha? - izusti erif i okrene se prema nama.

- ivjeli erife- - ree Bili i poigne au.

- Ne elimo nikakvu guvu u ovom grau, Bille - ovrati mu erif, nastojedi

prikriti strahopotovanje.

- Ja ne izazivam guvu, erife, samo sam pritekao u pomod svom prijatelju,

Clintu Adamsu - ree Bili i pokae na mene.

- obro, at dete mi svi izjavu prije nego to oete iz graa. Ujutro -promrmlja erif i oe.

- Vrijeme je a potraim sobu u hotelu - rekoh i digoh se. Pozdravih se s

Billom i Earpom. Potom prioh Kate. - Jeste li zravi i itavi? - upitah je.

Jesam. Barem mi se ini. Samo... sve se zbilo uasno brzo. Je li ono ivlji Bili?

- Da, to je on. Prijatelj kojeg sam ekao.

- oao je u pravi as, zar ne? A tko je onaj mlaid?

- Zove se Earp. Nita rugo ne znam o njemu. Hajemo, Kate, unajmit demo

sobe u hotelu.

- Zato?

- Moram ostati u grau o jutra i ati izjavu erifu u njegovu ureu.

Gledala me nekoliko, asaka, zatim se igne.


37/109


37

- jevojkama se, vjerujem, nede nita ogoiti o jutra - ree - a ja sam,

priznajem, donekle potresena.

Iznenaila me. Oekivao sam a de se usprotiviti, no omah je popustila.

- Imate li dvije slobodne sobe? - upitah recepcionara ka smo uli u hotel.

- Imam - ogovori on i potrai kljueve.

- Molim vas, na istome katu - napomene mu Kate.

- Evo - ree on i pruinam kljueva Oboje se upiemo u knjigu gostiju. -

Imate li prtljage?

- Nemamo, Nismo namjeravali prenoditi u grau odgovorih.

- Gdje bih se mogla okupati? - zapita Kate.

- Ako siete s kata stranjim stepenicama i iziete kroz stranja vrata,

nadi dete onje kupaonicu - ree joj recepcionar.

Popesmo se stepenicama.

Vijet demo se ujutro, Kate - prozborih kad smo stigli do njenih vrata.

- Okupat du se i potom podi na spavanje. Nadi demo se ujutro, i to rano. Laku

nod, Clinte.

* * *

uo sam Kate, prije i poslije kupanja, kako hoa svojom sobom. Protiv volje je

poeh zamiljati golu. Viio sam kako joj se kotrljaju voene kapljice po

gruima i berima. Koliko go bio umoran, vie nisam mogao zaspati.

Upravo sam gleao kroz prozor i puio cigaretu ka sam zauo kucanje na

vratima.

- Tko je? - upitah.

- Kate.

Uite. Vratanisu zakljuana,


38/109


38

Ona ue i zatvori iza sebe vrata. Potom ih zakljua. Bila je ojevena ali je njen

svjei, isti miris opre o mene na rugoj strani sobe,

- Sto je Kate? - zapitah. - Ne moete spavati?

- Ne, ne mogu. A vi?

- Ne mogu ni ja, priznah, ali joj nisam otkrio razlog.

- Razmiljali ste o meni?-upita me. Pogleah je iznenaenenoPone

otkopavati koulju. - Ija sam razmiljala o vama, Clinte-ree mi svukavi

koulju. vije oble, vrste ojke pokazae se?, - Zbog toga nisam mogao

zaspati

Clinte nastavi svlaedi hlae. Nije imala na sebi onje rublje. -Potreban si mi,

Clinte - ree i isprui ruke prema meni.

Poloih je na krevet i poeh je milovati.

IX GRAD BEZ IMENA

Ujutro sam, im sam erifu ao slubenu izjavu, ojahao s Kate iz grada.

Uporno je utjela.

- eli li razgovarati o onom to se zbilo? - upitah je nakon desetak minuta.

Stresla je glavom. -Kate, to je bila puka tjelesna potreba. Oboma nam je to bilo

potrebno, pa nema nikakva razloga a se stii.

- Ne elim priati o tom - ustraje ona.

- U reu, kako go hode - odvratih i slegnuh ramenima

Ka smo se vratili u logor, jevojke su upravo pripremale ruak. Kate sjaha i

Oe se presvudi, ne rekavi mi ni rije.

- to se dogodilo? - upita Sara. - Dugo ste se zarali u grau.

- Imali smo tekoda - rekoh joj i ispriah to nam se ogoilo.

- Dakle, oni nas ne namjeravaju ostaviti na miru - promrmlja Sara.


39/109


39

- ele se omodi Macklinova blaga... ako ono postoji.

- Neznam da li postoji, Clinte To bi mogla znati samo Kate. Je li taka Biilie?

- Tako je potvrdi - Biilie i podigne glavu, izbjegavajudi moj pogle

- Zanima me neto-.- rekoh.

- to?

- Kako su oznali a demo bititu..

Kako je Whitman poslao za nama tamo estoricu ljui?.

- Moa je naslutio kojim putem iemo u Meksiko - natukne Sara.

- I naslutio je a u ba u Anadarku kupiti potreptine? - Stresoh glavom. - Ne

mogu povjerovati. Postoji previe rugih putova i rugih mogudnosti.

- Moa je na sve putove poslao svoje ljude.

- To je mogude, no morao bi imati vrlo mnogo ljui

- Straala su' ved evetorica. Tko zna koliko ih jo ima?

Na svako je pitanje imala ogovor. Nisam je vie htio sluati, jer sam se bojao

a de me naposljetku uvjeriti kako iza svakog stabla vreba netko.

Poeh skiati namirnice s tovarnoga konja. Ka sam zavrio s tim, bio je ved

gotov i ruak. Kate je oluila sjeiti pokraj kola sa Sarom, pa sam ja ruao sam

- s Billie.

- Kako ste se osjedale ok ste bile same? - upitah je'samo zato da bih poveonekakav razgovor,

- Dobro.

- Nije bilo nikakvih tekoda?

- Nije.

- Sara mi je ispriala a vas ui itati i pisati. Je li to istina?

- Da.


40/109


40

- Ui li vas kako se stvara reenica?

- to? - upita me, jer me nije razumjela.

- Nastojim razgovarati s vama, a vi ogovarate vrlo kratko, samo Jenom rijei

- ao mi je - ovrati ona skrueno.

- E, to je ved bolje, izgovorili ste tri rijei, U reu, sklopimo primirje. Ne morate

razgovarati ako ne elite.

- Ne smeta mi razgovor. Je li ono istina?

- to?

- Da poznate Divljeg Billa Hickoka?

- Da, Bili i ja smo stari prijatelji

- Uzbudljivo! - izusti ona i zasvjetlucaju joj oi. - Je li bri o vas? Mislim,

moe li izvudi, revolver bre nego....

- Ma nitko nije tako brz kao on. Nitko. - Gledao sam je. - Naslijeili ste oi o

oca?

- Oi?

- a. Viim a nisu majine -odgovorih i pokazali na Kate. -Njene su zelene.

Otac vam je imao smee oi?

- D-da - promuca ona uznemireno.

- Zato su Sarine plave?

- Ne znam - promrmlja ona i slegne ramenima - Moram oprati tanjur -

oa, ustane i urno se ualji

Stekao sam dojam da je pitanja o roiteljima zbunjuju i plae. Pogleah Saru i

Kate. Zainteresirano su razgovarale i povremeno me pogleavale. Pojevi sve,

ostavih tanjur na tlu i priem im. im su me ugledale, prekinule su razgovor

- Onda? - rekoh im. - Idemo li dalje?


41/109


41

- Naravno! Zato ne bismo? - zapita Kate,

- Moa zbog onog to se ogoilo u Anadarku - natuknuh

Bljesak u njenim oima oa mi a'je za trenutak protumaila pogreno moje

rijei,a ona shvati na to mislim.

- Ako se eli povudi, u ree - ree mi - no mi idemo dalje.

- Smiri se, Kate. Nisam kazao a se povlaim. Meutim, smatram kako imam

pravo oznati zbog ega se uri u Meksiko.

- Ne vjerue, valja, u priicu o Macklinovu blagu? - upita me, igavi se i

poboivi rukama o bokove.

- Nisam spomenuo ni jenom, rijeju blago, no oito je a netko vjeruje u tu

priicu.

- Misli na onog erifa u Baxtervilleu? - zapita Sara.

- Da, mislim na njega. Pada li vam netko drugi na pamet? - upitah gleajudi sve

tri.

- Ne pada - ogovori Kate pogleavi Saru i Billie. - Namjerava li prouiti s

nama u Meksiko?

- Ved sam ogovorio na to.

- Onda se prihvati posla i prestani ispitivati - ree mi Kate.

Ubrzo, poto smo uli u Teksas,poeo sam pronalaziti svjee inijanske

tragove, Nipoto nisam elio privudi panju Kiowa ili, ka uemo ublje uTeksas, Komana. Buudi a su bijelci opet prekrili sporazume i poeli proirati

u inijanska poruja, obnovila su se neprijateljstva.

Usporih Vojvodu tako da su me dostigla kola.

- Imate li neto ime biste mogle pokriti glavu? -. upitah.

- Kako to misli? - odvrati Kate.


42/109


42

- Mislim na tebe i Saru mate li eire ili neto slino ime biste mogle pokriti

kosu?

- Zbog ega treba a sakrijemo kosu? - zapita Sara, sjeedi izmeu Kate i Billie.

- Zbog toga jer je previe svjetla. Inijanci ionako imaju otar vi, pa nije

potrebno da imjo pomaemo a nas lake spaze

- rekoh. Imale su pravo oznati u to se uputamo.

- Indijanci? - uzvikne Sara.

- Tako je. Kiowe. Uskoro demo se morati bojati i Komana. Vedina su Indijanaca

vrlo zanimljive ene ija kosa nije crna - ovoljno ih prestraivi, upozorih ih

ponovo:

- Metnite na glavu eir, maramu, bilo to, bitno je a prikrijete kosu, ako je

elite sauvati.

- A ja? - upita, Billie. Pogledah je. Izdaleka sedoimala vrlo vitka, poput jeaka

Mogla bi je oati jeino uina kose.

- Tamna kosa ne izaziva nikakvu znatielju ko Inijanaca, ali bi obro bilogurnuti je po koulju - preloih.

Kate pronae eir, i maramu. eir ae Sari, a svoju kosu pokrije maramom.

Naao sam se a se Inijanci nedepribliiti toliko a bi im mogli vijeti prsa, jer

njih ne moemo uspjeno sakriti.

- A saa, obro otvorite oi

- rekoh im i potjeran Vojvou opet na delo.

Iako nisam nigdje vidio nikakvu perjanicu, slutio sam da nas Indijanci

promatraju. Znao sam a esto prate bijelce kilometrima i kilometrima, igraju

im se ivcima, a ona ih napokon napanu ili se povuku. Zapazio sam a se

Vojvoda usplahirio i to mi je bio pouzdan nagovjetaj opasnosti.

Ponovo priekah kola i obratih im se svima trima, ne okrenuvi glavu.


43/109


43

**Kiowa - inijansko pleme na jugozapau Sjeinjenih rava. Pobili su vie

bijelaca nego ijedno drugo pleme.**

- Sluajte me obro. Moa demo uskoro obiti rutvo...

- Indijance... - prozbori Billi.

- Pazite, moa de se pojaviti za nekoliko trenutaka, ili za nekoliko sati, ili

nikada, no upamtite, ako se pojave, jeno to oni potuju vie o svega je

hrabrost. Uhvate II nas, ne pokazujte im da se bojite. Tako demo ivjeti ulje. Je

ii vamjasno? Ogovorite mi ne gleajudi me.

Sve tri mi potvre a su me razumjele, iako su prilino teko izgovorile te rijei.

Pourih na elo.

Do kraja se ana nije ogoilo , nita. Napokon stigosmo do stijenja gdje smo

se, okrueni njima sa svih strana, mogli ulogoriti. Poloaj mi se toliko sviio a

smo se zaustavili ranije nego inae. Ipak, njih tri nisu prigovorile niti jenom

rijei. Oito se Kate zabrinula ili uplaila, jer bi inae podigla i te kakvu viku.

Iako nisam jo opazio ni jenog Inijanca, ipak sam stalno imao ojam a naspromatraju, ak i ok smo pripremali logor

- Jesi li viio anas neto sumnjivo? - upita me Kate.

- Samo tragove, ipak, ini mi se da nas promatraju - odgovorih joj.

- a li je mogude... mislim, bi li nas oni mogli...

- Pustiti? Mogude je. Moa ih ne zanimamo.

- Kakve su nade? - upita. Slegoh ramenima.

- Tko to zna?

Promatrao sam stijene izna nas. Jo se nije vijelo nita sumnjivo.

Dok su Sara i Kate palile vatru, isprezao sam konje. Zapazih a jean epa na

prednju desnu nogu. Ozlijedio je kopito kamenom. Osim toga, otpala mu je

potkova.


44/109


44

Moemo ga ostaviti ovdje, pomislih, ili ga privezati otraga za kola. Budemo li ga

do kraja puta vukli za sobom u ovakvu stanju, noga de mu se jo vie ozlijeiti i

usporavat de nas. Postupimo li ovako ili onako, ostala de tri konja morati vie

povudi, pa de nas i to usporiti. Trede je rjeenje a ga oveemo k nekom

kovau. Onje de obiti novu potkovu i omoriti se.

Znao sam jean graid u kojem su kovanica, krma i hotel, sve ono to nam je

potrebno. elimo li stidi o njega, morat demo neko vrijeme putovati na zapa,

umjesto na jug, no Kate se ovaj put nede, vjerojatno, usprotiviti.

Dok sam trljao Vojvodu, prie mi Sara.,

- Veera de uskoro biti gotova - ree mi - Priprema je Billie.

- Kai joj neka se ovaj put odrekne slanine i kave - odvratih. - Vjerojatno znaju

gje smo, ali nema smilsa a ih, ako sluajno ne znaju, mamimo mirisima.

Nego, ka je poeo epati onaj konj? - zapitah, pokazavi na konja kojem je

otpala potkova.

- Zar epa? - odvrati ona. - Vjerojatno je poeo epati tek potkraj ana. Nisam

nita, opazila.

- Morat demo skrenuti s puta i otidi k nekom kovau.

- Izgubit demo vremena - istakne ona.

- Moa manje nego to bismo ga izgubili ako se oreknemo toga konja.

Skrenut demo na zapa. Znam onje jean graid.

Poslije veere mi je, ok su obje jevojke bile poalje o mene, iznenaa prila

Kate.

- Ovaj put elim govoriti o onom to se ogoilo u Anadarku - ree mi. - Shvati,

ne smatram tebe ogovornim. ola sam u tvoju sobu i izazvala sve ono, Jer

sam to u tom asu eljela dak mi je i saa rago to se to zbilo.

- I meni, Kate.

- No, ne smije se ogoiti vie nikaa. I nede. Znaj i to. Naam se a me

razumije.


45/109


45

Zapravo, nisam je razumio. Zato eli poto-poto biti oana ovjeku koji je

navodno mrtav?

ok sam razmiljao o tome, njih tri se okupie oko vatre priajudi. Najenomustanu i priu mi. Oito su oluile neto.

- Namjerava straariti cijelu nod? - upita me Kate kao a me optuuje.

- a, pripazit du malo...

- Nede biti tako - ree oluno Kate. - Oluile smo a de Sara straariti prva,

ja ruga, Billie treda. Probuit de te ka bue ti na reu.

- Cijenim vau ponuu, ali...

- a smo mukarci, a li bi i taa bio sam cijelu nod? -upita Sara.

To je bilo neugodno pitanje.

- rago nam je to si takav kavalir, ali ovje moramo preuzeti na sebe neke

obaveze - napomene Kate. -' Poi na spavanje, a Billie de te probuiti ka bue

na redu.

Spavao sam, kao i uvijek, na rugoj strani kola, ovojen o njih pokrivaem.

Iznenada se probudih. Netko mi se pribliavao. Moa jedna o ena... koja

straari i dolazi po mene ... ili netko drugi. Pritajio sam se, imajudi revolver

naohvat ruke, i ekao.

Prema laganim koracima zakljudih a je to Billie. Ugleah joj lice. U prvi mi as

privukoe panju njene krupne oi, a ona opazih a je gola.

Premda zapanjen, zapazio sam svaku pojedinost na njoj. Gledao sam joj male

ojke, glatke i vrste, sa smeim braavicama koje su nabrekle ok sam ih

promatrao. Imala je nevjerojatno uzak struk, vitke bokove i skladne noge.

Kojeg li vraga rai ovje? Nalazimo se usre inijanskog poruja, a ona je

izabrala ba ovaj trenutak za svlaavanje svoje srameljivosti.

- Ne elim umrijeti - proapde i vatreno me poljubi. Razumio sam je.


46/109


46

Uskoro sam spoznao a ni Lizzie, ni Sara, ni Kate nisu tako oarane seksom kao

ona.

- Sada si ti na redu da straari - apne mi ona ka se strast stiala, kratko mepoljubi i ode.

a nisam morao obudi hlae, bio bih pomislio kako je sve to samo san.

XI GRAD BEZ IMENA

Probuio sam ih ved u svitanie. Billie je bila opet utljiva i plaha, kao a se nita

nije ogoilo izmeu nas.

Zaputismo se prema graidu Cornanchu Creeku. Stigli smo o njega sreinom

poponeva, a taa je ozlijeeni konj, privezan otraga za kola, ved vrlo upaljivo

hramao. Omah smo potraili kovanicu.

- Daleko ste od glavnih putova - rede kova, visok i koat etreset i

petogoinjak.

- Zaputili smo se u Meksiko -odgovorih mu , ali nam je jednom konju otpala

potkova. Moete li nam, moa, proati nekog konja?

- Nije vam potreban drugi konj

- zakljui on pregleavi kopito,

- Hodemo li ved sutra modi nastaviti putovanje? - upitah.

- Naravno. Samo ga nemojte omah upregnuti u kola. Neka se jo an-dva

omara, pa de biti potpuno sposoban. Uostalom, u ovom grau i ne biste mogli

kupiti konja.

- Dobro - rekoh i pogledah ene.

Sve tri su krotko kimnule.

- Ja sam Eustace McClean -ree kova i prui mi ruetinu.


47/109


47

- Ja sam Clint Adams. Pratim ove dame. u Meksiko - objasnih mu dok smo se

rukovali, ali ne spomenuh razlog putovanja. Uostalom, ni meni nije bio sasvim

jasan.

- Gdje je hotel?

- U ovoj ulici, s desne strane. U prizemlju je salun, a na prvom su katu sobe.

Buudi a se o hotela moeotidi pjeice, ene siu s kola,a ja sam, voedi

Vojvou, uao u konjunicu.McClean me povue u stranu.

- S vama su prave ljepotice, prijatelju - ree mi - a ovaj je grad je pun grubijana.

Pripazite.

Hvala vam na upozorenju.

Ba zbog toga razloga nisam htio povesti sve tri ene u Anadarko, no ovaj put ih

nisam mogao ostaviti izvan graa usre inijanskog poruja,

im smo uli u krmu, privukli smo panju. abome, tome nisam bio ja kriv. Sari

i Kate se zalijepie koulje uz znojno tijelo tako a su im se vijele grui kao a i

nemaju nita na sebi. Unajmio sam vije sobe i potom naruio jelo.

- Ja du sidi po vederu - rekoh krmaru. - ame de jesti u svojoj sobi.

U salunu je bilo estgostiju. Grubijana, kao to me opomenuo kova. Vijelo se

a su razoarani to ene nede ostati olje. ok smo se penjali na prvi kat,

aputali su nam iza lea i smijuljili se, No sve je to uznemirilo vie mene nego

ene.

- Bit dete u ovoj sobi - rekoh im. Dao sam im onu sobu koja je bila udaljenija odstepenita -Tko go bue htio pridi vaim vratima, morat de prodi mimo moje

sobe,

- Tko bi mogao odi? - upite Kate.

- Neki od onih drznika odozdo - odgovorih joj. - Ne midite se iz sobe o jutra.

Donijet du vam veeru, a ujutro demo otidi prije oruka.

Uavi u svoju sobu, pogledah kroz prozor na pustu ulicu. U prizemlju znajusemorica ljui, uraunavajudi i krmara, da su u gradski salun stigle tri ene.


48/109


48

Zacijelo de se vijest brzo proiriti. Zavrtjeh glavom, pitajudi se je li, ipak,

pametno to smo oli ovamo.

Ka sam siao' po jelo, opazio sam da u prizemlju ima pet-est novih gostiju.Krmar je ved pripremio jelo i stavio ga na plaanj: goveigula, krumpir, grah i

kruh. Nije mi bilo ba rago to moram objema rukama rati plaanj, no nisam

ga mogao nikako rukije onijeti. Krenuh prema stepenicama

- Ka netko ima tri ene, ne bi ih smio sve zarati za sebe - prozbori netko kad

sam se pribliio stepenitu. utke sam prouio.

- uje li me, strane? - upita isti glas. - dovoljna ti je jena ena. Kako bi bilo

a poijeli s nama ostale vije? Vratit demo ti ih itave - doda, te svi prasnu u

smijeh.

Bio sam spreman baciti pladanj ako me netko iznenada napadne, no ne dogodi

se vie nita

Popevi se u hodnik, pokucah na vrata. Otvori mi ih Sara. Sve su se presvukle,

no nisu mogle sakriti prirone rai

-Pojavile su se tekode?- zapita Kate, vijevi, a se mrtim. - Nekako mi se inia ba nije najpametnije to smo oli ovamo

- promrmljao sam i spustio pladanj. - Jest du s vama

- olje Je guva? - upita Sara

- Tek se pripremaju nevolje - rekoh. - Jeste li onijele ovamo oruje? - Kad mi

je Sara pokazala kolt i puku, napomenuh im:

- Neka vam oruje bue stalno naohvat ruci.

Prihvatismo se jela. Gula je bio izvrstan. On i McClean bijahu jeino povoljno

na to smo naili u Comancheu Creeku. Ka smo pojeli sve, pokupih sve tanjure

i sloih ih na planju.

- Onijet du ih u prizemlje -rekoh im. - Potom du otidi u svojusobu. rite

oruje pri ruci i pozovite me ako vam buem potreban. Zakljuajte vrata ka

iziem.


49/109


49

Priekao sam u honiku ok nije iza mene kljocnula brava, a ona onesoh

pladanj u prizemlje.

Jelo je bilo izvrsno - rekoh krmaru.

- Prenijet du to svojoj eni - odvrati on i sretno se nasmijei. Bio je krupan

peesetogoinjak. Svojim je uglaenim ponaanjem ouarao o neotesanih

gostiju. Zatraih bocu viskija

- Slavi gore s onim enama, strane? - upita me opet onaj izazivaki glas.

Gost mi je priao s lea i bio tik iza mene.

Pogleah ga preko ramena Bio je visok kao i ja, ali mraviji i stariji Neobrijan i

prljav.

- Ne svia mi se ka mi netko pue za vrat, rukane - rekoh mu i uzeh bocu sa

anka. Okrenuo sam se i poao ravno prema njemu tako a se umalo

spotaknuo dok mi se urno micao s puta Svi se opet nasmiju. Ovaj put mu taj

smijeh nije godio, jer su se smijali njemu.

- Hode li poijeliti s nama one ene? - upita svadljivo.

- Neka o tom olue one - rekoh ma

Nasmijeio se i otkrio a nema prenje zube. Vjerojatno se nije nekomu

maknuo na vrijeme s puta, ali kao a nije nita nauio iz toga

- Hm, onda se moramo popeti gore i pitati ih -odvrati i pogleda oko sebe,

traedi obrovoljce.

- Svakako. No moram napomenuti neto. Ustrijelit du svakoga tko se buevrzmao oko njihovih vrata - rekoh i prouih uz stepenice.

XII GRAD BEZ IMENA

Ved se oavno smrailo ka sam zauo bojaljivo kucanje na vratima. Otvorih ih

ne pitajudi tko je vani, no rao sam ,u ruci revolver.


50/109


50

- Hej nede vam biti potreban revolver, strane - progovori djevojka u hodniku.

Bila je niska i ljepukasta, u bluzi koja joj je isticala male ali zrele grui.

- Tko ste vi? - upitah,

-- Zovem se Emelita. Smijem li udi molim vas?

Ustuknuh i pustih je da ue. Potom zatvorih vrata i spremih revolver. Poela je

etati kroz sobu, sklopivi ruke na leima

- Zbog ega ste oli, Emelita?- zapitah.

- Moj tata je vlasnik ove jazbine - ree mi. - Dula sam a je u gra ojahao

stranac, pa sam htjela vidjeti - kako izgledate, - Odmjeri me pogledom od

glave do pete. Imao sam na sebi samo hlae i izme. - Svia mi se ono to viim,

- I meni - rekoh,

Najednom je svukla bluzu i pokazala mi gorde male dojke. Ubrza joj se dah.

- Ovanji su mukarci svinje.

- Vi ste pravi mukarac, strane, vidim to.

Naglo svue suknju. Ispo nje nije imala nita.

Ipak, tu nije neto bilo kako treba. ok mi se pribliavala, naslutih da je sve

unaprije pripremila, a joj je netko kazao to treba a rai. Bitno je a mi

privue panju!

Zgrabih revolver, izjurih u honik i poeh uarati po vratima sobe u kojoj su bile

Kate i djevojke. Ustanovio sam a su zakljuana.

- Kate! Sara!

ogoilo se neto. One su unutra, ali nisu same.

Ne smijem provaliti unutra, jer bi me oekali meci.

Pogledah, prozor na kraju hodnika. Njihova je soba posljenja. urno krenuvi

prema tom prozom, okrenuh se i ugledah Emelitu, potpuno ojevenu Izila je u

hodnik.


51/109


51

- Pokuca li na - ovim vratima i upozori ih - zaprijetio joj - straat de.

Povjerovala je i otrala u prizemlje. Ni to nije bilo obro. Saa de gosti u krmi

oznati to se zbiva

Otvorivi prozor, koraknuh na izboinu, ovoljno iroku a hoam po njoj bez

ikakve opasnosti. Priunjah se prozoru njihove sobe i zavirih unutra

U sobi su bila etvorica. Svaki je rao po jenu enu, ok ih je etvrti, oito,

poeo svlaiti. Sve tri su bile gole o pojasa uskoih kroz prozor.

etvrti se ovjek naglo okrene i obije moj metak u trbuh. Ostala trojica puste

ene, koje se smjesta bace na po, i posegnu za orujem. Meutim, meni jerevolver bio ved u ruci. Ka se pucnjava prekinula, leali su nepomino na pou.

U tom asu popuste vrata po uarcima nogu i u sobu upanu jo tri-etiri

ovjeka s revolverima u rukama

Okrenuvi se prema njima, vrlo sam obro znao a u koltu imam jo samo va

metka. Iznenaa ojekne hitac s esne strane i jean se ovjek srui. Ispalih

pretposljenje tane, te se stropota jo jean napaa. Ljui iza njih pokuaju

izbjedi njihova tijela ali im se zapletu noge. Upravo sam htio ispaliti i posljenjimetak kad je u honiku zagrmjela samarica

- Tornjajte se odavde! Svi! -drekne neki glas. - Inae du' vas izreetati samom.

Gubite se, velim vam!

Pokorno se povukoe.

Pogleah Saru. Leala je potrbuke i rala u ruci veliki kolt, spremna ponovo

opaliti ako bude potrebno.

U sobu korakne Eustace McClean, redi u svojim golemim akama samaricu.

- Jeste li svi zravi i ivi? - upita. ene posegnu za kouljama i ponu ih oblaiti.

Smjekao se promatrajudi ih, ne pohotno, nego zaivljeno.

- Svi smo ivi - odgovorih mu. - Zahvaljujudi vama,


52/109


52

- ini mi se a ste se sasvim obro snali i bez mene - promrmlja gleajudi

pobijene. -Vi ste ih sve ustrijelili? - zapita, oito se uedi kako mi je to polo za

rukom.

- Sve osim jednog - odvratih i pokazan na onog kojeg je pogodila Sara.

- obro. Vjerujem a vas vie nitko nede uznemirivati.

McClean uzalu pokua za sobom zatvoriti razvaljena vrata i napokon oe.

- Pametnije je da se sve tri preselite u moju sobu - rekoh.

Omah su me posluale i krenule sa mnom. Pitao sam se jesu li priale jena

drugoj o svojim doivIjajima sa mnom.

- Dobro jutro - pozravi nas veselo Eustace McClean ka smo u zoru oli k

njemu. - Konj de vam se brzo oporaviti. Potkovao sam ga. Kao to rekoh,

nemojte ga odmah upregnuti.

- to se tie onog sinodnjeg ogaaja, ima li u ovom grau neki prestavnik

zakona s kojim bi trebalo da porazgovaram prije odlaska? zapitah.

- O, oprostite to vam se nisam omah prestavio - ree on. Zavrnekonatu kecelju i pokae mi zvijezu, prikvaenu na koulji - Ja sam ovdje jedini

prestavnik zakona i ved sam sve sreio. Ostaje vam samo a oete iz graa

- to prije, to bolje. Nego, sinod je jedna djevojka..

- Emelita - prekine me on. -Znam otac joj je krmar. Meu pobijenima je i njen

ljubavnik. Ocu jojje vrlo rago to stega ustrijelili. Loe je utjecao na jevojku.

- Oito - promrmljah. - Jo jenom vam hvala

XIII GRAD BEZ IMENA

Na moje iznenaenje, uspjeli smo se omodi meksike granice ne privukavi

Kiowe ni Komane. Pa ipak, jo sam vrsto vjerovao da su nam za petama, ali

nas zbog nekog razloga nisu htjeli napasti.

- Uspjeli smo - izusti Kate ka smo se nali s ruge strane granice.


53/109


53

- a ove smo stigli ivi -rekoh joj. - Pretpostavljam da smo blizu cilja

- oznat de to na vrijeme, Clinte. Obedavam ti

- Znate to? - umijea se Sara

- to? - zanimalo me.

- Malo sam se razoarala.

- Zato?

- Vjerovala sam a u vijeti izbliza Komane.

Ba u tom trenutku digoh pogle prema breuljku pre nama

- A mogu li ti ih zamijeniti Apai? - zapitan.

Sve tri pogleaju prema breuljku; Vijele su jednog osamljenog ratnika kako

sjei ukoeno na konju- i promatra nas. - Suedi prema svemu, bio je

naoruan samo lukom.

Komani nas, tko zna zato, nisu napali, ali hodemo li biti takve srede i s

Apaima?

- to demo saa? - upita Kate.

- Prouit demo... i ekati - odgovorih. - Kamo idemo, Kate?

- Na jug. Ka stignemo na cilj, znat de.

Nije mi se svialo to putovanje nasumce, ali kako sam oao ovje, uzeo pola

svote novca i pobio nekoliko ljui oludih izrati o kraja

Ka smo krenuli, ratnik naglo okrene konja i nestane s ruge strane breuljka

Popevi se na vrh i krenuvi nizbro,nismo ga vie nigje vijeli. Iza njega su

ostali samo tragovi nepotkovana konja

- Kamo je otiao? - upita Sara osvrdudi se na sve strane.

- Negdje je u blizini - rekoh Joj.


54/109


54

Slutio sam a Apai nede biti uviavni prema nama kao Kiowe. Nede nas ostaviti

na miru.

Priekali su do sutranjeg ana ujutro, tek jedan sat nakon odlaska s onogmjesta gdje smo prenodili,vrisnula je iznenaa jena ena.Okrenuh se i opazih

a se u kola zabila apaka strijela

- Poelo je - rekoh..- Potjerajte konje!

Kao a su niknuli iz zemlje. Petorica se pojavie na jenoj strani, petorica na

drugoj. Imali smo sredu to smo naili na omanju skupinu.

Kroz zrak poleti nekoliko strelica, no naslutio sam a nas ele, zapravo, iscrpitijurnjavom. Moramo, pronadi neko prikladno mjesto za obranu.

Napeto gleajudi okolicu, spazih takvomjesto. Stijene i rvede stvorie

polukruni zi Postavimo likola, na ulazu bit demo prilino zatideni.

Doviknuh Kate i pokazah joj rukom. Shvatila me kad se zaustavila pred

stijenjem, viknuo sam im a brzo siu s kola. Tek tosmo se dudurili u zaklonu

iza kola, kamo sam smjestio i Vojvou, obaspe nas prva kia strelica. Sara je

imala kolt, a Kate puku. Zgrabih svoju vinesterku i pruih je Billie. Nas etvoroprotiv njih esetorice. Nekako nisam ba vjerovao a one mogu pogoiti bilo

to ako im je ualjenije o jenog metra Ipak, stvarat de buku i ovratiti moda,

Apae o juria

- Ne rasipajte municiju - upozorih ih. Moa bi mogle, ipak, pogoiti neto.

Uto navale Apai. Ustrijelio sam jednog, a jednog je pogodila jedna od njih.

Nakon tog neuspjelog napaa povukoe se. Neko je vrijeme bilo tiho.

- to rae? - upita Kate.

- ekaju.

- to ekaju?

- Tko zna? - Slegnuh ramenima - Nitko nije tako strpljiv kao oni. ele a

izgubimo ivce i ponemo bjeati Uhvate li nas na otvorenom, gotovi smo.

- Dobro, ka de ponovo navaliti?


55/109


55

- Ka buu raspoloeni za to. Billie, straari ok jeem. Sara, onesi nam s kola

suhog mesa Moa demo ovje ostati ugo.

Poeh vakati suhu goveinu, ali njih tri nisu imale teka Kate otpue do Billie ipomogne joj straariti, a Sara legne kraj mene.

- Jesi li napunila ponovo kolt? - upitah je.

- Jesam. Ka bismo, barem, mogli jo jenom biti zajeno prije nego to

umremo - iznenaa mi ree,

- To bih i ja elio, mala. - Pogleah je i pokuah se osmjehnuti.

- Evo ih opet! - vikne Kate.

Priekajte ok vam se ne nau na nianu - rekoh im,

Navalili su viudi i obasipajudi nas strijelama. Pogoio sam jenog, ali ene nisu

nauile nikomu. Pa ipak, Inijanci, se povuku i natjeraju nas opet na ekanje.

okle demo ekati? Pogoili smo trojicu, to znai a smo saa u onekle

ravnopravnijem poloaju, ali moa im pristie pojaanje? Potajno sam se

naao a e meksiki graniari moa uti pucnjavu i ojahati

J.R.roberts - Grad Bez Imena (Western)

Documents

Transcript of J.R.roberts - Grad Bez Imena (Western)