Geneza Velikih Ateista, Karl Marx

8/12/2019 Geneza Velikih Ateista, Karl Marx

1/18

G E N E Z A V E L I K I H AT E I S T A

II. KARL HEINRICH M ARX (1818 1883)

DVA PISMA JEDNO OTKRIVENJE

Komunistiki rabin Moses Hess pie, sav uzbuen, pismo prijateljuAuenbachu. Neka taj pisac zna, to Moses1toga dana, 2, rujna 1841, misli.Veoma e se obradovati, kad se ovdje upozna 's ovjekom, koji sadaspada u kr.ug naih prija telj a, iako: iv i u Bomnu, gdje e uskoro predavatina sveuilitu . . . To je pojava boja je ina me izvrila velianstven do-

jam . . . Moe biti pripravan na to da upozna najveeg, moda jedinogpravog ivueg filozofa . .. Dr Marx, tako se zove moj idol, jo je sasvimmlad ovjek (moda su mu najvie dvadeset i etiri godine) i srednjo-vjekovnoj e religiji i politici zadati posljednji udarac; on povezuje snajdubljom filozofskom ozbiljnou duhovitost otru kao no; zamisli sebiRousseaua, Voltairea, Holibacha, Lessiniga, Heiinea i Hegela, kako susjedinjeni u jednoj osobi; kaem sjedinjeni, a ne pofoacahi na jednuhrpu taikav ti je dr Marx .

Mjesec dana kasnije pie jedan od osnivaa Rajnskih novina, Georg Jung, Pismo Marxovu prijatelju i viegodinjem suradniku ArnolduRugeu : Dr Marx, d r Bauer i L. F eiuerbacfh udruie se da osnuju teoloko

filozofsku revijiu. Dobri stari Bog dobro bi uinio, kad bi se okruio svimanelima i kad bi se sam nad sobom saalio>, je r e ga ova itri ovjeka

sasvim sigurno izbaciti iz njegova raja i javno e protiv njega zapoetiproces. Svakako, Marx tvrdi da je kranska .rligija jedna od oajnemoralnijih. Mada je skroz naskroz revolucionar, to je jedan od najotroumnijihduhova, to ih ja poanajem (W 48 49).

Tko je taj mladi, dvadesetitrogoidinji doktor filozofije? I zato takverijei grme oko njega? Zato i njegov nerazdnuivi ivotni prijatelj i kroz40 godina suradnik, pravi Polufcs genii jalnoga Kastora, pie o njemu utreem pjevanju Trijum fa vje re : . :. juri tjeran gnjevom i kao da bi

3


2/18

htio zgrabiti svod nebeski i privui ga k zemlji! Tako on iri ruke i dieih u zrak. A zatim ataee teku pesnicu i neumorno grmi kao da ga hiljadu

avola hvata za uperke njegovih vlasi! Odakle Engelsu takav sud?(C. I, 333).

1. DIJETE LIBERALNE TRIERSKE SREDINE

Kad se 5. svibnja 1818. 'Uglednom trierskom Justizratu pravnomsavjetniku Heinrichu Marxu rodio sin, bio je neobino radostan. Heinrich

je bio lije p tip idova, iz ugledne rabinske loze, spretan pravnik. To je zvanje u dui namijenio svom prvoroenom sinu. D vije godine prijeobratio se bio na protestantizam. Valjda radi uspjenije kairijere poputmnogih tadanjih idova. Znamo da je veliki Heine svoje pokrten je zvaoulaznicom za evropsku oiviiizaciju. Hirschel Heinrich Marx mislio je,da e ga njegovo krtenje sigurno voditi stepenicama karijere.

Bio je to liberalan graanin staroga carskoga Triera, grada s desecimacrkvi i samostana i s Kristovom haljinom, tosu jeiu katedrali ljubomornouvali. Goethe je nazvao triersku okoilicu sretnom zemljom . .. gdje vladablagostanje (C. I, 68). Marxovii su bi'li imuni. Obi tel j ise smatrala sretnom.Znamo dodue da mama Henrietta roena Presborck nije bila ni liberalnani pametna kao otac. Bila je to veoma uredna ena, prilino sitniava,

duhom uska, koja je u pismima ee dozivala sinu Karlu u pamet Bogai na posao Boji blagoslov. Njezin utjecaj, kae W. (45), bk je nulle nikakav. Kasnije je ivot svoga sina smatrala potpunim slomom. Predsmrt (1863) rekla je da bi Kart mnogo bolje uinio da je stekao kapitalnego to je o njemu pisao!

Otac je utjecao na djeakovu duu. Kako je sam bio protestant laLessing, zadojen Kamtovim naelima o dunosti, znajui napamet Voltairea i Rousseaiua ispovijedao je istu vjeru u Boga kao Newton, Lockei Leibniz. Ukratko bio je deist i tipina fourujska potenjaima. Osamgodina poslije svoga krtenja doveo je na krtenje sedmero svoje djece.Godinu dana kasnije 1825 nakon smrti svojih rabinskih roditeljakrstila se i mati Henrietta. Takva je obitelj utisnula u srce malia Karla

jedva neto dublje kransko.Djeak je, ako vjerujemo njegovoj keri Eleanori, bio snano i obi-

jesna dijete veoma otvorena duha; neobino se rado sa sestrama veraopo oblinjim breuljcima, pri emu je sestre pomalo tiranski prinuivaoda jetu neukusne kolae, koje Ibi kod kue sam zgotovio. Zboig njegoveudi veseljaka i porUgljivca njegovi su ga prija telji u isti as volje li i bojaliga se; iu njemu je kipio silan ivot, te je uvijek bio pripravan da s vrnja-cima povede neku igru, ali bi je esto znao okrenuti !u ironino pedsmjehivanje i izrugivanje; u kasnijim je godinama oko njegovih usana titraolagani sarkastini smijeak (C. I, 81). Ostala su djeca ibila osrednja. Karl

je bio radost i ponos roditelja, ali nikakav prerano sazreli genij.kolu je polazio u starem biskupskom sjemenitu. B ilo je tu odlinih

profesora (iz hebrejskog Schineeman, iz matematike Steininger, iz povijes tiglasoviti liberalac d raoionalist Wyttenbaoh). Dobar ak, bez upadnogsjaja, Karl je dobio jedne godine nagradu zbog uenja stranih jezika,

4


3/18

druge godine zbog njemakih sastavaka. Bilo mu je 17 godina kad jematurirao. (Polovica njegovih suuenika .propala je na maturi!).

Od sedam sastavaka mladog maturanta dva su zbilja zanimljiva. Unjima otkrivamo kasnijeg vizionara i ovjeka okrenuta prema praksi inapretku. Njemaka je tema glasila Razmiljanje mlada ovjeka predizborom zvanja. Karl pie kako Boanstvo odreuje ovjeku da radioko osobnog dostojanstva i oko sree drugih ljudi. Ne ui li nas vjera,pita mladi maturant, da se IDEAL (tj. Krist) rtvovao za ovjeanstvo?Radei tako za ljudski rod, stvaramo djela za vjenost. ivot najboljeupotrebljavamo, kad ga posvetimo drugima. I to ne apstrakcijom, negopraktinim radom zakljuuje na mislilac. Ove misli nisu etiki saintsimonovski credo, kako misli Rubel (K. Marx, 1957, str. 22). Ovo. je izraz

plemenitosti, s neto prosvjetiteljstva, s dosta filantropskog ara i s nekomdozom religije dunosti, koju je nauio od oca i vjerouitelja, kantovaca . . .Drugi je znaajan sastavak i ujedno slika Karlova duha zadaa o

religiji: Jedinstvo vjernika s Kristom prema Ivanu XV, 114. Marx jepolazio pet godina predavanja katehete J. A. Kueppera, konzistorijalnogsavjetnika i pastora male .protestantske trierske zajednice. Kuepper jekantovac. U svom priruniku za propovjednike i odgojitelje (1807) zaba-cuje iSchleiermacherove ideje, a priklanja se Herderu, Fichteu i Schellingu.Marx ,je u maturalnom sastavku jedva dirnuo dogmu. Odmah poinjemoralnim prospektom. Jedinstvo s Kristom, kae, nuno je zbog naenaravi. Ona se mora osloboditi od tamnih noi. Prim itivni narodi i divljaci,koji jo nisu primili Kristove nauke, oituju nutarnji nemir, strah predsrdbom svojih bogova, duboko uvjerenje o svom padu, prinosei svojimbogovima rtve, vjerujui da rtvama otkupljuju svoju krivnju. To jehumanistika briga da se sjedinimo s Kristom u moralnom redu. Na tonas nagoni Erlsungsbedrftigkeit /potreba .za spasenjem, naa prirodasklona zlu, nesigurni razum,, pokvareno srce, (pad pred Bogom! Rije je0 ljudskom idealu, luterovski obojena. im ovjek stekne ovu krepost,ovo sjedinjenje s Kristom, eka spokoj en i smiren udarce sudbine: Hrabro

se opire oluji stesti,bez

straha podnosi bjesnilo' zla ta to bi ga moglounititi, tko bi mu mogao oteti njegova, Spasitelja? (C. I, 85). Kao primjerovjekove tenje da doe d o ,Boga M arx uzima Platona. Bogu nas vodi sveistija moralnost. Krepost je ,s Kristom ljudski ja


4/18

emu. Ludwig je mladiu ipriao o ivotu i nauci iSaint Simomovoj ; odue-vio ,ga je za Homera i .Shakespearea, koji e Marxu ostati najm ilij i pisci.A mlada Jenny postat e, poslije mnogo peripetija, Kar lova ena.

2. STUDENT HEGELOVSKOG SVEUILITA

Kasnije je valjda i sam Kar;l htio iz .pamenja izbrisati kabn u godinusveuilita u Botunu (1835 1836). S Engelsom priznaje da je to bio pro-maen ivot. Naao se meu 700 studenata, ulanio se u TriersM klub,ubrzo postao predsjednik u klubu svojih zemljaka. Vlas'ti su u to dobapoiele hajfcu na Studentske zajednice. Mladi su tjeralicu iskoristili, pa se

razili po krmama i dvoritima za maevanje. Marxa jeiu Bonn u moralozanimati pravo. Njemu je kudikamo draa filozofija. Kriomice slua W. F.Sch'Iegela, predvodnika roman tikog pokreta. Upoznaje na tim predava-njima Schelling'ovu filozofiju pnirode. Predavanja je na oev savjet sveos 9 na 6 i marljivo ih pohaao. Napustio je fiziku i kemiju, jer su profesoribili mizerni.

Connu (I, 92) pie, da se Karl u Bonnu odao slobodnom, veselom iprilino raskalaenom ivotu. U svibnju 1836, nekako oko nj egova 18. roen-dana, zatvorie ga jedan dan i jednu no zbog pijanevanja i buke. Ukolovozu iste godine .bude ranjen iznad oka u nelkom dvoboju. Naknadnoprot iv njega podnesoe prijavu, da je u Kln prenosio zabranjeno' oruje . .Oou je bilo mrsko to se drui s protuhama i s pjesnicima. Nee u ivotunita postii k ao obini mali stihcklepac. A nadoslo je ibilo vr ijem e zastihove. Samo Karl nema ni pune inspiracije mi smisla za okovani stih.

U praznicima nakon Iboinskog studija .zamoli kod kue za ru'ku svojudugogodinju simpatiju, najljepu djevojku u Trieru, Jenny .von Westphalen. Zaruie se ba romantiki, potajno, je r je ona bila 4 godin e starijaod njega, a roditelji nisu o tome nita smjeli znati. Ta e divna kraljica.plesova 1843. godine postati pred oltarom njegovom enom i rodit emu 6 ero djece. .Spomenimo i slobodno zaboravimo, da su stihovi, to iih

je iz Berlina slao svojoj ljubav i, najslabije Marxovo djelo. On ih je samkasnije osudio . . .

Listopad 1836. nae Karla .u Berlinu. U tom e velegradu trgovine iznanosti nastaviti studij. L. Feuerbach pisao je negdje 12 godina prije togasvome ocu, da u Berlinu nema pijanevanja, dvoboja ili skupnih sumnjivihizleta Tu vlada rad, mir i tiina. Druga isu sveuilita, ako ih usporedites ovim hramom rada, puke b irt ije !

U Bonnu je Marx srknuo prilino romantizma. Otkrio mu se iraci-

onalni, nesvjesni Ja; zagrijala ga elja za povijesnim zbivanjem. .Berlin epostati Marxov hegefovski novicijat i a teologija. Karl nije fconvertiraona romantizam, Ikako misli Cornu (W. 56). Ali je romantizam dao jprvedublje orte dijalektikoj cjelini zbivanja, organskom shvaanju drutva, anaroito otkrio je jedinstvenu viziju povijesti.

Oko Karla se u to doba Plela i tkala zanimljiva, probuena, novapov'ijest. On je to brzo shvatio. I bacio se svim srcem u nju. Ideje francuskerevolucije dizale su francuske bo je i zvuk marseljeze nad isve Meternichove

6


5/18

paragrafe. Duh Svete Alijanse i B iblije samo je razraio duhove, kojima je ideja bratstva, jednakosti i slobode nadraila apetit za demokraciju.Nadolazi jakim korakom francusko i englesko ekonomsko i socijalnogibanje. Jaa buroazija nakon diskriminacije plemstva. Seljaci i radnicikuaju ise organizirati. (Marx e kasnije braniti seljake ii vinogradare sobale Moselle!). Pruska .drava pritie apsolutizmom. Izvana i naizgledvee se s kranstvom i titi hegeloivce, dok joj .ne dodi jaju. Jasno je da esvaka kritika drave udariti i na religiju, koja je s njom u sprezi. Policija

je na sveuilitima, naulila ui. Razgoni sve omiladin'ske saveze, naroitou Porajnju. Oko Gutzkowa, Mumdta i Heinea vrziu se mladi JungesDeutschland i mrmljaju protiv monarhije, prijete kranstvu. Socijali-stike misli potpomau liberalima i demokratima, skrivajui se iza njih.

Vidovitiji 'osjeaju, da ,se i'tav jedan poredak baca u nepovrat. SainltSimon vie da je povijest socijalna f izika, kojom vitlaju odreeni (zakoni.Revolucija mora provaliti prirodno i fatalno. iSve siile zgusnule su u svijetumlade industrije sav je napor u .znaku slobode! A to je dinamit. Dravastrepi pred ovim idejama, osobito kad uskau preko granice izvana.

Marx vidi jo neto. Uza svu restauraciju nakon revolucije kran-stvo proivljava pravu agoniju. Blokovski je razmrvljeno i mrtvo. Politi-ki kompromitirano abog preostatka apsolutizma i feuda, uz koji se vee.Socijalno neprobueno i valjda nedoraskx Trierski biskup velia pruskogvladara kao zatitnika vjere, jer mu velikoduno predaje kljueve biskup-ske palae! Karlu je 6 godina kad se to zbiva. Ali e ga kukavikacrkvena politika sablanjavati itav ivot. Mnogo je tea nutarnja,duhovna anemija i agonija. Kranstvo razaraju racionalistiki zatitnicii u kolama i na propovjedaonicama. Kupisch pie d>a su Marxorvi suvreme-nici (od 1830. do 1850) dozrijevali pod utjecajem modernog liberalizma,idealistike najezde i kranske slabosti (Vom Pietismus zum Kommunis-mus, 1953, p. 14). Preko Sohellinga aptao je panteist Spinoza, prekoFichtea naturalist Rousseau, prekoi Hegela Eriugena i sam stari mraniH er ak lit. . .

Ali se u tom kovitlacu izdie masiv Hegela! Marx je stigao u Berlinpet godina poslije Filozofove smrti. Odmah ga je i sudbonosno zahvatioval hegelijanizma. I u politici, i u pravu, i u religiji Hegel je postaoskretnica za mladog studenta. Ta pitanja, koja su zanimala Uitelja,razdvojila su uenike. Posebno se izrojio roj mladih i veoma odlunih(D. F. Strauss, A. Cieszkowski, A. Rge, B. Bauer, L. Feuerlbacih, K. F.Koppen, M. Stirner, M. H ess. . ). Nekoliko godina poslije dat e Marxi Engels u Njemakoj ideologiji profil lijevog hegelovskog krila. Hegel

je relig iju opisao kao Vorstellungen predodbe. One mogu bitipodesne za odnos malog, nefilozofskog ovjeka prema Sveduhu. Misliocinaprotiv imadu jasan prolaz kroz Begriffen pojmove. Tu se nalaziistina i pravi pogled na da's Ganze na cjelokupnu razvojnu stvarnostIdeje. Mladi se hegelovci okomie ne toliko na naivnu vjeru (Glaube),pa ni na kritinu refleksiju (Aufklrung) nego na najvii zamiljenistadij na fiktivnu vezu izmeu vjere i filozofije, na Religionsphilo-sophie! Mlaobegelovci, veli Loewith, uperie oruje zajedno s Hegelomprotiv objave. Razaraju sam pojam i mogunost Boje komunikacije

7


6/18

s ovjkom. Religija nije ovjeku, neto darovano, miti nuno izraslo izsame prirode duha, nego je ovjek sam stvara kako e to dotumaitiFeuerbach.

Marx e i sam vafcati Feuerbachova djela. Ali je prije toga moraoobraunati s utjecajem Davida Straussa i Brune Bauera. Strauss je kaopravi David savrseno dotukao Golijata biblijske objave, pie Engels.U svom djelu Das Leben Jesu (1805) gleda u 'Kristu hegelovski momenat ideje, ikoja se nudom evolucije i dijalektike razvija u znaku sve veeobjave za ovjeka. Iistocne mitske slike dale su okvir, u kome se Krist

javlja kao najdublja religiozna priznanica Boanstvu.Marx osjea, da je njegov prijatelj Bauer mnogo radikalniji. Prija-

teljevali su etiri godine


7/18

Otac je malo ta shvatio. Ne sumnja ipak da je u Karlu nekidemon. Razabrao je to, rtaj vladin tajni pravni savjetnik, dz pisma kojim

je jo u veljai 1837. sin ja vio kui da se oslobodio idealizma, koji sehranio elementima Fichteove i Kantove filozofije. Svoju je ivotnuideju potraio u srcu stvarnosti. Bogovi koji su prije imali sjedite iznadzemlje, sada su u njenu sreditu!

Marx tada pie filozofski dijalog Kleant, ili o polaznoj toki i nu-nom razvoju filozofije. to je sve bacio na 24 ispisana arka! Uz pornoprirodne znanosti, Schellinga i drugih filozofa, opisuje kako je Bogsp,oetka za mislioca disiti pojam, koji svoju bit razvija dijalektiki, pase manifestira u obliku religije, prirode i povi jesti,. Na kraju ga je nekalaljiva sirena dovela opet u naruje Hegelu od koga je htio pobjei!

Nikad vie nee napustiti srce Hegelove vizije!U navedenom pismu Marx javlja kako su na njega djelovali, profesoriprava Gans i Savigny. Karl je zamislio opirno djelo o filozofiji prava.Skupio je obilje grae. U prvom dijelu htio je obraditi metafiziku prava

biva opa pravna naela; a u drugom filozofiju prava to bi moraobiti prikaz, kako su ta opa naela ostvarena u rimskom pravu. Tajnjegov juristiki monstrum, kako ga Gornu zove (I, 120), proguta jepreko 300 strana! Bez uspjeha. Marx je shvatio da je nemogue po voljipremjetati zasade opeg prava na Rim, zasade rimskog prava na drugapodruja svijeta. Umoran od svega toga i razoaran, Karl se baca naknjievnost. ita bez predaha Lessinga, Solgera, Winckelmanna, Tacitai Ludena. Ne naputa svojih dragih klasika. Kupuje nove pisce i istvarakrasnu biblioteku (preko 1500 svezaka,!). Kua i sam pisati. A li su mu idrama Oulanem, i poetak romana Skorpion i Feiiks, i pair napisanihpjesama slaba rolba. Za portret i p&ihogram njegova duha najznaajniji

je monolog junaka Oulanema. 'Njego v zavretak pokazuje, da je Marxnevjernik. Svjetovi nas odvlae u svoga kola urliui svoju pjesmu smrti,a mi lalkrdijai jednog ibezdunog iboga ipodgrijavamo zmiju otrov-nicu u svojim grudima da ibismo je vidjeli kako se u isvojoj svemoi

upravlja da nas atre svojim (prezirom, dok vjena i beskorisna pjesmava lova hui, tjerajui nae ui u oajanje. 1Mb kocka je baena, unitimoodmah cijelo to tkanje lai i neka se ls prokletstvom svri ono, to jes prokletstvom i nastalo! (cit. C. I, 123).

U prvim se svojim pjeismama Marx bunio openito prortiv svijeta.Sada se die sve jae protiv drutva. Piui kritike i epigrame o Schillerui Goetheu, istie njihove nedostatke, tune religiozne preostatke i1munjenevjere, koje ise tu i tamo javljaju. Na domaku je vlastita i ozbiljnakritika nevjere, koja se sprema.

3. OD EBIKURA PREK O S PINO ZE DO FEU ERBACHA

Poetkom 1842. proturio je Marx u svijet raspravu Luter kao sudacizmeu Straussa i Feuerbacha. Stoji uz Feuenbaeha, kao na obali ognje-nog potoka! Radilo se o pojmu uda. Feuerlbach je udo tumaio kaoprodukt osjeaja i mate. Strauss kao izraz ope hegelovske Svijesti.Strauss, kae Marx, promatra stvar usfco i teoloki. Feuerbach naprotiv

9


8/18

znanstveno i slobodno iroko. Ipak je obraun Marxov u neem dubljemi ozbiljnijem: sve do ovog asa bio je zadovoljan teolokim ateizmomStnaussa i Bauera. Ali sad skree na novu stranu. Prigovara kranimai njihovim teolozima, da su sve pobrkali. Neka se osvijeste i posluajurazloge jednog antikrista, koji im otkriva bit njihove vjere! Feuerbach

je istilite sadanjih vremena!Wackenhei m dri (88) da Marx prije svoje enidbe (1843) nema dosta

zrelosti i snage da pohvata sve niti religiozne kritike. Feuerbach je dobrodoao i svojim zaotrenim stavom prema hegelovsk oj religioznoj mislidahn uo u Marxa temeljnu inspiraciju. Ona e preko doktorske dizertacijei prosvjetiteljske Marxove periode dozreti u osobnu nerazorivu viziju.

U travnju 1841. predao je mladi doktorand svoju dizertaciju sveui-

litu u Jeni. Tono 15. travnja proglaen je, u odsutnosti, doktoromfilozofije. Obradio je temu Razlika izmeu Dem okritove i Epikur ovefilozofije prirode. To je bila filozofska i religiozna ispovijed pred konac23. godine ivota i sveuilinih nauka. To je obraun s Hegel o rn, s kojimse Marx od 1837. upravo u samoj sri sistema i slae i ne slae. I u tezibrani Epifcura protiv Hegela, koji Epiikuna ne podnosi, a napada Plutarha,koga Hegel tuje i brani.

Zanima nas jedino religiozn i o disjev teze. Marx Demokiritu zam jera vanjegov atomizam, koji tvrdo prerasta u fatalizam. Demokrit ovjeka bacau strah i na koljena pred bogovima. Senzualist Epifcur, najvei prosvje-titelj Grke, die se otklonom atoma iznad istog determinizma. ovjekadariva voljom i upa iz kanda sudbine, kako pripominje Lukrecije.Oslobaa ga od straha i uvodi u apsolutnu slobodu duha. Proglasio jeboanska svojstva slobodna ovjeka. Marx citira L/ukrecijeve stihove:Moja je pjeisma posveena uzvienoj stvari. elim osloboditi duh jo vieod religioznih okova! (De rerum natura, I, v. 931 932). P r v i temeljsvega filozofskoga istraivanja jest smion i slobodan duh! A najvearadost veli Marx bit e uvijek radost stvaranja svijeta!

Epifcur je dakle slobodan i velik, mada je Kant njegovo otklanjanje

atoma pri padu nazvao bestidnim izumom. Epikur je posvetio duho sjetnosti, a to je smrtonosni udarac Platonu! Ali Plutarh, koji ree da je nemogue sretno iv je ti prema Epikur ovim bezbonim naelima, uzbu-uje i ljuti Marxa. Plutarh j e hvalio boigove i bogotovlje. Bogovi nas,ree, uvaju od zla. Marx primjeuje, da je ovjekovo najstranije zlo|to svoja svojstva pripisuje nekakvoj vanjskoj boanskoj slici. Marxpronalazi izraze, a neto i od samog nazora, u prvim Feuerbachovimspisima. Blaenstvo, elja za ibesmrtno u, n.apast neke transceneneij e sve je to razaranje pravoga ovjekova lika. (Marx gui Gassendieve miisli,da se uz epikur eizam dade spasiti besmrtnost i vjera u Providnost! Svinajpo ri da teologija nadvlada filozofiju, za Marxa su ludorije. HvaliHumeovu izreku, da se filozofija ne moe pozivati na sud zboig svojihzakljuaka, kao n i kralj zbog tobonjih prekra ja. . . Marx naputaHegela, ukoliko Hegel nije definitivno napustio religije.

Filozofija, kae Marx, mora izdii Pr o metejevu misao i vjeroispovijest: U jednu irije mrzim sve iboigove! Ova se maksima najveegbuntovnika baca u obraz svim bogovima na nebu i na zemlji, koji ne

10


9/18

bi priznavali kao vrhovno boanstvo svi jest to je o vjek ima sam o sebi!Prometej, osjeamo, predstavlja novog ovjeka! Voli psovati pribijen nakavkaskoj stijeni negoli svojevoljno robovati Zeusu! U filozofskomkalendaru, kae Marx, Prometej zauzima prvo mjesto' meu svecima imuenicima! (MEGA, I, 1/1, p. 10).

Takav je mislilac morao udariti na Bauer ovu obranu platonizma ukranstvu. Njihovo e prijateljstvo doivjeti definitivni brodolom. Bauerova filozofija za Marxa mirie po transcendenciji. Zato je pokvarenai zla. Iste prigovore izinosi Marx protiv Shellmga. Vadi odnekud jednodavno pismo, u kome je taj idealist napisao da ovjekov duh ne smijeplakati, ako izgubi religiozne lance . . . Podjednako Marx priprema napadna Prouhom. Njegov komunizam i odve mirie po boanskoj pravdi.

S Proudhonom e dovriti bitku est godina kasnije.Moda se nalazimo u samoj sredini Marxova religioznoga ienja.U ovo doba (izmeu 1841. i 1843) Karl odbacuje sve klasine dokaze zaegzistenciju Boga. S Hegelom, potpunim monistom, rui svaki tip kozmoilokog dokaza. Priroda je u sebi svoje dostatno opravdanje. U njojnema Bojih tragova. Ako postoji, ijedan dokaz da Bog postoji, onda jeto ontoloki. O njemu su, znamo, raspravljali i Descartes, i Leibniz,i Kant. Marx ita Anselmovu i druge formule toga dokaza i naziva ihtautologijom. Tresla se brda, rodio se mi . . . Mata je veoma mona,tvrdi protiv Kanta. Moe uvjeriti ovjeka da postoji Bog, kao1to gamoe varati da e izmiljenim novcem platiti dugove . . . Bogovi bi vrije-dili samo ondje i onako, gdje bi i kako bili smiljeni. Nitko ne prihvaatue bogove, kad ima svoje. Sto je odreena zemlja za odreene bogove,to je zemlja uma (Vernunft) za Boga openito a to znai pokrajinagdje prestaje egzistirati! (O tome W. Sohulze, K. Marx und der ontolo-gische Gottesbeweis, 1954). Marx istie razum koji nijee svaku vjeru,protiv Aruselmove vjere koja trai Pristanak razuma. Tntellectus negansfidem protiv fides quaerens intellectum! Marx, kae Wackenheim (101),

jedva da dotie rub Anselmova razmiljanja. On svojevoljno okree

smisao dokaza: argumenti isu otkrie ovjekove svijesti o sebi samome!Sva je teologija neuspjeli pokuaj da se naopako opie ovjek i zamijeniantropologija. Marx kae da bi jedini pravi dokaz u prilog Boga bio apsurd i uas ovog svijeta. Pie izazovno: Jer je priroda zlo organizirana,Bog postoji. Jer postoji apsurdni svijet, postoji Bog. Jer nema misli,postoji B o g . . . Ukratko: Nerazum je egzistencija Boja ! (MEGA, I, 1/1,P. 81).

Na tako proienom terenu due trebalo je graditi. Marx je 1841,u godini doktorata, otkrio Spinozu. Tri biljenice ispisao je odlomcimai mislima tog nizozemskog panteistikog mislioca. Izopeni amsterdamskiidov utisnuo je Marxu. u svi jest svoje tri temeljne religiozn e ideje:bijedu koja nuno raa iluzijom, utjenu funkciju religije i politikobezobzirno iskoriavanje religije. Spinozina misao, da je Bog istovetansa svijetom da je svemir jedina supstancija da je Boanstvo< ima-nentno prirodi (natura naturans) a sve vidljivo samo je modifikacijate vjene supstancije (natura naturata), Marxa ne ostavlja. On e tajslikoviti monizam vezati na Hegelov motor dijalektike i razvoja, ali e'

11


10/18

istobitnost svega na ,svijeitu ostati netaknuta. Moda je Spinozin utjecajna Marxa premalo ispitan i poznat.

Nakon Bar uha Marx ita povijest religija, prikaz o crkvenim oimai mnoga d jela iz po vij esti .umjetnosti. Christoph Mein ers pouio ga jekakvih je ,sve neljudskih pojava 'bilo u raznim religijama svijeta. Barbeyrac je opisao moral starih otaca kao protuprirodan. Bttiger ga jeproveo kroz azijske religije, sa.svim falikim, zmijskim i lunarnim kulto-vima, s obredima ienja i stranih rtava, A usporedba kranskeumjetnosti s ostalima, pa onda umjetnosti uope s religijom, uvjerila jeMarxa da je i kranska umjetnost iskljuivo djelo mate i fabuliranja,bez razumske osnovice.

4. DIO (PUTA S FEU ERB ACHO M A DALJE SA M . . .

Evo nas u 1842. Ova godina donosi znaajan preokret u Marxovuateizmu. Marx se spustio do dna Feuerbachova djela Das Wesen desChristentums. Feuerbach odvlai Marxa od Hegela, otkriva mu ovjeka,a Marx misli da je ita da spoznao to' je humanizam.

Ne zaboravimo' da je 'Karl postao ne profesor nego novinar! Naaose okruen tekim pitanjima, koja su izvikivala strahotu kranskepruske drave. Njegove religiozne kritike udaraju u tlo stvarnosti. Dase popravi ope zlo stanje, zakljuuje mladi. Marx, n ije dosta laiciziratii ^razreligionizirat'i ustanove. Treba oistiti i bebono' dezinficiratiljudsku savjest!

Zato je njegova suradnja u Ru.geovim Rajnskim novinama uperena,i prot iv fcatoliko klerikalnih Klns'kih novina i pro tiv svega ondanjegstanja. Marx je bio urednik lista od sredine listopada 1842'. pa do ukinua(31. III 1843). U to vrijeme razvio je neobinu djelatnost.

Feuerbach je bio pravo otkrie. Sv'i smo bili. zaas feuerbachovci,pie 50 godina kasnije Engels. \Plenge misli., da je utjecaj bio za Marxapresudan. Rawidowicz dri, da je ipak Hegel prevladavao i dalje (W.

115). Feuerbach je bio opasan za svaki, oblik mistike. Nije trpio hege-lovske racionalne mistike nipoto. Srce je njegova miljenja pitanjereligije. Ne baivi se Spino.zi.nom supstancijom, niti Kantovim i FichteO'vim Ja, niti Schellingovom. uspavanom i probuenom prirodom, niti apso-lutnim Hegelovim Duhom. M otri stvarno bie ili tonije jedinorealno bie koje poisitoji, ens reallss'imum, ovjeka ... pie u svom Pred-govoru. Teologiju trdba raskrinkati i pokazati da je zapravo iznakaenaantropologija. Bit je religije, kao to je i Sohleiermacher mislio, u osje-aju. Taj osjeaj treba proistiti, izlukijat'i ga pomou razuma. Teolozi

ru mislei da e se struilti zgrada svijeta, ako se poirui njihova baraka(BR. 350). A li ruiti la znai gra diti istinu. S vi jest o Bogu svi jest je to jui je ovjek imao o samome seb i.. . Ono to ovjek smatra Bogom,to je njegov duh, njegova dua; i duh, dua, srce ovjekovo' to. je njegovBog! Feuerbachova misao tumai dalje, kako ovjek sebe otui, osiro-mai na raun osjeajne izmiljotine. Patoloki se izvrne, iizgufoi se upomiljenom, nestvarnom svijetu. Otuen sam sebi stvori si sliku tobo-njeg Boga, 'Pravog krvnika i vampira, koji mu siie krv.

12


11/18

Marx je razumio Feuerbaoha: ne treba religiju unititi, nego je pravoprotumaiti i staviti onamo gdje joj je mjesto'. Nova religija religija je ovjeanstva. Nova ljubav Ijubav prema ovjeku! ovjek je ovjekuBog! Ne treba posrednika. Krist je ionako simbol ljubavi, ko'ju gojiovjeanstvo prema samome sebi. Marx nije svega apsolutno prihvatio.Ali su ga dvije ide je oduevile: ovjek je sredite ljudskog interesa i relig ija s Bogom transcenenei je ovjekovo' je tuno otuenje. Feuer-bach mu dobro dolazi Ikao kritiki ruilac kranskih dogmi. Mjestokranstva nastupa kultura, napredak, filozofija, koja izgrauje zemalj-sko nebo {Das W. 294).

U tom antropocentrizmu otkriva Marx novu dimenziju povijesti isvijesti. To je zov na revoluciju, koja mora spasiti izgubljenog ovjeka.

Walter Theimer (Der Marxismus, 1957. p. 33) tvrd'i da je Marxovakritika re lig ije u biti poivala na Feuertbachu. . . Bogovi su ovjekovatvorevina . . . sam ovjek mora ostati u sreditu filozofije.

U


12/18

Labuim pjevom u novinama osuenima na smrt Marx iznosihumanu kritiku religije. est godina kasnije priznaje, da tada nijerazumio ni komunizma ni socijalizma ni drugih socijalnih pokreta. Odba-civao je religiju jednostavno u ime razuma i filozofije, koja brani slobodui nezavisnost ovjekovu. Utjecaj .prosvjetiteljstva bio je jai od utjecajaengleskog pragmatizma, koji postupice nadire da zavlada Marxovomteorijom prakse.

Prije 1842. Marxov stav nije uope originalan. Sudjeluje u povi-enom racionalizmu sredine u kojoj ivi, usvajajui burujski liberalizamhegeoviske ljevice. Razvija prometejsku temu ikako bi 'ozloglasio bogove,koje optuuje da su priguili ovjekovo dostojanstvo (W. 138).

5. PREM A SRCU M AR KS IZM A

Osvanu proljee 1843. Proljee i za Marxovu misao. Do sada jereligiju gledao kritiki, ali na proplancima uma. Od sada e je gledatina stvarnom podruju ivota. Na putovima i raskrima socijalnih i poli-tikih problema. Pod vidnim kutom povijesnog razvoja. U to dobaMarxova je enidba s krasnom Jenny von Westphalen dovrila bolni insentimentalne drame. Dolazak u Pariz i susret sa socijalistikim pokretom

pomie debeli zastor i otkriva golemu dramu nove povijesti. U 1843.godini zbiva se, kae W. (142), "une mtamorphose dcisive odlunapreobrazba. Ona e (probiti na svjetlo dana u Marxovoj glasovitojKritici Hegeiove filozofije prava. Vidjet emo kasnije, kakav je to bioobraun s Uiteljevom filozofijom. Obitelj i drutvo sad ih Marxpomalo poznaje iz isk ustva! nisu samo nuni momenti s obzirom nadravu kao najsavrenije oitovanje Duha, To su uvia Marx samosvojne vrijednos'ti i stvarnosti. U Hegel u poiva udna panteistikai logika mistika. Marx eli odagnati maglu u kojoj se teko die. Onprepisuje cijele retke prema Feuerbachu, ali je sve stvarniji: mjesto nebuloznih ideja gleda dnevne oblike ivota. Protiv Hegeiove neodreeneopenitosti eli spasiti ovjeka. Kua pronai u pojedinanoj egzistenciji,i to u svakoj pojedinoj, njeno specifino i generiko odreenje. Htio bi.dirnuti bit ovjekovu i njen poziv u povijesti, kakva doista jest. To ebiti, kae W. (146), srce marksizma.

Feuerbachu bez ustruavanja Marx spoitava da odve veliko zna-enje pridaje prirodi, a premalo politici. Otkrivajui ovjekovu nedo-vrenost prvi put navodi rije Entfremdung otuenje. Politiko,dakako, u prvom redu, jer se ovjek pojedinac nije uskladio s vlau

nad zajednicom. Marx je navalio na birokraciju, tog neuspjelog posred-nika izmeu vlasti i pojedinca. Naziva je. rapublikom sveenikom ! Javlja se ideja o teti privatnog vlasnitva, koje je i samo izraslo u netosakralno, opojilo se religioznim parfemom, i od ovjeka stvara egoista.ivot se misli Marx moe obnoviti jedino kroz pravu demokraciju(die wahre Demokratie). Ona mora birati izmeu Boga i ovjeka. Hegelpolazi od drave, toga izriaja Duha i Boga; Marx polazi od ovjeka,koji izraava stvarnost i narav. Kao to ne stvara religija ovjeka, nego

14


13/18

ovjek religij.u, tako ni ustav ne stvara narod, nego nairod ustav. Demo-kracija se prema drugim politikim sistemima odnosi kao kranstvoprema drugim religijama. Demokracija i kranstvo ostaju posljednji napopritu to su sistemi kat exohen! Prava demokracija izbavi ja ovjeka iz svakog ropstva i rauna sa socijaliziranim ovjekom dersozialisierte Mensch!

Potrebno je stvoriti slobodan svijet demokracije, pie u svibnju1843. Rugeu. U srcima ljudi treba probuditi osjeaj ljudskog dostojan-stva . . . to ga je kranstvo isparilo u nebeskim parama . . . I jer sveforme dravnosti hvataju vezu s religijom, treba razoriti svaku dosa-danju religiju! I jer monarhija napose oblikuje nakaznog oneeovjecenogovjelka entmenschte Mensch, treba poruiti sva prijestolja! Guju sezvuci iz Manifesta. Obara se, vidimo, itav jedan svijet. U Marxovusrcu razgara se revolucija.

Marx analizira stanje ropstva. Zacrtava stazu povijesnog napretka.Osloboeni naime robovi unose ravnoteu i pokreu naprijed. U svemu.Gospodari ili otvrdnu, pa ih je lako maknuti, ili se iskvare i pomru.

Marx mnogo i'ta, ita i studira, u pet (biljenica notira misli opovij esti. Oduevi jen francuskom revolucijom, prebacuje kameru duhana sve svjetske revolucije englesku, poljsku, ameriku... Zanimaju

ga socijalni udesi i promjene u raznim narodima i krajevima. Hegelovemisli, da je mogue pomiriti protivnosti, koje izvlauju ovjeka i narode,smijene su me. Vadi iz Rousseaiua 103, a iz Mortesquieua 109 mjesta!Povijest mu pokazuje svoje pravo lice: borbu za ivot. Filozofija kao dasama eli postati praktina, a to znai preobraaj, revolucija, novost.Marx pie Rugeu, da ne zna kako e letjeti budunost, alii zna da svetreba podvri kritici '(die rcksichtslose Kritik alles Bestehenden). Zatoraskida prijateljstvo s Bauerom, koji se izgubio u mistici. I jer trebas neba sii na zemlju, zai u srce svakog ovjeka i oslikati ljudima pravostanje, Marx trai saveznika. U tome e mu pomoii socijalizam.

Prvi su (francuski) socijalisti bili filantropski i deistiki raspoloeni.Marx je zagazio u vode socijalizma 1844. A li on eli skrenuti cijelustruju. Prema njemu socijalizam i religija ostaju nepomirljivi dumani.Saint Simonova kritika drave Marxu je poznata, ali njegovim popu-tanjem Bogu nije zadovoljan. Proudhonu se zadivio, da ga poslije trigodine s gorinom napadne i napusti. ini se da je Marxa prilinouhvatio s njemake obale komunistiki rabin Moses Hess, Bliskarevolucija, mesijanska uloga proletarijata, dokinue privatnog vlasnitva,otuenje preko .politike i religije... te su burne teme Hessovih spisa

Marxu bile ugodne. On bi elio s Hessom, idovom kao to je po krvibio i sam, osloboditi ovjeanstvo i to korjenito, za svagda. Kako jerazdor i kaos nastao zbog politioko socijalno konomskih nepravdi, valjapoeti s preporodom upravo tu. Tako je Marx doario do ideja, kojimae iskritizirati Feuerbacha. Poznate su njegove teze o Feuerbachu, njih11. Poznat je njihov sadraj. U njima kao da je ii ri nucleo, ideolokisaeto, itav Marx. On Otklanja Feuerbacha u prvom redu zato, kako

15


14/18

kae posljednja, 11. teza, jer je i filozo f iz Bruckfoerga svijet samo dru-gaije tumaio , a nije ga mijenjao! Radi se o tome, da se svijetstvarno promijeni.

Marx je poao hrabro dalje.

6. RELIGIOZNO OTUENJE I AP SO LU TN I ATE IZA M

Upoznavi tonije svijet, svijest i povije'st, moe Feuerbacha nazvatikritikim teologom. On je Boga bacio na zemlju, zatvorio u ovjeka,ali je tu i ostao. Marx eli da se religiozno otuenje rijei do kraja(Calvez, 88). Misli su sve jedrije, sve dinaminije. Nemogue je samo

politikom slobodom osloboditi ovjeka od religioznih predrasuda. Reli-gija ivi nametniki na tako razliitim politikim sistemima. Trebadokinuti svaki tip drave, kae Marx, kako ibi ovjek doivio potpunuslobodu. Mom e tada egoizam religije postati suvian.

U Kreuznachu i Parizu pie Marx poznatu raspravu o idovskompitanju. I opet napada na dvije rasprave B. Bauers o problemu, koji je iskoio osobito u Porajnju. Bauer naopako misli da e politika eman-cipacija unititi religiju: u Sjedinjenim Dravama religija i politika vozeodijeljeno, a ipak je dravni ivot prilino religiozan, pie Marx. Nijedovoljno potisnuti religiju, da se drava oslobodi; niti je dovoljno laici-zzati dravu, da pobjegne religija. Za Marxa je religiozno ropstvo ropstvo drugog reda. Prvobitno je ropstvo ono politiko. Politiko jeotuenje, alko ga do dna shvatimo, u punom smislu religiozno. Doklegod jedna drava ostaje medium, sredstvo', da se ovjek pod njenomprisilom proglasi vjernim dii nevjernim, ostaje nuno u sreditu religioznihpitanja. ovjek u takovu sistemu polae svoju osnovnu slobodu i spon-tanost u dravu, makar i kroz nevjeru, kao to vjernici svoju polauu Krista.

ovjek se razvija u krilu monistike realnosti, kao to je i Hegel

govorio. Ali je urastao svim korijenima bia u materijalne uvjete, bezrodbinstva s teko definiranim hegelovsfcim Dubom. Mora se izdii dovlastita stvaranja, autokreacije. A to je 'radikalni ateizam. Mora provestipovijesni preokret uz pomo socijalistike revolucije, A to je nestanakdrave i klasnog poretka.

U dravi, imaginarnom svemonom biu, ovjek se gubi kao gra-anin. Gubi se u bezimenosti svog privatnog ivota. U nestanku svogaljudskog bitka. Pod egoistinim Vidom buroazije atomizira se i niti.Religija obilno potpomae ovjekovo izvlaenje. Ona je sfera egoizma,

izraaj koji ovjeka d ijeli od njegove komuni tarne biti, od njega samogai cd ostalih ljudi. ovjek se kao generiko 'i slobodno bie neumoljivobrie.

Marx jasno spoznaje snagu ternara, kroz koji ovjek prolazi i dolazido spasenja: izgubio se otuenjem, shvatio je da je otuen, vraa senapokon, svojoj iskonskoj biti (Zurckfhrnig). Potpiuna sloboda svieim se rijei i politike i religiozne alijenacije. Suzbiti egoizam znaisuzbiti religiju. Ona je i u idovstvu i u kranstvu (vrhunac idovstva)

16


15/18

zatita egoizma. idovstvo preko Verusserunga (Prodajom) ovjekaprodaje, stavlja ga kao nevriiednost meu novac; kranstvo uz pomoEntusserunga (otuenja) cijepa ovjeka od njega samoga i od prirode.Marx eli da se mjesto novca i Boga iznova rodi ovjek!

Mada su Njemako firancuki godinjaci, u ikojima, Marx pie svojerasprave, bili nedonoe {Mehring, 77), Karlu je polo za rukom da u

jednoj odu!joj raspravi stigne na vrhunac svoje ateistike misli. Kasnijee je proiriti, primijeniti na pojedine prilike i pojave, ali je bitno neeizmijeniti.

Dogledavi bit francuskog socijalizma, upoznavi vie komunistikihspisa, Marx nije bio zadovoljan. Daje se na studij Hegeiove filozofijeprava i u veljai 1844, izdaje raspravu Zur Kritik der Hegelschen

Rechtsphilosophie Kritika Heglove filozofije prava. To su moralebiti samo uvodne misli. 'Nastavka Marx nije napisao. Wackenheim u tomsastavku vidi navjetaj Komunistikog manifesta od kog nas dijele jo 4 godine.

Kritika je zaotrena, gotovo nemilosrdna. Marx kao prorok stoji nagranici: treba ne samo misliti, treba djelovali! Mjesto teorije ponimos praksom! Dodue, djelovanje e se vazda izjaloviti i svijeta neemonikako okrenuti, ako nije dovrena kritika religije. Zato Marx na neko-liko stranica ispisuje najotriju kritiku religije, to je 'ikad bila napisana.Z a Njemaku je kae kritika religije u biti zavrena. (Marx mislina sva djela Bauera, Straussa, Feuenbacha, Hessa .. .). A kritika religijenuno je uvjet svake kritike. Gledajui otvoreno sve pojave drave,industrije, novca, kulture naglaava da je glavni problem modernogvremena odnos industrije i novca prema politici i ivotu. Marx uoavaraanje mamonskog svijeta, koji eli anonimnim silama zavladatisudbinama.

Feuerbach vie nema to kazati. Seoski se filozof iz Bruckibergaokomio i na filozofiju samu. Vitezovima pamuka i junacima eljezaMarx dovikuje da ne mogu dokinuti filozofije, a da je istovremeno ne

stvaraju! Bauern poruuje, da svojim ostvarenjem filozofije tu istu filo-zofiju dokida! Marx je sav u pogonu prakse, koja izibija iz ljudske zdravemisli. Teorija prestaje prazno odzvanjati kao teorija, im zahvati masei pokrene ih prema novom praktinom ivotu. Feuerbach i njemu slinizastadoe na putu, jer blijedo razmiljaju o ovjeku, kako ui negdjeizvan svijeta! Miairx doslovce pie: Profana egzistencija zablude kom-promitirana je, im je opovrgnuta njezina nebeska oratio pro aris etfocis. ovjek, koji je u fantastinoj stvarnosti neba, gdje je traio natovjeika, naao je samo odraz samoga sebe; samo neovjeka tamo, gdjetrai i mora traiti svoju istinsku stvarnost. Temelj kritike religije glasi:ovjek pravi religiju, religija ne pravi ovjeka. Religija je dodue samo-svijest i isamoos jecanje ovjeka, koji sebe ili jo nije stekao ili se vepotpuno izgubio.

U ovim rijeima nazire Wackenheim (184) dvije steevine mladogaMarxa: smisao za stvarnost i smisao za ovjeka. Moda je tu blii Hegelunego Feuerbachu. Samo mjesto Hegelova Duha, koji bi morao sve izmiriti,Marx pokazuje socijalnu stvarnost ovjekove prirode, koja nezaustavno

17


16/18

tjera dalje. Javlja se, i to .priznaju svi poznavaoci Marxove misli, origi-nalnost marksistike kritike svake religije. Nadahnut jae od Spinoze,

Hegela i Feuerbacha, Marx ovako razmilja: A li ovjek nije apstraktnobie koje ui izvan svijeta. ovjek to je pravi ovjekov svijet, drava,drutvo. Ta drava, to drutvo proizvode religiju, .izopaenu svijest osvijetu, jer su oni izopaeni svijet! Religija je uhvaena karama kritikekoja pogaa istanje u kome je roena. Nadolaze rijei zbite, odsjeene,bez priziva. Mogli bismo ih nazvati katekizmom pravoga marksizma :Religija je oipa teorija ovoga svijeta, njegov enciklopedijski kompendij,njegova logika u .popularnom obliku, rjegov spirituaiistik'i point dhon-neur, njegov entuzijazam, njegova moralna sankcija, njegova sveanadopuna, njegov opi razlog utjehe i opravdanja. Ona je fantastinoostvarenje ljudskog bia (die phantastische Verwircklichung), jer ljudskobie ne posjeduje istinsku stvarnost. Borba je, dakle, protiv religije .posre-dno borba protiv onoga, svijeta, ija je duhovna aroma religija. Znaajnesu ovo rijei: Mairxova je borba uperena protiv zla u svijetu. Religija bivaljda bila poteena da nije nikla i sama iz toga uasa svijeta. Religija

je naime fenomen jednog patolokog stanja, to ga treba lijeiti. Ona jenajkarakteristiniji simptom i najbjedriiji lijek ovjekove stvarnosti,koju treba izmijeniti.

Religijska je bijeda, nastavlja Marx, djelomino izraz stvarne bijede,

a djelomino protest protiv stvarne bijede. Zato e mnogi marksistipohvalno govoriti o poecima kranstva; fcadikad e se diviti, kao i samMarx, Kristu, koji je ljubk> djecu, i Franji Asikomu, koji je pomagaosirote. Ali e javno igOsati izdaju prvobitne nakane i kranstvo pro-goniti zbog suvremene nemoi. Moda bi se ovdje mogao zapoeti plodandijalog, kad bi krani pokazali istu upornu volju i zalaganje za dobrobitovjeka, kao to je Marx poelio od svojih pristaa, a Krist zapovjediosvojim vjernima.

Religija je uzdah potlaenog stvorenja, dua svijeta bez srca, kaoto je i duh svijeta u kome nema duha. Ona je opijum naroda. Religija

je, vidimo, za Marxa ideologija, koju iz sebe izbacuje jedan bolesniorganizam (Calvez, 91). Maix ne kani zastati na racionalnom znaenjureligije. eli prodrijeti do srca. opeg otuenja, do smisla svega stradanja,do zadnjega korijena bijede. Misli mu teku logino: Ukidanje religijekao iluzorne sree naroda jest zahtjev njegove stvarne sree. Zahtjev danapusti iluzije o svom stanju, jest zahtjev da napusti stanje kome suiluzije potrebne. Kritika religije jest, dakle, u klici kritika doline suza,kojoj je religija obasjanje aureola.

Oduzeti ovjeku narkotik das Opium des Volks moe ga oa

lostit'i. Ljudi uivaju u drogama . . . Iz irealne oipojnosti moramo dovestiljude u normalno stanje. Mjesto privida neka vide stvarnost. Mjestoizmiljenofg, nadzemaljskog svijeta moraju osvojiti svoj, realni svijet!Mjesto Boga moraju spoznati sebe i svoje vlastito ostvarenje!

Marx u tom duhu nadodaje: Kritika religije upa ovjeka iz iluzija,kako bi mislio, radio, stvarao svoju stvarnost kao ovjek, koji je doaok razumu, da se okree oko. selbe, a to znai oko svoga pravoga sunca.Religija je samo prividno sunce, koje se vrti oko ovjeka sve dok se

18


17/18

ovjek ne pone okretati oko samoga sebe. Malo dalje dodaje misao dapovijest mora mjesto budueg ivota uspostaviti istinu o ovom ivotu.I tako se kritika neba pretvara u kritiku zemlje, kritika religije ukritiku prava, kritika teologije u kritiku politike!

Ova kritika ima pred sobom stvarnog neprijatelja. Mora biti nepotedna i odluna, kae Marx. Ne pregovara nego niti. Pokazuje zlo ipojaava ga svjesno, kako bi ga ljudi prije i dublje osjetili. Negativnomora uroditi pozitivnim, prema dijalektikoj nauci Hegelovoj. Mesijanskauloga proletarijata bit e u tome, da proleteri sve nadahnu svijeuosloboenja, za kojim su sami najvie eznuli. Revolucionarna praksadokinut e sustavno sve iluzije, otkloniti sve alijenacije. ovjek e stajatipred nebom i pred smru i pred povijeu slobodan politiki,

ekonomski, socijalno, filozofski i religiozno. Nalik na Boga, koga je prometejiskom gestom prezira odbacio.

Ne piemo kritike Marxove kritike religije. Ne donosimo suda oovjeku, boga na pogrebu u Londonu njegov prijatelj Engels, one subote17. oujka 1883, orisa kao najveeg mislioca, koji ode. PreuujemoMarxove gromove, kojima je prodrmao proletarijat i kapitalizam. Svima

je poznato, to je znaio za stvaranje svjetskih interna,donala i za preo-braaj svijeta. Htjeli smo. jednostavno i nepristrano orisati put, kojim jetaj duh prepun smisla za ovostrano uao u .sukob s onostranim. Izliberalne sredine, kroz studij i sveuilinu sredinu opojenu hegela janizmom, upoznajui kritike Straussa, Bauera i Feuertoacha, u dodirusa svim promjenama ekonomsko so ci jalnih struktura, Marx je rel i-giju shvatio vie izvaina nego iznutra. To je sigurno. Ugledao je mnogenjene povijesne nakaznosti i neuspjeh. Gledao je religiju izvrnutu i zlo-upotrijebljenu od ljudi. Nama je ao to se nije dublje zagledao u ovje-kovu narav. Sto nije zastao pred ovjekovim sudbinskim pozivom usvemiru. Sto nije traio odgovor na posljednja pitanja. Da je vie raz-miljao nad kolijevkom, kamo upadamo i bez svoje volje; i nad grobom,kamo odlazimo moda i protiv svoje volje moda bi zatraio svjetlood Bia i Srca, koje jedino zna emu kolijevke i grobovi. Spoznao bi,da znanje i odgovor na ta pitanja ne prijei ovjeka u praksi. Bio biradostan, jer bi shvatio Cjelinu. Ili da se bolje uipoznao s IsusomKristom, kome je priznavao veliku ljufoav prema djeci kao divno svojstvo,kako svjedbi njegova mlaa kerka i radni'k prija telj Lessuer (W. 50).

Pred smrt se Marx razljutio na svoje zetove. inilo mu se, da

iskrivljuju njegove misli. Longe kao posljednji proudhonist i Lafarguekao posljednji ibalkunjimist. Neka ih avao nosi! (Mehring, 520). Tada muse omakla nezgodna rije, da on, to se njega lino tie, svakako nijemarksist.

Nama, kranima, bilo ibi drae da je tada. kazao da nije ateist.Ali je njegov ateizam bio apsolutan. I opoziva nije bilo.

O. MIJO SKVORC, D. I.

19


18/18

U ovoj radnji upotrebljavao sam ova djela:W a c k e n h e i m C h a r l e s , L a fa illit e de la religio n d aprs K ar l M arx,

Paris, 1963. 355 strana. Kratica W.C o r n u A u g u s t , . Karl Marx i Friedrich Engels, I i I I svezak, preveo r

M ilivoj Mezuli, Zagreb, I sv. 1958. II sv. 1960. Kra tica C.M e h r i n g F r a n z , Karl Marx, prijevod, Beg'rad, 1958. Kratica Mehring.C a l v e z J e a n Y v e s , La pense de Ka rl Marx, Paris, 1956. 664 strane,

kratica Calvez. T h e i m e r W a l t e r , Der Marxismus, Mnchen, 1957. Navedeno pod imenom

autora. ,

C o t t i e r G e o r g e s , Du romantisme au marxisme, Paris, 1961.C h a m b r e H e n r i , De Karl Marx au Mao Tse Tung, Paris, 1959.V r a n i c k i P r e d r a g , Misaoni razvitak Kar la Marxa, Zagreb , 1963.B o n j a k B r a n k o , Filozofija i kranstvo, Zagreb, 1966. Kratica BB.V r a n i c k i P r e d r a g , Dijalektiki i his torijski materija lizam, Zagreb, 1958.

Neke sam tekstove citirao prema izboru u tom djelu. Kraticom MEGAoznaujemo klasino izdanje Marxovih i Engelsovih djela, to ga je izdalaMarx Engels Ustanova/Institut u Moskvi od 1927. do 1932.

N A P O M E N A

20

Geneza Velikih Ateista, Karl Marx

Documents

Transcript of Geneza Velikih Ateista, Karl Marx