117862329 Charles Bukowski Tragedija Lišća

7/22/2019 117862329 Charles Bukowski Tragedija Lia

1/267


2/267

22 000 DOLARA U TRI MJESECA

noje stigla kao neto to gmieuz ogradu stubita, plazei vatrenijezik, i ja pamtimmisionare do koljena u blatukako se povlae preko lijepe modre rijeke

i strojnike metke kako odbijaju tokefontane i Jonesa pijana na obali kakogovori govno govno ti Indijanciodakle im vatreno oruje?i ja uoh da vidim Marijui ona ree: misli li da e napasti,misli li da e prijei rijeku?strah te umrijeti? upitah je, i ona reekoga nije?i ja odoh do medicinskog kabinetai nalih visoku au, i rekohnapravili smo 22 000 dolara u 3 mjeseca gradei ceste

za Jonesa i malo mora umrijetida bi to obavio tako brzo... Misli li da su ovozapoeli komunisti? pitala je ona, misli li da su komunisti?i ja rekoh: prestani se ponaati kao neurotina kuja.ove male zemlje ustaju jer im punedepove s obje strane... i ona mepogleda onom prekrasnom srednjokolskomslaboumnoui izie van, mrailo se, ali sam je pustio da ode,mora znati kad e pustiti enu da ode ako je eli zadrati,a ako je ne eli zadrati opet je pusti da ode,tako je to uvijek proces putanja, na jedan ili drugi nain,

tako sam sjedio tamo i ispijao pie i nalio drugoi mislio: tko je mogao smisliti projektiranje putanje u Staroj Misijibi li te odveo tamo gdje se svjetiljke polako njiuu zelenilu neke daleke noi?i Jones ue s rukom oko njezina plavog strukai ona je takoer pila, i ja im prioh i rekoh:mu i ena? i to ju je razljutilo jer ako te ena ne moeuhvatiti za jaja i stisnuti, ona je gotova,i ja nalih jo jednu visoku au, irekoh: vas dvoje to moda ne shvaateali mi se odavde neemo izvui ivi.

propili smo ostatak noi.ako bi se zaista umirio, mogao si uti

vodu to se sputala izmeu boanskih stabala,i ceste koje smo izgradilimogao si uti kako ih prelaze ivotinjei Indijanci, divlje budale to nose teak kri.i napokon posljednji pogled u ogledalodok su se pijani ljubavnici grlilii ja izioh i skinuh slamkus krova kolibe


3/267

onda kljocnuh upaljaipromatrah kako plamen gmie, kao gladni mieviuz tanke smee vlati, bio je spor alistvaran, i onda nestvaran, neto kao opera,i onda krenuh prema strojnikom tektanju,ista rijeka, i preko nje me gledao mjeseci na stazi sam vidio malu zmiju, posve malu,

izgledala je kao egrtua, ali nije mogla biti egrtua,i uplaila se videi me, i ja je zgrabih iza vrataprije nego to se mogla smotati i onda sam je draonjezino se malo tijelo omotalo oko moga runog zglobakao prst ljubavi i sva stabla gledahu svojim oimai ja stavih usta na njezina ustai ljubav je bila munjevina i komemoracija,mrtvi komunisti, mrtvi faisti, mrtvi demokrati, mrtvi bogovi itamo otraga u onome to je ostalo od kolibe Jonessa svojom mrtvom crnom rukom oko njezina mrtva plavog struka.


4/267

ODVANI BIKnisam znao

da Meksikancito rade:

bik jebio odvaan

i sad su

ga vuklimrtvapo areni

zarep,

odvana mrtvabika,

ali ne bilo kojeg bika,ovo je bio poseban

bik,i meni

posebna

lekcija...i premda je Brahmsukrao svoju Prvu iz Beethovenove

Devete,i premda je

bikbio mrtav

njegova glava i njegovi rogovi injegova utroba mrtvi,

on je bio bolji odBrahmsa,

dobar kao

Beethovenidok smo izlazili

njegovo je dahtanje iznaenje

ustrajno plazilo uz moje rukei premda su me ljudi naguravali igazili po mojim nogamabik je gorio u meni

moja Isusovavotanica,

odvuen za rep

besposlen budui da je sve uinio,i kroz dugake tunele i prijetee poglede,laktove i noge i oi, ja sam molio za Kaliforniju,i mrtva bika

u ovjekui u meni,

i stisnuo akeduboko u

depovima, uhvatio mrak,


5/267

i nastavio hod.


6/267

TRAGEDIJA UA

probudio sam se suha grla i vidio da je paprat mrtvabiljke u loncima ute kao kukuruz;ostavila me enai prazne me boce kao iskrvarena tjelesaokruivahu svojom neupotrebljivou;

ipak, sunce je jo bilo snano,i ceduljica moje gazdarice provirivae ispod vratanenametljivim utilom; sad bi izvrsno doaokakav dobar komedija staroga kova, lakrdijas vicevima o besmislenu bolu, besmislenujer je tu, postoji i nita vie;pomno sam se obrijao starim iletomovjek koji je jednom bio mlad i koga sesmatralo genijem; alitakva je tragedija lia,mrtva paprat, mrtve biljke;iziao sam u mrani hodnik

gdje je stajala gazdaricaproklinjui odluno,aljui me k vragu,maui svojim debelim oznojenim rukamai viuiviui zahtijevala stanarinujer nas je svijet izdaooboje.


7/267

NE PODNOSIM SUZE

nekoliko je stotina budalaoko guske koja je slomila nogunastojalo odluiti1to bi trebalo uinitii .kad je uvar doetao

i izvukao topi spor je bio zavrenosim za enukoja je istrala iz baraketvrdei da je on ubio njezino ljubimeali je uvar samo protrljao epoletei rekao jojpii me v rit,tui se predsjedniku;ptica je plakalaa ja ne podnosim suze.savio sam svoje platno

i otiao nie niz eljezniku prugu:nitkovi su unitilimoj krajolik.


8/267

ZA MARILYN M.

klizei estoko prema radosnom pepelu,cilju vanilijskih suzatvoje je sigurno tijelo za mranih noipalilo svijee mukarcima,a sad je tvoja nomranija

od dometa votanicei mi emo te zaboraviti, pomalo,i nije lijepoali su zbiljska tijela bliai dok crvi dau za tvojim kostima,tako bih ti volio reida se to dogaa medvjedima i slonovimatiranima i junacima i mravimai abama,ipak, ti si nam donijela neto,neku vrstu male pobjede,i zbog toga govorim: dobro

i ne alimo vie;kao osuen i baen cvijet,mi zaboravljamo, pamtimo,ekamo. dijete, dijete, dijete,podiem svoju au kroz cijelu minutui smijeim se.


9/267

BORODINOV IVOTOPIS

sljedei put kad budete sluali Borodinasjetite se da je on bio samo kemiarkoji je skladao glazbu da se odmori;njegov dom bio je prenatrpan svijetom:studentima, umjetnicima, pijancima, vucibatinama,

on nikad nije znao kako rei: nesljedei put kad budete sluali Borodinasjetite se da je njegova ena njegovim skladbamaoblagala kutije za makeili pokrivala are s kiselim mlijekom;ona je patila od zaduhe i besanicei hranila ga jajima na mekoi kad bi on htio prekriti glavuda se zatiti od zvukova u kuiona mu je doputala da se poslui plahtom;uza sve to netko se uvijek nalaziou njegovoj postelji

(spavali su odvojeno kad su uopespavali)i kako su svi stolcibili najee zauzetion je esto spavao na stubituumotan u stari al;ona mu je nareivala kad da podree nokte,da ne pjeva ili ne zvidiili stavi previe limuna u ajili ga pokua istisnuti liicom:Simfonija br. 2, u b-moluKnez Igor

U stepama centralne Azijeon je mogao usnuti samo prekrivi oikomadom tamnog platna;1887. bio je na baluu Medicinskoj akademijiodjeven u sveanu narodnu nonju;izgledao je napokon iznimno veseoi kad se sruio na podmislili su da se zafrkava.sljedei put kad budete sluali Borodinasjetite se...


10/267

LITERARNA ROMANCA

naiao sam nekako na nju u dopisivanju ili poeziji ili asopisimai ona mi zapoe slati vrlo seksualne pjesme o silovanju i poudi,a budui da su bile protkane lakim intelektualizmombio sam donekle zbunjen i sjedoh u kola i odvezoh se na Sjeverpreko brda dolina i autoputova

neispavan, mamuran, upravo rastavljen,nezaposlen, u procesu starenja, umoran, elei vie od svega sanod nekih 5 ili 10 godina, napokon sam naao motelu sunanu gradiu uz pranjavu cestu,i sjedoh da popuim cigareturazmiljajui: mora da si lud,i potom izioh na spojs jednim satom zakanjenja; ona je bila prokleto stara,skoro kao ja i bez posebna seksepilai dala mi vrlo tvrdu nezrelu jabukukoju sam dugo vakao preostalim zubima;umirala je od neke neznane bolesti

neto poput zaduhe, i ree:elim ti otkriti tajnu, a ja rekoh:znam: ti si djevica od 35 godina.I onda je izvadila biljenicu, 10 ili 12 pjesama,ivotno djelo koje sam morao proitatinastojei da budem ljubazanali su bile vrlo slabe,i ja je izvedoh nekamo, na boksanje,i ona kaljae u dimuneprestano kruei pogledoms publikena boksae

i stiui ake.ti se nikad ne uzbudi, a? upitala me.ali ja se poprilino uzbudih te noi u brdima,i prevrnuh je 3 ili 4 putapomaui joj da dotjera neke svoje pjesmei ona mi stjera svoj jezik gotovo do polovice grkljanaali kad se oprostih od njebila je i nadalje djevicai vrlo slaba pjesnikinja.ja vjerujem: ako je ena drala svoje noge stisnute35 godinakasno je

bilo za ljubavbiloza poeziju.


11/267

BLIZANCI

ponekad bi natuknuo da sam ja kopile a ja bih mu rekao da sluaBrahmsa, i rekao bih mu da naui slikati i piti i da njime nevladaju ene i dolariali on bi se izderao na me: za ime Boje, sjeti se svoje matere,sjeti se svoje domovine,

ti e nas sve pobiti!...

kreem se kroz oevu kuu (na koju duguje 8000 dolara nakon 20godina na istom poslu) i gledam njegove mrtve cipelenain na koji su njegove noge smotale kou, kao da je bio ljut sadei rue,a i bio je, i gledam njegovu mrtvu cigaretu, njegovu posljednju cigaretui posljednju postelju gdje je spavao te noi, i osjeam da bih je trebao prepravitiali ne mogu, jer otac je uvijek tvoj gospodar pa i kad ga vie nema;pretpostavljam da se to dogodilo i prije i poslije ali ne mogu si pomoida ne mislim

umrijeti na kuhinjskom podu u 7 ujutro

dok drugi peku jajanije tekoosim ako se to tebi dogodi.

izlazim van i berem naranu i gulim sjajnu koru;stvari jo ive: trava sasvim dobro raste,sunce alje dolje svoje zrake oko kojih krui ruski satelit,negdje besmisleno laje pas, susjedi se naviruju iza zastora.ja sam stranac ovdje, a bio sam (nagaam) donekle i bitanga,a ne sumnjam da me i on sasvim dobro oslikao (stari momak i jaborili smo se kao planinski lavovi) i kau da je sve ovo ostavio nekoj eniu Duarteu ali mene nije briga neka joj bude: on je bio moj

stari

i umro.

unutra, isprobavam svijetloplavo odijelomnogo bolje od svega to sam ikad nosioi maem rukavima kao strailo za ptice u vjetruali mi ne pomae:ne mogu ga odravati na ivotubez obzira koliko smo mrzili jedan drugoga.

izgledali smo sasvim jednako, mogli smo biti blizanci

stari i ja: tako sugovorili. on je imao lukovice u reetuspremne za sadnjudok sam ja leao s kurvom iz Tree ulice.

u redu. udijeli nam ovaj trenutak: da stojim pred zrcalom

u odijelu mrtva ocaoekujui da i samumrem.


12/267

DAN KAD JE KIILO NA LOSANGELESKI KOTARSKI MUZEJ

idov se prignuo iumro. 99 pukomitraljeza

bilo je otpremljeno u Francusku. netko je dobio treu utrkudok sam ja pregledavao

propeler starog monoplana

proao je ovjek sa zatitnim ovojem na oku. poelo jekiiti. kiilo je i kiilo i po vie je bolnikih kola jurilozajednoulicama, i premda jesve bilo savreno glupoja sam uivao taj trenutakkao boravak u New Orleansukad sam ivio od slatkiai gledao goluboveu sporednoj uliici s francuskim imenomdok je iza mene rijeka postajalazaljev

i oblaci se bolesno vukli preko jneba koje je umrlou vrijeme kad je Cezar izboden,i onda sam obeao sebida u se jednog dana sjeati svegakako je bilo.priao mi je ovjek i nakaljao se.mislite li da e prestati kiiti? ree.nisam odgovorio. dotaknuo samstari propeler i sluao kakomravi na krovu srljaju prekoruba svijeta. odlazite, rekoh,

odlazite ili u pozvatiuvara.


13/267

UTRKA

tako je tokad se odsklie u prolostudeen kao navita viktrola(sjeate li ih se?)i ode u sredite grada

i gleda momke kako boksajuali otmjene plavue sjede sdrugimaa ti si ostario kao bijednik u kakvu filmu:cigara u zubima, drobina,samo ni od kud novaca,ni od kud snalaljivosti, ni od kud iskustva,i kao obinoborbe su uglavnom slabe,i poslije .opet na parkiralitusjedi i gleda ih dok odlaze,

pale posljednju cigarui stari automobil,stari automobil, ne ba premlad ovjekgube se niz ulicudok ih ne zaustavi crveno svjetlokao da vrijeme nije problem,i oni te dostignu:automobil pun mladeito se glasno smije,i ti ih gleda kako kreudoknetko iza tebe ne zatrubi

i strese te natrag u onoto je preostalood tvog ivota.kukavan i samosaalanti pritisne do daskei dostigne mladei prijee ihi drei se volana kao svih prohujalih Ijubavijuri s njimaprema obalirazmahujui prkosno svojom cigarom i svojim elikom,smijui se,

tie ih odvesti oceanuzadnjih sirena,

morske trave i morskog psa, veselog kita,svretku mesa i vremena i uasa,ali oni se napokon zaustavea ti nastavljaprema svome oceanu,cigara ti grize usnekao to je nekad Ijubav znala.


14/267

SVEENIK I MATADOR

u tromu meksikom zraku gledao sam bikovsku smrti odrezali su mu ui, a njegova velika glava nijepokazivala vie straha od hridi.

vozei natrag idueg dana zaustavili smo se u Misiji

i gledali zlatne crvene i plave cvjetove to sedrahu na vjetru kao tigrovi.

stavite ovo u metriki sustav: bik i Kristova tvrava:matador na koljenima, mrtav bik njegovo djetece;i sveenik koji zuri s prozorakao medvjed u kavezu.

vi se moete prepirati na sajmitu i povlaiti svojesumnje svilenim koncima: rei u vam samoovo: ja sam ivio u oba njihova hrama,vjerujui sve i nita -moda e oni sad

umrijeti u mome.


15/267

LJUBAV & SLAVA & SMRT

sad sjedi s vanjske strane moga prozorapoput starice koja odlazi na trnicu;sjedi i gleda me,ivano se znojikroz icu i maglu i pasji lave

dok iznenadane lupim novinama po mreikao da ubijam muhui vi ste mogli uti kriknad ovim ravnim gradom,i onda je otila.

nain da se zavri pjesmakao to je ovajest da se odjednomumirimo.


16/267

NEDJELJE UBIJU VIE LJUDI NEGO BOMBE

s obzirom na okolnosti s kraja tjedna, i premda imaprevie dima, sve je zakrenoi gore nego jarboli popadali u olujine moe nikamo otiii ako ode, oni svi zure kroz stakla na prozorima

ili ekaju na veeru, i bez obzira kako loa bila(ne aa, veera)potroit e vie vremena razgovarajui o njojnego jedui je,i to je razlog zato me se moja ena rijeila:bio sam seljaina i nisam znao kad se treba nasmijeitiili tonije (i gore) znao sam,ali nisam, i jednog popodnevas ljudima to su skakali u bazeni kartali sei gledali pomno obrijane televizijske komiareu ukrobljenim bijelim kouljama i finim kravatama

kako se zafrkavaju o tome to im je svijet uinio,ja sam odglumio glavoboljui oni mi dadoe sobu mlade djevojke(bilo joj je oko 17)i doavola,ja upuzah pod njezine plahtei pravih se kao da spavamali svatko je znao da sam varalica u kripcu,ali pokuao sam sve vrste trikova -nastojao misliti na Wildea iza reetki,ali Wilde je bio mrtav;nastojao misliti na Hema kako ubija lavaili hoda ulicama Pariza

ukraen svojim divljim prijateljima,kurve obeznanjeno padaju na svoja prekrasna koljena,ali sve to sam radio jest da sam se motao u njezinim mladim plahtama,i s uzglavlja, koje je tresla moja ivana oluja,nekoliko je drangulija palo na me -slonii, stakleni psi sa zavodnikim pogledima,mladii djevojka to nose vedro vode,ali nita od Bacha ili pod Ormandyjevom dirigentskom palicom,i ja konano odustah, otioh u zahodi pokuah se popiati (znao sam da u biti zaepljencijeli tjedan), i onda izioh,i moja ena, itatelj Platona i e. e. cummingsa

dotri k meni i re

e: ooooh, trebao si vidjetiBooBooa na bazenu! skakao je natrake i ustranu

i to je bila najsmjenija stvar koju siIKAD vidio!

mislim da nije bilo dugo poslije toga da je doao ovjekdo naega stana na treem katuoko sedam sati ujutroi predao mi sudski poziv za rastavu,i ja se vratih k njoj u postelju i rekoh:


17/267

ne brini, u redu je, iona zapoe plakati plakati plakati,ao mi je, ao mi je, ao mi je,i ja rekoh: molim te prestani,sjeti se svoga srca.

ali tog jutra kad je otila

oko 8 sati izgledala jekao uvijek, moda i bolje.ja se nisam gnjavio ak ni s brijanjem;nazvao sam da sam bolestan i otiao doljedo bara na uglu.


18/267

POVALJIVANJE

Voditi ljubav na suncu, na jutarnjem suncuu hotelskoj sobiiznad prolazagdje siromasi eprkaju za boce;voditi ljubav u suncu

voditi ljubav uz tepih crveniji od nae krvi,voditi ljubav dok deki prodaju novinske naslovei kadilake,voditi ljubav uz fotografiju Parizai otvorenu kutiju chesterfieldsa,voditi ljubav dok drugi ljudi -jadne budale -rade.

Taj trenutak prema ovom...mogu biti godine u nainu njihova mjerenja,ali samo jedna reenica straga u rnorn mozgu -postoji toliko dana

kad ivot stane, zaustavi se i sjedii eka kao vlak na tranicama.Prolazim uz hotel u 8i u 5; u prolazima su makei boce i skitnice,i ja gledam gore na prozor i mislim:Ne znam vie ni gdje si,i nastavljam hod i udim se kamoivot odlazikad stane.


19/267

STARAC, MRTAV U SOBI

ova stvar nada mnom nije smrtali je stvarna kao onai dok crvljivi vlasnicilupaju na vrata zahtijevajui stanarinuja jedem orahe u ljusci

svoje povuenostii nastojim ne bih li douovanije bubnjare;zbiljska je, zbiljskakao vrapeve prebite kostiu majim ustima a da bih rekaovie od obinogjadnog dokaza;gledam oblake, gledam more suhoggroba...i ekam leai oblikujem samoglasnik

dok moje draesne ene(supruge i ljubavnice)ulijetaju kao strojeviu nekakvu paru alostida bi bile otpuhnute u pomraenje;kost je kostali ova stvar nada mnomdok otvaram zastore na prozorui etkam svoje prnje po kavezu,ova stvar nada mnomkao cvijet i aka,vjerujte mi

nije smrt i nijeslavai kao Quijoteove vjetrenjaeneprijatelj je kojegnebo aljeprotiv ovjeka;...ova stvar nada mnom,veliki boe,ova stvar nada mnomto pue kao zmija,uasavajui moju ljubav za prosjeno,neki je zovu Umjetnost

neki je zovu poezija;nije smrtali e je umiranje rijeiti snagei kad moje sijede rukeispuste posljednje oajno perou nekoj jeftinoj sobinai e me tamoi nikad saznatimoje imemoje znaenje


20/267

niti blagomoga bijega.


21/267

LJUBAV JE LIST PAPIRA ISTRGAN NA KOMADIE

sve je pivo bilo pokvareno i kapetan je pao u posteljui asnik i kuhari nismo imali nikoga da zgrabi jedrai sjeverozapadnjak je parao platno kao noni noktii mi smo posrtali kao ludi

trup je razdirao bokovei sve to vrijeme neki je huligandrao u kutu pijanu kurvu (moju enu)i pumpao jekao da se nita ne dogaai maka me je neprestano promatralai unjala se po smoniciizmeu zveckava posuaoslikana cvjetovima i lozomsve dok ja vie nisam mogao izdratii ja uzeh stvari bacih je

prekoograde.


22/267

VELIKI NITKOV SA SABLJOM

sluajte, otiao sam da me podiaju, bio je savreno dobar dandok mi ga nisu predoili, elim rei sjedio sam u stolcu ekajuisvoj red i uzeo asopis uobiajena stvar: ene sobjeenim dojkama, itd., i onda sam okrenuo stranicu i tusu se nalazile fotke Orijentalaca u polju, neki veliki

nitkov sa sabljom opis slike je govorio da on ima vrlo dobarzamah, izobilje snage i slika ga je prikazivala kako se pnpremasa sabljom, i vidjelo se Orijentalca kako kleizatvorenih oiju, onda ZIP! kleao je bez glavei mogli ste vidjeti ist vrat, iz kojeg jo nijeiknula krv, budui da je odvajanje bilo tako zapanjujuebrzo, i jo fotki s odrubljenim glavama, i onda fotka tihglava oputenih u travi bez tijela, obasjanih suncem.i glave jo izgledaju gotovo ive kao da nisuprihvatile smrt i onda je brijarekao:

sljedei!

i ja prioh stolcu i moja je glava jo bila na ramenimai njegova glava ree mojoj glavi:kako elite?i ja rekoh: srednje.

i on je izgledao kao dobar razborit ovjeki inilo se lijepo biti blizu dobrih razboritih ljudii ja sam ga elio upitati o glavamaali pomislih da bi ga to moglo uznemiritiili mu moda ak dati kakvu idejuili moda bi on mogao rei neto to uope ne bipomoglo

i tako sam utio.

sluao sam kako ree moju kosui poeo je govoriti o svom dojenetui ja sam se pokuavao usredotoiti na njegovodojene, to je izgledalo vrlo zdravo i logino,ali sam i nadalje razmiljao oglavama.

kad je zavrio s rezanjemokrenuo me je u stolcu da bih mogao pogledati uogledalo. moja je glava jo bila na mojim ramenima.

izvrsno, rekoh mu, i ustadoh sa stolca, platih, idadoh mu dobru napojnicu.

iziao sam van i prola je neka ena i orta je imalaglavu na ramenima i svi su vozai automobila imali glavena ramenima.trebao sam se usredotoiti na dojke, mislio sam,to je toliko bolje, sva ta objeenost, ilina magine i lijepe noge, seks je nakon svega


23/267

divna stvar, ali je moj dan bio uniten, trebat e mi cijela nodaprespavam, da se oslobodim glava. strano je biti ljudskobie: toliko se togadogaa.

vidio sam svoju glavu u izloguvidio sam odraz

i moja je glava drala cigaretumoja se glava doimala umorno i tunonije se smijala sa svojom novomfrizurom.

ondase izgubilai ja nastavih hoduz kue pune pokustva i maaka ipasa i ljudii oni su bili sretni i ja bacih cigaretuna ulicu

vidjeh je kako gori na asfaltucrvena i bijela, njena nit dima,i zakljuih da je dobardodir sunca.


24/267

SAVJET

dok vjetar ponovno pue s morai zemlja je izobliena izgredima i neredombudi oprezan sa sabljom izbora,pamtito je moglo biti plemenito prije

5 stoljeaili ak 20 godinasada jenajeebeskoristan inivi samo jednom,povijest ima priliku za prilikomda dokae glupost ljudi.

uvaj se, dakle, rekao bih,bilo kakva naizgled plemenitaina

idealaili djelatnosti,bilo za ovu zemlju ili ljubav ili Umjetnost,neka te ne zanese blizina trenutkaili ljepote ili politikekoji e uvenuti kao iupani cvijet;ljubi, da, ali ne kao branu dunost,i izbjegavaj lou hranu i pretjeran rad;ivi u nekoj zemlji, mora,ali ljubav nije zapovijedbilo ene ili zemlje;ne uri; i pij onoliko koliko je potrebno

da odri neprekidnost,jer pie je oblik ivotau kojem se uivatelj vraa novoj priliciza ivljenje; nadalje, kaem,ivi sam koliko je vie mogue;raaj djecu ako se dogodiali nastoj da ne snosinjihovo podizanje; ne uputaj se u male raspraveruke ili glasaosim ako tvoj protivnik trai ivot tvoga tijelaili ivot tvoje due; onda,ubij, ako je potrebno; i

kad do

e vrijeme umiranjane budi sebian:smatraj to jeftinimi ono kamo ide:ni znaka srama ni neuspjehani zova na tugudok vjetar pue s morai vrijeme prolaziizbjeljujui blagim mirom tvoje kosti.


25/267

DAN KAD SAM UDARIO NOGOM SVEANJ NOVANICA

i, rekoh, moe uzeti svoje bogate tete i ujakei djedove i oevei svu njihovu smrdljivu naftui njihovih sedam jezerai njihove divlje tuke

i bivolei itavu dravu Texas,to znai: svoje grakanjei svoje subotnje etnje nogostupima,i svoju jeftinu knjinicui svoje nepotene vijenikei svoje homoseksualne umjetnike -moe ih sve uzetii svoje tjedne novinei svoje uvene tornade,i svoje blatnjave poplavei sve svoje zavijajue make

i svoju pretplatu na Time,i radi to hoe, baby,radi to hoe.

ja sam jo sposoban za kramp i sjekiru (mislim)i mogu ubrati25 dolara za 4 runde (moda);rono, meni je 3 8ali malo boje moe izbrisati sjedineiz moje kose;i mogu jo napisati pjesmu (ponekad),ne zaboravi to, pa ak ako

i ne plaaju,bolje je nego ekati smrt i naftu,i sezonu lova,i ekati da svijetzapone.

u redu, protuho, ree ona,van.

to? rekoh ja.

van. upravo si izveo svoj posljednji

napad bijesa.umorna sam od tvojih prokletih bjesova:uvijek se ponaa kaoosoba u O'Neillovoj drami.

ali ja sam razliit, baby,ne mogu sipomoi.ti si razliit, zaista!Boe, kako razliit!


26/267

nemoj zalupitivratimana izlasku.

ali, baby, ja volim tvojnovac!

nikad nijednom nisi rekaoda voli mene!

to elilaljivca ililjubavnika?

ti nisi ni jedno ni drugo! van, protuho,van!

...ali baby!

idi natrag O'Neillu!

priao sam vratima,tiho ih zatvorio i otiao,mislei: sve to one elejest drveni Indijanackoji govori da i nei stoji iznad vatre ine podie preveliku galamu;ali ti polako postajesve stariji, mladiu;idui put igraj

zatvorenijuobranu.


27/267

SPAVANJE

ona je bila niskaodebljala a nekad je bilalijepa ipila vinopila vino u postelji i

govorila i vikala i proklinjalamei ja bih joj rekao:

molim te, trebam maloodspavati.

spavati? spavati? ti kurvinsine, ti nikad ne spava, tebine treba nikakvospavanje!

pokopao sam je jednoga ranog jutranosio sam je niz kosine Hollywood Hillsa

ispred mene bjeahutrnjaci i zeevi i kamenjei dok sarn iskopao jamui poloio je unutrapotrbukei vratio zemlju natragsunce je izilo i bilo je vruei muhe su bile lijene ija sam jedva mogao gledati oimasve je bilo takovrue i uto.

uspio sam se dovesti kui i lei u postelju ispavah 5 dana i 4noi.


28/267

HALO, WILLIE SHOEMAKER

Kinez mi ree nemoj odnijeti pribori dade mi odrezak koji nisam mogao prerezati osim masnog dijelai jedan je mrav kruio oko alice za kavu;ostavio sam mu napojnicu od deset centi i izvadio cigaretu,i vani dao staroj protuhi koja je izgledala otprilike

kao to sam se ja osjeao, dao sam mu etvrt dolara,i onda sam otiao gore da vidim starogajaka kao eline grede, spremna za bombardere i plavue,gore uz zeleno trulo stubite u kojem su stanovali takorii uz tajnice koje su pokazivale noge ne radei nitai stari je sjedio tamo i gledao u mekroz dva para naoala i praznike u Parizu,i rekao: Mali, ujem da izvodi Marylou,a ja rekoh: Samo na veere, efe,i on ree: Samo na veere, a? ti ne bi mogao zadratigaice te kante na njoj sa svim zakovicama na Petoj ulicii molim te sjeti se ti si skladini radnik,

ja sam ef ovdje i plaam te kante i plaam tebe.Da, gospodine, rekoh, i osjetih da e preskoiti cijelustvarali on mi gurnu ek preko stolai ja ga uzeh i iziohprolazeiuza sve lijepe noge, suknje podignute do stranjice,Marylouine stranjice, Annine stranjice, Vickyine stranjice, svih njih,i otioh dolje do barai George ree kaj bu sad delal,i ja rekoh otii u Rusiju ili u Hollywood Park,i podigoh pogled u asu kad je Marylou ula,

dugaak tanak nos, njeno lice, usne, noge,prsa, glazba, razgovor ljubav smijehi ona reedala sam otkaz kad sam saznalai nitkov je kleknuo i plakaoi poljubio rub moje suknje i nudio mi novaci ja izioha on je cmizdrio kao dijete.George, rekoh ja, jo jednu au, i ubacih noviujukei sunce iziei ja podigoh pogled u asu kad je prolazila stara protuha

s mojihetvrt dolarai malo vie sree

koja se premetnula u sretnu bocu vina,i nedaleko je proletjela ptica iv iv,tamo na istonoj strani u samom sreditu grada, bez zafrkancije,i Kinez je uao na brzu aicutvrdei da mu je netko ukrao licu i alicu za kavui ja se nagnuh ustranu i ugrizoh Marylou za uhoi cijela se jazbina tresla od glazbe i slobodei ja odluih da je Rusija predaleko


29/267

a Hollywood Park na dohvat ruke.


30/267

POJEDI

razgovor je o smrtikao razgovor onovcu -mi ne znamo nicijenu ni

vrijednost,ipak gledajui dolje svoje rukemogu malonagaati.

ovjek je stvoren za nagaanje i zaneuspjeha enaza ostalo.

kad doe asnadam se da u se moi sjetiti sebe

kako jedem kruku.mi smo bolesni sadas takvim mnotvom mrtvihpasalubanjaarmijacvijeakontinenata.

postoji borba -

to je to:

protiv mehanikestvari.

pojedi dobru kruku danastako da je sesutrauzmognesjetiti.


31/267

POGLED:

Jednom sam u robnoj kuikupio zeia igrakui sad sjedi i promatra meblistavim istim oima:

On eli loptice za golf i staklenezidove.Ja elim mirnu oluju.

Nae razoaranje sjedi izmeu nas.


32/267

JEDNONONA LJUBAV

posljednja spavaica na mom jastuku hvataprozorsko ulino svjetlo kroz sumaglicu alkohola.

ja sam bio ulinjak, hinjena krepost koja se tresla kadbi vjetar stresao vlati trave dokle dopire pogled

ati si bilasamostanska djevojka koja gleda opatice kako otresajupijesak iz Las Cruces s Bojih haljina

ti sijueranjakita cvijea tako tunopoharana, ljubim tvoje jadnedojke dok moja ruka see prema ljubaviu ovom jeftinom hollywoodskom apartmanu to miriepo

kruhu i plinu i bijedi.

kreemo se upamenim putovimaistim starim koracima izlinjalim stotinamanogu, 50 ljubavi, 20 godina.i zajameno nam je vrlo kratko ljeto, ionda jeponovno zlmai ti prelazi preko podaneka teka nespretna stvar

i uje se ispiranje zahoda, lajanje psa

tresak zatvaranja automobilskih vrata...otilo je u nepovrat, sve,ini se, i ja palim cigaretu iekam najstarije prokletstvood svih.


33/267

NAJBOLJI NAIN DA POSTANE UVEN JEST DA POBJEGNE

naao sam labavu kamenu plou pred prodavaonicom sladoleda,bacio je ustranu i zapoeo kopati; zemlja je bilameka i puna crvi i uskoro sam bio unutra dopasa, broj 108;skupilo se mnotvo, ali se povuklo natrake pred blatom koje sam izbacivao

i dok je stigla policija, bio sam unutraprekoglave,plaei krtice, jegulje i komadie zlatomobloene lubanje,i oni me pitahu: trai li naftu, blago,zlato, svretak Kine? trai li ljubav, Boga,ili izgubljeni lanikljueva? i djevojice s kapajuim sladoledomnavirivahu u moju tamu, i doao je psihijatar1sveuilini profesor i filmska glumica u bikiniju, iruski pijun i francuski pijun i engleski pijun,i dramski kritiar i ubirarauna i stara

ljubavnica, i svi su me oni pitali: totrai?i uskoro je zapoelo kiiti... atomske su podmornicepromijenile smjer, Tuesday Weld se pokrila novinama,Jean Paul Sartre okrenuo se u snu, i moja se rupanapunilavodom; izioh van crn kao Afrika, izbacujui na ustazvijezdei epitafe, moji depovi puni lijepih crvi,i oni me odvedoe u zatvor i dadoe mi da se

otuirami lijepu eliju, bez naplate stanarine, i potpisao sam

ugovore da se pojavim na sceni i televiziji,da piem gostujuu kolumnu za lokalne novine inapiem knjigu i reklamiram neke proizvode, imamdovoljno novca da mi traje nekoliko godina u najboljimhotelima, ali im iziem odavde, nai udrugu labavu kamenu plou i zapoeti kopati, kopati,kopati, i ovaj se put ne vraam... kia, sunce,ili bikini, i novinari to ustrajno pitaju: zato si touinio? a ja samo palim cigaretu i smijeim se...


34/267

IZBAVLJENJE I PRIMJESA

predugo izloen dubokoj alostipostao sam s vremenomprezasien patnjom,odluio da dugujem sebipreivljavanje; to nije lako:

rei sebi dazasluuje bolje danenakon povijesti svoje prolosti;ali ja sam vidio savrene budalekako idu dalje (naravno )a da se nikad nisuzamislili nad svojim nedostacima;s druge strane, kornjae takoer gmiuzemljom, prljave rijei izgrebenena njihovim oklopima...ali teko dauljepavaju obzor.


35/267

LABUDOVI HODAJU MOJIM MOZGOM U TRAVNJU KII

biste li da ogulim naranu igovorim o Saavedri (Miguelu de) Cervantesu?izlazite! vi ste kao ona muha nazastoru.

ja nisam omiljen na tritu.ne smjekam se djeci.nisam zainteresiran za vojnikadjela.pijem za ankovima dok mi oine iskoe kao zrele jagode.smrdim ispod pazuha i neistim cipele.ja ne posjedujemnita.

ne razumijem mnogo vie od svojih

pogrenih koraka.razumijem samo uas iuasnije.

ja ne mogu rimovati.preumoran sam da bihukrao.ja oslukujem Segovijinprijazan osmijeh.

gledam svinjsku glavu izaljubljujem

se.

hodam hodamhimenotomijaovjeka odraesne stvari ovoga vremenagdje se nalazite?morate me pronai sada jer samuasnut ovim tovidim!

lijesovi prohujavaju osvijetljeni

oima. o

ima? magmom!uem u trgovinu i kupim vino od

mrtva ovjekaonda odlazim ispod neba preplavljenagnojem. lovci kaljucajuna klupama.

hodam...


36/267

LJUDSKE MAZGE TUNIH OIJU

svakoga danamaljevi iljudske mazge tunih oiju, &tamo Krist objeen kaosuha slanina, i sada

to prevaranti nagomilavaju:mlade djevojkepalaeputovanja uPariz, i gledajte:ak i veliki umjetniciveliki piscito zgru.ali kamo mi odlazimodok veliki pisci spaavajuvlastitedue?

kamo mi odlazimo ?...u pakao, naravno, poigravajui se njihovimsabranim djelimapod svojimkolektivnimmiicama.


37/267

RAZGOVOR O MORALU, VJENOSTI I OPENJU

gore i dolje niz ulicu oni su se vratilibez ruku ili nogu ili oiju iliplua ili pameti iliivota, premda jerat

dobiveni ravnateljica javne kue stajae u vratimai ree mi:ne znai nita, posla e bitikao iobinojer im nisu odstrijelilidruge dijeloveoni e jo htjetijebati.

a mrtvi? upitah

ja.

mrtvi su bez novca i bezosjeaja.

mnogi ivitakoer ? natuknuh.

da, ali mi takvene sluimo.

Bog e vas

voljeti.

sigurna sam dahoe.

hoete li Njemusluiti ?

ja sam Mu uvijek sluila, ti tozna: ljudi su ljudi ivojnici su vojnici ioni vole

jebati, ne voli liti?

amen, rekohja.


38/267

BILJEKE IZ NEMARNE ZBRKE

prolazi ena i ja je gledam i znam da je njezino postojanjeispranjeno od misli i mukeda ona ne shvaa da uspjeni ljudi mogu biti tolikezvijerida ona ne zna da sam ja upao u taj

krug

gledam je dok sjedim u prljavoj kuhinji u prljavupopodnevuona hoda sanjajui narane ikadilake

mentalno je bacam gore na palminostablofiziki je silujemduhovno joj pljujem uoko

shvaam da ona nije nita vie recimo negorijei koje je neki djeak ispisao u javnomzahodu

te bezbrojne i zbunjujuespoznajeovaj prljaviivot

njezina je koa bijela i objeenaona nosi grimizni

kombine

to je ono to uzrokujeratovevelike slikesamoubojstvaharfegeognoziju ipustinjake.


39/267

KARTIRANO

muka koja najjae obvezujejestpokuaj da uspijepod posveenomzastavom.

slinost u namjeris drugimadijeli budalu odistraivaa

to moe nauiti usvakojbiljarskoj sali, konjskom trkalitu, barusveuilitu ilizatvoru.

ljudi bjee od kie ali

sjedeu kadama punimvode.

prilino je alosno znati da sumilijuni ljudi zabrinuti zboghidrogenske bombea ipakvemrtvi.

ipak i nadalje pokuavaju uspjeti sa

enamanovcemsmislom.

a na kraju e se Veliki Barmen nagnuti naprijedbijel i ist i moan i mistianda ti kae da si popiodovoljnoupravo kad osjea kaoda tekzapoinje.


40/267

ZVIJER

Beowulf je moda ubio Grendela iGrendelovu majkuali onne bi mogao ubitiovo:

kree se unaokolo sa slomljenom kraljenicom ioima od pljuvakeima rakmete metlomsmjeka se i ubijamikrobe germane gladiole

sjedi u kadis komadom sapuna iita novine oBombi i Vijetnamu i autoputovimai smjeka se i onda

izie golane upotrebljava runikodlazi vani siluje mlade djevojkeubija ih iodbacuje u stranu kaokost s goveeg odreska

ulazi u spavae sobe i gledaljubavnike kako se jebu

zaustavlja sat u

1:30pretvara ovjeka u kamen dokita knjigu

zvijerkvari slatkiestvara alosnepjesmezaustavlja letptica

ubila je ak i Beowulfa

odvanog Beowulfa koji jeubio Grendela i Grendelovumajku

gledajteak i kurve za baromrazmiljaju o njojpiju previe igotovozaboravljaju posao.


41/267

MILOSRE, MA GDJE BILO, DOI BRZO K MENI I UZMI ME U SVOJE DOBRE RUKE

jalova lica istisnuta iz odvratnih tubatijela ograniuju me i zasljepljuju za bilo kakvunagodbu.najradije bih odgmizao u crni vulkanski kokojidrob i

skrio se skrio skrio.sluajte, znam da mislite da sam ogoren imoda lud, dobroto je u reduali naite mi mjesto:

vratar u kasinugdje mogu odvajati pijance od njihovihflorinaili isputati zrak iz gradonaelnikovihgumadok godine ne prou i oni

ne spale svijetdok razlika u licima ne postanenevana.ili gledajte sadadok pitam za stvarivolio bih vam reiovo:volio bih kakvu kantuuvijek sam elio kakvu kantu

u veinisluajeva.

mislim na dobarkomad ne ono toneprestanodobivam.

elim istusvilu i haltere i tijelo izmijsku kretnju idijamantne naunice istrani naglasak, i mirismalih pamunihivotinja.ne traim polje cvijea u

ugljenokopu.ne traim od vas da date oi imiima upeini.ne traim od vas da otopite bombe kaosnijeg.ne traim lavovsku ljubimad na travi pred kuomilibesplatnu vonju vlakom uSt. Louis.samo nekoliko stvari.


42/267

ili to ili moram prodatiglasovir.


43/267

RAZGOVOR U JEFTINOJ SOBI

neprestano slaem prazne boce u dvoritu iza zgrade aliih djeca razbijaju ozidove gotovo istom brzinom kojom ih ja praznim, istari g. Sturgeon je umro iodnijeli su ga niz stubite dok

sam ja biou donjem rublju; takori su trali ,za njim poskakujui s prekrasnim repovima kaou mladih kurvi upola pijanihod vina; gledao sam kakose mijenja signal na ulici isvoje cipele u ormaru isvijet je uskoro poeo dolazitik meni, razgovarajui o -5mrti i jasam gledao na veliku pivsku reklamu, iupalili smo sva svjetla alije jo bilo mrano i

netko je zapalio cigaretu i svismo gledali uplamen; od toga se sobaugrijala, zidovi dobili sjaj irazbuktala se krunicauboreih glasova koji su govorili daje soba jo ovdje, da supolice jo ovdje, da e ga McDonaldtraiti stanarinu.

to je sve to seulo.

uskoro je netko otiao po novu bocu imi smo razmiljali oneemu drugom.

ne sjeam se o emu, samose signal neprestano mijenjao.


44/267

MNOGIM MJESTIMA ZIMA DOE U KOLOVOZU

u mnogim mjestima zima doe u kolovozu,kao manevarski kolodvorkad mi prijeemo most,stotine nas,radnika, kao marva,

kao Hanibalova pobjeda nad Planinom;zima stigne u Rim, zima stigne u Parizi Miamii mi prijeemosrebrni most,nosei ruak u kutijama maslinaste bojes kavom dobrih debelih enai dva bolonjska sendviai oh, kakva poslastica naena negdjeda ugrije nae neosjetljive muke kostii dokae nam da ljubavnije izrezana kao kupon;

...evo nas stiemo,stotine nas,crnih lica i osorni(mi moemo izdrati, doavola!)preko naeg srebrnog mosta,puei nae jeftine cigare u teku zraku;evo nas dolazimo,bikovi to gaze u odijelima od jeftina pamuka,sve opaki momci;ah kvragu, i mi bismo se radije kladili na konjeili stavili na kocku da izgorimo na plai,ali mi smo mukarci, doavola, mukarci,

ne vidite li?mukarci,to dolazimo preko naega mosta,uzimljemo na Rim i nau kavu,ogoreni, odvani itupi.


45/267

GUBITNIK

sjeam se da sam u sljedeem trenutku leao na stolu,svi su otili : hrabrostpod svjetlom, namrgoena, umlaujua...i onda se neki kit pojavio preda mnom, puei cigaru:Mali, ti nisi nikakav borac, rekao je on,

a ja ustadoh i sruih ga preko stolca kaou kakvoj filmskoj sceni,leao je na svojoj velikoj trtici iponavljao: Boe, Boe, to jetebi? a ja se odjenem(vjerovali ili ne vjerovali)gaza jo na mojim rukama inapiem svoju prvu pjesmu,i odonda borbane prestaje.


46/267

U EMU JE PROBLEM, GOSPODO

posluga je bila slabai pikolo je neprestano donosio runikeu krivo vrijeme.pijan, ja ga napokon udarihpostrance u glavu

on je bio slabaan ovjek i padekao listopadski list,sasvim gotov,i kad stigoe plavcija sam vepostavio sofu pred vratai stavio lanac,drugi stavak Brahmsove Prve simfonijei moja ruka na pola puta do kanteneke drolje dovoljno stare da mi bude bakai oni razbie prokleta vrata,odgurnue sofu u stranu;oamarih drolju koja je vritala

okrenuh se i upitah:u emu je problem, gospodo?i neki me mladikoji se nije nikad obrijaosastavi po glavi svojim pendrekomi ujutro sam bio u zatvorskom odjelusvezan lancima za kreveti bilo je vrue,znoj se cijedio kroz bijelebesmislene plahte,i oni su me pitali razne vrste glupih pitanjai ja sam znao da u zakasniti na posao,to me je neizmjerno zabrinjavalo.


47/267

DOIVLJAJ

nie u hodniku ivi gospoa koja slikaleptire i insektei njezina je soba puna malih kipova,radi s glinomkad sam je posjetio

sjedio sam na kauu i pio neto,onda sam zapazioda nam je jedan kip okrenut leima,stajao je odsutan, jadni nitkov,i ja upitah damuto je krivo s njime?i ona mi ree: zbrkala sam gasprijeda prilino nespretno.shvaam, rekao sam, i dovrio pie,vi nemate mnogo iskustva s mukarcima.ona se nasmijala i donijela mi novo pie,razgovarali smo o Kleeu,

Cummingsovoj smrti,Umjetnosti, kako preivjeti itd.vi biste trebali bolje poznavati mukarce,rekoh joj.znam, rekla je ona. sviam li vam se?naravno, rekao sam ja.donijela mi je novo pie.razgovarali smo o Ezri Poundu.Van Goghu.svim tim stvarima.sjela je do mene.sjeam se da je imala male bijele brie.

rekla mi je da izgledam snanoi mujaki.ja sam joj rekao da ima lijepe noge.razgovarali smo o Mahleru.ne pamtim kad sam otiao.vidio sam je ponovno nakon tjedan danai pozvala me da uemudesila sam ga ree.koga? upitao sam.svog ovjeka u kutu, odgovorila je ona.

fino, rekao sam ja.

eli li ga vidjeti? upitala je ona.jasno, rekao sam ja.

otila je u kut i okrenulaga.

bio je zaista dotjeran.

moj boe, bio je na dlaku slian MENI!


48/267

tada sam se poeo smijati i ona se smijalaa umjetniko djelo je stajalo pred nama,vrlo lijepa stvar.


49/267

GENIJ MNOTVA

Postoji dovoljno izdajstva, mrnje,nasilja,

besmisla u prosjenom ljudskombiu

da se Opskrbi bilo koja vojska bilo kojega

dana.Najbolji su Ubijai Onikoji propovijedaju protiv ubijanja.

Najbolje Mrze OniKoji Propovijedaju LJUBAV

NAJBOLJE NAPOKON RATUJU ONIKOJI PROPOVIJEDAJU

MIR

Oni koji propovijedaju BOGATREBAJU BOGA

Oni Koji Propovijedaju MIR

Nemaju Mira.ONI KOJI PROPOVIJEDAJU LJUBAVNEMAJU LJUBA VI

UVAJ SE PROPOVJEDAAuvaj se Upuenih.

uvaj seOnih Koji

UVIJEKITAJUKNJIGE

uvaj Se Onih Koji Preziru

Siromatvo Ili Se Ponose Njime

UVAJ Se Onih Koji Su Brzi Na PohvalamaJER Za Uzvrat Trebaju POHVALU

UVAJ Se Onih Koji Lako Osuuju:Oni Su U Strahu Od Onog to Ne Znaju

uvaj Se Onih Koji Uvijek TraeMnotvo; Oni Su NitaNasamo

uvaj SeProsjenog ovjeka

Prosjene ZeneUVAJ SE Njihove Ljubavi

Njihova Je Ljubav Prosjena, TraiProsjenoAli Njihova Je Mrnja GenijalnaPostoji Dovoljno Genijalnosti U NjihovojMrnji


50/267

Da Te Se Ubije, Da Se UbijeBilo Koga.

Ne elei SamouNe Shvaajui SamouOni e Pokuati Da RazoreSve

to Ne OdgovaraNjihovim Predodbama

NesposobniDa Stvaraju UmjetnostOni Je NeeRazumjeti

Svoj NeuspjehKao Stvaraoci Onie Uzeti Kao NeuspjehSvijeta

Nesposobni Da Ljube U PotpunostiOni e VJEROVATI Da Je Tvoja LjubavDjelominaI ONI E TE MRZITI

I Njihova e Mrnja Biti SavrenaPoput Sjajnog DijamantaPoput NoaPoput PlaninePOPUT TIGRAPOPUT Kukute

Njihova NajiaUMJETNOST.


51/267

KAD USAHNE GRMLJE BOBICA JA UOTPLIVATI NIZ ZELENU RIJEKUS KOSOM U PLAMENU

odluna ustrajnost poputruina pupoljka ili anarhistanapokon se

istroikao moljci u tornjevimaili ljepotice na plaamaNew Jerseyja.

autobusi promoeni ljudstvomrazvoze ga kroz veernjeulice gdje je Kristzaboravio na pladok se ja kreem uvijek nadoljeprema umiranjuiza sputenih zastora na prozorima

kao ovjek kojega su guili plinom, kamenovaliili vrijeali danima.

prolazi takor s tovarom ljubavi,prolazi ovjek u prljavom donjem rublju,prolazi drobina kao parni valjak,prolazi lijevi braniNotre Dame u1932, a meni kao Whitmanu ostajuove stvari:

ja sam lice iza prozorazubobolja

uivalac perinatekui ovjek to zuri u noni stropnadimatelj plinovapovraalac otrovamanji od Boga i ni izdaleka tako pouzdankrvarnik ako sam porezanljubavnik kad sam sretanovjek kad sam roen.

mnogo vie i mnogo manje.

u est sati ponu nadolaziti kao

plima i veernje novine, i poput li

abobica sada su neto drukiji,

svaki djelikoe sada je umrljan smeim i kako prolazedani postaje sve tamnijim kao bradavica probodena iglom;moji su zastori sputeni dok znanstvenici odluuju kakostii na Mars,kako iziiodavde. veer je, vrijeme za pitu, vrijeme zaglazbu.


52/267

Whitman lei tamo kao pjeani rak kao zaleenakornjaa i ja ustanem i prijeem prekosobe.


53/267

MILIJUNA

gledajte gausahnuo ovjek

zacijeloproao je

svoje

nalazio se pod pokrivaima i kua se stresla odbombardiranja

on nam senasmijeio

nadam se da nikad neu postati takostar

dio se zida stresao i pao preko njegova

kreveta

kau da je bio ilav momakkau da je vrijedio milijune

sunana svjetlost probila se kroz rupu nazidusunana svjetlost i dim igrana stabla

ja sam gotovo dovrio upanje vodoinstalacijetraei neto od vrijednosti

ali nita nijeostalo

netko je tamo bioprije

idemo

kad smo se uspeli na vrh brijegagranata je pala u samu sredinu kue koju smoostavili

daske su letjele i on unutra tamo doljei onda se pojavila vatra -brzacrvenasavrena

mi smo otili u umu i Harry se bacio kamenomnavjevericu ipromaio.


54/267

POLICIJA

3 djeaia tre prema menipuui u zvidaljkei viuiuhien si!pijan si!

i zaponu metui po nogamasvojim palicama za igru.jedan ima ak iznaku. drugi imalisice ali su moje rukevisoko u zraku.

kad odem u prodavaonicu piaoni zuje vanikao peleizbaene iz gnijezda

kupim litru jeftinaviskijai 3okoladnaslatkia.


55/267

10 LAVOVA I KRAJ SVIJETA

u uvenom nacionalnom asopisu(da, itao sam ga)vidio sam fotografiju lavovakako prelaze ulicuu nekom selu

i uope ne ure;to je nainkako bi trebalo bitii jednog dana kadpogase svjetlai cijela stvar zavri,ja u sjediti ovdjeu kredastu dimumislei na onih 10 prokletih(da, prebrojao sam ih)lavovato su zaustavljali promet

dok su cvjetale rue.svi bismo to trebaliuinitisadadok jo imavremena.


56/267

DANAS SU KOSOVI GRUBI

osamljen kao osueni i iskoriteni vonjakprostrt preko zemljeza uporabu i naputanje.

ustrijeljen kao bivi boksakoji prodaje

dnevne novine na uglu.

u suzama kaopostarija djevojka iz korakoja je dobila posljednju plau.

depni rupije na mjestu vae gospodstvo vaatovanosti.

danas su kosovi grubikaourasli nokti na nozi

za vrijeme noi provedene uzatvoru -pijanka pijanka jadikovanje,kosovi tre unaokolo ilete unaokolopjevajui uvijek opanjolskim melodijama i kostima.

i bilo gdje jenigdje -

san je podjednako lo kao

pudrijere i ispuhane gume:

zato nastavljamos mozgovima idepovima punimprainekao zloesti djeak koji je upravo iziao izkole -kaitemivi koji ste bili junaci u nekojrevoluciji

vi koji poduavate djecu ivi koji mirno pijete

vi koji posjedujete prostrane domovei eete vrtovimavi koji ste ubili ovjeka i posjedujetelijepu enuvi mi recitezato sam ja na vatri kao staro suhosmee.mi bismo zacijelo mogli imati zanimljivu


57/267

korespondenciju.zaposlili bismo potara.i leptiri bi i mravi i mostovi igrobljaizumitelji raketa i psi i automehaniarijo malonastavili

dok mi ne bismo potroili potanske markei/iliideje.ne sramite seniega; nagaam da je Bog sve to smisliokaobrave navratima.


58/267

MORSKI KONJIC

posjedujem krpelja jednog konjanjegovu duu i njegova mudaposjedujemnain na koji krui oimanain na koji jede sijeno

i serka istojei spava

on je mojtaj strojnalik modrom vlaku s kojim sam se igraokad su moje ruke bile manjei moja pamet u boljem stanjuja posjedujem tog konja,jednoga u dana zajaiti svoga konjaniz sve uliceodjahat emo dalje od stabala

uz planinuniz dol

krpelj i oi i mudanas dvaodjahat emo gdje kraljevi jedumaslakeu gigantskom morugdje misao nije stravagdje oi ne ispadajukao djeca subotnje noi

konj kojeg posjedujem i ja kojeg posjedujempostat emo ponovno plavi i lijepi iisti

i ja u sjahati iekati na te.


59/267

KAO LJUBICA U SNIJEGU

to je mogue ranijeg danau beznadno podne

brzojavit u tikoatu

ruku

ukraenu koommorskog psavisoki momak sa

utim zubima i epileptinimocem

donijet e jedo tvojih

vrata

smijei sei

prihvati je

i to je boljenegoalternativa.


60/267

PISMO IZDALEKA

poslala mi je pismo iz malesobe nedaleko Seine.kae da ide na plesniteaj. ustane, kaeu 5 ujutro

i tipka pjesmeili slikai kad osjeti da joj se plaeima posebnu klupuna obali rijeke.

njezina e knjiga Pjesmebiti objavljenaujesen.

ne znam to da joj kaemali

sam joj rekaoda povadi sve loe zubei bude oprezna s francuskimljubavnicima.

njezinu sam sliku stavio uz radioblizu ventilatorai ona se micalakao netoivo.

sjedio sam i gledao je

dok nisam popuio5 ili 6preostalih cigareta.

onda sam ustaoi otiao u postelju.


61/267

OVJEK U SUNCU

ona mi ita iz New Yorkerakoji ne kupujem, ne znamkako stie ovamo, ali rijejeo neemu u svezi s Mafijomo jednom od mafijakih poglavara

koji je previe jeo i kojem je bilo prelakoprevie je finih ena mazilo njegoveorahe, i on se udebljao siui dobrecigare i mlada prsa i saddobiva te srane udare -i tako gajednog dana netko vozi cestomu tom velikom automobilui on se ne osjea ba dobroi trai momka da zaustavi i da gapusti van i momak ga polegneuz cestu u prekrasnu suncu.ne znam je li rijeo Kreti

Siciliji ili samoj Italijiali on lei u sunevu svjetlui prije smrti kae:kako ivot moe biti lijep, ionda izdahne.

ponekad mora ubiti 4 ili 5tisua ljudi prije nego to nekakopovjeruje da je vrabacbesmrtan, novac je pialina iti si zapravo uzalud troiovrijeme.


62/267

NE POSJEUJ ME, ALI AKO ME POSJETI...

je zacijelo, bit u kod kue ako nisam vanine kucaj ako su svjetla pogaenaili uje glasove ilimoda itam Proustaako netko gurne Prousta ispod mojih vrata

ili jednu od njegovih kostiju za moju juhu,ne mogu posuditi novac nitelefonniti ostatke svog automobilaali moe uzeti jueranje novineneku staru koulju ili sendviod mortadeleili prespavati na kauuukoliko ne vie noui moe govoriti o sebito je sasvim normalno;teka su vremena za sve nassamo to ja ne pokuavam podii obitelj

da bih je poslao na Harvardili kupio zemlju za lovite,ja ne ciljam visokonastojim samo poivjetijo malo vremena,ako dakle pokuca bilo kadi ja ne odgovorimi ena se ne nalazi unutramoda imam prebitu eljusti traim komad iceili lovim leptire po papiru kojimsu obloeni moji zidovi

to elim rei jest ako ne odgovorimne odgovorim, i razlog je utome to jo nisam spreman da te ubijemili volim, ili ak prihvatim,to znai da ne elim govoritizauzet sam, bijesan ili zadovoljanili moda vjeam omu;ako su dakle svjetla i upaljenai uje zvukovepoput disanja ili molitve ili pjevuckanjaradija ili kotrljanja kockiili pisanja na stroju -

odlazi, nije danno, sat;nije rijeo neukoj neotesanosti,ne elim povrijediti nikoga, ak ni kukcaali ponekad skupim neku vrstu dokazakoji trae razvrstavanje,i tvoje plave oi, recimo da su plavei tvoje vlasi, ako ih imaili tvoja pamet -ne mogu uidok ue ne pukne ili se zategne


63/267

ili dok se ja ne izbrijem unovim ogledalima, dok se ranane zatvori ili otvorizauvijek.


64/267

ZBOGOM, BUDALATINE

leao sam cijeli dan u krevetuali sam napisao jednu pjesmui sad sam na nogamagledam kroz prozori kako bi romanopisac mogao rei

pijan: oblaci dolaze prema menikao sudoperke sa zdjelamai nonim posudama u rukama -neto to dri vrlo zagaenuvodu.ali ja sam pijani neromanopisacali sad ovdje stojijasno oblikovana boca pivai ja strasno razmiljamu nekoj vrsti pjenuave besposlene matenapreem seali sve to mogu iakati jesu

etverokuti i krunice koji sene slau; u redu daklemesselgneursrei u vam istinu:ponovno (u krevetu)itam jo jedan zapisak o D. Thomasu &jednog e dana upaliti moja srea i sjedit u unaokol.oi kupiti rog i pitoma orlai sjedit u na verandi povazdanna bijeloj verandi uvijek u suncujednoj od onih bijelih verandi sa zelenomlozom unaokolo, i

itati o Dylanu i D. H. dokmi oi ne ispadnu iz glave za orlovuhranu i uzmognem slijep sviratirog. ali ak i sada postaje mranijeveer se tanji u nokosti doljezvijezde iznadnetko proizvodi kripu madraca uDenveru da bi se jo jedan bljuvamogao roditi.ja vjerujem da je sve ponjava suncai najbolje od svegajest kad ja prolazim kroz njuude

i se

istom ivcuivotnosti to ne prestaje:

usprkos zatvorima bolnicamatvornicama dobrim psimai nesmotrenim leptirima.ali sad sam ponovno na prozoruna radiju daju operui ena sjedi u stolcu s moje lijeve stranei neprestano ponavlja:BRATBRATT BRAATT!


65/267

i dri knjigu u ruci:KAKO NAUITI RUSKI LAKO.ali zbilja nema niega to moe uinitilako: ivi ili umri ili prihvati slavuili novac ili poraz, sve je teko.opera kae ovo: mrtve pticemrtve zemlje mrtve ljubavi

ovjek ustrijeljen jer je netko mislioda je kanadski jelenjelen ustrijeljen jer je netko mislioda je jelen.sav isti ivac trajanjaova ena koja eli govoriti ruskija koji se elim opitiali treba nam neto za jelo.ODERANA MAKA ODERANO MESO govoriena po ruski tako da se ja dovijamda je gladna, nismo jeliima nekoliko sati. KOLJKA

BAJUNETA TUKA SVINJETINAI SVINJETINA kae ona, i ja prijeemrazmak i obuem hlae iizlazim da nabavim neto.ume su daleko a ja nisamvjet s lukom i strijelomi netko pjeva na radiju:ZBOGOM, BUDALASTE STV ARI.i sve to mogu uiniti jest da uem u prodavaonicuivenih namirnica i izvuem novanik s nadomda je pun. i na taj nainotprilike ja troim nedjelje.

ostatak tjedna ide boljejer uvijek postoji netko tko mi zapovijedato da uinimi premda to izgleda ludogotovo svi to inebez obzira to.tako sada ako mi oprostite(ona upravo jede naranu)obut u cipele i obui kouljui izii odavde - bit ebolje zasve nas.


66/267

PIVSKA BOCA

upravo mi se dogodila stvar vrijedna mirakula:prevrnula mi se natrake pivska bocai pavi na pod doekala se dnom i ostala uspravno,i ja sam je opet poloio na stol da se slegne pjena,ali fotografije danas nisu bile takve sree

i postoji maleni uski raspor na koimoje lijeve cipele, ali sve je to vrlo jednostavno:ne moemo priskrbiti previe: postoje zakonio kojima nita ne znamo, razni oblici guranjadovode nas do gorenja ili smrzavanja; toubacuje kosa ravno u maja ustanije na nama da kaemo, ili zato su neki ljudiu zatvorima poput pripitomljenih vjevericadok drugi njukaju i prekapaju goleme dojkekroz beskrajne noi -to jezadaa i strava, a nas se ne poduavazato. ipak, sretna je okolnost da je boca

pala uspravno, pa premdaimam jednu vina i drugu viskija,to na neki nain prorie dobru no,a moda e sutra samo moj nos biti dui:nove cipele, manje kie, vie pjesama.


67/267

ISTINITA PRIA

nali su ga kako hoda auto-cestomsasvim crvenasprijedauzeo je zahralu konzervui odrezao svoju spolnu

mainerijukao da govori -gledajte to ste miuinili? moete dobiti iostatak.

stavio je dio sebeu jedan adio u drugidepi tako su ga nalidok je

hodao.

predali su galijenicimakoji su pokuali saiti dijelovenatragalidijelovi su bilisavreno zadovoljnistanjem u kojem subili.

ponekad razmiljam o svoj dobrojstranjicikoja je predanaudovitima nasvijetu.

moda je to bio njegov protest protivtoga ilinjegov protestprotivsvega.

pojedinaniMar Slobode

koji se nikad nije proguraoizmeukoncertnih prikaza ibejzbolskihrezultata.

Boe, ili bilo tko,blagoslovi


68/267

ga.


69/267

INTELEKTUALKA

ona neprestanopiekao dugaki rasprivato prskazrak,

i neprestano sespori;nema niegato ja mogu reia da to zaista ne postaneneto drugo,zbog togaja zautim;i napokonona obrazloi samu sebevan iz kueizuujui

neto kao -ne pokuavamti senametnuti.

ali ja znamda e sevratiti, one se uvijekvraaju.

iu 5 popodne

veje kucala na vrata.

putam je unutra.

neu ostati dugo, kae,ako me ne eli.

u redu je, kaem ja,moram seokupati.

ona je otila u kuhinju i

bacila se nasue.

neto kao biti oenjen:prihvaasvekao da senije ni dogodilo.


70/267

SREO SAM GENIJALCA

danas sam u vlaku sreogenijalcau dobi od oko 6 godina,sjedio je pokraj menei kako je vlak

jurio usporedno s obalomstigli smo do oceanai tada me je on pogledaoi rekao:nije lijep.

bilo je prvi put da sam toi samspoznao.


71/267

SIROMATVO

ovjek kojeg nikad nisi vidio je onaj kojiti pomae da nastavi,onaj koji bi mogao jednomstii.

nema ga na ulicama iliu zgradama ili nastadionima,ili ako je tamoja sam ga nekako mimoiao.

on nije jedan od naih predsjednikaili dravnika ili glumaca.

pitam se postoji li uope.

hodam niz ulice

uz ljekarne i bolnice ikazalita i kavanei pitam se postoji li uope.

gledam vegotovo pola stoljeai nisam ga vidio.

iva ovjeka, istinski iva,recimo kad sputa ruke nakon to jezapalio cigaretu

vidi mu oi

kao oi kakva tigra zagledanau vjetar.

ali kad se ruke spustetamo suuvijekdruge oiuvijek uvijek.

i uskoro e za me biti kasnoi ja u proivjeti ivots ljekarnama, makama, plahtama, slinom,

novinama, enama, vratima i drugom robom,ali nigdjeiva ovjeka.


72/267

ZALJUBLJENIK U CVIJET

u Valkerie Mountainsmeu koopernim paunovimanaao sam cvijetvelik kao mojaglava

i kad se sagnuh da gapomiriem

izgubio sam unu koljkudio nosaokoi pola kutijecigareta.

vratih sesljedeeg danada posijeem prokletu

stvarali ga naoh takolijepim da samumjesto togaubiopauna.


73/267

AK JE IZGLEDAO KAO PRISTOJAN MOMAK

uredno je spakirao stvar po raznim dijelovimaposlao noge teti u St. Louisglavu voi skautske ete u Brooklyntrbuh razrokom mesaru u Des Moines,enske je organe poslao mladom sveeniku u Los Angeles;

nadlaktice je bacio psui zadrao ruke da bi ih upotrebljavao kao klijeta zaorahe, a od svegapreostalog i izabranih dijelovakao prsa i guzovi skuhao je juhukoja je zaudobila bolja od okusa koji je ona ikad imala.

potroio je novac iz njezine rune torbicekupio dobro francusko vino, grah, pola kile marihuanei dvije male papige; kupio je Keatsova sabranadjela, etverokutni svileni rubac od metra i pol, kare s

rukama od slonovae i kutiju okolade za svojukuevlasnicu.

onda je pio i jeo i spavao tri dana i noii kad je dola policijaizgledao je vrlo prijateljski i sabranoi cijelim putom do postajegovorio o vremenu, planinskoj boji,raznim takvim stvarima, nije uope izgledao kao ta vrstaubojice.

vrlo udno.


74/267

BILJEKA ZA DAMU KOJA JE OEKIVALA RUPERTA BROOKEA

to, to si oekivala? kolarca koji tepa Donnea? ilinekog praktinijeg ljubavnika koji bi te punio zadahom ivota?ja sam lakrdija i nikakav gospodin: ja sam hodao Brooklyn Bridgeoms Craneom u pidami, ali samoubojstvo zatajuje kako stari:i sve je manje i manje toga za ubijanje.

tako izmeu koe i janjeih rebaraca, morbidnih kravatadrugih ormara, ja snujem planove okrugle kao naraneispunjene glazbom svoga vjetog mumljanja.

Brooke? ne. ja sam majmun s maslinom izgubljen ucirkuskom pijesku tvoga smijeha, cirkuski majmuni, cirkuski tigrovi,cirkuski luaci financija to okreu svoje tajnice prije17 : 15 ... a to si ti oekivala?

ruiasti obraz to slini Picassove boje na tvoj isueni mozak?

zbog toga je soba bila modra u dimu moga vrenja, pakao,besmisleno morei ja sam osjeao da su mi prsti pijani do posljednje kapi tvoga soka,

proli kroz bodljikave okote proklinjui tvoje ime,nikakav gospodinnikakav gospodin,odljubljena ljubav kao zmijski ugriz,veranda je odzvanjala zujanjem muha, zujanjem muhai lai, i tvoja su crvena usta vritala,tvoje su svjetiljke vritalekrei se kao predugo nenaplaeni rauni:

PIJAN! PIJAN PONOVNO!O, TI IDIOTE!

tako su Yeats, Keats, dojke... bili nita vie nego breskva!to, to se dogodilo panjolskoj? mom djeaku Lorki?revoluciji? moram se pridruiti brigadi!pustite me van!


75/267

SREA JE RAZLIKA IZMEU LOEG I DOBROG PJESNIKA

tako pretpostavljam.ivio sam na tavanu u Philadelphijiljeti bi postalo vrlo vrue i zbog toga sam uglavnom boravio ubarovima. nisam imao novca i s ono malo to mi je preostalostavio sam mali oglas u novine i rekao da sam pisac

koji trai posao...to je bila ista la; bio sam pisackoji trai malo vremena i malo hrane i neto novcada plati stanarinu za tavan.nekoliko dana kasnije kad sam napokon stigao kuiodnekudvlasnica mi je rekla da me je netkotraio. i ja rekoh:to mora biti zabuna. ona je rekla:ne, bio je pisac koji je rekao da eli da mu pomogne napisatipovijesnu knjigu.oh, lijepo, rekao sam ja, znajui da imam stanarinu za jo

tjedan dana mislim, u maneti tako sam sjedio unaokolo pijui vino na kredit i promatrajui vrue golubovekako se pate i jebuckaju na mom krovu.navio bih radio vrlo bunopio vino i razmiljao kako bih napisao povijesnu knjiguzanimljivu ali istinitu.ali se nitkovinije nikad vratio,i ja sam se morao napokon pridruiti skupini eljeznikih radnikakoja je odlazila na Zapadi dobili smo konzerve s hranom ali ne iotvaraei razbijali smo konzerve o sjedala i bokove

vagona pranjavih i starih sto godinahrana nije bila kuhana i voda je imala okus kaostijenj na votanicamai ja iskoih u hrpu ipraja negdje uTexasuposve zelenu i s kuama lijepa izgleda udaljininaao sam parkspavao cijelu noi onda su me nali i stavili u samicui ispitivali me o ubojstvima ipljakama.

eljeli su rijeiti mnogo toga u knjigamada bi dokazali svoju djelotvornostali ja nisam bio toliko umorani oni su me prevezli do sljedeega velikog gradaudaljena pedeset i sedam miljavei od njih dao mi je nogom u stranjicui oni su se odvezli.ali meni se posreilo:dva tjedna kasnije sjedio sam u uredu gradske vijenicenapola spavajui u suncu kao velika muha na mom laktu


76/267

i ona bi me ponekad odvela dolje na sastanak gradskog vijeai ja sam vrlo sveano sluao kao da znam o emu je rijekao da znam kako su oieni fondovi glupogagrada.poslije sam otiao u postelju i probudio se sa znakovima zubi potijelu, i rekao: Kriste, pazi, duo! moe me zarazitirakom! a ja piem novu povijest krimskog rata!

i svi su se okupili u njezinoj kui svi kauboji, svi kauboji:debeli, dosadni i prekriti prainom.i svi smo se rukovali.ja sam nosio par starih traperica, i oni rekoeoh, vi ste pisac, da?i ja rekoh: to moe, neki tako misle.i neki jo tako misle...drugi, naravno, jo nisu doli pameti.dva tjedna nakon togaprotjerali su me izgrada.


77/267

ZA PRODAVAE MILOSRA

opravdano jesvako je umiranje opravdanosvako ubijanje svaka smrt svakoodlaenje,nita nije uzalud

pa ak ni muhinvrat,

i cvijetproe kroz redove vojskei kao hvalisavidjeai,uspravi svojuboju.


78/267

ISTAI

evo ih dolazeti momcisiv kamionupaljen radio

njima se uri

poprilino uzbudljivo:raskopane kouljeizvjeeni trbusi

izvlae van velike kontejnere smeaguraju ih do viljukaste dizalicei onda ih kamion uz stranu bukupodie i melje

morali su popuniti molbene obrasce

da bi dobili te posloveoni plaaju hipoteke na kue ivoze najnovije modele automobila

opijaju se subotom uveer

sad u losangeleskom suncujure naprijed i natrag sa svojim kontejnerima smea

sve to smee odlazi nekamo

i oni se meusobno dovikuju

onda se svi popnu na kamionvozei na zapad prema moru

ni jedan od njih ne znada sam ja iv

REX DISPOSAL CO.


79/267

ULOV

sirovo, rekao je on,izvlaei stvar iz vode,to je to?

lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja.

ne, rekao je momak koji je stajao do nas na mulu,to je morski vjetar tapkalo pijeska.

momak koji je prolazio pokraj nas ree:to je fandango eskadrila bez pruga.

izvadili smo joj udicu i stvar se osovila iprdnula. bila je siva i prekrivena dlakomi debela i zaudarala kao stare arape.

poela je hodati niz mulo i mi smo je slijedili.

pojela je hrenovku i pecivo iz rukuneke djevojice. onda je skoila na vrtuljaki jahala na arcu. spala je blizu kraja iodvaljala se u pilovinu.

podigli smo je.

grop, govorila je, grop.

onda se ponovno vratila na mulo.

dok smo hodali slijedilo nas je veliko mnotvo.

ovo je reklamni trik, rekao je netko,to je ovjek u gumenom odijelu.

onda je, kako je hodala, poela disativrlo teko. pala je nalea i poela se bacakati.

netko joj je izlio kriglu piva na glavu.

grop, nastavljala je, grop.

onda je bila mrtva.

otkotrljali smo je do ruba mola i gurnulinatrag u vodu. gledali smo je kako tone i nestaje.

bio je to lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja.

ne, ree drugi momak, bio je to morski vjetar tapkalo pijeska.

ne, rekao je drugi ekspert, bio je to fandango eskadrila


80/267

bez pruga.

onda smo se razili svatko svojim putom u kolovosko poslijepodne.


81/267

OE, KOJI SI NA NEBESIMA

i moj je otac bio praktian ovjek.imao je ideju.vidi, moj sinko, rekao je on,ja mogu isplatiti ovu kuu u svom ivotu,i onda je moja.

kad umrem ostavit u je tebi.sad ti u tvom ivotu moe stei kuui onda e imati dvije kuei ostavit e te dvije kue svomsinu, i on stee kuu u svojem ivotu,onda kad on umre, njegov sin -

shvaam, rekao sam.

moj je otac umro pokuavajui ispitii au vode. ja sam ga pokopao.solidan lijes od mahagonija. nakon sprovoda

otiao sam na konjske trke, sreo visoku plavuu.nakon utrka otili smo u njezin apartmanna veeru i med.

prodao sam njegovu kuu koji mjesec poslije.prodao sam njegov automobil i njegovo pokustvoi razdavao sve njegove slike osim jednei sve njegove are za voe(pune voa ukuhana u vruini ljeta)i predao njegova psa u tenaru.

dva puta sam imao spoj s njegovom ljubavnicom

ali sam odustaone stigavi nikamo.

prokockao sam i zapio novac.sad ivim u jeftinom stanu u Hollywoodui iznosim smee iz zgrade dasi snizim stanarinu.

moj je otac bio praktian ovjek.udavio se aom vodei utedio na bolnikimraunima.


82/267

MOJ PRIJATELJ, ANDRE

taj je momak nekad predavao na Kanzakom sveuilituonda su ga izbacilizaposlio se u tvornici grahaonda su se on i njegova ena premjestili na obaluona se zaposlila i radila dok je

on traio glumaki posao.ja zaista elim biti glumac, rekao mi je,to je sve to elim biti.posjeivao me sa enom.posjeivao me sam.ulice su unaokolo pune momaka kojiele biti glumci.vidio sam ga juer.motao je cigarete.nalio sam mu au bijeloga vina.moja je ena umorna od ekanja, rekao je,poduavat u karate.

ruke su mu bile natekle od udaranjapo ciglama i zidovima i vratima.priao mi je o nekim velikim orijentalnimborcima. neki je momak bio tako dobarda je mogao okrenuti glavu za 180 stupnjevada bi vidio tko je iza njega. to je vrlo teko izvesti,rekao je on.osim toga: tee je tui se s 4 dobro postavljena ovjekanego s mnogo ljudi. kad ih je mnogo,smetaju jedan drugome, i dobar borac koji jesnaan i spretan moe izvrsno proi.neki veliki borci, rekao je on,

ak uvuku svoja jaja u tijelo.to je mogue izvesti -barem donekle -jer postojeprirodne upljine u tijelu... ako se osovi na glavushvatit e u emu je stvar .

nalio sam mu jo malo bijelog vina.onda je otiao.znate, napisati katkad knjigu za pisaim strojemnakon sveganije ni tako bolno.


83/267

KARIZMA

ta mi ena neprestano telefonirapremda joj ja kaem da ivim sa enomkoju volim.

neprestano ujem zvukove u okoliu,

telefonira,mislila sam da si to ti.

ja? ja nisam bio pijan nekolikodana.

dobro, moda nisi bio ti, ali sam osjeala kao da jenetko tko mi pokuavapomoi.

moda je bio Bog. misli li da postoji?

da, On je kuka na stropu.

i ja mislim slino.

uzgajam rajice u podrumu,kae ona.

to je pametno.

elim preseliti. kamo bih preselila?

sjever je samorazumljiv. na zapadu je ocean. istok je

prolost. jug je jedini smjer.

jug?

da, ali ne preko granice. tamo je smrt zagringose.

kako bi bilo Salinas? pita ona.

ako voli zelenu salatu,idi u Salinas.

odjednom ona prekine razgovor. ona uvijek tako radi. i uvijekponovno nazove za dan ili za tjedan ili za mjesec.ona e biti na mom sprovodu s rajicama iutim stranicama telefonske knjige naguranim u depovenapadno smeeg kaputa na 35 stupnjeva vruine,ja znam kako treba s gospoama.


84/267

POVUCI KONAC, LUTKA SE MIE...

svaki ovjek mora spoznatida sve ovo moe vrlo brzonestati:maka, ena, posao,prednja guma,

postelja, zidovi,soba; sve nae potrebeukljuujui ljubav,poivaju na pjeanim temeljima -i bilo kakav uzrok,bez obzira kako nepovezan:smrt nekog djeaka u Hongkonguili vijavica u Omahi...moe posluiti kao tvoja propast.sav tvoj porculan razbijen nakuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka,a ti pijan stoji

usred svega toga i ona pita:boe moj, to se dogaa?a ti odgovara: ne znam,ne znam...


85/267

MOLBA DJEVICI U PROLAZU

djevojko u kratkim hlaama to grize nokte, mijea stranjicom,momci te gledaju -

ini se da u tebi ima vienego u Gauguinu, Brahmi ili Balzacu,svakako vie nego u lubanjama to plivaju pod naim nogama,

epirei se lomi Eiffelov toranj,okree glave starih prodavaa novina koji su spolno odavnaotili na kvasinu;tvoje lukave besmislice, tvoj idiotski ples,zarobljavajui, raskoan - nikada nemoj prati svoje uprljano donjerublje niti ganjati svoje ljubavikroz uliice u susjedstvu -nemoj nam upropastiti i tu stvar,nemoj se predati debljanju i premorenosti,pristajui na TV i ljigava mua;ne odrii se toga apsurdna izvlatena migoljenjada bi subotom zalijevala travu pred kuom -

ne vraaj nas Balzacu, samoispitivanju,Parizuili vinu, ne vraaj nasinkubaciji naih sumnji ili pamenjumigoljenja smrti, kujo, izludi nas ljubavljui glau, dri morske pse, krvave morske pse,daleko od srca.


86/267

OBA VIJEST

labudovi utopljeni u smrdljivoj vodi,skinite natpise,ispitajte otrove,odvojite kravuod bika,

nadniare od sunca,odstranite lavandine poljupce iz moje noi,istjerajte simfonije na ulicekao prosjake,pripremite avle,ibajte lea svetaca,omamite makama abe i mieve,zapalite oaravajue slike,popiajte se na svitanje,moja je ljubavmrtva.


87/267

KNJIEVNA RASPRAVA

Markov tvrdi da pokuavamprobosti njegovu duuali ja bih vie volio njegovu enu.

poloim noge na stoliza kavu

a on kae:ne smeta me to stavljanoge na stoliza kavuosim to je klimavi stvar e sesvakog trenaraspasti.

ostavljam noge na stoliuali bih vie volio njegovu enu.

radije bih, kae Markov,

ugostio kopaa kanalaili prodavaa novinajer su oni dovoljno ljubaznida ostanu pnstojnipremdane razlikujuRimbauda od otrova za takore.

moja se prazna limenka pivakotrlja na pod.da moram umrijeti

smeta me manje negocrno pod noktom, kae Markov,moj je dio igreda moram ivjetito bolje mogu.

grabim njegovu enu u prolazu,i onda se njezina kanta nae na rnorn trbuhu,a ona ima fina koljena i prsai ja je poljubim.

nije tako loe biti star, kae on,

smirenost u

e uovjeka, ali tu je kvaka:kako drati smirenost odvojenu

od mrtvila; nikad ne gledati na mladostkao neto bezvrijedno jer si ti star,nikad ne gledati na godine kao mudrostjer ti ima iskustvo. ovjekmoe biti star i budala -ima ih mnogo, ovjek moe biti mladi mudar -malo ih je. jedan


88/267

za Boga miloga, viknuh,umukni!

on je othodao do svog tapa, uzeo ga iiziao.

povrijedio si njegove osjeaje, rekla je,

on tebe smatra velikim pjesnikom.

on je presklizak za mene, rekao sam,previe mudar.

imao sam jednu od njezinih sisa vani.bila je to udovinolijepastvar.


89/267

POBUNA

razlog za pobunu bio je u tome to smo neprestano dobivali graha uvar je epao obojena momka koji je svoj bacio napodi netko je dotaknuo gumbi svatko je grabio svakoga;

ja sam letvom dohvatio najboljeg prijatelja iza uhanetko mi je bacio kavu u lice(ali ne smeta, ionako nije bila za pie)i ja izletih u krugi zauh pucnjavu puakai inilo se da svaki zatvorenik ima no osim mene,i sve to sam mogao bilo je da molim i bjeima bio sam bez boga i debeo od igranjapokera za cente sa sustanarom iz elije,i upraviteljev glas poe dopirati preko cijelog zatvora,i poslije sam uo da je u zbrcikuhar silovao mornara,

a ja sam izgubio kremu za brijanje, kutiju pljugai primjerak New Yorkera;ustrijeljena su takoer 3 ovjeka,izbodeno pola tuceta,35 baeno u rupu,ukinute su sve povlastice u krugu,pritisak razdraljiv kao losangeleski vlasnici kladionica,ugaen zatvorski radio,pravi spokoj,posjetitelji poslani kuama,ali sljedeeg jutra ipak smodobili potu -

pismo iz St. Louisa:Dragi Charles, ao mi je da si u zatvoru,ali ti ne moe kriti zakon,unutra se nalazio prignjeeni karanfil,parfemski miris, mira izvana,poljupci i gaice,smijeh i pivo,i te veeri za objedponovno su nas odmarirali natragna grah.


90/267

POTPUNO UTO CVIJEE

kroz venecijanske zastore vidio sam debela ovjeka u smeu kaputu(s glavom koju mogu opisati samo kao vrstu zagorjele slastice)kako izvlai lijes iz kola: bio je siv kao bojni brods potpuno utim cvijeem.stavili su ga na kolica skrivena grimiznom draperijom

enekoraali su za njega uza strminu... i!odvratan-uzbunjen-uasan-skret-sjajan-tren svretka svijeta! -gotovo ga izgubili, jednom -mogao sam vidjeti kako se tijelo kotrljakao slobodna kocka u izgubljenoj igri - ruke kao razmahanevjetrenjae i noge koje napucavaju nogometne lopte jeseni.

uspjeli su ga ugurati u crkvua ja sam ostao vaniotvarajui svoju pamet ivu sunanu svjetlu.

u sobi sa mnom ona je pjevala i kovrala svojudugaku zlatnu kosu. (to je istina, Arturo, i to je ono to stvarini tako jednostavnom.)Upravo sam ih vidio kako unose tijelo,ureeno u ja njoj.

jesen je, stabla, telefonske ice,a ona pjeva neku pjesmu koju ne mogu razumjeti, neku Sveanu Misuivota.

ona je i dalje pjevala ali ja sam elio umrijetielio sam uto cvijee kao njezine zlatne vlasi

elio sam uto pjevanje i sunce.to je istina, i to je ono to stvar ini udnom:htio sam biti otvoren i razmren, iodbaen.


91/267

PROLJETNI LABUD

labudovi takoer umiru u proljeei vidjeh ga kako plutamrtav u nedjeljupostrancekruei u struji

i ja otidoh do rotundea iznad menekruahubogovi u kolimapsi, ene,i smrt jepoput mia-trala niz moj grkljan,i zauh kako svijet dolazisa svojim vreicama za pikniki smijeh,i ja se osjetih krivim

zbog labudakao da je smrtstvar stidai kao budalaotidohi ostavih imsvoga lijepog labuda.


92/267

NAIN NA KOJI E SE TO ZBITI UZATVORU LIJEPIH MLADIH ENA

umrijeti s izmama na nogamadok pie poezijunije tako slavnokao projahati na konju

niz Broadwaysa ipkom dinamitau zubima,ali nije takoer nizbrajanje totalne sumesvih planetaimenovanih ili vidljivihovjeku,a konj je bio siv,ovjekovo je ime biloSanchez ili Kandinsky,bilo je 27 stupnjeva

i djeca su ustrajnovikala,svinjo svinjomi smo umorniotpuhni nas u pakao.


93/267

MORSKI PSI

morski psi kucaju na moja vratai ulaze i trae usluge;kako samo dau na mojim stolcimagledajui okolo po sobi,i onda zahtijevaju djela:

vatru, zrak, novac,ma ta to mogu dobiti -pivo, cigarete, poludolare, dolare,petice, deset centi,sve to kao da je moje preivljavanje osigurano,kao da je moje vrijeme nitaa njihova nazonost ima vrijednost.

u redu, mi svi, zacijelo, imamo svoje morske pse,i postoji samo jedan nain da ih se rijeimoprije nego to nas istroe i odgrickaju u smrt -prestanimo ih hraniti; nai e

drugu meku; vi ste ih toviliposljednjih tucet puta -sad ih pustiteu more.


94/267

HOMI, HOMI, HOMI

on je pisao:ti si budala bez osjeaja za humor,samo sam se alio kad sam rekao da se D.pridruuje Legiji stranaca, aD. je homiupravo toliko koliko i

Winston Churchill.

hm, mislio sam ja, ja sam u dodiru snajveim mozgovima svoganarataja. lukavo! Winnie je mrtav i prema tomene moe bitihomi.

pismo je nastavljalo:vi ste kalifornijski momci homo-sretni,sve to vi radite jest da sjedite unaokolo i razmiljate ohomiima. bez obzira na to poslat u ti proturatne

materijale koje smo napisali ja i drugi, premdasumnjam da e zaustavitirat.

prije deset godina poslao mi je fotografiju na kojoj suD. i on na nekom pikniku.D. je bio u odori Legije stranaca,vidjela se boca vina,i stol s jednom krivomnogom.

razmiljao sam o tome deset godina i onda

odgovorio:nemam nita protiv dvojice Ijudi koji spavaju zajednotako dugo dok ja nisam jedan od te dvojiceljudi.

nisam ukazao na to koji je od njih biohomi.

kako bilo, danas sam dobio proturatne materijaleu poti, i on je u pravu:nee zaustaviti rat ni bilo todrugo.


95/267

IVAN GROZNI

nailazio je na potekoebilo pri stajanju biloprigibanju

bio je debeo s

velikim oima iniskim elomtrajno sesmijeios obzirom naobjeenu eljust

u trenutkubijesaubio je akamanajstarijeg sina

izgledao je kao da mu je neugodnonavrivi40. godinuivota

istaknuo se naprednouiu kasapljenju

umro je 1584.star 54godine, teak

209funti

prolog su ljetaiznijeli njegovkosturiz Arhangelske crkveu Kremljuda bi napravilipoprsjenaravne veliine

sad jegotovo dovreni izgleda kaovozaautobusa20. stoljea.


96/267

BEZ OSNOVE U KLASIClMA

nisam spavao3 noii tri danai moje su oi viecrvene nego

bijele;smijem se u zrcaloi sluamkucanjesatai plinmoje peimirievruim gustimtekimmirisom kroz kojiprolaze zvukovi

automobilanatiskanih poputornamenatau mojoj glavi, alija sam itaoklasikea na mom kauunamoena vinomspava neka kurvakoja je po prvi putulaBeethovenovu Devetu,

i sluajuiiz pristojnostizaspalaod dosade.samo zamisli, stari, rekla je,s tvojim mozgomti bi mogao biti prvi ovjekkoji e kopuliratina Mjesecu.


97/267

DOLJE ZA KRILA

govore o anelima ili onagovori o anelimas prozora debelih stakala to gleda naSunset Strip(ona ima te vizije)

(ja nemam te vizije)ali moda su anelima drai ljudi snovcemkeri bogatih farmera to umiru odraka na grlu u Brazilu.ja - ja neprestano gledam tabeskrilna stvorenja podlih pria i kobnihnamjerai ona kaekad ja obezvrijedim njezinsan:

ti nastoji da me

povue doljeza krila

ona e na ljeto otii u Europu -Grku, Italiju, najvjerojatnijePariz i ona eodnijeti neke od svojih anela sasobom.ne sveali neke.

sad je tu i taj polukineski deko koji je nekad

spavao na izlazima za sluaj poaracrni homoseksualac koji igra - ah ikrasnoslovi Shelleyja u Senzualistuonda je tu onaj koji ima pravi talent zakist {Nickey) ali koji jednostavno ne moenikakozapoeti atu je i Sieberling koji plae jer jezaljubljen u svoju mater (zaista).

mnogi e od tihanela

napustiti grad ikolati okoSlavoluka Pobjededa bi bili fotografirani ilinaganjali nabijae na broju 9Rue Git-Le-Coeur, ibit e vrue isamotno ljetoza mnoge od nas kadavao ueta i jo jednom zaposjedne


98/267

Hollywood.


99/267

POAR

skupile su segimnazijalke u uskim suknjama i prvim tiklama

vrapci su odletjeli i debeli se kuevlasnici oprostili od svojihelektrinih ogledala

skupile su semrave domaice sa mrkavim nosovima i prljavim pregaama

skupila su sevatrogasna kola: ispolirano jadanje nereda to prolijevavodenu utrobu

skupili su sevatrogasci u kacigamavatrogasci sa sjekirama

boe, GORIstablo visoko 30 metaraCRVENO IZGARA KUA

zovuiu smjeru Gospodnjem

trava se rastapa i vriti povrinomtla ite modrosive slike slatkasta dima cijelo nebo ineneumjesnim

i sve to vrijeme nitko ne govori nita samogleda

to je plamen uiniokao da je neto konano izbilovan i kazalosvoje

skupili smo se svizajedno.


100/267

CRVI

ovjek mi ree:ne moraju te zabrinjavati crvi kad simrtavoni nikad ne stignu k tebitijelo se mijenja na sve mogue

naine - dok oniobrade lijesstvari su se vedogodile iuvijek se dogaarazliito -zna, iskopali su ti one stare kraljeveiz grobnica:jedan je od njih bio samolokvica crnevode, drugi je imao bradudugaku 6 metara a drugi sepremetnuo u neku vrstu kamene

soli.

ma nemoj ? rekao sam ja.da, rekao je on.

on je znao sve te stvari.on je ivio visoko u brdima i imaostrahovitu pamet.

prije nego to otioh ispruih ruku iizvukoh crve iz njegovihoiju nosnica trbuha cipela vlasi uiju

i onda je on rekaolaku noi ja rekohlaku nouoh u auto i krenuh

i crvi se smijahucijelim putom kui.


101/267

UNDERGROUND

prostorija je bila prepuna.urednik mi ree:Charley, donesi nekoliko stolaca odozgo,gore ima jo stolaca.ja ih donesoh dolje i otvorismo pivo i

urednik ree:ne dobivamo dovoljno oglasa,brod bi mogao potonuti,tako su zapoeli razgovor o tome kako da doudo oglasa.ja sam neprestano pio pivoi morao mokritii kad se vratih natragdjevojka do mene ree:mi bismo trebali evakuirati grad,to je ono to bismo mi trebali uiniti.

ja rekoh: ja bih radije sluao ]osepha Haydna.

ona ree: samo zamislite,kad bi svatko napustio grad!

usmrdili bi neko drugomjesto, rekoh ja.

ne vjerujem da vi voliteljude, rekla je ona, povukavi kratku suknju naniekoliko je bilo mogue.

samo za jeb, rekao sam ja.

potom sam otiao u bar u zgradi do nas ikupio jo 3 paketa piva.kad sam se vratio oni su razglabali o Revoluciji.tako sam ponovno bio u 1935,samo to sam ja bio star, a oni mladi. bio sam barem20 godina stariji od bilo koga u sobi,i razmiljah: kog vraga radimovdje?

sastanak je uskoro zavrio

i oni oti

oe u no,ti mladi

a ja dohvatih telefon i nazvahJohna T.;John, jesi li OK? ja sam noas utuen.kako bi bilo da doem k tebi i da seopijem?

dakako, Charley, ekat emo te.


102/267

Charley, rekao je urednik, izgleda mi da emo moratiodnijeti stolce natraggore.

odnijeli smo stolce natrag gore.revolucija jebila

zavrena.


103/267

UDO

Raditi s nekom umjetnikom formomne znaizafrkavati se kao trakavicas punim trbuhom,niti to opravdava uzvienost

ili pohlepu, ni ozbiljnostu svakom trenutku, ali pretpostavljamda to zahtijeva najbolje ljudeu njihovim najboljim trenucima,i kad oni umru,a neto drugo ne umre,mi smo vidjeli udo besmrtnosti:ljudi dolaze kao ljudi,odlaze kao bogovi -bogovi za koje znamo da su bili ovdje,bogovi koji nam sada omoguuju da nastavimokad sve drugo govori stani.


104/267

IDEAL

Waxmanovi, rekla je ona,on je gladovao,svi su ga ti graditelji eljelikupiti;on je radio u Parizu u Londonu i

ak u Africi,imao je vlastitikonceptplana...

kakva strahota, rekao sam ja,arhitekt koji gladuje,eh?

da, da, on je gladovao i njegovaena i njegova djecaali on je bio vjeran

svojim idealima.

arhitekt koji gladuje,eh?

da, konano je uspio,vidjela sam njega i njegovu enu prolesrijede uveer, Waxmani...bi li ih eliosresti?

reci mu, rekao sam ja, da ugura 3 prsta

u upaki da se strese.

ti si uvijek tako jebeno opak, rekla je ona,prevrnuvi svoju visokuau skoa ivode.

uh huh, rekao sam ja, u poastmrtvome.


105/267

DVIJE MUHE

Muhe su bijesni komadiiivota;zato su tako bijesne?ini se da one hoe vie,ini se gotovo kao da su

bijesneto su muhe;to nije moja krivnja;sjedim u sobis njimai one me bockajusvojom agonijom;kao da sulabavo grumenje dueizostavljeno odnekud;pokuavam itati novine,ali one me ne putaju na

miru;jedna izgleda da ide u polukrugovimavisoko uza zid,bacajui bijedan zvukna moju glavu;druga manjadri se blizu i zadirkuje moju ruku,ne govorei nita,die se, pada,mili blizu;koji bog alje teizgubljene stvari na mene;

drugi ljudi pate od diktataimperija, tragine ljubavi...ja patimod kukaca...ja se zamahnem za malom,to ini se samo oivljujenjezin izazovni nagon:ona krui bre,blie, ak stvaramuji zvuk,a ona gore,osjetivi novi

vrtlog, ona takoer, u uzbu

enju,ubrzava let,

iznenada padapoput pljuske,i one se udruujuu kruenju moje ruke,brenui podnojemsjenila na svjetiljcidok neto ljudskou meni


106/267

ne moe vie podnijetinesvetosti ja udarimsmotanim novinama -promaim! -udarimponovno,

one se raziu nasumce,i ja dohvatim veuprvu, i ona se bacaka na leima,ritajui sekao razdraena kurva,i ja ponovno zamahnemnovinskom toljagomi od nje ostane samo mrljamuje runoe;mala sada kruivisoko, tiha i hitra,gotovo nevidljiva;

ne dolazi vie blizumojoj ruci;pripitomljena je inedokuiva; putam jena miru, ona me putana miru;novine su, naravno,unitene;neto se dogodilo,

117862329 Charles Bukowski Tragedija Lišća

Documents

Transcript of 117862329 Charles Bukowski Tragedija Lišća