Zbornik sudske prakse

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE JULIANE KOKOTT od 26. travnja 2018. 1

Predmet C-176/17

Profi Credit Polska S. A. w Bielsku Białej protiv

Mariusza Wawrzoseka

(zahtjev za prethodnu odluku Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicach Śląskich, Poljska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Ugovor o potrošačkom kreditu – Postupak za izdavanje platnog naloga na temelju vlastite mjenice kojom se osiguravaju tražbine iz ugovora o potrošačkom kreditu – Nemogućnost suda da utvrdi

moguću nepoštenost ugovornih odredbi ako potrošač ne podnese pravni lijek”

I. Uvod

1. Sud je već više puta istaknuo da nacionalno postupovno pravo ima odlučujuću ulogu u djelotvornom osiguravanju zaštite potrošača. Tako je Sud osobito naveo da je nacionalni sud dužan po službenoj dužnosti provjeriti nepoštenost ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive o nepoštenim odredbama 2 3. Ovim zahtjevom za prethodnu odluku Sudu se prvi put upućuje pitanje postoji li takva obveza nacionalnog suda i u slučaju kada ispituje mjenicu, a mjenica osigurava tražbine iz ugovora o potrošačkom kreditu.

2. U slučaju mjenice radi se o tradicionalnom pravnom institutu koji je nastao u kasnom srednjem vijeku iz mjenjačkih poslova među trgovcima 4. Velike zakonodavne aktivnosti u 19. stoljeću, ponajprije francuski Code de commerce iz 1807., oslobodile su mjenicu od tih staleških okova 5, te je ona postala taj instrument per se koji je građanima svih slojeva otvorio pristup negotovinskom platnom prometu 6. Većina država članica Unije ugovorne su stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o mjenicama iz 1930. čiji je cilj međunarodna ujednačenost propisa o mjenici.

1 Izvorni jezik: njemački 2 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje

na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) 3 Vidjeti primjerice presude od 9. studenoga 2010.,VB Pénzügyi Lízing (C-137/08, EU:C:2010:659, t. 49.), od 14. lipnja 2012., Banco Español de

Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 42.) i od 21. travnja 2016., Radlinger i Radlingerová (C-377/14, EU:C:2016:283, t. 52.). 4 Vidjeti H. Coing, Europäisches Privatrecht I, München, 1985., str. 543. 5 H. Coing, Europäisches Privatrecht II, München, 1989., str. 570. 6 Ch. Bergfeld, „Preußen und das Allgemeine Deutsche Handelsgesetzbuch”, Ius Commune 14 (1987.), 105. i sljedeće

HR ECLI:EU:C:2018:293 1

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

3. Uporaba vlastitih mjenica, to jest mjenica kojima se izdavatelj mjenice sam obvezuje na plaćanje nekog iznosa, kao sredstva osiguranja za ugovore o potrošačkim kreditima u Poljskoj je dopuštena i raširena praksa – za razliku od pojedinih drugih država članica 7. Poljsko postupovno pravo predviđa brz postupak za izdavanje platnog naloga na temelju vlastite mjenice koji nacionalni sud ograničava na formalno ispitivanje vlastite mjenice. Ako se mjenica koristi kao instrument osiguranja ugovora o zajmu, postupak za izdavanje platnog naloga tada isključuje ispitivanje temeljnog ugovora o zajmu. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku pruža Sudu priliku da se očituje o tome je li taj postupak u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama i Direktivom o potrošačkim kreditima 8.

II. Pravni okvir

A. Pravo Unije

4. Direktiva o nepoštenim odredbama odnosi se na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. Njezin članak 3. stavak 1. glasi:

„Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.”

5. Člankom 6. stavkom 1. Direktive određuje se:

„Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.”

6. Člankom 7. stavkom 1. te direktive propisuje se:

„1. U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”

7. Direktiva o potrošačkim kreditima u skladu sa svojim člankom 2. stavkom 1. primjenjuje se na ugovore o kreditu. Člankom 3. točkom (c) kao ugovor o kreditu definira se „ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe.”

8. Člankom 17. stavkom 1. Direktive o potrošačkim kreditima određuje se:

„U slučaju ustupa trećoj strani vjerovnikovih prava prema ugovoru o kreditu ili samog ugovora, potrošač ima pravo uz prigovore koje ima prema novom vjerovniku, isticati i sve one prigovore koje je mogao istaknuti izvornom vjerovniku, uključujući i prijeboj ako je to potonjem dopušteno u predmetnoj državi članici.”

7 Tu spadaju Belgija, Bugarska, Danska, Njemačka, Estonija, Finska, Francuska, Latvija, Luksemburg, Nizozemska, Slovačka Republika, Slovenija, Švedska, Češka Republika i Ujedinjeno Kraljevstvo.

8 Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak SL 2014., L 283, str. 66.)

ECLI:EU:C:2018:293 2

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

9. Člankom 22. te direktive predviđa se:

„1. Ako ova Direktiva sadrži usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati niti uvoditi nove odredbe u svoje nacionalno pravo osim onih utvrđenih ovom Direktivom.

2. Države članice osiguravaju da se potrošači ne smiju odreći prava koja su im prenijeta odredbama nacionalnog prava o provedbi ove Direktive ili su u skladu s ovom Direktivom.

3. Nadalje, države članice osiguravaju da se odredbe koje one donesu u provedbi ove Direktive ne mogu zaobići kao rezultat načina formuliranja ugovora, posebno integriranjem povlačenja tranše ili ugovora o kreditu koji potpadaju pod područje primjene ove Direktive u ugovore o kreditu čija bi narav ili svrha omogućili izbjegavanje njegove primjene.

[…]”

B. Nacionalno pravo

10. Odredbe o postupku izdavanja platnog naloga na temelju mjenice sadržava Kodeks postępowania cywilnego (Zakon o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: KPC). Člankom 485. stavkom 2. KPC-a određuje se:

„Sud izdaje platni nalog i protiv obveznika na temelju pravilno ispunjene mjenice […] ako vjerodostojnost i sadržaj mjenice ne pobuđuju sumnju. Ako su prava iz mjenice […] prenesena na tužitelja, platni nalog izdaje se samo ako su priložene isprave za obrazloženje tražbine, osim ako prijenos tih prava na tužitelja proizlazi izravno iz mjenice […]”

11. Člankom 486. stavkom 1. KPC-a dopunjuje se:

„U nedostatku dostatnih pretpostavki za izdavanje platnog naloga predsjednik određuje termin usmene rasprave, osim ako se u predmetu može postupati bez usmene rasprave.”

12. Člankom 491. stavkom 1. KPC-a predviđa se:

„Platnim nalogom sud poziva tuženika na plaćanje ukupnog potraživanja s troškovima u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga ili da u tom roku podnese prigovor. […]”

13. Člankom 492. KPC-a određuje se:

„1. Platni nalog nakon izdavanja vrijedi kao instrument osiguranja koji je izvršan bez izdavanja potvrde o izvršivosti. […]

3. Platni nalog izdan na temelju mjenice izvršan je odmah nakon isteka roka za podmirenje potraživanja. U slučaju podnošenja prigovora sud na zahtjev tuženika može obustaviti izvršenje. […]”

14. U članku 493. stavku 1. KPC-a navodi se:

„Prigovor se podnosi sudu koji je izdao platni nalog. Tuženik u prigovoru mora navesti pobija li platni nalog u cijelosti ili djelomično, podnijeti prigovore koji se moraju istaknuti kako bi se spriječila njihova prekluzija prije razmatranja merituma, te navesti činjenice i dokaze. […]”

15. Člankom 19. stavkom 4. Ustawa o kosztach sądowych w sprawach cywilnych (Zakon o sudskim troškovima u građanskim predmetima) predviđa se da tuženik snosi tri četvrtine sudskih troškova ako podnese prigovor protiv platnog naloga.

ECLI:EU:C:2018:293 3

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

16. Za odredbe u potrošačkim ugovorima člankom 385. Kodeks cywilny (Građanski zakonik, u daljnjem tekstu: KC) predviđa se:

„1. Odredbe potrošačkog ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ne obvezuju potrošača ako se njima njegova prava i obveze utvrđuju na način koji se protivi moralnim načelima i kojim se grubo povređuju njegovi interesi (nedopuštene ugovorne odredbe). To ne vrijedi za odredbe koje se odnose na glavne činidbe stranaka, osobito cijenu ili naknadu, ako su jednoznačno određene.

2. Ako ugovorna odredba u skladu sa stavkom 1. nije obvezujuća za potrošača, ugovor u preostalom dijelu ostaje obvezujuć za stranke.”

17. U pogledu vlastite mjenice člankom 101. Ustawa prawo wekslowe (Zakon o mjenici) određuje se:

„Vlastita mjenica sadržava: 1) oznaku ‚mjenica’, napisanu u tekstu isprave, na jeziku na kojem je sastavljena; 2) bezuvjetno obećanje o plaćanju određenog novčanog iznosa; 3) određeni rok plaćanja; 4) određeno mjesto plaćanja; 5) ime osobe kojoj se ili po čijoj se naredbi mora platiti; 6) mjesto i datum izdavanja mjenice; 7) potpis izdavatelja mjenice.”

18. Odredbe Direktive o potrošačkim kreditima prenesene su u poljsko pravo Ustawom o kredycie konsumenckim (Zakon o potrošačkim kreditima, u daljnjem tekstu: UKK) od 12. svibnja 2011. Člankom 41. UKK-a predviđa se:

„1. Mjenica […] potrošača koja se vjerovniku predaje u svrhu ispunjenja ili osiguranja činidbe koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu mora sadržavati odredbu ‚ne po naredbi’ ili drugu odredbu istog značenja.

2. Ako vjerovnik prihvati mjenicu […] koja ne sadržava odredbu ‚ne po naredbi’ i ako se ta mjenica […] prenese na drugu osobu, vjerovnik je obvezan naknaditi potrošaču štetu nastalu plaćanjem mjenice. […]

3. Stavak 2. primjenjuje se i u slučaju kada mjenica ili ček protiv volje vjerovnika dospije u posjed druge osobe.”

III. Činjenično stanje i glavni postupak

19. Dana 3. prosinca 2015. tužitelj u glavnom postupku, Profi Credit Polska S. A. sa sjedištem u Bielsko-Biała (u daljnjem tekstu: banka) sklopio je ugovor o zajmu s tuženikom u glavnom postupku, Mariuszom Wawrzosekom. Kao što je sudu koji je uputio zahtjev poznato iz drugih postupaka koje je pred tim sudom pokrenuo tužitelj, radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru s odredbom kojom se zajmoprimac obvezuje izdati vlastitu mjenicu za osiguranje tražbina zajmodavca iz ugovora o zajmu. U skladu s tom obvezom tuženik je tužitelju predao potpisanu bjanko mjenicu.

20. Potom tuženik nije vratio zajam. Stoga je tužitelj otkazao ugovor o zajmu te je u bjanko mjenicu upisao iznos od 3.268,38 PLN.

21. Tužitelj je pred sudom koji je uputio zahtjev zatražio da se na temelju vlastite mjenice izda platni nalog od 3.268,38 PLN protiv tuženika. Zahtjevu je priložio pravilno popunjenu i potpisanu mjenicu kao i otkaz ugovora o zajmu, ali ne i sam taj ugovor.

22. Kao što navodi sud koji je uputio zahtjev, u skladu s nacionalnim pravom postupak za izdavanje platnog naloga na temelju mjenice obuhvaća dva stupnja. Prvi stupanj pokreće se zahtjevom za izdavanje platnog naloga. On se odvija bez znanja tuženika. U skladu s člankom 485. stavkom 2. KPC-a sud izdaje platni nalog ako postoji pravilno popunjena mjenica i „vjerodostojnost i sadržaj mjenice ne pobuđuju sumnju”. Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, nacionalna sudska praksa

ECLI:EU:C:2018:293 4

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

tumači tu odredbu na način da se u prvom stupnju postupka po službenoj dužnosti ispituje samo je li mjenična isprava koju prilaže tužitelj vjerodostojna i ispunjava li zakonski oblik. Ako su ti uvjeti ispunjeni, sud je obvezan izdati platni nalog bez uzimanja u obzir sadržaja temeljnog odnosa. Ako se mjenicom osigurava tražbina iz ugovora o zajmu, tužitelj se u prvom stupnju postupka može ograničiti na to da kao dokazno sredstvo dostavi samo mjeničnu ispravu. On ne mora pružiti dokaz da osigurana tražbina iz ugovora o zajmu postoji i da je valjana.

23. Platni nalog dostavlja se tuženiku zajedno s podneskom tužitelja kojim je pokrenut postupak i poukom o podnošenju prigovora. Rok za podnošenje prigovora iznosi dva tjedna od dostave platnog naloga. Na zahtjev tuženika sud može u skladu s člankom 492. stavkom 3. KPC-a obustaviti izvršenje platnog naloga. Prema navodima suda koji je uputio zahtjev tuženik u tom drugom stupnju postupka može isticati ne samo prigovore protiv mjenične obveze nego i prigovore protiv tražbina iz temeljnog odnosa, primjerice nepoštenu narav odredbe temeljnog ugovora o potrošačkom kreditu. Suprotno tomu, ako tuženik ne podnese prigovor, platni nalog u skladu s člankom 492. stavkom 1. KPC-a vrijedi kao instrument osiguranja koji je izvršan bez izdavanja potvrde o izvršivosti. On je pravomoćan u pogledu mjenične obveze, ali ne u pogledu tražbine iz temeljnog odnosa.

IV. Zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom

24. Odlukom od 17. veljače 2017., koja je zaprimljena 6. travnja 2017., Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicach Śląskich) uputio je Sudu u skladu s člankom 267. UFEU-a sljedeće prethodno pitanje:

Protivi li se odredbama Direktive o nepoštenim odredbama, a osobito njezinu članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. kao i odredbama Direktive o ugovorima o potrošačkim kreditima, a osobito njezinu članku 17. stavku 1. i članku 22. stavku 1. isticanje zahtjeva, koji je utvrđen pravilno popunjenom mjenicom, poduzetnika (zajmodavca) protiv potrošača (zajmoprimca) u okviru postupka izdavanja platnog naloga u skladu s člankom 485. stavkom 2. et seq. KPC-a u vezi s člankom 41. UKK-a, prema kojima nacionalni sud valjanost zahtjeva iz mjenice smije ispitati isključivo s obzirom na poštovanje formalnih zahtjeva za mjenicu, bez razmatranja temeljnog odnosa?

25. U postupku pred Sudom Republika Poljska i Europska Komisija podnijele su pisana očitovanja te su također sudjelovale na raspravi održanoj 1. ožujka 2018.

V. Pravna ocjena

26. U nastavku ću najprije razmatrati tumačenje i dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku te zatim ispitati Direktivu o potrošačkim kreditima i nakon toga Direktivu o nepoštenim odredbama.

A. Tumačenje postavljenih pitanja i dopuštenost zahtjeva

27. Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita, treba li Direktivu o nepoštenim odredbama i Direktivu o potrošačkim kreditima tumačiti na način da im se protivi nacionalno uređenje koje u okviru postupka za izdavanje platnog naloga na temelju vlastite mjenice nacionalni sud ograničava na ispitivanje pridržavanja formalnih zahtjeva za mjenicu i isključuje ispitivanje ugovora o zajmu koji je osiguran vlastitom mjenicom.

28. U svojem zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se temeljni odnos ispituje tek kada potrošač podnese prigovor na platni nalog. Smatram da sporni postupak o kojem je riječ treba razmatrati u njegovoj cijelosti, dakle i prvi stupanj prije podnošenja prigovora kao i drugi stupanj nakon prigovora.

ECLI:EU:C:2018:293 5

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

29. Nadalje, prethodno pitanje razumijem na način da nacionalni sud njime u središte pozornosti stavlja mogućnost ispitivanja temeljnog odnosa, dakle ugovora o zajmu. Stoga je nevažno je li vlastita mjenica, promatrana izdvojeno, ugovor koji ulazi u područje primjene Direktive o nepoštenim odredbama.

30. Ipak je predmet spora pred nacionalnim sudom u prvom stupnju samo vlastita mjenica. Temeljni odnos postaje predmet spora tek u drugom stupnju povodom prigovora potrošača. Međutim, iz toga ne proizlazi da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s predmetom glavnog postupka i da je stoga nedopušteno 9. Naime, postavljenim se pitanjem u biti pita je li u skladu s pravom Unije da poljsko pravo od potrošača zahtijeva djelovanje kako bi ugovor o zajmu postao predmet spora i kako bi se nacionalnom sudu omogućilo njegovo ispitivanje, ili pravo Unije treba tumačiti na način da se to ispitivanje mora provesti već u prvom stupnju.

B. Direktiva o potrošačkim kreditima

31. Cilj je Direktive o potrošačkim kreditima potpuno usklađivanje određenih aspekata propisa država članica o ugovorima o potrošačkim kreditima. S ciljem zaštite potrošača njome se, među ostalim, predviđaju razne obveze vjerovnika za pružanje informacija.

32. U pogledu osiguranja kredita Direktiva o potrošačkim kreditima predviđa da informacije koje se pružaju prije sklapanja kredita moraju definirati i prema potrebi, tražene instrumente osiguranja 10. Također, traženi instrumenti osiguranja spadaju u informacije koje treba uključiti u ugovore o kreditu 11. Direktiva o potrošačkim kreditima osim toga ne sadržava odredbe o instrumentima osiguranja, osobito ne o vlastitim mjenicama kojima se osigurava tražbina iz ugovora o potrošačkom kreditu.

33. Suprotno tome, propis koji je prethodio Direktivi o potrošačkim kreditima spominjao je mjenicu. Njime se predviđalo da države članice koje potrošačima dopuštaju da instrumente osiguranja daju u obliku mjenica, uključujući vlastitih mjenica i čekova, moraju osigurati primjerenu zaštitu potrošača u slučaju primjene tih sredstava osiguranja 12.

34. Ta odredba nije preuzeta u novoj Direktivi o potrošačkim kreditima. Iako je prvi prijedlog Komisije za izmjenu prethodne direktive sadržavao čak i strogu zabranu vjerovniku da od potrošača zahtijeva ili da mu predloži mjenicu kao instrument osiguranja potrošačkog kredita 13, u konačnom tekstu Direktive o potrošačkim kreditima nedostaje bilo kakva odredba o mjenicama.

35. Iz toga se može samo zaključiti da u skladu s voljom zakonodavca Unije državama članicama treba biti prepušteno odlučivanje može li se mjenica koristiti kao instrument osiguranja potrošačkog kredita. Manevarski prostor država članica čak se proširio u odnosu na prethodnu direktivu. Dok su države članice u skladu s prethodnom direktivom još morale osigurati da je potrošač u slučaju primjene mjenice u dovoljnoj mjeri zaštićen 14, Direktiva o potrošačkim kreditima više ne sadržava odgovarajuću odredbu koja predviđa takvu obvezu država članica.

9 Vidjeti presudu od 16. lipnja 2015., Gauweiler i dr. (C-62/14, EU:C:2015:400, t. 25.). 10 Članak 5. stavak 1. podstavak 2. točka (n) 11 Članak 10. stavak 2. točka (o) 12 Članak 10. Direktive Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o potrošačkom kreditu (SL

1987., L 42, str. 48.) 13 Članak 18. Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o potrošačkom

kreditu, COM(2002) 443 final (SL 2002., C 331E, str. 200.). Bez znatnih izmjena u COM(2004) 747 final. 14 Vidjeti točku 33. ovog mišljenja.

ECLI:EU:C:2018:293 6

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

Nepostojanje povrede članka 22. stavka 1. Direktive o potrošačkim kreditima

36. Sud koji je uputio zahtjev također pita, protivi li se poljski propis članku 22. stavku 1. Direktive o potrošačkim kreditima. Taj zabranjuje državama članicama da na snazi zadrže ili da uvedu odredbe u svojem nacionalnom pravu koje odstupaju od odredbi Direktive ako ona sadržava usklađujuće odredbe. Međutim, u pogledu vlastite mjenice to je pitanje bespredmetno, jer direktiva kao što je upravo izloženo nije dovela do usklađivanja u području mjenice kao sredstva osiguranja potrošačkog kredita. Osim toga, iz okolnosti glavnog postupka ne može se razaznati ni jesu li u specifičnim područjima koji su obuhvaćeni usklađivanjem 15 zadržani ili uvedeni odstupajući nacionalni pravni propisi. Stoga nije razvidna povreda članka 22. stavka 1. Direktive.

Nepostojanje povrede članka 22. stavka 2. Direktive o potrošačkim kreditima

37. Međutim, Komisija smatra da postoji povreda članka 22. stavka 2. Direktive o potrošačkim kreditima. Taj obvezuje države članice da osiguraju da se potrošači ne smiju odreći prava koja su im prenijeta odredbama nacionalnog prava o provedbi ove Direktive ili su u skladu s ovom Direktivom.

38. Međutim, nije razvidno je li se M. Wawrzosek izdavanjem mjenice odrekao svojih prava prema propisima poljskog prava. Naime, odricanje u smislu članka 22. stavka 2. Direktive o potrošačkim kreditima pretpostavlja da potrošač izričitom izjavom ili prešutnim djelovanjem u cijelosti ili djelomično uzrokuje prestanak postojećeg prava koje mu pripada na temelju nacionalnih propisa kojima se prenosi Direktiva. Međutim, zahtjev za prethodnu odluku ne sadržava naznake o tome da su postojala takva prava kojih se M. Wawrzosek odrekao u vezi s vlastitom mjenicom ili na drugačiji način.

Nepostojanje zaobilaženja u smislu članka 22. stavka 3. Direktive o potrošačkim kreditima

39. Suprotno mišljenju suda koji je uputio zahtjev i Komisije, osiguranje tražbina iz ugovora o potrošačkom kreditu u odnosu na potrošača putem mjenice nije zaobilaženje nacionalnih propisa za prenošenje direktive koje bi bilo zabranjeno u skladu s njezinim člankom 22. stavkom 3. Direktive o potrošačkim kreditima.

40. Točno je da se prednost vlastite mjenice za vjerovnika sastoji u tome da mu je u prvom stupnju postupka za izdavanje platnog naloga olakšan teret dokazivanja jer mora dokazati samo vjerodostojnost i valjanost oblika mjenice. Ipak, to ne dovodi do prebacivanja tereta dokazivanja u pogledu ispunjenja vjerovnikove obveze pružanja informacija koje bi bilo zaobilaženje u smislu članka 22. stavka 3. Direktive o potrošačkim kreditima.

41. Kao što je Sud već utvrdio, Direktiva o potrošačkim kreditima ne sadržava izričitu odredbu o teretu dokazivanja o tome je li vjerovnik ispunio svoju obvezu pružanja informacija u skladu s tom direktivom 16. Međutim, Sud je na temelju članka 22. stavka 3. zaključio da ugovorna odredba ne može dovesti do inverzije tereta dokazivanja u pogledu ispunjenja vjerovnikove obveze pružanja informacija 17.

42. Ako se u prvom stupnju nacionalnog postupka ne ispituje temeljni odnos, ne radi se o uređenju podjele tereta dokazivanja, nego samo o ograničenju elemenata postupka. Suprotno tomu, vjerovnik je u prvom stupnju neograničeno obvezan dokazati vjerodostojnost i valjanost oblika mjenice.

15 Vidjeti presudu od 12. srpnja 2012., SC Volksbank România (C-602/10, EU:C:2012:443, t. 38.), i rješenje od 12. listopada 2016., Horžić i Pušić (C-511/15 i C-512/15, EU:C:2016:787, t. 26.).

16 Presuda od 18. prosinca 2014., CA Consumer Finance (C-449/13, EU:C:2014:2464, t. 22.) 17 Presuda od 18. prosinca 2014., CA Consumer Finance (C-449/13, EU:C:2014:2464, t. 30. i sljedeće.)

ECLI:EU:C:2018:293 7

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

43. Čim potrošač podnošenjem prigovora protiv platnog naloga pokrene drugi stupanj postupka i temeljni odnos postaje element postupka. Od tog trenutka na vjerovniku je teret dokazivanja da je ispunio svoju obvezu pružanja informacija.

44. Stoga predmetno uređenje iz poljskog prava ne dovodi do izmjene podjele tereta dokazivanja. Odredba ugovora o zajmu kojom se M. Wawrzoseka obvezuje na izdavanje vlastite mjenice stoga nije ugovorni sadržaj koji bi se protivio zabrani zaobilaženja iz članka 22. stavka 3. Direktive o potrošačkim kreditima.

45. Osim toga, treba odbiti argumentaciju Komisije da je ugovorena vlastita mjenica zaobilaženje Direktive o potrošačkim kreditima jer tako postoji rizik nemogućnosti sudskog ispitivanja vjerovnikovog poštovanja obveze pružanja informacija. Naime, takvo bi shvaćanje praktički dovelo do nedopuštenosti vlastite mjenice kao sredstva osiguranja u ugovorima o potrošačkim kreditima. To bi se protivilo volji zakonodavca Unije koji državama članicama prepušta odluku hoće li dopustiti taj instrument kao sredstvo osiguranja u slučaju ugovora o potrošačkim kreditima 18.

Pitanje povrede članka 17. stavka 1. Direktive o potrošačkim kreditima

46. Zahtjevom za prethodnu odluku postavlja se osim toga pitanje protivi li se isticanje vlastite mjenice koja je izdana za osiguranje kredita u skladu s poljskim pravom članku 17. stavku 1. Direktive o potrošačkim kreditima.

47. Međutim, članak 17. stavak 1. Direktive o potrošačkim kreditima odnosi se na činjenično stanje u kojem je treća osoba koja se razlikuje od prvotnih stranaka ugovora o potrošačkom kreditu postala imatelj prava u odnosu na potrošača. Suprotno tomu, M. Wawrzosek je prvotni ugovor o zajmu sklopio s tužiteljem. Ovlaštenik mjenice je dakle identičan zajmodavcu. Banka nije ustupila svoja prava iz ugovora o zajmu niti je indosirala mjenicu. Stoga članak 17. stavak 1. nije relevantan za odluku u glavnom postupku i Sud ne mora razmatrati tu odredbu.

48. Samo podredno treba spomenuti da se člankom 41. poljskog Zakona o potrošačkim kreditima predviđa da mjenica koju izdaje potrošač kao instrument osiguranja za pravo vjerovnika iz ugovora o potrošačkom kreditu obvezno mora sadržavati odredbu kojom se zabranjuje prijenos indosamentom. Ako vjerovnik prihvati mjenicu potrošača bez te odredbe i mjenica dospije do treće osobe – pri čemu je nevažno je li se to dogodilo uz pristanak ili bez pristanka vjerovnika – vjerovnik mora potrošaču naknaditi štetu koja mu je tako nastala.

Međuzaključak

49. Stoga se može utvrditi da se uređenje kao ono o kojem je ovdje riječ ne protivi odredbama Direktive o potrošačkim kreditima.

C. Direktiva o nepoštenim odredbama

Temeljna načela Direktive o nepoštenim odredbama

50. Svrha je Direktive o nepoštenim odredbama spriječiti primjenu nepoštenih odredbi u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.

18 Vidjeti točku 35. ovog mišljenja.

ECLI:EU:C:2018:293 8

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

51. Člankom 6. stavkom 1. Direktive o nepoštenim odredbama predviđa se da nepoštene odredbe u ugovorima koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača. U skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

52. Taj propis temelji se na ideji da se potrošač nalazi u potčinjenom položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga u pogledu kako pregovaračke moći tako i informiranosti, što je situacija koja ga navodi da pristane na uvjete koje je ranije sastavio prodavatelj robe ili pružatelj usluge bez mogućnosti da na njih utječe 19.

53. U skladu s time, nacionalno pravo mora potrošačima zajamčiti djelotvornu sudsku zaštitu, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju sporni ugovor u razumnim postupovnim rokovima, tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti, osobito glede rokova ili troškova koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom o nepoštenim odredbama 20.

54. Sud je više puta utvrdio da je u nedostatku usklađenosti građanskog postupovnog prava uređenje provedbe građanskopravnih zahtjeva predmet nacionalnog pravnog poretka država članica na temelju načela njihove procesne autonomije. Pritom moraju osigurati da nacionalna pravila ne smiju biti nepovoljnija od onih kojima su uređene slične situacije podvrgnute nacionalnom pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine nemogućim u praksi ili pretjerano teškim ostvarivanje prava dodijeljenih potrošačima pravom Unije (načelo djelotvornosti) 21.

55. Budući da u ovom slučaju nema naznaka koje bi mogle pobuditi sumnju u usklađenost s načelom ekvivalentnosti, treba ispitati samo protivi li se uređenje iz poljskog prava načelu djelotvornosti. Pritom u skladu sa sudskom praksom suda valja uzeti u obzir mjesto dotične odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i posebnosti dotičnog postupka 22.

56. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda – koja je među ostalim donesena o postupku za izdavanje platnog naloga – načelom djelotvornosti nalaže se da nacionalni sud po službenoj dužnosti ispita nepoštenost ugovorne odredbe, čim raspolaže za to potrebnim pravnim i činjeničnim elementima 23.

Primjena na uporabu vlastite mjenice u skladu s poljskim pravom

57. U skladu s tim mjerilom poljsko je uređenje u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive o nepoštenim odredbama. Naime, u prvom stupnju postupka za izdavanje platnog naloga sud ima samo mjenicu čiju vjerodostojnost i valjanost oblika ispituje. Ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi mjenica ne podnosi se sudu. Stoga on ne raspolaže pravnim i činjeničnim elementima koji su potrebni za ispitivanje sadržava li ugovor o zajmu nepoštenu odredbu.

19 Presude od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C-598/15, EU:C:2017:945, t. 36. i navedena sudska praksa), od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 39.), od 27. lipnja 2000., Océano Grupo Editorial i Salvat Editores (C-240/98 do C-244/98, EU:C:2000:346, t. 25.)

20 Presude od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C-598/15, EU:C:2017:945, t. 38.), i od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary (C-32/14, EU:C:2015:637, t. 59.)

21 Presude od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C-598/15, EU:C:2017:945, t. 38.), od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 40.) i od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 46.)

22 Presude od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 43.) i od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 49.)

23 Presude od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 36.), od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 57.) i od 4. lipnja 2009., Pannon GSM (C-243/08, EU:C:2009:350, t. 35.)

ECLI:EU:C:2018:293 9

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

58. Suprotno tomu, u drugom stupnju postupka koji se pokreće prigovorom potrošača protiv platnog naloga, sud ispituje prigovore u odnosu na temeljni odnos. Tek u tom dijelu postupka sud raspolaže s pravnim i činjeničnim elementima koji su za to potrebni, s obzirom na to da mu se u skladu s člankom 493. stavkom 1. KPC-a iznose činjenice i navode dokazna sredstva koja su potrebna za ispitivanje nepoštenosti ugovora o zajmu.

59. Treba uputiti na to da poljsko postupovno pravo u prvom stupnju postupka postavlja strože zahtjeve za izdavanje platnog naloga nego Uredba 1896/2006 o postupku za europski platni nalog 24 za izdavanje europskog platnog naloga koji se može koristiti za naplatu tražbina prema potrošačima. Naime, u skladu s poljskim pravom tužitelj u prvom stupnju postupka mora predočiti mjeničnu ispravu, odnosno dokazno sredstvo. Suprotno tomu, u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (e) Uredbe 1896/2006 dokazi koji potkrepljuju tražbinu moraju se opisati, ali ne i dostaviti sudu.

Razgraničenje u odnosu na dosadašnju sudsku praksu o neusklađenosti s Direktivom o nepoštenim odredbama

60. Činjenično stanje na kojem se temelji glavni postupak razlikuje se u tom pogledu od slučajeva u kojima je Sud utvrdio neusklađenost s Direktivom o nepoštenim odredbama. U predmetu Banco Español de Crédito nacionalni je sud već na početku postupka za izdavanje platnog naloga raspolagao pravnim i činjeničnim elementima koji su bili potrebni za ispitivanje nepoštenosti odredbe ugovora. Međutim, sud je pravilom nacionalnog postupovnog prava bio spriječen ispitati nepoštenost odredbe po službenoj dužnosti zbog čega je Sud utvrdio da to pravilo nije u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama 25. U predmetu Finanmadrid EFC postupak izdavanja platnog naloga kao i postupak izvršenja koji je uslijedio nakon njega završili su a da nepoštenost odredbe ugovora koji je trebalo provesti u tom postupku nije bila ispitana po službenoj dužnosti, iako su i „Secretario judicial” pred kojim se vodio postupak izdavanja platnog naloga kao i sud pred kojim se vodio postupak izvršenja raspolagali pravnim i činjeničnim elementima potrebnima za ispitivanje nepoštenosti 26.

61. Relevantni propis koji treba primijeniti u glavnom postupku ne proturječi ni načelima koje je Sud razvio u predmetu Aziz. U mjeri u kojoj prijete ili su već poduzete mjere izvršenja za deložaciju doma koji potrošač i njegova obitelj koriste kao glavno boravište, Sud je odlučio da nacionalni sud koji odlučuje o nepoštenosti odredbe potrošačkog ugovora mora imati ovlast donošenja privremenih mjera za sprečavanje ili obustavu nedopuštenog postupka izvršenja na nekretninama, kako bi osigurao potpunu djelotvornost zaštite koja se nastoji postići Direktivom o nepoštenim odredbama 27. Potrošaču priznati samo pravo na naknadu štete koja mu je nastala mjerama izvršenja za deložaciju doma nije dovoljno za razinu zaštite koja se zahtijeva Direktivom o nepoštenim odredbama 28.

62. Prije svega treba utvrditi da je Sud ta načela razvio za zaštitu protiv mjera izvršenja koje su usmjerene na nepokretnu imovinu koja potrošaču služi kao obiteljski dom. Kao što je Sud precizirao u predmetu Kušionová, u prilog neusklađenosti s Direktivom o nepoštenim odredbama govori osobito pravo na poštovanje doma koje je zaštićeno člankom 8. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 7. Povelje o temeljnim pravima 29. Suprotno tomu, postupak za izdavanje platnog naloga na temelju vlastite mjenice znatno je manje osjetljiv.

24 Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL 2006., L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.)

25 Presuda od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 52. i sljedeće) 26 Presuda od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 45., 46. i 50.) 27 Presude od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C-598/15, EU:C:2017:945, t. 49.), od 10. rujna 2014., Kušionová (C-34/13, EU:C:2014:2189,

t. 66.), od 14. ožujka 2013., Aziz (C-415/11, EU:C:2013:164, t. 59.) 28 Presuda od 14. ožujka 2013., Aziz (C-415/11, EU:C:2013:164, t. 60.) 29 Presuda od 10. rujna 2014., Kušionová (C-34/13, EU:C:2014:2189, t. 64. i sljedeća)

ECLI:EU:C:2018:293 10

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

63. Nadalje, točno je da je u skladu s poljskim pravom platni nalog instrument osiguranja koji je izvršan bez izdavanja potvrde o izvršivosti. Ipak se člankom 492. stavkom 3. drugom rečenicom KPC-a predviđa da sud povodom podnesenog prigovora može na zahtjev obustaviti izvršenje. On dakle može donositi privremene mjere za sprečavanje ili obustavu nedopuštenog postupka izvršenja tako da potrošač nije ograničen na zahtjev za naknadu štete.

64. Samo podredno treba uputiti na to da se u skladu s člankom 23. Uredbe 1896/2006 izvršenje na temelju europskog platnog naloga može obustaviti ili ograničiti samo na zahtjev tuženika. U tom pogledu poljsko pravo ne postavlja strože zahtjeve nego postupak za izdavanje europskog platnog naloga.

65. Kao što u konačnici ističe poljska vlada, podnošenje prigovora sprečava nastupanje pravomoćnosti platnog naloga. U predmetu Finanmadrid EFC Sud je odlučio da nije u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama ako nastupanje pravomoćnosti odluke potrošaču onemogućuje da protiv tužbe prodavatelja robe ili pružatelja usluge na temelju ugovora o zajmu ističe nepoštenost odredbe ugovora o zajmu 30. Ako potrošač podnese prigovor on time u skladu s nacionalnim postupovnim pravom sprečava da platni nalog postane pravomoćan. Usto, može se u drugom stupnju postupka pozivati na nepoštenost odredbe u ugovoru o zajmu. Ako potrošač podnese prigovor ne postoji sukob s načelima koje je Sud razvio u predmetu Finanmadrid EFC.

66. Čak i ako potrošač ne podnese prigovor i platni nalog postane pravomoćan, ne mogu se primijeniti načela iz predmeta Finanmadrid EFC. Budući da je osnova za izdavanje platnog naloga bila samo vlastita mjenica, pravomoćnost platnog naloga obuhvaća samo mjeničnu obvezu, a ne ugovor o zajmu.

67. U tom se pogledu razlikuje činjenično stanje iz kojeg proizlazi spor u glavnom postupku od onoga u predmetu Finanmadrid EFC. Kao što poljska vlada navodi, potrošač se naime u kasnijem postupku s prodavateljem robe ili pružateljem usluga i dalje može pozivati na nedopuštenost odredbe ugovora o zajmu koju nacionalni sud mora ispitati po službenoj dužnosti.

68. Ako prodavatelj robe ili pružatelj usluge na temelju platnog naloga pokrene izvršenje, potrošač od prodavatelja robe ili pružatelja usluge može osobito u skladu s načelima stjecanja bez osnove ili naknade štete tražiti povrat onoga što je taj dobio mjerama izvršenja. Potrošač svoj zahtjev stjecanja bez osnove ili naknade štete može temeljiti na tome da ugovor o zajmu sadržava nepoštenu odredbu. Pravomoćnost platnog naloga ne protivi se takvoj tužbi potrošača jer ne obuhvaća prigovore na ugovor o zajmu.

69. Točno je da je Sud u predmetu Aziz za mjere izvršenja za deložaciju doma odlučio da nije u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama potrošača uputiti samo na zahtjev za naknadu štete koja mu je nastala deložacijom doma 31. Međutim, kao što je već navedeno, za tu je odluku bilo bitno da je mjera izvršenja dovela do gubitka doma potrošača i njegove obitelji 32.

70. Zahtjev za prethodnu odluku suda koji je uputio zahtjev, međutim, ne sadržava naznaku o tome da u glavnom postupku prijeti deložacija obiteljskog doma M. Wawrzoseka ili usporediva šteta.

71. Stoga je u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama ako potrošač nastupanje pravomoćnosti platnog naloga može spriječiti podnošenjem prigovora i inače nepoštenost ugovora o zajmu može isticati u okviru zahtjeva na temelju stjecanja bez osnove ili zahtjeva za naknadu štete.

30 Presuda od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 47., 51.); vidjeti i rješenje od 21. lipnja 2016., Aktiv Kapital Portfolio (C-122/14, neobjavljeno, EU:C:2016:486, t. 29., 36.).

31 Presuda od 14. ožujka 2013., Aziz (C-415/11, EU:C:2013:164, t. 60.) 32 Presuda od 14. ožujka 2013., Aziz (C-415/11, EU:C:2013:164, t. 61.)

ECLI:EU:C:2018:293 11

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

Značenje prigovora protiv platnog naloga

72. Iz dosad navedenog proizlazi da je prigovor potrošača protiv platnog naloga od ključnog značaja za to da zaštita potrošača u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama bude praktično djelotvorna. Stoga se od potrošača može očekivati da će poduzeti taj korak kako bi ostvario svoja prava.

73. Točno je da Direktiva o nepoštenim odredbama u sporovima u kojima sudjeluju prodavatelj robe ili pružatelj usluga te potrošač nalaže pozitivnu intervenciju nacionalnog suda pred kojim se vodi postupak, nezavisnu od samih ugovornih strana 33. Neovisno o tome, poštovanje načela djelotvornosti ne može u cijelosti nadoknaditi potpunu pasivnost predmetnog potrošača, kao što je Sud više puta utvrdio 34. Stoga je nevažno da potrošač mora podnijeti prigovor protiv platnog naloga kako bi pokrenuo drugi stupanj postupka u kojem sud po službenoj dužnosti ispituje nepoštenost odredbi.

74. To se osobito očituje u tome da je europski zakonodavac pri uređenju europskog postupka za izdavanje platnog naloga utvrdio slične zahtjeve. Naime, tuženik načelno mora podnijeti prigovor na europski platni nalog kako bi postigao ispitivanje osnovanosti istaknute tražbine u sudskom postupku u skladu s člankom 17. Uredbe 1896/2006.

75. Međutim, Komisija upućuje na to da potrošač u skladu s člankom 493. stavkom 1. drugom rečenicom KPC-a u slučaju podnošenja prigovora mora iznijeti svoje prigovore kao i navesti činjenice i dokazna sredstva. Usto mora snositi sudske troškove.

76. Međutim, suprotno stajalištu Komisije to ne vodi do toga da bi postupak za izdavanje platnog naloga na temelju mjenice kao takav bio protivan Direktivi o nepoštenim odredbama. Naime, kao prvo, takvo tumačenje Direktive protivilo bi se volji zakonodavca Unije kojom je državama članicama ostavio marginu prosudbe u pogledu uporabe vlastite mjenice kao sredstva osiguranja u slučaju ugovora o potrošačkim kreditima 35. Kao drugo, ono bi pretjerano utjecalo na postupovnu autonomiju država članica.

77. Međutim, kao što je Sud odlučio, opće uređenje, tijek i posebnosti postupka ne smiju dovesti do toga da nastane nezanemariva opasnost da potrošač neće podnijeti potrebni pravni lijek 36.

78. Stoga Komisija opravdano kritizira da potrošač u skladu s člankom 493. stavkom 1. drugom rečenicom KPC-a već prilikom podnošenja prigovora mora iznijeti sve prigovore kao i navesti činjenice i dokazna sredstva. Na usmenoj raspravi stranke nisu bile suglasne oko toga dozvoljava li poljsko postupovno pravo sudu ispitivanje temeljnog ugovora o zajmu u drugom stupnju postupka za izdavanje platnog naloga samo ako potrošač taj prigovor iznese pri podnošenju prigovora i u tom pogledu navede činjenice i dokazna sredstva. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, nacionalni sud mora po službenoj dužnosti ispitati nepoštenost ugovorne odredbe. Ograničenje opsega ispitivanja na prigovore koji je iznio potrošač stoga nije u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama. Zadaća je suda koji je uputio zahtjev da odgovarajućim tumačenjem u svjetlu Direktive osigura da nacionalno postupovno pravo ne sadržava takvo ograničenje, ili da ga ne primijeni ako nije moguće usklađeno tumačenje.

33 Presude od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 41.), i od 27. lipnja 2000., Océano Grupo Editorial i Salvat Editores (C-240/98 do C-244/98, EU:C:2000:346, t. 27.)

34 Presude od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary (C-32/14, EU:C:2015:637, t. 62.), od 10. rujna 2014., Kušionová (C-34/13, EU:C:2014:2189, t. 56.) i od 6. listopada 2009., Asturcom Telecomunicaciones (C-40/08, EU:C:2009:615, t. 47.); vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2015:746, t. 43.) i moje mišljenje u predmetu Aziz (C-415/11, EU:C:2012:700, t. 55.).

35 Vidjeti točku 35. ovog mišljenja. 36 Presude od 18. veljače 2016., Finanmadrid EFC (C-49/14, EU:C:2016:98, t. 52.), od 14. ožujka 2013., Aziz (C-415/11, EU:C:2013:164, t. 58.) i od

14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito (C-618/10, EU:C:2012:349, t. 54.)

ECLI:EU:C:2018:293 12

MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C-176/17 PROFI CREDIT POLSKA

79. U tom kontekstu treba uzeti u obzir i kritiku Komisije da rok za podnošenje prigovora od dva tjedna dovodi do nezanemarive opasnosti da potrošač neće podnijeti potrebni pravni lijek. Taj se argument čini pravilnim s obzirom na činjenice i dokazna sredstva koje potrošač mora podnijeti u tom roku. Međutim, rok od dva tjedna u tom pogledu nije prekratak ako potrošač unutar tog roka mora općenito djelovati. Stoga je poljski propis prema kojem potrošač prigovor mora podnijeti u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga u skladu s načelom djelotvornosti samo ako on u tom roku ne mora navesti činjenice i dokazna sredstva koji su temelj za ispitivanje nepoštenosti odredbi ugovora o zajmu.

80. Naposljetku, točan je prigovor Komisije da sudski troškovi koji se ubiru potrošača stavljaju u nepovoljniji položaj. Člankom 19. stavkom 4. Zakona o sudskim troškovima u građanskim predmetima predviđa se da potrošač pri podnošenju prigovora mora platiti tri četvrtine predviđene sudske pristojbe. Suprotno tomu, tužitelj mora platiti samo četvrtinu sudske pristojbe ako zahtijeva izdavanje platnog naloga. Dakle, potrošač mora platiti tri puta višu pristojbu kada on podnosi prigovor na platni nalog kako bi istaknuo svoja prava iz Direktive o nepoštenim odredbama. Polazim od toga da se pritom radi o predujmovima sudskih troškova i da se tek nakon zaključenja postupka konačno odlučuje o raspodjeli tih troškova. Međutim, već je ubiranje takvog predujma sudskih troškova prikladno da potrošača odvrati od podnošenja prigovora. Naravno, a fortiori bi postojao nepovoljniji položaj potrošača ako bi u svakom slučaju, neovisno o ishodu postupka, morao platiti tri puta višu pristojbu.

81. Te tri u poljskom pravu predviđene pretpostavke za podnošenje prigovora same su za sebe prikladne da se pretjerano oteža ostvarivanje prava koja su potrošaču dodijeljena Direktivom o nepoštenim odredbama i stoga se protive načelu djelotvornosti.

Međuzaključak

82. Slijedom toga, postupak kao što je poljski nije u skladu s Direktivom o nepoštenim odredbama u mjeri u kojoj potrošaču pretjerano otežava podnošenje prigovora protiv platnog naloga izdanog na temelju vlastite mjenice, tako što sudu dopušta ispitivanje nedopuštenosti samo u slučaju odgovarajućeg prigovora potrošača, od potrošača zahtijeva da činjenice i dokazna sredstva kojima se sudu omogućuje to ispitivanje podnese u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga, i tako što potrošača stavlja u nepovoljniji položaj pri snošenju sudskih troškova.

VI. Zaključak

83. S obzirom na prethodno navedena izlaganja predlažem Sudu da na zahtjev za prethodnu odluku Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicach Śląskich) odgovori na sljedeći način:

Odredbe Direktive o nepoštenim odredbama treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, ako se njime predviđa da se platni nalog na temelju formalno valjane vlastite mjenice kojom se osiguravaju tražbine prodavatelja robe ili pružatelja usluga prema potrošaču iz ugovora o zajmu donosi bez ispitivanja nepoštenosti odredbi tog ugovora o zajmu i kojim se potrošaču pretjerano otežava podnošenje prigovora protiv platnog naloga tako što sudu dopušta ispitivanje nepoštenosti samo u slučaju odgovarajućeg prigovora potrošača, od potrošača zahtijeva da činjenice i dokazna sredstva koja sudu omogućuju takvo ispitivanje iznese u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga, i tako što potrošača stavlja u nepovoljniji položaj pri snošenju sudskih troškova.

ECLI:EU:C:2018:293 13