Alessandro Manzoni - biografija Alessandro Manzoni je talijanski pjesnik i romanopisac najvie poznat po svojem lirskog spjevu "Il Cinque Maggio", to je oda o smrti Napoleona, te njegovom romanu "I promessi sposi" ili prevedno "Zarunici". Alessandro Manzoni roen je u Milanu 7.oujka 1785.. Njegov otac Pietro bio je bogat zemljoposjednik, a majka Giulia bila je 26-ogodinja ki poznatog talijanskog pisca po imenu Cesare Beccaria. Alessandrovi roditelji su se razili 1792. te je on ostao sa ocem i odrastao u Milanu. Otiao je na sveuilite u Padovi na kratko vrijeme. U veini kola koje je pohaao smatran je budalom sve do njegove 15. godine kad je strastveno zavolio poeziju. Godine 1805. nakon smrti svog oca, Manzoni je otiao u Pariz ivjeti sa svojom majkom. Tamo je proveo 2 godine i za to je vrijeme razgovarao s knjievnim idealistima 18. stoljea. 1806.g. Manzoni je napisao "In morte di Carlo Imbonati" ili prevedno "O smrti grofa Carla Imbonatija". Ta je elegija pisana u slobodnom stihu. Manzoni i njegova majka stekli su veliku imovinu kao rezultat smrti grofa Carla Imbonatija. To je ukljuivalo vile Brusuglio, koja je postala glavno Manzonijevo prebivalite. 1808.g. oenio se Henriettom Luise Blondel, iji je otac bio vicarski bankar. Ona je bila protestanka, ali se pridruila Katolikoj Crkvi 1810.g. ubrzo nakon braka s Manzonijem. Manzoni se takoer pridruio Katolikoj Crkvi te su i njegova djela poela izlagati ideale katolicizma i patriotizma. Manzoni i njegova supruga naselili su se u Milanu, gdje je su ivjeli do kraja ivota. Samo je jednom otiao iz Milana u Toskanu 1827. kako bi nauio tosanski talijanski. 1818.g. Manzoni je morao prodati oevu imovinu jer je mnogo novca potroio na nepotenog agenta. Manzoni, koji se smatra vrlo velikodunim, otkazao je sve teke dugove i dopustio zadravanje prihoda od nadolazee etve kukuruza. 1819.g. Manzoni je objavio svoju prvu tragediju "Il Conte di Carmagnola". Ovaj je rad otvoreno prekrio klasine konvencije koje su vrijedile za vrijeme renesanse. Njegovo je djelo uzrokovalo spor i nekoliko je puta kritizirano. Tako je zapoeo Mazonijev uspon u knjievnosti. 1821.g. Napoleon je preminuo. Njegova smrt inspirirala je Manzonija da napie djelo "Il Cingue Maggio", najpopularniju lirsku pjesmu na talijanskom jeziku. Mnogi njegovi prijatelji su zatvoreni, politike prilike u Italiji su ze uzburkale i to je Manzonija uvelike smetalo. 1821.g. Manzoni je poeo raditi na jednom od najatraktivinijih romana 19. stoljea -"Il promessi sposi". Radnja romana se odvija u Milanu za vrijeme 16.st. Roman govori o dvoje zaljubljenih koji su proli kroz sve prepreke samo da budu zajedno. Pria je napisana pod utjecajem Sira Waltera Scotta koji je kasnije roman proglasio najveom romancom modernog vremena. Roman je dovren u rujnu 1822., a zatim dan prijateljima u svrhu njegovog poboljanja. Roman je objavljen nedugo nakon to ga je Mazoni napisao, ali je nastavio s "prepravljanjem" i 1840. objavio je verziju na toskanskom talijanskom. Djelo je bilo vrlo popularno od 1875. Pojavilo se se 118 izdanja te je roman preveden i na druge jezike. Ovaj je rad imao nevjerovatan utjecaj na pojavu dosljednosti u talijanskoj prozi. Mnogi su pisci sljedei Manzonija hvalili njegov rad. Jedan primjer je Giuseppe Verdi koji je napisao zadunicu za prvu godinjicu njegove smrti.

1833.g. preminula je Manzonijeva ena. Ponovo se oenio 1837.g. ali je nadivio i svoju drugu suprugu. Izmeu dva braka Manzoni je imao 9 djece, samo dvoje od njih nadivili su svog oca. U Rimu 1870. priznat je kao Rimski dravljanin. Zbog nepoznatih razloga nikad nije zauzeo svoje mjesto kao senator. Dana 28. travanja 1873. Manzonijev najstariji sin Pier Luigi je preminuo. Manzoni je bio veoma utuen i domah se razbolio. Nakon njegove smrti 22. svibnja 1873. godine, zemlja je tugovala zbog tog gubitka te mu je dan veliki pogreb na mjestu koje je pripadalo kraljevskim knezovima i slubenicima drave. Manzonijeva djela: * Il Trionfo della Libert (1801) * In morte di Carlo Imbonati (1806) * Urania (1809) * La Resurrezione (1812) * Il Nome di Maria (1813) * Il Natale (1813) * La Passione (1815) * Osservazioni sulla morale cattolica (1819) * Il Conte di Carmagnola (1820) * I Promessi Sposi (1821) * L'Adelchi (1822) * Il Cinque Maggio (1822) * Storia della Colonna infame (1840) * Dell' Invenzione (1845) * Esej o jedinstvu talijanskog jezika (1868)