Islam u fokusu

8/18/2019 Islam u fokusu

1/161

Islam u fokusu

Munir Zahirovi


2/161

2

♦ I. dio

VjeraPridržavanje Kur'ana i SunnetaTefsirIslamsko pravosuđe – kada'Da'va

Ahlak


3/161

3

♦ Vjera

VjeraČovjekova potreba za vjerom

Poznavanje vjerskih propisa


4/161

4

Vjera

Allah, dželle še’nuhu, je stvorio čovjeka i u njegovoj prirodi načiniosklonost vjerovanju da nema boga osim Njega. Taj nagon, ta čovjekova potreba da

vjeruje da je samo Allah Bog i da samo Njega treba obožavati zove se fitra –prirodna vjera, vjera sa kojom se čovjek rađa.U jednom hadisu Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, kaže o fitri:"Svako dijete se rađa u prirodnoj vjeri, a zatim njegovi roditelji, ako su

nemuslimani, od njega učine jevreja, kršćanina ili vatropoklonika."1 Da bi čovjek ispravno vjerovao u Allaha, dželle še’nuhu, i ispravno Mu

robovao, potrebno je da ima nekog da ga uputi i ukaže mu na pravi put. Zbogtoga je Allah, dželle še’nuhu, slao odabrane ljude kao poslanike. Tim poslanicima

je slao objavu koju su oni prenosili i objašnjavali ljudima, ukazujući im na praviput.

Allah, dželle še'nuhu, za njih kaže:"Mi smo svakom narodu poslanika slali da Allaha samo obožavaju i da se

klonu obožavanja svega drugog mimo Allaha."2 Svi poslanici koje je Allah, dželle še’nuhu, odabrao i kojima je slao Objavu

pozivali su da se obožava samo Uzvišeni Allah, pozivali su u islam – predanost,pokornost Allahu. Vjera svih Allahovih poslanika bila je islam. Kao što je Allah,dželle še’nuhu, slao Objavu svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi vesellem, tako je i prije slao objave Svojim poslanicima. Allah, dželle še’nuhu,govoreći o tome, kaže:

"Mi objavljujemo tebi, kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima

poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, iunucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo daliZebur, i poslanicima o kojim smo ti prije kazivali, i poslanicima o kojima ti nismokazivali; a Allah je sigurno s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne

vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanjaimali. A Allah je silan i mudar."3

Nakon smrti poslanika, koje je Allah, dželle še’nuhu, slao, došlo je domjenjanja Objave od strane ljudi.

Iz raznih razloga, ljudi su Objavi, nakon smrti poslanika, počeli neštododavati, izbacivati, iskrivljavati, mjenjajući sadržaj Objave, iskrivljavajući njen

smisao. Tako se, malo po malo, počelo zapadati u mnogoboštvo, idolatrije i raznedruge zablude. U takvom stanju, u kojem su se našli ljudi, Allah, dželle še’nuhu,

šalje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Svog posljednjeg poslanika.Objavljuje mu Kur’an, koji je do dan danas neizmjenjen i koji će kao takav iostati, jer Allah, azze ve dželle, kaže:

"Mi uistinu Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdijeti."4 Govoreći o vjeri Uzvišeni Allah je spominje na više mjesta u Kur’anu.

Neki od ajeta u kojima Allah, subhanehu ve te'ala, spominje vjeru su:

1 Bilježi ga Muslim.2

Kur'an, 16:36.3 Kur'an, 4:163-164.4 Kur'an, 15:9.


5/161

5

- "Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu čineći još i dobradjela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu."1

- "... ali oni koji se pokaju i poprave i koji č vrsto Allaha prihvate i vjerusvoju u Allaha iskreno ispolje, biće s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima

veliku nagradu dati."2

- "Reci: "Gospodar moj naređuje pravednost. I obraćajte se samo Njemukad god obavljte molitvu; i molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru."3

- "Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri."4

- "On je poslao poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi jeuzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima."5

- "Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere – pa ja se nećuklanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu kojiće vam dušu uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik."6

- "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik!"7

- "Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažemšta ćete dobiti," - reče Jusuf. "To je samo dio onoga čemu me je naučio Gospodarmoj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet nepriznaje."8

- "Oni kojima se, mimo Allaha klanjate, samo su imena koja ste imnadjenuli vi i vaši preci. Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada

jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedina prava vjera, ali većina ljudi ne zna."9

1 Kur'an, 4:125.2 Kur'an, 4:126.3 Kur'an, 7:29.4 Kur'an, 9:11.5 Kur'an, 9:33.6 Kur'an, 10:104.7

Kur'an, 10:105.8 Kur'an, 12:37.9 Kur'an, 12:40.


6/161

6

Č ovjekova potreba za vjerom

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:"Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim."1 U ovom ajetu se ističe da je

Allah Stvoritelj svega, a među Njegova stvorenja spada i čovjek.Od svih stvorenih bića na Zemlji, Allah je čovjeka stvorio u najljepšem

obliku.Međutim, čovjek je jako slabo biće. Osjetljiv je na promjenu temperature

(pri visokoj temperaturi dobiva opekline, a pri niskoj promrzline), jedna kapotrova može ga ubiti, nesposoban je da u unutrašnjosti sobe, koja izgleda udubokoj tišini, čuje tonove i melodije koje se emituju iz radio-stanica, određenakoličina alkohola ga može opiti tako da ne zna šta radi, a veća količina alkoholaga može ubiti itd.

Međutim, Allah, subhanehu ve te'ala, nije ostavio čovjeka sa njegovim

slabostima. On mu je dao i neke sposobnosti koje će mu pomoći da ih prevaziđe.Dao mu je kao prvo razum da se razlikuje od onih koji su nerazumni i da bi seuzdigao iznad njih. Obdario ga je težnjom za upoznavanjem prirode i svega što gaokružuje, dao mu je slobodnu volju, sposobnost govora i sporazumjevanja, daomu je najljepši oblik. I pored svega toga čime je Allah, dželle še'nuhu, čovjekaobdario, čovjek se mora isključivo boriti šta će pojesti, popiti i čime će zadovoljitisvoje osnovne potrebe da bi preživio.

Da bi zadovoljio te svoje osnovne potrebe Allah, dželle še'nuhu, je daostvari koje su čovjeku za to potrebne u prirodi koja ga okružuje. Ali čovjek se nesastoji samo od tijela, već i od duše i nije mu dovoljna samo hrana i piće da bi

mogao zadovoljiti svoje potrebe. Kako god mora hraniti tijelo, i kako ono imasvoje potrebe, tako se i duša mora hraniti i ona ima svoje potrebe. Da bi čovjekmogao zadovoljiti potrebe duše Allah, dželle še'nuhu, mu je dao vjeru.

Vjera je ono čime se duša hrani i s čime stiće svoje bogatstvo. Duša bez vjere umire kao što umire tijelo bez hrane. Tako danas, nažalost, nije rijetkost naulicama vidjeti mnoštvo "živih mrtvaca". Međutim, vjera nije potrebna samo kaoduhovna hrana duši, ona je, također, potrebna i tijelu, jer čovjeka kompletnimčini duša i tijelo. Ne treba davati prednost jednim nad drugim da se ne bi otišlo u

jednu od dvije krajnosti kao što je davanje prednosti duši – asketizam ili davanjeprednosti tijelu – raskalašenost. Između ove dvije krajnosti treba postićiuravnoteženost, da bi se čovjek osjećao normalno, jer ni jedna od ove dvijekrajnosti nisu u prirodi čovjeka. Uravnoteženost čovjeka može se postići samopraktikovanjem i slijeđenjem vjere, njenih propisa, klonjenjem onoga što onazabranjuje i izvršavanjem onoga što ona naređuje. Da bi se upoznali sa onim štonam je propisano u vjeri i da bi se toga mogli pridržavati Allah,dželle še'nuhu, jeposlao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao:

"...svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onoga ko treba daopominje da u Allaha i poslanika Njegova vjerujete i da vjeru Njegovupomognete, i da Ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite."2

Poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa:

1 Kur'an, 39:62.2 Kur'an, 48:8-9.


7/161

7

"...uputstvom i pravom vjerom..."1 i naredio: "Predaj se pravoj vjeri i nebudi kumirima poklonik."2

"Predaj se pravoj vjeri" su riječi upućene svim ljudima bez obzira nanjihove razlike u imetku, boji kože, narodnosti, jeziku kojim govore i sl.Slijeđenje prave vjere je potrebno da bi se postigla sreća na ovom i na budućem

svijetu, i da bi se izbjegla bolna kazna pirpremljena za nevjernike."...pa Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili."3 Da bi se zaštitili od patnje potrebno je da zaslužimo Allahovu milost i

oprost, a to se postiže vjerovanjem i dobrim dijelima:"A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu

veliku."4 Vjerovanje i činjenje dobrih dijela je čovjeku potrebno da bi se sačuvao

džehenemske vatre i patnje u njoj. Te dvije stvari su nerazdvojne, jer izraz pravog vjerovanja su dobra djela, a da bi dobra djela bila primljena potrebno je ispravno vjerovanje. Tako ako neki čovjek čini dobra djela, podiže bolnice, gradi puteve,

pomaže siromašne i sl., a ne vjeruje u Allaha na Sudnjem danu od tih dobrih djelaneće imati koristi. A čovjek kada sretne svoga prijatelja u putu, pa mu se samoprijateljski nasmješi i pozdravi ga ili ukloni granu s puta, a vjeruje u Allaha, naSudnjem danu će od toga imati koristi, imat će za to nagradu. Kakva li je teknagrada onaga koji bude radio dobra dijela vrijednija od ovih, to jest onog ko sebude više trudio!

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:"Neka lica tog dana bit će radosna, trudom svojim zadovoljna, u Džennetu

izvanrednome."5 Što se tiče onih koji ne vjeruju ili neće da vjeruju oni se ne trude da

upoznaju pravu vjeru i da je slijede. Za to nalaze mnoge izgovore. Međutim, ovdjećemo spomenuti samo njihova tri glavna izgovora pomoću kojih obmanjujusvijet, a najviše same sebe, kao što Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Oni nastoje daprevare Allaha i one koji vjeruju, a oni ne znajući, samo sebe varaju."6

Ta tri glavna izgovora su:

Ne vjerujem da postoji ono što ne vidim

Šta reći za čovjeka koji ovo tvrdi? Da je normalan? Ne! Zašto?Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Na Zemlji su dokazi za one koji č vrsto

vjeruju, a i u vama samima, zar ne vidite?"7

Imajmo na umu sljedeće: čovjek, dakle, kaže da ne vjeruje u ono što ne vidi. Da li je to istina? Nije! Kad čovjek ne bi vjerovao u ono što ne vidi ne bi vjerovao da postoji Sunce, jer ga noću ne vidi, ne bi vjerovao u zvijezde, jer ihdanju ne vidi, ne bi vjerovao u zrak koji udiše jer ga ne vidi, ne bi vjerovao u siluzemljine teže, jer je ne vidi, ne bi vjerovao da more ima dno, jer ga ne vidi, ni da

1 Kur'an, 9:33.2 Kur'an, 10:105.3 Kur'an, 48:13.4 Kur'an, 48:29.5

Kur'an, 88:8-10.6 Kur'an, 2:9.7 Kur'an, 51:20-21.


8/161

8

postoji magnetna sila kojom magnet privlači željezo, jer je ne vidi, ne bi vjerovaoda je Zemlja okrugla, da Mjesec ima dvije strane, jer mu uvijek možemo vidjetisamo jednu stranu mada se i on okrene oko svoje ose itd. Dakle, ako taj ne bi

vjerovao u sve to, Sunce, Mjesec, vazduh, silu zemljine teže i sl., zar bi mogli rećiza njega da je normalan??

Ili poslužit ćemo se drugim primjerom gdje Allah, dželle še'nuhu, kaže:"Na Zemlji su dokazi za one koji č vrsto vjeruju, a i u vama samima, zar ne

vidite?"Ne zaboravimo riječi onoga koji kaže: "Ja ne vjerujem u ono što ne vidim."

Da li govori istinu? Opet kažem: Ne! Zašto?Kada bi odbacili sve navedene primjere, kao i mnoštvo nenavedenih mogli

bi se poslužiti sljedećim primjerom - čovjekom.Čovjek živi, radi, razmnožava se, razboljeva se, hrani se i obavlja mnoge

druge funkcije. Međutim, šta čovjek zna o sebi? Rodio se, a ne zna kad je rođen, već su ga drugi obavjestili o datumu njegovog rođenja. Prije toga je bio u

maternici devet mjeseci o kojima, također, ništa ne zna. Nastajao je u njojpolagano od kapi sjemena, a da toga nije bio ni svjestan. Živi, a ne zna kad ćeumrijeti. Da li ima iko da kaže da ovo nije istina?! Nema! Čak ni onaj koji kaže dane vjeruje u ono što ne vidi ne može reći da nije istina da je nastao u matrenici odkapi sjemena, da je u maternici proveo devet mjeseci, a sve to nije vidio, niti sesjeća toga!!!

Za mene je sve što postoji materija

Sa ovom postavkom najpoznatiji su marksisti. Karl Marks kaže:

"Kod mene je idejni svijet sama materija, svijet prenijet i prerađ

en uljudskoj glavi."Inače, marksistički materijalizam tvrdi da je materija u osnovi svega što

postoji u prirodi i ljudskom društvu. Dakle, čovjekovo mišljenje, svijest, njegoveideje, sve je to materija. Međutim, ako je sve to materija kako to materijalisititvrde, nameće se pitanje od kakve se materije sastoji misao ili duša?!

Ako je tačna njihova tvrdnja da je sve materija zašto se onda čovjek ljuti,ili pak osjeća, jer materija nema osjećaj?! Ako je pak i osjećaj materija od kakve jeonda materije??

Oni koji zastupaju ovu tezu govore i što znaju i što ne znaju. Oni su glupi.Neznalice koje neće da priznaju neznanje. Pogledajmo sljedeći primjer koji će

nam najbolje pokazati u kakvoj su oni zabludi: roboti su satavljeni od materije,samo materije, pa da li oni mogu misliti, osjećati, ljutiti se, voljeti...??? Zaštoonda ne razmisle?!

Priroda je nastala slu

ajno

Na ovaj izgovor najbolji nam komentar daje Ali Tantavi koji kaže:"Priroda nije nastala slučajno. Tvrdnja da je priroda nastala slučajno sliči

primjeru dvojice koji su zalutali u pustinju i u tom lutanju naišli na veliki, lijepourađeni dvorac sa ukrašenim zidovima, skupocjenom prostirkom, satovima i

lusterima. Jedan od njih reče:- Doista je ovo djelo nekog velikog majstora, - a drugi mu odgovori:


9/161

9

- Ovo je bila jedna stijena, pa je naišla bujica, vjetar i drugi meteorološkifaktori i prolaskom mnogih vjekova slučajno je nastao zid.

– A prostirka? - upita ga prvi.- Razletila se vuna sa ovaca, pa se zatim spojila. Onda je došla boja, pa se

to obojilo i tako nastala ova divna prostirka.

- A satovi ? - upita ga ponovo prvi.- Željezo se izlilo utjecajem vremenskih faktora, zatim se ispresjecalo i

nastali su krugovi, a prolaskom mnogih vjekova nastao je ovaj oblik.Zar nećete reči da je ovo luđak?!"1 Šta reči za onog ko ovo tvrdi? Pogledajte primjer ovih ljudi. Zar oni nisu u

zabludi? Allah, subhanehu ve te'ala, za njih kaže:"Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju !" – oni odgovaraju:

"Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju ?"- A uistinu, oni su bezumni, aline znaju."

Oni koji dobro razmisle o ovom sami mogu donijeti zaključak hoće li

vjerovati ili neće, a Allah, subhanehu ve te'ala, je Svome Poslaniku naredio:"I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a kohoće neka na vjeruje."2

Allah, subhanehu ve te'ala, ne prisiljava ljude da vjeruju:"A da je Gospodar tvoj htio sve bi ljude sljedbenicima jedne knjige učinio.

Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvojGospodar smiluje."3

Što se tiće onih prema kojima se Allah Uzvišeni smilovao, tj. uputio ih upravu vjeru, pa "Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u njuonoga ko mu se iskreno obrati."4

Njemu je "prava vjera jedino islam"5, a "onaj ko želi neku drugu vjeru osimislama neće mu biti primljena i on će na onom svijetu stradati."6

1 Ali Tantavi – "Opći prikaz islamske vjere", VSK, Zagreb 1995/1416 g/h, str. 47.2 Kur'an, 18:29.3 Kur'an, 11:118-119.4

Kur'an, 42:13.5 Kur'an, 3:19.6 Kur'an, 3:15.


10/161

10

Poznavanje vjerskih propisa

priredio šejh Hammad El-Ensari1

Mu’avija ibn Ebi Sufjan, radijallahu anhu, je rekao:"Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

"Kome Allah želi dobro pouči ga propisima vjere."Hadis prenosi Buharija u "Sahihu", a Ebu Ja’la El-Musili dodaje: "a ko se

ne pouči vjerskim propisima, on Allaha ne interesuje."Od Ibn Mes’uda se prenosi da je rekao:"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:"O Abdullah ibn Mes’ude!""Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!" – rekoh ja tri puta.

"Znaš li koje su imanske veze najč vršće?" – upita on."Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." – odgovorio sam."Prijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Njega i srdžba u ime Njega." –

reče on i zovnu:"O Abdullah ibn Mes’ude!""Odazivam ti se, Allahov Poslaniče." – rekoh ja tri puta."Znaš li koji su ljudi najbolji?" – upita on."Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." – odgovorih ja."Uistinu su najbolji ljudi najbolji dijelima kada poučavaju propisima svoje

vjere." Zatim zovnu:"O Abdullah ibn Mes’ude!""Odazivam ti se, Allahov Poslaniče." – rekoh ja tri puta."Znaš li ko je najučeniji čovjek?" – upita on.(Abdullah ibn Mes’ud) reče:"Rekao sam: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.""Najučeniji čovjek je onaj koji najbolje vidi istinu kada dođe do razilaženja

među ljudima, pa makar bio i nemaran u djelovanju."Od Alije ibn Ebi Taliba se prenosi da je rekao:"Hoćete li da vas obavjestim o najboljem poznavaocu šeri'atskog prava

(fekihu)?""Svakako!" – odgovoriše (prisutni).

"To je onaj koji ne spriječava ljude od Allahove milosti, koji ih ne baca uočaj da gube nadu u Allaha i koji ne ostavlja Kur’an dajući prednost nečemudrugom mimo njega.

Znajte da nema dobra u ibadetu u kojem nema poznavanja šeri'atskihpropisa, ni u znanju u kojem nema razumjevanja, ni u čitanju na kojem nemazadržavanja." – reče on.

Malik ibn Enes je upitan:"Kome je dozvoljeno da izdaje fetve?""Dozvoljeno je samo onome ko poznaje ono u čemu se ulema razišla." –

odgovori on, te ga upitaše:

1 Profesor na Islamskom univerzitetu u Medini.


11/161

11

"Razilaženje ehlu re’ja (hanefija)?""Ne, već razilaženje ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem." –

odgovori on.Ibn Hajjan Et-Tejmi je rekao:"Tri su vrste učenih ljudi (alima):

1. onaj koji poznaje Allaha i Allahove naredbe,2. onaj koji poznaje Allaha, a ne poznaje Allahove naredbe, i3. onaj koji poznaje Allahove naredbe, a ne poznaje Allaha.Što se tiče onoga koji poznaje Allaha i Njegove naredbe, taj se boji Allaha,

poznaje Njegove zakone, Njegove granice i njegove propise.Onaj koji poznaje Allaha, a ne poznaje Njegove naredbe, taj se boji Allaha,

ali ne poznaje Njegove zakone, Njegove granice, a ni Njegove propise.A što se tiče onoga koji poznaje Allahove naredbe, a ne poznaje Allaha, taj

poznaje Njegove zakone i Njegove granice i Njegove propise, a ne boji Ga se."Halil ibn Ahmed je rekao:

"Postoje četri vrste ljudi:1. onaj ko ne zna i zna da ne zna, taj je neuk – poučite ga;2. onaj ko zna, a ne zna da ne zna, taj je nemaran – opomenite ga;3. onaj ko ne zna, a ne zna da ne zna (tj. misli da zna), taj je budala –

klonite ga se;4. onaj ko zna i zna da zna, taj je pametan – slijedite ga."Hasan El-Basri je često citirao ovaj stih:

"Mladić a ć e radovati što je bogobojazan bio,kad sazna za bolest koja ga ubija1."

1 Najverovatnije se time misli na starost i smrt.


12/161

12

♦ Kur’an i Sunnet

Pridržavanje Kur’ana i Sunneta

Obaveznost slijeđenja Kur’ana i Sunneta


13/161

13

Pridržavanje Kur’ana i Sunneta

Mesa’id ibn Sa’d el-Hudžejli i Ahmed ibn Rašid Er-Ruhejli1

Obaveza na svakom studentu2 je da se pridržava Vjerovijesnikovog,sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i sunneta ispravnih halifa, neka je Allah sanjima zadovoljan, i da se udalji od uvođenja novotarija u vjeru, jer je svakanovotarija zabluda, a svaka zabluda završava u Vatri.

Šafija, Allah mu se smilovao, je rekao:"Muslimani su se složili da onome kome je jasan neki sunnet Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu dozvoljeno da ga ostavi zbognečijeg govora (mišljenja)."

Obavezno je vraćanje, po pitanju razumjevanja Kur’ana i sunneta,razumjevanju ashaba i tabi’ina, zbog toga što je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi vesellem, posvjedočio da su oni najbolji ljudi.

Nakon što su neki muslimani to ostavili pojavile su se među njimamnogobrojne novotarije i raznovrsne grupe (sekte). A vjera je došla od Allaha. Nezasniva se na prohtjevima nekog od ljudi. Ko slijedi svoje prohtjeve i mišljenjepostao je otpadnik od vjere i izašao iz islama.

Malik, neka mu se Allah smiluje, je rekao:"Ko u islam uvede neku novotariju smatrajući je lijepom, on onda smatra

da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispunio zadaću poslanstva."Student treba da pazi na to da ne odgovara na ajete i hadise i da ih ne

odbacuje kao dokaze ako se kose sa mezhebom njegovog imama3, kao i da dajeprednost nečijem mišljenju nad šeri'atskim tekstovima (Kur’anu i Sunnetu).

Uistinu svaki alim (učenjak) griješi i mora da griješi. Niko nije bezgriješan osimAllahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Nije dozvoljeno davati svoje mišljenje (idžtihad) o dokazima i izvođenju

šeri'atskih propisa iz njih osim onima koji su sposobni davati svoje mišljenje(mudžtehidima).

Na mudžtehidu je da uzme određeni mezheb po pitanju određenogproblema ako nije u mogućnosti da o njemu da svoje mišljenje.

Običnom čovjeku koji ne zna propis dozvoljeno je da slijedi nekog odimama, shodno riječima Uzvišenog Allaha: "Pitajte učene ljude ako vi ne znate."4

Slijedi se najučeniji i najpobožniji.

1 Profesori na Islamskom univerzitetu u Medini.2 Obraćanje studentima Islamskog univerziteta u Medini.3

Pod imamom, u ovom kontekstu, se podrazumjeva jedan od četvorice velikih imama poput EbuHanife, Malika, Šafije i Ahmeda ibn Hanbela. Oni su bili osnivači poznatim mezheba. (op. prev.)4 Kur'an, 16:43.


14/161

14

Obaveznost slije đ enja Kur’ana i sunneta

dr Muhammed Salim Muhejsin

Kur’an i sunnet su dva osnovna izvora u šeri'atu. Ko ih se bude pridržavaoi radio po njima, uspjet će i na dunjaluku i na Ahiretu, a ko ih, – Allahu seutječemo od toga – , bude ostavio, propao je i na dunjaluku i na Ahiretu.

Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji govore o vrijednosti pridržavanjaKur’ana i sunneta. Evo nekoliko hadisa koji govore o tome:

Prenosi se od Džubejr ibn Mut’ima, radijallahu anhu, da je rekao:"Bili smo sa Vjerovijesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džuhfi1, pa

reče:"Zar ne svjedočite da nema Boga osim Allaha, koji nema sudruga, da sam

ja Allahov Poslanik i da je Kur’an od Allaha?""Naravno (da svjedočimo)" – rekosmo mi.

"Onda budite radosni, jer je jedan kraj Kur’ana u Allahovoj ruci, a drugikraj u vašim rukama, pa ga se č vrsto držite. Nećete nikada propasti, niti zalutatiposlije njega."2

Zbilja, to je jedna velika radosna vijest koju je Vjerovijesnik rekaoislamskom ummetu. Plemeniti Kur’an je Allahovo č vrsto uže. Njegovo jasnosvjetlo. On je mudra opomena. Strasti ga ne mogu izmjeniti, niti jezici iskriviti.Učeni ga se ne mogu zasititi, niti bogobojazni mogu osjetiti dosadu od njega.

Ko po njemu govori, istinu govori, a ko po njemu sudi pravedno sudi. Koga učini svojim predvodnikom, on ga vodi u Džennet, a ko ga ostavi iza sebe onga gura u Vatru. Ko ga se bude pridržavao ući će u Džennet i biti od onih koji su

uspjeli.Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, držao hutbu ljudima na oprosnom hadždžu, pa je rekao:

"Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan u vašoj zemlji, ali on jezadovoljan da mu se bude pokorno u drugim stvarima od vaših djela kojima vi nepridajte pažnju, pa budite oprezni!!!

Ja sam vam ostavio ono što ako ga se budete pridržavali, nećete nikadzalutati: Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Vjerovijesnika."3

To znači da je šejtan čovjekov neprijatelj kao što kaže Uzvišeni:"Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva

pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri."4 Kada nastupi Sudnji dan šejtan će se odreći čovjeka i koriti ga kao što

kaže Uzvišeni:"I kada sve bude riješeno, šejtan će reči: "Allah vam je pravo obećanje dao,

a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao,samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sebe, niti jamogu pomoći vama, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste meprije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno čeka bolna patnja."5

1 Mikat stanovnika Šama. (op. autora ovog članka).2 Bilježe ga Bezzaz i Taberanije u "El-Kebiru".3

Prenosi ga Taberanija u "El-Kebiru" sa dobrim senedom.4 Kur'an, 35:6.5 Kur'an, 14:22.


15/161

15

S obzirom na šejtanovu mržnju prema čovjeku, Vjerovijesnik, sallallahualejhi ve sellem, nas je upozorio da ga ne slijedimo, a to nećemo postići osimpridržavanjem učenja Kur’ana i sunneta, i slijeđenjem puta islama.

Od Ebu Ejjuba El-Ensarije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:"Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je

prestrašen, pa reče: "Pokoravajte mi se dok budem među vama! Čuvajte AllahovuKnjigu, i držite halalom ono što je u njoj halal, a haramom ono što je u njojharam."1

1 Prenosi ga Taberanija u "El-Kebiru", a prenosioci su pouzdani.


16/161

16

♦ Tefsir

Povodi objave pojedinih ajeta iz sure "El-Bekare"


17/161

17

Povodi objave pojedinih ajeta iz sure

El-Bekare

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

***

2. "Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima kojise budu Allaha bojali;

3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz klanjali i udjeljivaliod onoga što im Mi budemo davali;

4. onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što jeobjavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu č vrsto vjerovali.

5. Njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će ono što želeostvariti."

***

6. "Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili neopominjao – oni neće vjerovati.

7. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim jekoprena; njih čeka patnja golema."

***

8. "Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i onaj svijet – a oni nisu vjernici.

9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući samosebe varaju.

10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još više povećava; njihčeka bolna patnja zato što lažu.

11. Kad im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" – odgovaraju: "Mi samored uspostavljamo!"

12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.13. Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" – oni

odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" – A, uistinu, oni subezumni, ali ne znaju.14. Kada sretnu one koji vjeruju govore: "Vjerujemo!" – a čim ostanu

nasamo sa šejtanima svojim govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."15. Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im

nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.17. Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu,

Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide!18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvjeste.


18/161

18

19. Ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punommraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojećise smrti, - a nevjernici ne mogu umaći Allahu, - i

20. munja samo što ih ne zaslijepi; kad god ona bljesne, oni pođu, a čimutone u mraku, stanu. A da Allah hoće mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah,

zaista, sve može."1

***

Poznati mufessir Mudžahid povodom ovih ajeta kaže: "Četri ajeta spočetka sure El-Bekare su objavljeni o vjernicima, dva o nevjernicima, a trinaestajeta o munaficima (licemjerima)."

Povodi objave 6. i 7. ajeta

Ibn Džerir bilježi putem Ibn Ishaka od Muhammeda ibn Ebi Muhammeda,od Ikrime, od Se’ida ibn Džubejra od Ibn Abbasa o riječima Uzvišenog: "Onimakoji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao – onineće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očimanjihovim je koprena; njih čeka patnja golema", da su ova dva ajeta objavljena omedinskim Jevrejima.

Takođe Ibn Džerir bilježi od Er-Rebi’a ibn Enesa da je rekao: "Ta dva ajetasu objavljeni u bici na Hendeku."

Prenosi se od Alijj ibn Ebi Talhe, a on od Ibn Abbasa povodom ovih riječi:"Onima koji neće da vjeruju svejedno je opiminjao ih ti ili ne opominjao -

oni neće vjerovati", da je rekao: "Allahov Poslanik se trudio da svi ljudi vjeruju islijede ga u uputi, pa ga je Uzvišeni Allah obavjestio da neće vjerovati osim oni

kojima je od Allaha prethodila sreća kod prve opomene, niti će otići u zabluduosim oni kojima je od Allaha prethodila žalost kod prve opomene."

Povodi objave 14. ajeta

"Kada sretnu one koji vjeruju govore: "Vjerujemo!" – a čim ostanu nasamosa šejtanima svojim govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."

Bilježi Vahidi i Sa’lebi putem Muhammeda ibn Mervana i Siddija Mlađeg,on od Kelbija, on od Ebu Saliha, a on od Ibn Abbasa da je rekao: "Ovaj ajet jeobjavljen o Abdullahu ibn ‘Ubejju i njegovim drugovima i to kada su oni izašli

jednoga dana, pa ih je susrela grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je Abdullah ibn ‘Ubejj rekao:

"Gledajte kako ću od vas odvratiti ove glupake", pa je otišao, uzeo EbuBekra za ruku i rekao: "Dobro došao, Es-Siddiku, prvače Benu Temima, šejhu-l-islamu, ti koji si bio sa Poslanikom u pećini, ti koji si založio sebe i svoj imetak zaAllahovog Poslanika."

Zatim je uzeo Omera za ruku i rekao: "Dobro došao prvače Benu Adijjaibn Ka’ba, ti koji rastavljaš istinu od neistine u Allahovoj vjeri, koji zalažeš sebe isvoj imetak za Allahovog Poslanika", potom je uzeo Aliju za ruku i rekao: "Dobro

1 Kur'an, 2:2-20.


19/161

19

došao amiđiću Allahovog Poslanika i njegov zete, prvače Benu Hašima poslijePoslanika." Zatim su se oni razišli, pa Abdullah reče svojim drugovima:

"Jeste li vidijeli kako sam postupio? Kada ih i vi vidite postupite kao i ja",te su ga oni pohvalili.

Muslimani su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavjestili

ga o tome te je objavljen ovaj ajet.Ovaj lanac prenosioca hadisa je jako slab, jer je Siddi Mlađi lažac, a takođe

i Kelbi, dok je Ebu Salih slab prenosilac hadisa.

Povodi objave 19. ajeta

"Ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba u punommraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojećise smrti, - a nevjernici ne mogu umaći Allahu."

Ibn Džerir bilježi putem Siddija, on od Ebu Malika, on od Ebu Saliha, on

od Ibn Abbasa i nekih ashaba, pa kaže: "Rekli su:"Bježala su dva čovjeka, munafika, iz Medine od Allahovog Poslanikamušricima, pa ih je zadesio pljusak kojeg Allah spominje: "u kojem su jakigromovi, munje i grmljavina."

Svaki put kada bi zagrmilo oni bi stavljali prste u uši da ne bi čuligrmljavinu koja bi ih ubila, pa kada bi munja zasvjetlila oni bi se kretali po tojsvjetlosti, a kada bi prestala zastali bi, pa su pješice došli do svog odredišta ipočeli govoriti: "Kamo sreće da hoćemo osvanuti, pa da pružimo Muhammeduruke (da mu dadnemo zavjet)", te su mu došli, dali zavjet i postali pravimuslimani.

Allah je ovu dvojicu munafika koji su izašli (iz Medine), naveo kaoprimjer munficima u Medini, jer su munafici kada bi prisustvovaliVjerovijesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, skupu, stavljali prste u uši kako nebi čuli njegov, sallallahu alejhi ve sellem, govor da se ne bi šta objavilo u vezi njih,ili pak da ne bi bili spomenuti po nečemu, pa zbog toga budu ubijeni, kao što su ita dva munafika koja su išli stavljala prste u uši i kada bi im (munja) osvjetlila(put) oni bi krenuli naprijed.

Tako kada bi im se povećalo bogatstvo i broj djece i dobili ratni plijen ilipobjedu, oni bi išli i govorili: "Muhammedova vjera je istinita", i ustrajali bi u njojkao što su i ta dva munafika išli kada bi im munja osvjetlila (put), a čim binastupila tmina stali bi.

Kada bi im propali imeci i djeca i zadesila ih nevolja, govorili bi: "Ovo jezbog Muhammedove vjere". Onda bi se odmetali od vjere i postajali nevjernicigovoreći isto ono što i gore navedena dva munafika kada bi nastupila tama nakon(bljeska) munje.


20/161


21/161

21

Kada’ – islamsko pravosu đ e

Malo ko da do sada nije imao priliku da čuje za kadiju, šeri'at, šeri'atskosuđenje i sl. Međutim, mnogo je onih koji i pored toga što su čuli za te pojmovene znaju šta oni u stvari znače i kakva je njihova uloga u životu čovjeka kaopojedinca (jedinke) i društva kao zajednice.

Uzroci za nepoznavanje tih stvari su mnogobrojni, a jedan od njih je da sene piše o tim temama, ili se pak piše, ali nedovoljno. To je bio razlog da ovomprilikom bar nešto kažemo o islamskom pravosuđu, ili, kako se na arapskomkaže, o kada’u.

Šta je to kada’?

Islamski učenjaci kada bi objašnjavali neki termin navodili bi njegovu jezičku i terminološku definiciju, pa ćemo i mi slijediti njihovu praksu da bi daliodgovor na pitanje: šta je to kada’?

Riječ kada’ ima više jezičkih definicija zbog različite upotrebe samog togglagola u arapskom jeziku. Tako se kada’ upotrebljava u značenju:

- propisa, odredbe, a ona može biti:- obavezujuća, kao što je u ajetu: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada

nešto odredi (kada’), za to samo rekne: "Budi!" – i ono bude."1 - ili pak može biti u vidu naredbe kao što se navodi u sljedećem

kur’anskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovjeda (kada’) da samo Njega obožavate."2 Može značiti završavanje, upotpunjavanje ili obavljanje nečega, kao što se

navodi u sljedećem ajetu: "A kada se molitva obavi onda se po zemlji raziđite i

Allahovu blagodat tražite."3 Isto tako može značiti dostavljanje vijesti, objavljivanje, obavještavanje: "I

Mi smo mu objavili (kadajna) ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, usvitanje uništeni biti."4

Dolazi u značenju ubistva i smrti: "Kamo sreće da me je smrt (kadijeh)dokrajčila – bogatstvo mi moje nije od koristi, snage moje nema više."5

Navodi se, takođe, u značenju stvaranja: "… pa ih u dva vremenskarazdoblja, kao sedam nebesa stvorio (fe kadahunne) …"6

Najbliže značenje koje odgovara riječi kada’ je prvo koje smo spomenuli,tj. da dođe u značenju propisa, odredbe, jer, u osnovi, propisi i odredbe u sebi

sadržavaju zabrane, a dužnost kadije i jeste da ljude spriječava, tj. da imzabranjuje činjenje nasilja.

Terminološka definicija kada’a

1 Kur'an, 2:117.2 Kur'an, 17:23.3 Kur'an, 62:10.4

Kur'an, 15:66.5 Kur'an, 69:27-30.6 Kur'an, 41:12.


22/161

22

Islamski učenjaci su se razišli po pitanju definicije kada’a. Uzrok tograzilaženja je višeznačnost same riječi i njena upotreba u različitim kontekstimakao što smo to prethodno vidijeli.

Tako Ibn Abidin, učenjak hanefijske pravne škole, dajući definiciju kada’akaže: "To je prekidanje parnica i prepirki na ispravan način."

El-Kasani, takođe učenjak hanefijske pravne škole, definiše kada’ time da je on: "Presuda (suđenje) ljudima po pravdi."

Predstavnici malikijskog mezheba kažu da je to: "Obavještavanje ošeri'atskoj presudi obvezujućim putem."

Šafije pak kažu da je kada’: "Donošenje presude u parnici od strane onogako je dužan da je sprovede."

Hanbelije daju svoju definiciju pa kažu: "Pojašnjavanje šeri'atskog propisa,činjenje istog obaveznim i prekid parnjičenja."

Te bi se definicije ukratko mogle sažeti u to da je kada’ donošenjepravedne presude na osnovu šeri'atskih dokaza kojom se kategorički prekidaju i

rješavaju parnjičenja među ljudima.

Šta kada’ mora sadržavati?

Ako se malo bolje osvrnemo na definicije uvidjećemo da kada’ morasadržavati sljedeće stvari:

- objašnjenje i donošenje propisa,- šeri'atski propis (presuda) mora biti donijeta na osnovu Kur’ana i

sunneta,- obavezno sprovođenje šeri'atskog propisa i

- problem (parnicu) zbog koje je došlo do svađ

e, tj. parnjičenja.


23/161

23

Temelji kada’a – islamskog pravosu đ a

Kada’, ili u prevodu islamsko pravosuđe, je oblast koja je malo poznata većini muslimana. Njihova spoznaja ove oblasti se ograničava samo na to da sekradljivcu sječe ruka, a ubici glava. Međutim, oblast kada’a – islamskogpravosuđa nije tako uska; naprotiv ona je veoma široka. No, ovaj put ćemo seograničiti na to da spomenemo temelje (ruknove) kada’.

Ruknovi (temelji) kada’a

Kada’ – islamsko pravosuđe ima četri rukna (temelja):1. el-mudde’i – tužitelj,2. el-mudde’a ‘alejhi – optuženi,3. el-mudde’i bihi –spor i4. el-hukm – presuda.

Međutim, ima islamskih učenjaka poput Ibn Abidina, Et-Tarablusija idrugih koji zastupaju mišljenje da kada’ ima šest ruknova, i to:

1. el-kadi - kadija (sudija),2. el-mukda fihi – spor, tj. parnica,3. el-mukda lehu – onaj u čiju se korist donosi presuda,4. el-mukda ‘alejhi – onaj protiv kojeg se vodi pravni postupak, tj.

optuženi,5. el-mukda bihi – ono zbog čega se, ili čime se tereti, tj. razlog tužbe,6. turuku-l-isbat – metode i načini utvrđivanja istine.

Što se petog rukna tiče, on se odnosi na ono šta je optuženi počinio, tj. čija

je prava povrijedio. Ta prava se mogu podijeliti na četri vrste :1. Allahova prava - to su stvari vezane za ono što je Allah naredio ilizabranio. Ukoliko se čovjek ne bude klonio kršenja Allahovih zabrana i ne budeizvršavao Allahove naredbe, sljeduje ga šeri'atom predviđena kazna.

2. Prava čovjeka ili ljudska prava, ukoliko ih neko naruši sljeduje gapredviđena kazna.

3. Stvari u kojima se prepliće Allahovo pravo i pravo ljudi, ali je Allahovopravo veće, kao što je krađa, jer je Allah zabranio krađu, pa tako onaj koji kradepovrijedio je Allahovo pravo, Allahovu zabranu, a isto tako je povrijedio i ljudskaprava čovjeka od kojih je pravo posjedovanja imetka. Shodno tome sljeduje gašeri'atom propisana kazna.

4. Stvari u kojima se prepliće Allahovo pravo i pravo ljudi, ali je pravoljudi veće1, kao što je kazna za ogovaranje, potvoru i sl.

1 Možda će nekome biti nejasno kako to da pravo ljudi može biti veće od Allahovog, pa ćemo toukratko objasniti na primjeru ogovaranja. Kada neko ogovori nekoga, time je zaslužio grijeh ikaznu kod Allaha, jer je Allah zabranio ogovoranje. Međutim, on se, u biti, ogriješio o čovjeka i

kriv je čovjeku, pa je Allah dao pravo onome koji je ogovoren da svojevoljno odluči hoće lioprostiti onome koji ga je ogovorio ili ne. Tako ako bi neki čovjek ogovorio nekoga i zamolio odAllaha da mu oporsti, Allah mu neće oporostiti sve dok mu ne oprosti onaj kojeg je ogovorio.


24/161

24

♦ Da’va

Hikmet u da’vi


25/161

25

Hikmet u da’vi

Svjedoci smo mnogih slučajeva lošeg pristupa čovjeku kada ga trebaupozoriti na nešto loše ili potaknuti na nešto dobro. Jedan od takvih slučajeva

pričao nam je prof. dr. Tarik El–Hadždžari:- Bio sam u mesdžidu, - priča profesor, - čekajući da se prouči ikamet. U

tom je ušao jedan mladić i klanjao sunnete. Međutim, prilikom sjedenja unamazu nije sjedio kako treba, pa čim je završio sa namazom, neki se čovjekizdera na njega:

- Šta to radiš?! Kako to sjediš?! Poslanik, alejhis-selam, to nije tako radio!!!Ti ne znaš klanjati!!!

Svi se ljudi okrenuše prema njima dvojici. Onaj mladić na kojeg se čovjekizgalamio je oborio glavu i šutio. U to se prouči ikamet.

- Poslije ikameta,- nastavlja profesor,- priđem ja tom čovjeku koji jegalamio i nazovem mu selam, pa mi on odgovori na njega, te ga ja upitah:

- Dobro čovječe, znaš li ti ko je taj mladić?- Ne znam. – reče on.- Taj mladić je završio Šeri'atski falkultet i sad je na magistratu.- Šta?! – začudi se čovjek.- Da, tako je. A jesi li ti prije nego što si se na njega izgalamio pomislio da

on ima problema s nogom?- Nisam. – u čudu će čovjek.- Dobro, onda ću ti ja reči. On ima vještaćko koljeno i ne može sjediti kako

bi trebalo.- Vidiš,- reče čovjek,- na to nisam ni pomislio.

Ovakvih i sličnih primjera kao što je ovaj slučaj sa mladićem i čovjekomkoji na krajnje loš način postupa sa njim, na žalost ima mnogo, i takvi slučajevinisu rijetkost. To se uglavnom dešava zbog pomanjkanja znanja i odsustvahikmeta u da’vi.

Šta je to, u stvari, hikmet?

Hikmet je riječ arapskog porijekla. Prevodi se kao "mudrost", dok u osnoviznači: "postaviti stvar na njeno mjesto". Tako možemo reči da je hikmet u stvari"mudrost", a "mudrost je da postaviš stvar na njeno mjesto", tj. da uradiš pravu

stvar u pravo vrijeme.

Šta je da’va?

Da’va je, takođe, riječ arapskog porijekla. U osnovi znači "poziv", ali seupotrebljava u smislu "poziva u islam".

Mi ćemo je ovde upotrebljavti, ne u smislu pozivanja drugih u islam, već usmislu pozivanja na činjenje dobra, a odvraćanja od zla, kao što Uzvišeni Allahkaže:

"I neka među vama budu oni koji će na dobro pozivati i tražiti da se činidobro, a od zla odvraćati. "1

1 Kur’an, 3/104.


26/161

26

Nećemo se zadržavati na tome kako treba činiti da’vu, već ćemo navestineke primjere koji će nas, ako Bog da, potaknuti na razmišljanje i istraživanje oovoj temi, kao i o tome kako prići čovjeku i upozoriti ga na nešto, tj. odvratiti gaod nečeg lošeg i potaknuti ga na činjenje dobra.

Mirenje muslimana

Prvi primjer koji ćemo navesti je primjer imami Šafije, rahimehullah, kadasu mu došle dvije skupine muslimana svađajući se oko toga ko je bolji Alija iliEbu Bekr, radijallahu anhuma, pa reče:

الذى بنت" بيت "ه – “onaj čija je ćerka u njegovoj kući”, te su obe zavađene

strane otišle zadovoljne. Prvi su protumačili njegove riječi “onaj čija je ćerka u njegovoj kući” time

da su rekli:- On je time mislio na Ebu Bekra, jer je njegova ćerka u njegovoj (tj.

Poslanikovoj) kući. – pa su otišli zadovoljni.Drugi su pak te riječi protumačili tako što su rekli:- On je time mislio na Aliju, jer je njegova (tj. Poslanikova) ćerka u

njegovoj (tj. Alijinoj) kući. – pa su i oni otišli zadovoljni.

Rasprava

Sljedeći slučaj se prenosi od Ebu Hanife da su mu došle pristalice ehlukelama želeći voditi sa njim raspravu o postojanju Allaha, te im on reče:

- Recite mi, prije nego što počnemo govoriti o tom pitanju, šta mislite o

lađi koja plovi Tigrisom, koja se sama natovari stvarima i hranom, sama sobomupravlja, sama istovari svoj teret, a sve to se dešava bez ičijeg upravljanja?

- To je nemoguće! – rekoše oni, te im Ebu Hanife reče:- Kada je to nemoguće po pitanju jedne lađe, kako je tek onda po pitanju

cijelog svijeta?!!

Navo

đ

enje primjera

Navodi se takođe jedan od slučajeva kada je neki od bogataša, koji je bio veliki griješnik, došao na svoje imanje i naredio slugi da mu na jednoj od njiva

zasije pšenicu.Kada je bilo vrijeme žetve došao je da obiđe svoju njivu da vidi kako mu jenapredovala pšenica i koliki bi pazar otprilike mogo uzeti za nju, ali…

Kada je došao ugledao je zob!!! Odmah je pozvao slugu i izderao se nanjeg:

- Budalo jedna!! Šta si ovo uradio?! Jesam li ti rekao da posiješ pšenicu?!- Jesi. – odgovori sluga.- Pa zašto si onda posijao zob?- osorno ga upita.- Zato što sam se nadao da će niknuti pšenica. – odgovori on.- Šta?!! – u čudu će bogataš.


27/161

27

- Vidio sam te da griješiš prema Allahu i tajno i javno i pored svega toganadaš se da ćeš ući u Džennet, pa sam pomislio: Kad je tako, ja ću samljetpšenicu i pojest je, a posijaću zob da mi rodi pšenica.

Tada se bogataš zamisli i reče:- Ti si, u ime Allaha, slobodan, a ja se Allahu kajem za ono što sam uradio.

“A Allah voli dobro

initelje”

Isto tako navodi se slučaj da je jednom prilikom Zejnu-l-'abidin htioabdestiti, te je naredio svome slugi da mu donese vode.

Međutim, kako je sluga krenuo da mu prinese vodu sapleo se o kamen, pasu i posuda i voda pale na Zejnu-l-'abidina, te je on bio mokar od glave do pete.

Sluga se pobojao njegove ljutnje, pa je citirao dio kur’anskog ajeta: “… ione koji ljutnju svoju savladavaju”1, pa Zejnu-l-'abidin reče:

- Već sam savladao ljutnju.

“… i one koji opraštaju ljudima.”2

– reče sluga.Već sam ti oprostio. – reče Zejnu-l-'abidin.- “… a Allah voli dobročinitelje.”3 – reče sluga, pa mu Zejnu-l-'abidin

reče:- Idi, slobodan si!

Od tebe su svi sigurni osim muslimani

Sufjan ibn Husejn kaže:- Jednom prilikom kad sam bio kod Ijas ibn Mu’avije spomenuo sam

nekogčovjeka po njegovoj mani, te me je on pogledao i upitao:- Jesi li se ti borio protiv Vizantijaca?

- Nisam. – odgovorio sam.- A protiv Hindusa?- Nisam.- A protiv Turaka (Mongola)?- Nisam. – opet sam negativno odgovorio, pa mi on reče:- Izgleda da su od tebe svi sigurni osim muslimani.Nakon toga više nikad nisam ogovorio nijednog čovjeka.

Alim i dje

ak

Prolazio je neki alim ulicom Kufe, pa je vidio djecu gdje se igraju, a ublizini njih je ugledao jednog dječaka kako sjedi. Pomislio je alim da je dječakmožda siroče ili siromašan i pruži mu jedan zlatnik, pa mu dječak odgovori:

- Nemam ja potrebe za tim.- Pa zašto se onda ne igraš s djecom. – upita ga alim.- Zato što je dunjaluk prolazan. – odgovori dječak, pa mu alim, čudeći se,

reče:

1

Kur'an, 3:134.2 Ibid.3 Ibid.


28/161

28

- Ali ti si još malehan.- Znam, ali sam vidio kada je moja mati potpaljivala vatru da je ona počela

od manjih drva, pa se bojim da ne budem od malih stanovnika džehennemske vatre. – odgovori mu dječak.


29/161

29

♦ Ahlak

Neki od loših običaja prilikom zijaretaZnanje i šta treba da ga krasi

Dobročinstvo prema roditeljima


30/161

30

Neki od loših obi č aja prilikom zijareta

Zijaret je arapska riječ koja znači "posjeta". Što se zijareta tiče, on je jedanobičaj koji ne samo da je prihvaćen od strane islama, već na njega potiču imnogobrojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U jednom od hadisa koji prenosi Ebu Hurejere, radijallahu anhu, odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kaže:

"Kada neko obiđe bolesnika, ili posjeti brata muslimana, melek ga zovne:"Divan li si, divno li je djelo koje si učinio, i u Džennetu si sebi pripremioboravište!"1

Međutim, ovom prilikom nećemo govoriti o tome kako trebamoposjećivati jedni druge, jer je to i inače ustaljena praksa među ljudima, već ćemoukazati na neke loše postupke i običaje prilikom zijareta (posjete), a koji su, nažalost, prisutni kod velikog djela muslimana.

Od loših postupaka i običaja prilikom zijareta je slijedeće:

- vremensko oduljivanje; to je inače česta praksa kod mnogih ljudi da neobraćajući pažnju na to koliko vremena provodi kod nekoga, ostane po nekolikosati, tako da domaćin, koji ima i drugih obaveza, jedva čeka i moli Allaha da seotarasi gosta, tako da taj zijaret umjesto jačanja prijateljskih i komšijskih vezaima za posljedicu pucanje tih veza, a sve to zbog neumjerenosti prilikom posjete;

- učestalost zijareta; to je takođe jedna od stvari koja spada u loše običaje, jer kada neko nekoga često posjećuje (zijareti), on ne samo da postane dosadan, već ga čovjek počinje izbjegavati ne želeći da ga vidi, a kamoli da ga posjeti ili damu on dođe u posjetu;

- ogovaranje i prenošenje tuđih riječi; ovo, bez ikakve sumnje, ne samo da

je loš, već i zabranjen običaj. Često je on posljedica dugog sjedenja kod nekogatako da nemajući šta pametnije pričati zapadaju u ono što im je Allah zabranio;- čašćenje gosta onim što nije dozvoljeno; svjedoci smo, na žalost, da i dan

danas ima muslimana koji svoje goste dočekuju čašicom rakije i cigarom,smatrajući to bontonom (lijepim ponašanjem), mada im to vjera strogozabranjuje;

- mješanje muškaraca i žena prilikom sjela; ranije je bio običaj da se imajuprostorije posebno za žene, a posebno za muškarce, i prilikom posjete ne bisjedali jedni sa drugima, dok danas to ljudi, na žalost, smatraju dozvoljenim neinteresujući se šta u stvari islam kaže o tome, već slijepo slijede običaje drugih.

Podsjećanja radi na "lijepe" običaje drugih dovoljno je samo da seprisjetimo da je 30. godina smatrano od kulture i bontona da prilikom susreta ilirastanka muškarca sa muškarcem jedan drugog treba da poljube u usta!!

Ili pak, da se "džentlmen" nakloni "dami’, a zar je dozvoljeno da to čovjekčini ikome drugom osim Allahu?!!

Na početku, iz hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,smo vidijeli kakvu nagradu ima onaj ko zijareti brata muslimana, pa ko želi tunagradu nek’ ostavi ove i njima slične loše i zabranjene postupke i običaje, koji nesamo da nisu lijepi i dobri, već, naprotiv, vode ka kidanju bratskih, komšijskih iprijateljskih veza i odnosa, a to nam nije cilj kojem težimo.

1 Bilježi ga Tirmizi, a hadis je hasen – dobar.


31/161

31

Allaha molimo da nam popravi naše međusobne odnose, da nam oprostinaše grijehe i da nas uvede u Džennet.


32/161

32

Znjanje i šta treba da ga krasi

Znanje je ukras koji krasi onoga koji ga posjeduje lijepotom,dostojanstvenošću i ozbiljnošću. Allah je podigao stepen učenih ljudi i ukazao imčast tako što ih je spomenuo zajedno sa Sobom i melecima u izjavi o Svojoj

jednoći:"Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, - a i meleki i učeni."1 Onaj koji traži znanje treba da se krasi lijepim svarima po kojima će se

razlikovati od ostalih. Uvaženi šejh dr. Abdur-Rahman Es-Sudejs govoreći onjima je rekao:

"Nema sumnje da znanje traži lijepe postupke kojima se treba krasiti svakionaj koji se počne baviti proučavanjem i traženjem znanja. Ti lijepi postupci sedijele na:

- postupke kojima se treba okititi lično onaj koji je krenuo putem traženja

znanja,- postupke prema svojim učiteljima (šejhovima), i- na postuke prema ostalim ljudima.Najvažniji postupci su sljedeći:1. iskrenost – jer je znanje ibadet koji mora da se zasniva na iskrenosti

prema Allahu, tako da nema mjesta za rija’, želju za slavom i ugledom i ostalimšto kalja vrijednost znanja kako bi se zadovoljili dunjalučki interesi: "A Allahutreba iskreno vjeru ispovjedati."2

I kaže Uzvišeni: "… a naređeno im je samo da Allaha obožavaju, da muiskreno kao pravovjerni vjeru ispovjedaju."3

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:"Ko izučava nauku kojom se traži zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, samo dabi njime dobio ovosvjetska dobra, neće naći miris Dženneta na Sudnjem danu."4

2. želja za traženjem znanja i ulaganje truda radi postizanja tog cilja – jedna poslovica kaže: "Kada lijenčina da radi? U jesen ima mnogo blata, uproljeće mnogo vode, zimi je hladno, a ljeti vruće."

Šafija, rahimehullah, kaže:"Brate, nećeš steći znanje, osim sa šest stvari. Umjesto da ti detaljno

govorim o njima samo ću ih navesti:- oštroumnost,- volja,- trud,- rad za cilj bez obzira na sve,- druženje sa učenim,- i dugo vrijeme."3. strpljivost i upornost; Kako je lijepo neko kazao: "Ko ne okusi neko

vrijeme gorčinu učenja, cijeloga života živjet će u poniženju neznanja."

1 Kur'an, 3:18.2

Kur'an, 39:3.3 Kur'an, 98:5.4 Bilježe ga Ahmed i Ebu Davud.


33/161

33

Isto tako neko je rekao: "Želiš da bez interesovanja i truda postanešislamski učenjak koji će rasprave voditi, a to je ludost! Ni imetak ne možeš stečibez zanata kojeg si naučio, a kako tek onda znanje bez truda kojeg ulažeš?!"

4. provođenje u praksu onoga što se nauči; Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, zašto govorite ono što ne radite?"1

1 Kur'an, 61:2.


34/161

34

Dobro č instvo prema roditeljima

Muhammed ibn Salih El-'Usejmin

Upitan je uvaženi šejh Ibn ‘Usejmin:"Šta se smatra dobroč instvom prema roditeljima? I da li je dozvoljeno

obavljanje ‘umre za njih, mada su je oni već ranije obavili?"Odgovorio je:"Pod dobročinstvom prema roditeljima podrazumijeva se lijepo

postupanje prema njima, materijalno pomaganje i lična briga za njih, što jeujedno i farz (obaveza).

Nepokornost prema roditeljima spada u velike grijehe, jer se timespriječava njihovo pravo na lijep odnos prema njima. Lijepo postupanje premanjima dok su živi smatra se dobročinstvom, a ono, kao što smo maloprijespomenuli, može biti materijalno pomaganje i lična briga za njih.

Nakon njihove smrti u dobročinstvo spada učenje dove za njih, traženje odAllaha da im oprosti grijehe, izvršavanje njihove oporuke, plemenit odnos premanjihovim prijateljima i održavanje rodbinskih veza. To je pet stvari koje spadaju udobročinstvo nakon njihove smrti.

Što se tiče sadake za njih, ona je dozvoljena, ali nećemo reći djetetu:"Dadni sadaku za njih!", već ukoliko on sam dadne sadaku, to se smatradozvoljenim, a ako ne dadne sadaku onda je bolje da za njih uči dovu, zbog togašto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

"Kada čovjek umre prestaju sva njegova djela osim troje:1. trajne sadake,

2. znanja kojim se koristi,3. i dobrog djeteta koje moli za njega."Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovde spomenuo dovu, govor

umjesto djela, pa se to uzima za dokaz da je dova za roditelje nakon njihove smrtibolja od davanja sadake za njih, bolja od činjenja umre za njih, bolja od učenjaKur’ana za njih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi odstupao od onoga što

je nabolje radi onoga što je dobro, već je bila na njemu dužnost da objasni ono što je najbolje i ono što je dobro. U ovome hadisu on je objasnio ono što je najbolje.

Što se tiče dozvoljenosti onoga što je dobro, to se može vidjeti iz hadisa odSa'd ibn Ubade od kojeg se prenosi da je tražio dozvolu od Poslanika, sallallahualeji ve sellem, da udijeli sadaku za svoju majku, pa mu je Poslanik, sallallahualeji ve sellem, to i dozvolio.

Isto tako to se može vidjeti iz hadisa kada je neki čovjek rekao AllahovomPoslaniku, sallallahu aleji ve sellem:

"O, Allahov Poslaniče, mati mi je umrla iznenada, a ja mislim da je moglašta reći, da bi rekla da se dadne sadaka. Pa hoći li ja dati sadaku umjesto nje?"

"Da." – odgovori on.Zbog toga savjetujem ovom bratu da što više upućuje dovu Allahu za njih

umjesto da čini umru, dijeli sadaku i sl., jer je to ono na šta je Allahov Poslanik,sallallahu aleji ve sellem, uputio da se radi. Međutim, to ne znači da ne treba dadadne sadaku za njih, obavi umru ili hadždž, ili uči Kur'an i namjeni to svojim


35/161

35

roditeljima ili jednom od njih. Ukoliko oni nisu obavili hadždž ili umru, u tomslučaju je obavljanje dužnosti (farza) za njih bolje od dove, a Allah najbolje zna.1

Isto tako Šejh je rekao:"Roditeljsko pravo je da im činiš dobročinstvo lijepo se ophodeći prema

njima rječima, djelom, novčano i lično, da im se pokoravaš u onome što ne

predstavlja griješenje prema Allahu, ni štetne posljedice za tebe. Trebaš sa njimarazgovarati blagim riječima, biti vedra lica u njihovom prisustvu, služeći im nanačin koji im priliči. Nemoj da se srdiš na njih kad ostare, kad su bolesni i slabi.

Neka ti to ne bude teško, jer ćeš i ti doći u njihov položaj. Bićeš roditeljpoput njih. Ostarićeš kod svoje djece, ako Allah htjedne, kao što su i tvojiroditelji kod tebe doživjeli starost. Trebat će ti pažnja tvoje djece kao što je tvojimroditeljima bila potrebna tvoja pažnja.

Ako si se već prema njima na lijep način odnosio, onda se nadaj obilnojnagradi i istim takvim odnosom tvoje djece prema tebi. Onaj ko prema svojimroditeljima bude na lijep način postupao i njegova djeca će prema njemu na lijep

način postupati; dok onaj ko bude neposlušan svojim roditeljima i njegova djecaće biti neposlušna prema njemu. Nagrada je prema učinjenom djelu pa kakoposiješ tako ćeš požnjeti.

1 "Fetava islamijje".


36/161

36

♦ II. dio

Naređivanje dobra, a zabranjivanje zlaDova


37/161

37

♦ Naređ

ivanje dobra i zabranjivanje zla

Vrijednost naređivanja dobra i zabranjivanja zla


38/161

38

Vrijednost nare đ ivanja dobra i zabranjivanja zla

dr. Muhammed Salim Muhejsin

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla spada među najbolja djela pomoćukojih se čovjek približava Uzvišenom Allahu.

Zbog same vrijednosti i veličine onih koji pozivaju u islam, Allah jepohvalio onoga ko poziva Njegovom putu, naređuje dobro i zabranjuje zlo, pakaže: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i kojigovori: "Ja sam, doista, musliman."1

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je jedna od najvažnijih dužnosti vjerovijesnika i poslanika, neka je na njih Božiji mir i blagoslov, pa ko topreuzme, preuzeo je veliki dio. Poslušaj riječi Uzvišenog Allaha:

"Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kadatraže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga

među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu,sigurno, veliku nagradu dati."2

Zbog same veličine vrijednosti naređivanja dobra i zabranjivanja zla odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose se brojni hadisi koji potiču nanaređivanje dobra i zabranjivanje zla. Oni govore i o tome kakva je vrijednostonih koji vrše tu dužnost.

Evo nekoliko hadisa na tu temu:Od Nu’man ibn Bešira, radijallahu anhuma, se prenosi da je Vjerovijesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:"Prvi nedostatak koji se pojavio među Izraelćanima je taj što bi jedan od

njih sreo drugoga, pa bi mu rekao: "Boj se Allaha i ostavi to što radiš, jer je toharam!" Zatim bi sutradan susreo istog čovjeka, u istom stanju, i to ga ne bispriječilo da sa njim jede, pije i sjedi. Pošto su oni tako postupili, Allah je njihovasrca sastavio (istim ih učinio)."

Potom je Alejhisselam proučio: "Jezikom Davuda i Isa’a, sina Merjemina,prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili iuvijek granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupakakoje su radili. Ružno li je, zaista, to kako su postupali!

Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je, zaista,ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječnoostanu.

A da vjeruju u Allaha i Vjerovijesnika i ono što se njemu objavljuje, oni snjima ne bi prijateljevali, ali mnogi od njih su griješnici."3

Zatim je rekao: "Tako mi Allaha, vi ćete naređivati dobro i zabranjivatizlo, i za ruku uzeti zulumćara i silom ga natjerati na istinu i samo ga na njuograničiti, ili će Allah sastaviti vaša srca, a zatim vas prokleti, kao što je i njihprokleo."4

1 Kur'an, 35:33.2

Kur'an, 4:114.3 Kur'an, 5:78-81.4 Bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi, s tim da Tirmizi kaže da je hadis hasen.


39/161

39

- Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, rekao:

"Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ćete naređivati dobro iodvraćati od zla, ili će Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ćete Ga poslijetoga moliti, a On vam se neće odazvati."1

Prenosi se da je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, rekao: "O ljudi,zaista vi pogrešno razumijevate ajet: "O vjernici, brinite se o sebi, ako ste napravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao."2

Ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad kaže:"Zaista ljude kad vide zalima (zločinca), i ne spriječe ga u njegovim dijelima, čekabliska kazna od Allaha."3

1

Prenosi ga Tirmizi i kaže da je hadis hasen.2 Kur'an, 5:105.3 Prenosi ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i, a hadis je sahih.


40/161

40

♦ Dova

Lijepi postupci prilikom dove i uzroci njenog

primanja


41/161

41

Lijepi postupci prilikom dove i uzroci njenog primanja

Abdullah ibn Ahmed El-‘Allaf

Adabi (lijepi postupci prilikom) dove i uzroci njenog

primanja

* iskrenost prema Alahu,* otpočinjanje sa zahvalom Alahu, a zatim s donošenjem salavata na

Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i završavanje dove na taj način,* č vrsto ubjeđenje u dovu i uvjerenje u njeno ispunjenje,* ustrajnost u dovi i ne požurivanje (njenog ispunjenja),* prisustvo srca prilikom (učenja) dove,

* upućivanje dove u (stanju) oskudice i blagostanja,* moliti samo Allaha Jedinog,

* ne proklinjati porodicu, imetak, dijete i sebe,* stišavanje glasa prilikom dove, tj. da se uči poluglasno,* priznavanje grijeha i traženje oprosta za njih; priznavanje blagodati i

zahvaljivanje Allahu na njima,* ne otežavati sebi rimovanjem dove,* moliti ponizno, skrušeno, s čežnjom i strahopoštovanjem,* ispravljanje učinjene nepravde (prema nekom) kajući se (zbog

učinjenog),* moliti po tri puta,

* okrenuti se prema kibli,* dizati ruke prilikom dove,* abdestiti se prije dove, ako se bude u mogućnosti,* da onaj koji moli počne od sebe kad moli za druge,* da se nastoji približiti Allahu putem Njegovih lijepih imena i uzvišenih

svojstava ili dobrim dijelima koja je učinio lično onaj koji moli ili dovom dobrogčovjeka koji je živ i prisutan,

* da hrana, piće i odjeća budu zarađeni na halal način,* da ne moli za grijeh (da ga počini) ili za raskidanje rodbinskih veza,* da naređuje dobro i zabranjuje zlo,

* udaljavanje od svakog griješenja.

Vrijeme, stanja i mjesta na kojima se prima dova

* noć Lejletu-l-kadr,* poslije završetka klanjanja pet dnevnih namaza,* između ezana i ikameta,* jedan čas svake noći,* prilikom ezana za obavezne namaze,* prilikom padanja kiše,

* prilikom sukoba vojske na Allahovom putu,


42/161

42

* jedan čas petkom; najodabranije mišljenje o njemu je da je to zadnji časikindijskog vremena petkom, a može biti da je za vrijeme hutbe i namaza,

* prilikom pijenja Zem-zem vode s iskrenim nijetom,* na sedždi,* prilikom buđenja iz sna noću i učenja dove zikrom koji se o tome

prenosi od Poslanika1, sallallahu alejhi ve sellem,* kada (čovjek) spava s abdestom, zatim se probudi u noći i prouči dovu,* prilikom dove:

."الظاملمكنإسبحانأنإإل"

- "La ilahe illa ente. Subhaneke, inni kuntu minez-zalimin"- "Nema boga osim Tebe, slavljen neka Si. Uistinu sam ja bio od onih koji

nepravdu čine,"* dova ljudi neposredno nakon smrti mejjita (mrtvaca),* dova nakon zahvale Allahu i donošenja salavata na Vjerovesnika,

sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem tešehhudu,* prilikom molenja Allaha Njegovim najvećim imenom, kojim, ako se

zamoli njime, On dovu usliša, ako se traži njime, On to da,* dova muslimana za svog brata muslimana u njegovom odsustvu,* dova na Arefatu na dan Arefata,* dova u ramazanu,* prilikom okupljanja muslimana zbog zikra,* prilikom dove u nevolji riječima:

".منهخريأخلمصيبأجرالله.راجعوإليإنإن"

- "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un. Allahumme edžirni fi musibeti veehlif li hajren minha."

- "Uistinu smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo! Allahu moj, nagradi me umojoj nevolji i zamijeni je dobrom."

* dova u stanju okretanja srca prema Allahu i povećanja iskrenosti,* dova mazluma (onome kome je učinjena nepravda) protiv zalima

(onoga koji je učinio nepravdu),* dova roditelja za svoje dijete, i proklinjanje svoga djeteta,* dova putnika,* dova postača prije iftara,* dova postača prilikom iftara,* dova onoga koji je u nevolji,

* dova pravednog vladara,* dova djeteta dobročinitelja za svoje roditelje,* dova neposredno nakon abdesta, ako se dova prouči onako kako je

prenesena od Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem,* dova nakon bacanja (kamenčića) na malo džemre (džemretus-sugra),* dova nakon bacanja (kamenčića) na srednje džemre (džemretu-l-vusta),* dova u unutrašnjosti Ka'be, i (dova) onog ko klanja u hidžru, jer je on

dio Ka'be,* dova na Saffi,

1 O tome zikru i šta se kaže nakon buđenja iz sna noći pogledaj u knjizi "Zaštita svakogmuslimana" od Kahtanija.


43/161

43

* dova na Mervi,* dova kod časnih mjesta (meš'ari-l-haram).Vjernik stalno moli Allaha, ma gdje bio: "A kada te robovi moji za Mene

upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kada me zamoli."1

1 Kur'an, 2:186.


44/161

44

♦ III. dio

Nauka i vjeraIntervjuFetveOrganizacije, pokreti i institucije


45/161

45

♦ Nauka i vjera

Dok je Evropa spavala islam je cvjetaoNaučna diskusija između šejha Abdu-l-Medžida

Ez-Zindanija i prof. Nilsona


46/161

46

Bertrand Russel je rekao: "Naše davanje naziva "mrač no doba" obuhvata period izme đ u 699.-1000. godine, zbog toga što smo svoja interesovanja posvetili zapadnoj Evopi, ali to nije prava istina. Od Indije, pa do Španije, u to doba,islamska civilizacija je blistala. Ono č ega su bili lišeni krš ć anski gradovi, nije biolišen grad opć enito, nego baš suprotno tome. Jedino grad zapadne Evrope po našem

poimanju je grad, ali to je jedno usko poimanje."("Historija zapadnjač ke filozofije", London, 1948, str. 419)


47/161

47

Dok je Evropa spavala, islam je cvjetao

Rije

-dvije o znanju u islamu

U islamu znanje (nauka) zauzima visoko mjesto. Islam je obavezao svakogmuslimana da se obrazuje i da islamski ummet učini ummetom koji će bitisvjetionik ostalim ljudima u njihovom cijelokupnom životu i radu. Vrijednosttoga možemo shvatiti kada se osvrnemo na činjenicu da je to bilo prije više od1400 godina, tj. naredba o traženju znanja dolazi u doba koje je kod nas poznatokao Srednji vijek, kao vijek zaostalosti, neznanja i nepismenosti, kao vijekproganjanja vještica, zlih demona i sl.

Ono što je islam donio u tom vremenu ostavilo je neizbrisiv trag koji sečak i danas osjeća u svim područ jima ljudskog života i djelovanja. Da bi nam tobilo bliže i razumljivije, osvrnut ćemo se na stanje znanja u tadašnjoj Evropi.

Stanje znanja u srednjovjekovnoj Evropi

Navodimo dva primjera koji dobro oslikavaju stanje znanja i naučnesvijesti u to doba:

Prvi koji se veže s poljem nauke, a spominje ga Francis Bacon, velikiengleski filozof i učenjak:

"Ljeta Gospodnjeg 1432. razvila se među braćom redovnicima diskusijaoko pitanja o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnila je diskusijabez prestanka. Sve stare knjige i hronike bile su izvučene i pri tom se ispoljila

jedna takva divna i dubokoumna erudicija kao nikada na tom područ ju. Na

početku četrnaestog dana jedan mladi redovnik uglednoga porijekla zamoli svojeugledne starješine da i on rekne koju riječ i na veliko zaprepašćenje diskutanata,čija duboka mudrost bijaše veoma uznemirena, on ih zamoli da riješe stvar na

jedan vulgaran i nečuven način: naime, da otvore usta jednog konja, prebrojezube i nađu riješenje svog problema. Na to ostali osjećajući se duboko povrijeđeniu svom dostojanstvu, uz veliku galamu navališe na njega, izudaraju ga i izbace:"Jer," - rekli su oni, "sigurno je sam sotona ponukao onog žutokljunca daspomene taj nečuveni, bezbožni put za pronalaženje istine, koji je u suprotnostisa čitavim učenjem crkvenih otaca."

Poslije još mnogo dana divlje svađe i diskusije, golub mira se spustio na

naš skup i oni, svi kao jedan, proglase da će taj problem ostati vječita tajna zbognedostatka historijskih i teoloških podataka o tome, te narede da se istozabilježi."

I drugi primjer, koji navodi Muhammed Hamidullah, a odnosi se na poljesudstva:

- "Važna novost, bila je izjava Muhammedova da su bića koja ne spadaju uljudski rod oslobođena svih odgovornosti.

Do proglašenja Judicatre Acta sredinom XIX. stoljeća engleski su sudovikažnjavali "smrću" kola, stabla, zidove, brodove, životinje itd. ukoliko su isteprouzrokovale smrt nekog čovjeka."

Sličnih primjera ima mnogo, ali ih zbog ograničenosti prostora nemožemo navesti. Međutim, iz samo ova dva primjera možemo vidjeti kakvo je


48/161

48

bilo stanje nauke prije pojave islama kada su Arapi kažnjavali bunareve, rudnike,životinje i sl., a što je dokinuto dolaskom islama, kao i stanje nauke u Srednjem

vijeku na područ jima na koje nije doprlo svjetlo islama. Čudno je to što su sekažnjavali bunarevi, kola i sl., ali je još čudnije da se praksa kažnjavanja tih stvariodržala sve do XIX. stoljeća kod Engleza. Zašto?

Odnos Evrope prema znanju i islamu

To se desilo zbog toga što se Evropa otimala utjecajima islama, napadajućiga i tvrdeći da je jeres, kao što je to učinio Jovan Damaskin. Gilbert de Hogeht jeutemeljio svoju kritiku islama na činjenici da su vino i svinjetina zabranjeni uislamu, a djelo Guillamea Tripolija je pisano s krajnjom mržnjom, čiji su opisi bilidaleko od zbilje, mješavina mitskih elemenata i historije.

Dok su se tadašnji narodi gušili u neznanju i pisali svakojake bajke, islamse poput munje širio na sve strane svijeta, pronoseći svjetlo znanja i Allahove

vjere. Nakon što su osvojili Španiju, po gradovima su uveli javna kupatila, uličnurasvjetu, popločane ulice, kanalizaciju, a pored svega toga iznad grada bi sadilicvijeće po okolnim brežuljcima, tako da kada bi naišao vjetar, gradom bi se širiomiris tog cvijeća. Usporedbe radi, London je popločane ulice, javnu rasvjetu ikanalizaciju dobio "samo" 800 godina nakon što su to muslimani uveli u Španiji!!!Šta je bio uzrok napretka muslimana u to doba?

Uzrok napretka muslimana u to doba

Njihov napredak je bio vezan za pridržavanje Allahove Knjige i

Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. U njima se pridaje značaj i visoko mjesto znanju.

Mjesto znanja u islamu

U islamu je davanje važnosti znanju izraženo samim tim što Allah,subhanehu ve te’ala, prvu objavu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,počinje riječima:

"Čitaj (uči)! Plemenit je Gospodar tvoj koji stvara, stvara čovjeka odugruška.

Čitaj (uči)! Plemenit je Gospodar tvoj, koji podučava peru, koji čovjekapodučava onome što ne zna."1

Znanje se spominje u Kur’anu i kada se poziva vjerovanju u Allaha, vjerovanju da nema Boga osim Njega – Allaha, dželle še’nuhu: "I znaj da nemaBoga osim Allaha."2

To jest da bi se vjerovalo mora se prvo imati znanje, što samim timisključuje slijepo vjerovanje koje je prisutno u svim religijama mimo islama.

Podsticaj na razmišljanje

1 Kur'an, 96:1-5.2 Kur'an, 47:19.


49/161

49

Kur’an podstiče na razmišljanje o onome što je On stvorio, kao i načinjenje ibadeta samo Njemu. Allah, dželle še’nuhu, kaže:

"A vaš Bog - jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i noći, lađa koja morem plovi s korisnimtovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju

nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka bića, promjena vjetrova,oblaci koji između neba i zemlje lebde - doista su znakovi za one koji imajupameti."1

Jedna od mudrosti navedenog ajeta

Ono što možemo vidjeti iz gore navedenog ajeta je da Allah navodiljudima koji pameti imaju mnoge znakove u raznim stvarima, kao što je npr.spuštanje kiše i sl. Nakratko ćemo se osvrnuti na dio ajeta "promjena vjetrova."Koliko je to važno i vezano za ljudski opstanak na Zemlji većina ljudi ne zna, pa

ćemo to usporediti sa primjerom tunela.Kada se tunel ne bi vještačkim putem zračio, tj. putem ventilacije, došlo bido povećane koncentracije ugljen-monoksida od izduvnih gasova automobila,tako da bi u nedostatku ventilacije dolazilo do trovanja u tunelu. Uzrok je, dakle,nagomilavanje otrovnih gasova koji se zadržavaju u njegovoj unutrašnjosti. Zbogtih gasova se i rudnici zrače i dovodi čisti zrak.

Međutim, da li ima razlike izmađu tunela i rudnika s jedne strane, i grada,s druge strane, po ovom pitanju?

Odgovor je – nema! Koliko je god potrebno zračiti rudnike i tunele, još jepotrebnije zračiti gradove. Kad se oni ne bi zračili došlo bi do ugrožavanja

ljudskog opstanka na Zemlji. Ljudi su sposobni napraviti ventilaciju za rudnik ilitunel i zračiti ih, ali nisu sposobni da to učine za jedan grad, državu i sl. Pa ko jeto onda sposoban učiniti? Niko drugi do Allah, Moćni i Silni. Zbog toga se tonavodi kao jedan od znakova pametnom čovjeku, iskazujući mu počast i navodećiga na razmišljanje i istraživanje onog što je stvorio Moćni i Silni.

I na kraju, mnogo je ajeta i hadisa koji govore o znanju i njegovoj važnosti,a mi završavamo s jednim od njih koji glasi:

"Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje."2

1 Kur'an, 2:163-164.2 Kur'an, 58:11.


50/161

50

Nau č na diskusija izme đ u šejha Ez-Zindanija

i prof. Nilsona

Šejh Abdu-l-Medžid Ez-Zindani, prvi sekretar

Instituta za naučna dostignuća, obuzet je ljubavlju za vođenjem naučnih diskusija sa vodećim stručnjacimaiz raznih naučnih oblasti kako bi dokazao da suKur’an i hadisi pretekli naučne činjenice o svijetu ičovjeku. Ovo je jedna od diskusija vođena na jednomod tih naučnih susreta sa uvaženim profesoromNilsonom, poznatimbritanskim predavačemparazitologije. Učešće udiskusiji uzeli su i prof.Muhammed Jusuf Sekr i dr.Muhammed Sadik Arefe sa

univerziteta "Kralj Abdu-l-Aziz" iz Džedde.U ovom broju časopisa "El-‘idžazu-l-‘ilmi"

prenijet ćemo jedan dio te diskisije koji je u vezi sazaštitom od parazita i mikroba, prilikom čega ćemosasvim jasno vidjeti kako su hadiski tekstovi pretekliono što je potvrđeno iz ove oblasti.

Šejh Ez-Zindani:

Šta Vi, dr. Nilson, mislite o jedenju mesa grabežljivih životinja opć enito, s tim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jedenje svih grabežljivih životinjakoje posjeduju zube (oč njake) i ptice koje posjeduju kandže?

Dr. Nilson:

To je moja specijalnost. Postoje tri vrste trihina kojenapadaju sve grabežljive životinje (mesojede). Jednu od tih trihinasam ja lično otkrio u istočnoj Africi. Ona je nazvana po meniNilsonova trihina. Međutim, ono što je bitno je to da se ti paraziti

prenose na životinje mesojede, a samim tim i na čovjeka ukoliko ih jede.Zboga toga smatram da je zabrana jedenja tih životnja jedna

dobra stvar. To su uvidjela i neka plemena u istočnoj Africi, tako daoni izbjegavaju jedenje mesa grabežljivih životinja.

Šejh Ez-Zindani:

Kada ste otkrili taj parazit?

Dr. Nilson:


51/161

51

Prije dvadesetak godina, i cijelo to vrijeme neki ljudi su sumnjali da li seradi o posebnoj vrsti trihina koja se razlikuje od ostalih. Razvojem novih naučnihmetoda otkrili su se hemijski sastojci ovog parazita poput clordrique kisaline,koja je različita kod svakog parazita. Time je potvrđeno da se radi o posebnoj

vrsti trihina.

Šejh Ez-Zindani:

Da li su ljudi znali da postoji taj parazit kod grabežljivih životinja?

Dr. Nilson:

Ljudi su se po svome prirodnom nagonu klonili jedenja mesa tih životinja bojeći se da ih ne zadesi kakvabolest, međutim, nisu znali za tu bolest.

Ja još nisam odgovorio na pitanje o pticamagrabljivicama. U novije vrijeme je otkrivena nova vrstaparazita trihine koja se naziva trihina sidospartus i to uSSSR-u.

Taj parazit živi u pticama grabljivicama, a još nijepotvrđeno da se može naći i kod čovjeka iz tog razloga štoljudi, obično, ne jedu meso ptica grabljivica poput npr. lešinara, orlova, sova.Zbog toga taj virus nije dospio do čovjeka.

Šejh Ez-Zindani:

Da li bi taj parazit mogao dospjeti u č ovjekov organizam ako bi jeo meso tih grabljivica?

Dr. Nilson:

Još nije registrovan ni jedan slučaj oboljena od tog parazita među ljudima,ali svi naučni dokazi ukazuju na to da on može dospjeti u čovjekov organizam.

Šejh Ez-Zindani:

Kada je otkriveno da meso životinja i ptica grabljivica prouzrokuje bolesti? Kada je č ovjek mogao to da spozna?

Dr. Nilson:

Možemo vidjeti kroz historiju da ječovjek obolijevao od napada tih parazita ibolesti koje oni izazivaju još od drevnih

vremena. To je utvrđeno otkopavanjemstarih egipatskih grobnica i mumija koje sustare oko 4000 godina, tako da jepronađena bilharzija. Do prije 150 godina


52/161

52

još niko nije počeo proučavati ulogu postojanja tih parazita.Otkriće mikroskopa utjecalo da se promjeni cjeli pravac u odnosu na

bakterije. Razvila se ideja o proučavanju uloge postojanja tih parazita, a to sedesilo tek prije 150 godina.

Navešću jedan primjer za to:

Što se tiče parazita bilharzije, njega je otkrio njemački naučnik koji jeradio u Egiptu 1852. godine.

Tada smo saznali za postojanje parazita, jer smo bili u mogućnosti da ga vidimo pomoću mikroskopa, ali se uloga postojanja parazita bilharzije u mokraćii van nje otkrila tek 1914. godine, tj. tek nakon otprilike 140 godina.

Međutim, Japanci su otkrili jedan drugi parazit godinu dana prije toga.Spoznaja bolesti i njenih uzročnika je novijeg datuma.

Šejh Ez-Zindani:

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:"Neka niko od vas ne mokri u stajać u vodu, pa se zatim kupa u njoj," u tom

hadisu je ukazao na dvije stvari: mokrenje u stajać u vodu i kupanje u njoj. Ima linekakva mudrost u tome?

Dr. Nilson:

Ono što bih mogao reći o tome je da mi danas znamo da kupanje ustajaćoj vodi i mokrenje u nju prenose bolesti, a izbjegavanje tih stvari spriječavaširenje bolesti.

Šejh Ez-Zindani:

Da li je u tom vremenu, tj. za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,ljudski razum bio sposoban da uvidi da ne treba mokriti u stajać u vodu, a zatim sekupati u njoj?

Dr. Nilson:

Ima mnogo stvari iz narodne medicine još od vremena faraona, Musaa(Mojsija), i vremena Poslanika, Muhammeda, koje se primjenjuju kodspriječavanja bolesti, i smatram da je bilo neko iskustvo u vezi s tim, tako da"kada bi uradio to i to zadesila bi te bolest, a ako se kloniš toga i toga bićeš zdrav".

Smatram da je to nešto što se može opaziti zbog toga što se radi o mokraćii stajaćoj vodi, a sve to ima veze sa oboljenjima.

Šejh Ez-Zindani:

Me đ utim, malo prije ste rekli da č ovjek nije spoznao ulogu postojanja tih

parazita sve do 1912. godine, jer se oni ne vide golim okom, niti se golim okom možeutvrditi uloga njihovog postojanja.


53/161

53

Kako se onda može ocijeniti nešto što se može vidjeti samo pomoć umikroskopa? Da li je onda č ovjek bio u moguć nosti da uvidi vezu izme đ u mokrenja u

stajać u vodu i kupanja u njoj i oboiljevanja, a taj se parazit ne vidi golim okom, niti ga je č ovjek mogao posmatrati i znati za njega sve do 1912. godine?

Kako onda možemo reč i da se to otkrilo opažnjem i posmatranjem? Tj.

opažanjem (posmatranjem) neč ega što se ne može vidjeti okom? I da li je u historiji zabilježeno da je onaj ko mokri u stajać u vodu obolio od neke bolesti?

Dr. Nilson:

Nema ništa što bi ukazivalo na to.

Šejh Ez-Zindani:

Da li onda možete oč

ekivati da su drevni narodi bili u moguć

nosti da to posmatraju bez mikroskopa?

Dr. Nilson:

Nisam mislio da kažem da su posmatrali te parazite, već da su to dovodiliu vezu s uzrokom i posljedicom. Npr. uvidijeli su da onaj ko jede mesograbežljivih životinja oboli od neke bolesti, pa su se klonili jedenja njihovog mesa.

Šejh Ez-Zindani:

Me đ utim, prije spoznaje istine i nač ina (simptoma) oboljenja i liječ enja, kao inač ina prenošenja bolesti na č ovjeka, č ovjek je imao razne predodžbe o tome koje su

daleko od stvarnosti. Ponekad bi uzrok za to vidijeli npr. u postojanju šejtana, ponekad da se ubo na trn, ili da mu je mati bila ljuta na njega, ili da je on pio tu i tukrv. Nema ništa što bi precizno odredilo o č emu se radi.

Dr. Nilson:

Radio sam u Keniji u jednom primitivnom mjestu. Tu je harala bolest koja

je bila uzrok sljepila i izazivala kožna oboljenja. Za nju se nije znalo, sve do 1929.kada je otkrivena pomoću mikroskopa i novih naučnih saznanja, da je uzročnikte bolesti muha koja je prenosi iz vode na ljude, s tim da su ljudi u tom mjestu, iprije nego se saznalo za ulogu postojanja parazita, primijetili da onaj ko se izložiujedu te muhe, ili ode u tu i tu dolinu obolijeva od sljepila, pa bi se klonili toga,mada nisu poznavali naučne znanosti.

Šejh Ez-Zindani:

Me đ utim, Vi ste rekli da ne znate za nauč nu potvrdu za postojanje veze izme đ umokrenja i bolesti kao posljedice kupanja u stajać oj vodi. Da li bi onda mogli

smatrati ovaj hadis, izreč en prije č etrnaest stoljeć a, prvom nauč nom potvrdom za to?


54/161

54

Dr. Nilson:

Da, možemo reči da je to prvi nagovještaj veze između vode i mokrenja s

jedne strane i obolijevanja od raznih bolesti s druge strane, ali ne može se utvrditinjegova veza sa bilharzijom, jer on ne navodi neku bolest vezanu za nju. Ipakmožemo reči da čovjek, ako se klone vršenja velike nužde u vodu ili naotvorenom prostoru; to je bolje za spriječavanje bolesti.

Šejh Ez-Zindani:

Ima jedna druga stvar, radi se o psu i mač ki, životinjama koje žive sa č ovjekom. Iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pouč avanja možemo

vidjeti da je on zabranio da pas ulazi u kuć

u, i da sekoristi bilo šta nakon psa, ali je dozvolio da sekoristi voda koju je mač ka pila.

Dakle, pravljenje razlike izme đ u te dvije stvari je krajnje jasno. Vi ste s medicinske straneobjasnili bolesti koje nastaju kao posljedica toga, aniko za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za tu razliku. Voljelibi znati sa historijskog stanovišta da li je igdje spomenuta ta razlika izme đ u psa imač ke?

Dr. Nilson:

Bolesti koje prenose psi ili mačke nisu bile poznate sve do prije otprilikesto godina. Jedina bolest za koju se znalo je pseče bjesnilo. To je jedina bolest zakoju se znalo do prije sto godina.

Šejh Ez-Zindani:

Da li svi psi prenose bolest bjesnila?

Dr. Nilson:

Da, čak i sve grabežljive životinje prenose tu bolest.

Šejh Ez-Zindani:

Da li kroz historiju postoji neko pravljenje razlike u č ovjekovom postupanju sa ove dvije vrste životinja?

Ili, bolje reč eno, da li postoje neka uč enja sa historijske ili medicinske strane za koja ste Vi č uli da prave razliku izme đ u njih ili potič u č ovjeka da se kloni pasa, dok po pitanju mač aka to smatraju dozvoljenim?


55/161

55

Dr. Nilson:

Ne, tu jasnu stvar spomenutu u Poslanikovom hadisu, nije niko naveo, niti

spomenuo.

Šejh Ez-Zindani:

Sada smo sa medicinske strane spoznali simptome (uzroke) bolesti. Da li su teuzroke mogli spoznati u tom vremenu? Ili bolesti koje izazivaju psi?

Dr. Nilson:

Ne.

Šejh Ez-Zindani:

Pa kako to onda Vi tumač ite?

Dr. Nilson:

Ne znam sigurno. Čovjek je pripitomio psa prijeotprilike 10 000 godina. U osnovi, on ga je pripitomio

kako bi se sačuvao od vukova, tako da je pas stalno biosa čovjekom, bez obzira da li se radilo o lovu ili ne. Čak

su neki ljudi navikli da spavaju sa psom kako bi sezagrijali uz njih.

Ne mislim da je čovjek držao psa podalje od kućei zabranjivao mu da ulazi u kuću prije Vjerovijesnika Muhammeda.

Šejh Ez-Zindani:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da mu je to došlo putem objave.

Dr. Nilson:

Smatram da moramo prihvatiti Poslanika kojem je došla objava od Boga,ali došle su objave i drugim poslanicima u kojima se spominju neke dru

Islam u fokusu

Documents

Transcript of Islam u fokusu