25, 3$1,-( · 25, 3$1,-(9 a VX ca - i - ram - i . ipi u e ) ) e - Pr ije sta t - ÿ u ka e - je sta...

ANIMACIJA I

ORGANIZACIJA SLOBODNOG

VREMENA

TURISTIČKI ANIMATORI BJELOVARSKO BILOGORSKE ŽUPANIJE

2

U V O D ........................................................................................................... 4

1. RAZVOJ, ZNAČAJ I CILJ ANIMACIJE U TURIZMU .................................. 5

1.2. Osnovni elementi animacija ...................................................................................................... 8

1.3. Glavni principi animacije u turizmu ........................................................................................ 9

2. OBLICI ANIMACIJE U TURIZMU ............................................................. 10

2.1 Animacija u radu turističkih vodiča i informatora .............................................................. 11

3. KOMUNIKACIJA U TURISTIČKOJ ANIMACIJI ....................................... 12

3.1. Čimbenici uspješne komunikacije ......................................................................................... 12

3.2. Načini javnog komuniciranja u animaciji ............................................................................. 13

3.3. Posebnosti neverbalne komunikacije .................................................................................. 13

4. PLANIRANJE ANIMACIJE U TURIZMU .................................................................................... 15

4.2. Tipovi programa ......................................................................................................................... 15 4.2.1. Mini klub program ................................................................................................................. 20 4.2.2. Jutarnji program .................................................................................................................... 24 4.2.3. Program uz vodu i bazen ..................................................................................................... 24 4.2.4. Program sportskih aktivnosti ............................................................................................... 24 4.2.5. Kulturni programi ................................................................................................................... 24 4.2.6. Veĉernji programi .................................................................................................................. 25 4.2.7. Umjetniĉki programi .............................................................................................................. 25 4.2.8. Programi priredbi .................................................................................................................. 25

4.3. Planiranje po fazama razvoja animacije ............................................................................... 25

4.4. Čimbenici planiranja animacije .............................................................................................. 26 4.4.1. Prostor kao faktor planiranja ............................................................................................... 27 4.4.2. Kadrovi kao faktor planiranja ............................................................................................... 28

5. POSEBNI DOGAĐAJI KAO DIO PONUDE SAVREMENE TURISTIČKE ANIMACIJE ................................................................................................... 29

5.1. Posebni dogaĎaji u turističkom mjestu i hotelu ................................................................ 29

6. IMIDŽ ANIMATORA KAO TURISTIČKOG RADNIKA .............................. 30

6.1. Definicije teoretičara ................................................................................................................. 30

6.2. Animator kao odlučujući ljudski izvor za budućnost hotela .......................................... 31

6.3. Motivacija animatora ................................................................................................................. 33

6.5. Tražene psihofizičke osobine animatora ............................................................................. 38

6.6. Psihička i socijalna opterećenja animatora ........................................................................ 39


3

6.7. Rješavanje problematičnih situacija uz pomoć transakcijske analize ......................... 41

7. VREDNOVANJE ANIMACIJE ................................................................... 44

7.1. Efekti animacije .......................................................................................................................... 44

7.2. Osnovne metode i tehnike vrednovanja animacije ........................................................... 45

7.3. Vrednovanje rada u oblasti animacije turista ..................................................................... 46

ZAKLJUČAK ................................................................................................. 50 Literatura ........................................................................................................................................... 52 Prilozi: ................................................................................................................................................ 53


4

U V O D

Animacija formi brine o gostima ili turistima sa ciljem obrazovanja njihovog

ponašanja i odrţavanja njihovog stalnog entuzijazma za odreĊene turistiĉke

aktivnosti i za promociju specifiĉnih doţivljaja. Turistiĉke i kulturne institucije

sve više interpretiraju animaciju kao formu komunikacije u organizaciji

slobodnog vremena sa ciljem oslobaĊanja turista od njihovih domaćih

obaveza ili ĉeste pasivnosti kao i s ciljem da se postigne njihov veći osjećaj za

nove forme doţivljaja i zajedniĉkih dogodovština koje će voditi ka

zadovoljstvu gostiju i turista.

Pitanje odnosa turistiĉke ponude i vanpansionske potrošnje ukljuĉuje dva

vidika: turizam kao dio slobodnog vremena modernog ĉovjeka i turizam kao

privredna djelatnost.

Kao segment slobodnog vremena turizam zadovoljava odnosno trebalo bi da

zadovoljava potrebe “homo turisticusa” (ĉovjeka turiste) zbog kojih odlazi na

putovanje. Potrebe zbog kojih se turista ustvari odluĉuje za putovanje su prije

svega ţelja za promjenom mjesta i naĉina ţivota, potreba za upoznavanje

drugih ljudi, potreba za komunikacijom kao i potreba za upoznavanjem neĉeg

novog (Ravkin 1990).

Turistiĉke potrebe naći će svoje mjesto u turistiĉkoj ponudi i potraţnji. To

znaĉi da su u turizmu kao privrednoj djelatnosti vaţan ĉinitelj istraţivanja

potreba i motivacija turista, zbog kojih se ustvari i odluĉuje za odreĊene

destinacije i forme turistiĉkog boravka. Navedeni zahtjev u pogledu turistiĉke

ponude jeste preduvjet za zadovoljenje turista i preduvjet kvaliteta i

konkurentnosti turistiĉke ponude kao i financijskih rezultata u realizaciji

ponude.

Prilagodljivost turistiĉke ponude turistiĉkoj potraţnji znaĉi istraţivanje

smjernica (trendova) u modernom, meĊunarodnom turizmu kao i istraţivanje

ciljne grupe turista koja prevladava u odreĊenoj turistiĉkoj destinaciji ili

turistiĉkom mjestu.

Kretanje turizma dobije svoj puni znaĉaj kao kulturni doprinos razvoju ĉovjeka.

Zbog toga cilj turistiĉke ponude mora biti i ponuda sadrţaja koji će ĉovjeka –


5

turistu pribliţavati kulturnom doţivljaju u najširem razumijevanju kulture i

animacije.

1. RAZVOJ, ZNAČAJ I CILJ ANIMACIJE U TURIZMU

Animacija je stara djelatnost koja se pojavila još kod antiĉkih naroda kao i

kasnije u talijanskoj renesansi i to kroz lik Harlekina koji je u Comedii del arte

svojom igrom ljude tjerao na smijeh. Na evropskim dvorovima kroz vjekove su

pripremane kulturne umjetniĉke veĉeri koje moţemo oznaĉiti kao prethodnike

animacije.

Moderna animacija ima svoje korijene u razvoju grupnoga rada u Francuskoj

tridesetih godina ovoga vijeka: u omladinskim organizacijama tada je

postojala predstava o vaţnosti uĉestvovanja mladih u socijalnim i

društvenim oblastima. Tijesno s ovim je povezan nastanak “kuća mladosti i

kulture” ĉetrdesetih godina ovoga vijeka. Iz toga se ubrzo poslije Drugog

svjetskog rata razvilo drţavno voĊeno i drţavno priznato školovanje za

“animatora” (Opaschowski 1979) . To se jednostavno moglo prenijeti na tzv.

“animaciju uĉestvovanja” u slobodno vrijeme i sredinu za odmor. Pioniri na

ovom podruĉju su bili Gerard Blitz i Gilbert Trigano koji su 1949 godine

osnovali Club Mediteranee. Usporedo sa njima su pedesetih godina nastala

francuska sela za odmor koja su još od poĉetka u svojoj turistiĉkoj ponudi

nudila animacijski program. U njemaĉkoj sredini animacija se pojavila u

turistiĉkoj ponudi tek sedamdesetih godina i to kroz izgradnju njemaĉkih

klubova za odmor kao što su “Robinson club” i “Club Aldiana” i na taj naĉin

našla put ka “normalnim” hotelima za odmor u svim turistiĉkim drţavama

Srednje i Juţne Evrope.

Animacija u svjetskoj turistiĉkoj ponudi ima posebno mjesto . Najpoznatiji su

tipovi animacije koje predstavlja “Club Med” duţ Azurne obale i u svojim

klubovima po svijetu. U SAD pojavio se nov tip pasivne animacije u formi

menadţmenta priredbi. Menadţment priredbi kod nas još nije uveden ali će

sigurno kroz nekoliko godina zauzeti vaţno mjesto u turistiĉkoj ponudi hotela,

mjesta, grada, drţave.


6

Što je animacija? Po Krippendorfu (Krippendorf 1984) animacija je “davanje

uputstava za kulturnija putovanja i uputstvo da se animiranje mora razvijati u

tri znaĉajna smjera:

1. kao pomoć za otkrivanje vlastite liĉnosti,

2. kao pomoć za zbliţavanje sa drugim turistima i gostima,

3. kao pomoć za zbliţavanje sa domaćinom i njegovom domovinom.”

J.P.Dannaud (Dannaud 1972) postavlja zanimljivu tvrdnju: “ĉovjek turista

odnosno homo turistikus postaje voyeur sa poluzatvorenim oĉima” koji ne

uĉestvuje u onome što vidi. Razvoj animacije trebalo bi da podstakne kod

ĉovjeka interes za okolinu, da pojaĉa ĉovjekov kulturno-umjetniĉki osjećaj.”

Moderni turist kao stanovnik urbane sredine ima teškoće prilikom

uspostavljanja kontakata sa drugim ljudima iako osjeća potrebu za tim. Koliko

animacija moţe da utiĉe na aktivno uĉešće i kreativnost kao i na pasivnost i

otuĊenost turiste? Kako se moţe kroz programe animacije koji su zasnovani

na kulturno bogatom sadrţaju ispuniti slobodno vrijeme kao vrijeme

kvalitetnog provoĊenja odmora. Ukoliko su ispunjeni ciljevi animacije, a to su

zadovoljni gostim, posljednja dva pitanja dobiju pravi odgovor. A kako dostići

ove ciljeve? Onaj ko oblikuje animaciju je animator, a onaj ko se pojavljuje kao

posrednik uz ĉiju pomoć turisti, gosti poĉinju lakše da komuniciraju

uĉestvovanjem u igrama sportskim i kulturnim aktivnostima i sliĉno.

Formiranjem grupe ostvaruju se uvjeti za neposredno komuniciranje meĊu

njenim ĉlanovima, istovremeno se pojednostavljuje proces stjecanja znanja i

vještina kroz djelovanje tzv. mehanizma socijalnog zbliţavanja kao što su

imitacija, simpatija i sugestija.

Animacija u klubovima tur operatora je lakša jer u hotel dolaze grupe gostiju

koji se ponekad meĊusobno poznaju, a teţa je kod individualnih gostiju. Ovi

se razlikuju meĊu sobom po porijeklu, zanimanjima, starosti, nacionalnim i

etniĉkim karakteristikama. Kod individualnih gostiju animator kroz animaciju


7

mora najprije formirati grupu da bi se mogli ostvariti uvjeti za uspješnu

komunikaciju.

Da bi ostvarila svoj zadatak animacija mora da traţi odgovore na pitanja

kojima se bavi socijalna psihologija:

1. kako nastaju grupe,

2. zašto se pojedinci ukljuĉuju u grupe i ostaju njihovi ĉlanovi.

Za animaciju je najvaţnije formiranje grupa sa postavljanjem cilja: grupna

aktivnost koja će biti dovoljno atraktivna da pozove turiste i da ih navodi na

ukljuĉivanje u grupu.

Ljudi se ukljuĉuju u grupu iz razliĉitih razloga:

1. zbog cilja koji se postavlja grupi,

2. zbog aktivnosti koja se obavlja u grupi,

3. zbog privlaĉnosti ostalih ĉlanova grupe,

4. zbog mogućnosti da se iskaţu svoje sposobnosti.

Sa gledišto turistiĉke ponude animaciju moţemo smatrati njenim sastavnim

dijelom koji je ujedno i sastavni dio usluga – jednak je uslugama turistiĉkog

smještoja i ishrane turista. I više od toga: mogli bi smo je nazvati unutrašnjom

prodajom hotela jer organizacija programa i priredbi (voĊenje priredbi)

turistiĉku ponudu ĉini kompleksnijom, bogatijom i konkurentnijom.

Rijeĉi anima i animare potiĉu iz latinskog jezika i oznaĉavaju dušu, tj. nešto

oţivjeti. Po etimologiji rijeĉi animacija je i djelatnost ĉiji ciljevi su:

1. da se oţivi turistiĉka ponuda, tj. da se udahne ţivot novim sadrţajem

2. da motivira turiste da uĉestvuju u svim oblicima animacije.

Važno: engleski jezik koristi rijeĉ “animate”, “animation” prvo za stvaranje

crtanih filmova i oţivljavanje crtanih slika. Umjesto animacija koristi se više

izraza kao što su npr. “guest relations”, “leisure organisation”,

“entertainment”, “events management”. Izraz animation u francuskom i


8

Animation u njemaĉkom jeziku identiĉni su hrvatskoj i slovenskoj rijeĉi

animacija.

1.2. Osnovni elementi animacija

Animator moţe da ostvaruje ciljeve animacije samo uz poštovanje sljedećih

naĉela:

1. Naĉelo slobode: znaĉi da se aktivnosti gostu ne smiju propisivati nego je

potrebno pojedincu prepustiti da izabere one u kojima će uĉestvovati kao

pasivni ili aktivni ĉlan (ne usiljenost animacije).

2. Naĉelo aktivnosti: znaĉi da animator u svojim animacijskim programima

mora teţiti ka onim sadrţajima koji omogućavaju aktivno uĉešće turiste. Tu

razlikujemo dvije vrste programa: aktivne, gdje je turista igraĉ (sportske

priredbe, gdje gosti aktivno uĉestvuju, zabavne igre...) i pasivne (koncerti,

kazališne predstave...) gdje je turist samo gledalac.

3. Naĉelo stila: znaĉi da animator uvijek stvara programe animacije koji

odgovaraju kategorizaciji i lokaciji smještajnog mjesta. To moţe biti:

seosko domaćinstvo, campovi, klub hoteli, “Wellness”, kultura, sport.

Društveni kontakti mogu se izvoditi prilikom informiranja gostiju o hotelu,

mjestu, gradu, drţavi, kulturi u obliku predstave koju izvede animator odnosno

drugo struĉno lice, ili sam gost kao aktivni igrač u igri.

Sadrţaji aktivne animacije su:

- Sadrţaji sporta i rekreacije: vjeţbe i opuštanje, sportske igre u prirodi,

turniri, škole u prirodi

- Sadrţaji informacija i uĉenja (kulture) : izleti, društvene igre, sretanja in

razmjene i izloţbe

- Sadrţaji zabave: igre na moru, snijegu, šumi, igre za djecu, ples,

zabave u klubu

Pasivni gledalac moţe biti gost na klasičnom izletu, ali ipak moţe da uz

dobrog vodiĉa – animatora aktivno uĉestvuje u realizaciji programa izleta.

Zabavni, sportsko-rekreativni programi, igre i škole dio su animacijskih

programa gdje turista moţe aktivno da uĉestvuje i ĉesto je glavni


9

protagonista, a animator ima ulogu reţisera organizatora i suca osim gostiju.

Sadrţaji pasivne animacije su:

- Kulturne priredbe: stalni program (program grada) i posebni program (

u hotelu ili turistiĉkom naselju)

- Priredbe u sportu: stalni program i posebni program

- izleti

1.3. Glavni principi animacije u turizmu

Glavni principi animacije u turizmu nanose se na informacije, arhitekturu,

organiziranje, planiranje, ekonomiku i didaktiku animacije. (Finger, 2003)

a) Informacije

- Prije dolaska gosta: prospekti, brošure, TV, internet

- IzmeĊu boravka: info table, recepcija, sobe

- Poslije odlaska gosta: ankete

b) Arhitektura

1. Funkcija “home away from home” znaĉi da treba smještajno mjesto

nuditi gostu osjećaj kao da je kod kuće ali da se odmara.

2. Funkcija “meeting point” znaĉi da je smještajno mjesto toĉka gdje se

gost susreće s ostalim gostima i animatorima.

3. Funkcija “ambient” znaĉi da je animacija ambijentalno potpuno u

harmoniji sa smještajnim mjestom.

4. Funkcija “away from everyday” znaĉi da animacija donosi posebne

trenutke u odmoru.

5. Funkcija “animation znaĉi, da oţivljava i daje dušu programima preko

animatora i polaznika programa.

c) Planiranje: objašnjava svih pet stupnjeva planiranja od odluke da

organiziramo programe za goste do njihove realizacije. Odluka o programima

za goste donosi: planiranje I.stupnja gdje leţi teţina planiranja na mogućnosti,

datosti, ĉimbenicima. Slijedi planiranje II. Stupnja kad odluĉujemo IzmeĊu


10

minimalnih, standard i idealnih programa. Tome slijedi planiranje III. Stupnja

koje sadrţi planiranje podruĉja, Arhitekturu, infrastrukturu. Planiranje IV.

Stupnja su scenariji za dnevne tjedne i sezonske programe i V. stupanj

planiranja znaĉi realizaciju programa animacije.

d) Organiziranje u animaciji znaĉi da:

- Animacija treba postati dio integralnog proizvoda hotela = smještaj +

ishrana + animacija

- Je animacija investicija koja zavisi od ljudi, (animatora) fantazije,

neumornog rada i novca

e) Ekonomika i financiranje nanose se na: ukupnu investiciju izgrade jednog

projekta, odjel marketinga, suradnju i partnere, goste i izraĉun cijena

ugostiteljskih usluga.

f) Didaktika u animaciji znaĉi pravilan pristup i upotrebljavanje animacijskih

rekvizita. Objašnjavanje pravila igara i programa treba animator prilagoditi

teţini igara ali nikad ne smije predstaviti animaciju kao nešto teško. Veoma su

znaĉajni prvi kontakt s gostima koji nikad ne moţe biti drugi, sudjelovanje i

sloboda odluĉivanja, mogućnost izbora igara, imitacija i potraţnja talenata u

igrama i rituali koji su redovni kod animacijskih igara.

2. OBLICI ANIMACIJE U TURIZMU

Jost Kripendorf (Kripendorf 1988) navodi šest osnovnih oblasti animacije u

turizmu od kojih svaka obuhvata nekoliko mogućih aktivnosti:

- kretanje (sport, sportske ... ),

- druţenje (izlet u prirodi, proslave, roĊendani),

- kreativne aktivnosti (crtanje, slaganje naljepnica),

- obrazovanje, otkrivanje i doţivljaji (koncerti, veĉeri poezije, teĉajevi...),

- avanture (logorska vatra),

- mirovanje, susretanje samim sobom (joga, slušanje ozbiljne muzike,

razgovori u uţem krugu ljudi).


11

M.Mihovilović (Mihovilović 1984) aktivnosti animacije dijeli na deset grupa:

1. društveni kontakti,

2. igre,

3. sportske aktivnosti,

4. društveno-zabavne aktivnosti,

5. kulturno-umjetniĉke aktivnosti (grafiĉke i druge vizualne informacije,

izloţbe plastiĉnih umjetnosti, koncerti, izleti, priredbe slobodnog scenskog

izraţavanja, individualno djelovanje animatora),

6. tehniĉke aktivnosti,

7. aktivnosti u prirodi,

8. zdravstveno-rehabilitacijske aktivnosti,

9. atrakcije (prirodne, sveĉanosti, karneval, sportski turniri, susreti

kolekcionara, ...),

10. izleti.

2.1 Animacija u radu turističkih vodiča i informatora

Animacija zauzima znaĉajno mjesto turistiĉkih vodiĉa i animatora. Moţemo da

tvrdimo da u turizmu ni jedno zanimanje ne moţe da opstane bez osjećaja za

kreativnu organizaciju slobodnog vremena turista. Na izletima i putovanjima

posebno su istureni turistiĉki vodiĉi koji moraju vladati i osnovama turistiĉke

animacije. Kad moţemo da kaţemo da dolaze do izraţaja vodiĉeve spornosti

za organizaciju slobodnog vremena putnika odnosno turista? Prije svega u

sljedećim prilikama:

kod neispunjenih obećanja turistiĉke agencije za odreĊenu uslugu ili

aktivnost koju putnici oĉekuju (udaljenost hotela od turistiĉkog centra,

organizacija posebnog dogaĊaja, obilazak kulturno povijesne

znamenitosti),

prilikom kvara ili kašnjenja turistiĉkog prijevoznog sredstva (autobus, voz,

avion, brod, lokalna prijevozna sredstva),

prilikom zaplašenosti turista (grupe ili pojedinca).


12

3. KOMUNIKACIJA U TURISTIĈKOJ ANIMACIJI

Komunikacija se ostvaruje raznim sredstvima koja su ujedno sredstva

animacije. Verbalna komunikacija je najznaĉajnija vrsta komunikacije meĊu

ljudima, sredstvo je riječ , kombinacija rijeĉi, jezik i govor.

Neverbalna komunikacija se izraţava:

a) intonacijom glasa (visinom, bojom),

b) govorom tijela, pokretima,

c) prostornim odnosima.

Neverbalna komunikacija ima poseban znaĉaj u monolozima i umjetniĉkim

vrstama animacije.

3.1. Čimbenici uspješne komunikacije

Informacija koja se daje turistima će biti uspješna ukoliko bude razumljiva,

zanimljiva i koncizna.

1. Razumljiva informacija znaĉi jednostavno izlaganje i to onda kad primalac

informacije ne traţi dodatno objašnjenje. U turizmu to znaĉi visoku

struĉnost jer su primaoci informacija heterogene mase sa najrazliĉitijim

osobinama. Za razumljivost informacije animatoru je potrebna jeziĉka i

retoriĉka spretnost koje mogu da zadovolje razliĉite slojeve turista.

Zanimljivost informacije je animacijska osobina koja olakšava put do

primaoca. (Plenković, 1980). U masovnom komuniciranju primjenjuju se

razliĉita naĉela kao naĉelo piramide što znaĉi objašnjavanje od

najznaĉajnijih do manje znaĉajnih informacija.

2. Usmena i pisana komunikacija mora teţiti ka zgusnutosti jer preopširna

informacija sa mnoštvom podataka moţe da iscrpi primaoca poruke. Ovaj

ĉinitelj je prije svega znaĉajan kod monologa – npr. u novinarstvu je

poznata informacijska struktura koja ostvaruje pet elemenata:

ko (who),

što (what) ,

gdje (where),


13

kad (when) ,

zašto (why).

Ĉimbenici uspješne komunikacije moraju se preplitati tako da informacija u

pravom obliku stigne do primaoca.

3.2. Načini javnog komuniciranja u animaciji

1. Monološki naĉini: uvodna rijeĉ, novost i izvještoj kao cjelovit pregled

informacija i novosti. Esej se koristi u razliĉitim formama društvenih

kontakata uz aktivno uĉešće turista.

2. Umjetniĉki naĉini: imaju posebno mjestu u animaciji. To su voĊenje

priredbe, najava i odjava.

3. Dijaloški naĉini: omogućavaju preko pitanja i odgovora kao i preko

razgovora da ostvare dvosmjernu komunikaciju.

Slika 1: Brooklynska veĉer

3.3. Posebnosti neverbalne komunikacije

Naĉin komuniciranja koji ne zahtijeva rijeĉi i njihovo znaĉenje predstavlja

neverbalna komunikacija sa sljedećim karakteristikama: (Moeller 1992)

visina glasa i akcenti,

brzina govora,

disanje,

drţanje i poloţaj tijela,


14

izraz lica,

pogled,

kretanje oĉiju,

veliĉina zenica,

oblaĉenje,

udaljenost od sugovornika,

kretanje i pokreti,

statusni simboli i liĉni predmeti,

izbor rijeĉi tj., ţargon.

Najvaţniji oblici neverbalne komunikacije su govor tijela (vizualna) i glas

(slušna). Odnos izmeĊu tri elementa komunikacije tj. meĊu izgovorenim

rijeĉima, naĉinom na koji su te rijeĉi izreĉene i govorom tijela je sljedeći:

Slika 2: Odnos meĊu rijeĉima, naĉinom govora i govorom tijela

Najveći utisak na slušaoca ili sugovornika ostavlja govor tijela (55%), slijedi

način govora sa 38% i tek na posljednjem mjestu su riječi ( 7%).

Vaţniji elementi govora su: lice (mimika lica), oĉi (poluotvorene, široko

otvorene, odsutne), drţanje tijela (povijeno, uspravno), kao i poloţaj ramena i

glave (podignuta, obješena glava, glava nagnuta ka ramenu).

Govor tijela

55%

Naĉin govora

Rijeĉi 7%


15

Vaţno za turistiĉkog animatora koji je u neposrednom kontaktu sa gostom je

da ovlada govorom tijela. Dokazi da je animator :

nezadovoljan radom,

da je pod utjecajem stresa,

da ne kontrolira situaciju,

da je neljubazan i neuĉtiv,

da ne ţeli da pomogne ljudima

su sljedeći:

animator obori glavu,

odaje utisak nestrpljivosti,

govori umornim, dosadnim ili razdraţenim glasom i

podiţe ramena.

Prilikom rada lica koje se bavi turistiĉkom animacijama i uslugama ovi znakovi

moraju biti sasvim odstranjeni. I kad postoji mogućnost da se još po nekad

pojave, gost, stranka ne smije da ih primijeti.

4. PLANIRANJE ANIMACIJE U TURIZMU

4.2. Tipovi programa

Prilikom planiranja sadrţaja animacije razlikujemo tri osnovna tipa programa:

1. ponuĎen program planiran za svakog pojedinaĉnog turistu ili grupu,

2. mogući program koji moţe da izvede svaki turista s obzirom na postojeće

površine i sredstva,

3. slobodni program, tj. program po ţelji turista odnosno grupe turista.


16

Slika 4: Jutarnji program rekreacije na terasi hotela

Po vremenskom trajanju programi se dijele na dnevne, tjedne i sezonske.

Dnevni program animacije treba da se zasniva na dnevnoj koliĉini vremena

turista odnosno na istraţivanju ţivota turiste u toku 24 sata boravka u hotelu ili

turistiĉkom mjestu. Naravno da programe animacije treba uvijek prilagoditi

turistima – moramo poštovati njihovo vrijeme za osnovne fiziološke potrebe.

Mihovilović (Mihovilović 1986) raspored dnevnog ţivota i aktivnosti gosta u

hotelu nanosi se na aktivnosti poslije doruĉka, objeda i veĉere. U praksi se

danas animacija ukljuĉuje u aktivnosti prije doruĉka pa ĉak i uz veĉeru.


17

Slika 5: Program „Frozen“ uz veĉeru

Program „Frozen“ izvode animatori zajedno s gostima, koji vole iznenaĊenja.

Za vrijeme veĉer animatori ili gosti postave se u jednu poziciju gdje stoje ili

sjede nepomiĉno kao kipovi. Igra Frozen moţe se odrţati najviše pola sata.

Kipovi se miĉu na pet minuta, gosti promatraju animatora koji pokazuje kada

se trebaju okrenuti ili napraviti jednu gestu koja znaĉi promjenu njihovog

poloţaja. Slika 5 prikazuje igru „frozen“ za vrijeme veĉere gostiju u našem

primjeru vidimo „smrznute“ muziĉare.

Slika 6 prikazuje dnevnu raspodjelu slobodnog i aktivnog vremena gosta u

jednom turistiĉkom smještaju gdje se odrţavaju programi animacije.


18

Slika 6: Isprepletanje aktivnosti dnevnog programa animacije

Dnevni programi se obiĉno dijele na šest vremenskih dijelova: jutro,

prijepodne, podne, popodne, veĉer i noć. S obzirom na navedenu shemu za

dnevni program je potrebno posebno planirati program u vremenu od 9 – 13

sati kao i popodnevni program u vremenu od 16 – 19 sati. To vrijeme treba da

bude najintenzivnije vrijeme animacije u pogledu organizacije programa u

kojima turisti aktivno uĉestvuju.

Osim raznovrsnosti u planiranju dnevnih aktivnosti turista moramo paziti i na

odreĊene sadrţaje koji bi se morali odvijati svakoga dana u isto vrijeme:

razgovor sa animatorom, jutarnja rekreacija i sl. Na ovaj naĉin se kod turiste

razvija navika da u nekim aktivnostima redovno uĉestvuje.

7 – 9

doručak

9 – 13

program

13 – 16

ručak

16 – 19

program

19 – 21

večera

21 – 24

program

Jutarnja aerobika

Sport, Vjeţbe Popodnevnog programa

Bowling, igre,

izloţbe, čajanka

Frozen,

Mini-

disko


19

Tjedni program se izraĊuje po danima i odnosi se prvenstveno na tkz.

ponuĊeni program, što znaĉi da mora biti planiran već unaprijed za

predsezonu, glavnu sezonu i vrijeme poslije sezone.

U planiranju dnevnih i tjednih programa potrebno je imati u vidu naĉelo

postupnosti, što znaĉi da program teĉe po etapama. Etape se u dnevnom

programu izraţavaju u: jutarnjem razgovoru sa animatorom i lakim

rekreativnim vjeţbama, zato da bi u prijepodnevnom i popodnevnom vremenu

bile organizirane aktivnosti koje traţe više sudjelovanja.

Finger (Finger, 1988) u tjednom programu podvlaĉi ĉetiri faze koje bi se

mogle prikazati kao Gaussova krivulja:

1. faza kontakta (privremena faza),

2. faza doţivljavanja u sredini tjedna (vrijeme vaţnijih programa animacije),

3. faza vrhunca,

4. konaĉna faza .

Slika 7: Tjedni program animacije

Vrijeme

Faza kontakta

Upoznavanje

Intenziviteta programa


20

Tjedni program animacije doţivi svoju fazu vrhunca u pretposljednjem danu

boravka gosta u hotelu. Na primjer ako gosti dolaze ponedjeljkom onda će biti

gala veĉera subotom. Intenziviteta programa u tjednu raste. Animator poĉinje

lakšim programima rekreacije i zabave i nastavlja intenzivnijim programima,

gdje se gosti više aktivno ukljuĉuju.

Sezonski program animacije sastavlja se najviše za tri tjedne onda se okrene.

I sezonski program animacije moţemo predstaviti kao krivulju koja ima vrh u

samom vrhuncu sezone (na moru srpanj) u zimi sijeĉanj, veljaĉa ili oţujak.

Sve zavisi od visine planina i zemlje.

Slika 8: Sezonski program animacije na moru

4.2.1. Mini klub program

Poseban znaĉaj prilikom sastavljanja programa imaju animacijski programi za

djecu tzv. “mini klub programi”. Programi su saĉinjeni za razliĉite uzraste

djece, a sljedeći primjeri su namijenjeni djeci od ĉetvrte do 14 godine. Da bi se

zadovoljio ukus djece u tako širokom rasponu uzrasta, potrebno je pripremiti

široku paletu aktivnosti tako da se zabave baš svi.

Mini klub program mora imati bar jednu aktivnost ujutro, jednu aktivnost

popodne i naravno veĉernju zabavu, koja poĉinje veĉernjim programom.

Spisak aktivnosti neka bude sljedeći:

Vrijeme Proljeće

L

Lipanj Svibanj

Srpanj Kolovoz Rujan

n Odlazak gostiju


21

pozdravni susret,

igre u sali,

crtani filmovi,

lov na gusara,

muziĉke igre,

pikado,

kuglanje,

poveţi ĉetiri (vrsta djeĉje igre),

takmiĉenje u ispijanju soka naranĉe,

turnir u stonom tenisu,

takmiĉenje u crtanju,

takmiĉenje talenata,

piknik,

zabava popodne,

modeliranje,

ples,

takmiĉenje u plivanju (skijanju),

sportsko društvo,

maštovito oblaĉenje,

mini golf,

tombola,

teatar,

mini kviz,

slagalice,

mikado.

Animator odmah po dolasku djece u mini klub mora da registrira imena i

uzrast djece i da ih podijeli na grupe. Igre i takmiĉenja se odvijaju u

unutrašnjim prostorima ili vani, zavisno od vremenskih uvjeta.

Važno: sve dječje igre i takmičenja možemo prilagoditi starijima

odnosno odraslima s tim da povećamo rekvizite.


22

Pozdravni susret:

Vrlo vaţan je spisak djece sa njihovim imenima i uzrastom. Djecu animator

mora upoznati sa zgradom za odmor, okolinom i terenima gdje će se takmiĉiti.

Ujedno im mora predstaviti rekvizite koje će koristiti, programe i satnicu igara.

Crtani filmovi:

Video sa crtanim filmovima treba da traje najviše jedan sat.

Muzičke igre:

Pogodne su za popodnevnu i veĉernju djeĉju animaciju. Najpoznatiji

predstavnici muziĉkih igara su Glazbeni stub gdje djeca posjedaju kad glazba

prestane i Glazbeni kipovi kad djeca stoje.

Pikado:

Djecu animator mora podijeliti na tri grupe: mala grupa od 4 do 6 godina,

srednja grupa od 7 do 10 godina i velika grupa od 11 do 14 godina. Svako

dijete na poĉetku dobije ĉetiri ţivota i baca tri strelice. Ideja igre je da se

pobijedi prethodni rezultat. Slabiji gube ţivote. Na kraju svaka grupa dobije

svog pobjednika.

Poveži četiri:

Animator izabere ĉetiri igre, a djecu podijeli na tri grupe. Igra se na ispadanje.

Plesno takmičenje:

Sva djeca su na prostoru za ples. Prvi ples je uvijek zagrijavanje. Plesovi

treba da budu ţivahni i bar tri vrste (hustle, break dance i rock and roll).


23

Sportsko društvo:

Zajedno sa starijom djecom takmiĉe se u skokovima, trĉanju, ĉuĉnjevima,

takmiĉenje u maštovitom oblaĉenju. Animator bira nepristrane suce koji djecu

ocjenjuju od 1 do 10. Ujedno pita djecu što predstavljaju i odakle dolaze.

Piknik:

Kao popodnevna zabava piknik ne treba da traje više od dva sata.

Nastupi djece:

Animator u prijepodnevno vrijeme priprema djecu za veĉernji nastup.

Slika 9: Veĉernji Mini-disko

Nagrađivanje:

Animator mora imati unaprijed izraĊen bodovni sistem za djecu. Uvijek

nagraĊuje prvo djecu koja su dostigla najmanji broj bodova a tek na kraju


24

nagraĊuje pobjednike. One sa najmanje bodova nagraĊuje diplomom na kojoj

je napisan broj bodova koje su osvojile.

4.2.2. Jutarnji program

dţoging,

vjeţbe u prirodi,

gimnastika, fitnes centar,

aerobika.

4.2.3. Program uz vodu i bazen

- aerobika u vodi,

- igre i zabave u bazenu,

- igre u vodi.

4.2.4. Program sportskih aktivnosti

- mini golf,

- voţnja bicikla,

- bowling

- pikado,

- tenis,

- odbojka,

- gaĊanje iz luka i strijele,

- košarka,

- nogomet,

- skijanje,

- klizanje.

4.2.5. Kulturni programi

- obilazak muzeja,

- arheološke iskopine,

- izloţbe,

- koncerti klasiĉne muzike,


25

- recitali,

- literarne veĉeri.

4.2.6. Večernji programi

- uz veĉeru i poslije veĉere,

- igre,

- ples,

- druţenje,

- predstavljanje jela i pića.

4.2.7. Umjetnički programi

- kreativne aktivnosti,

- crtanje i slikanje,

- predavanja,

- ples, koreografija

- fotografija,

- kvizovi znanja,

- društvene igre (tombola, plesne igre, domino).

4.2.8. Programi priredbi

- voĊenje priredbi i programa,

- zabavne veĉeri,

- ribarske zabave,

- skijaške zabave,

- igre na sreću,

- obilazak turistiĉkog seoskog imanja.

4.3. Planiranje po fazama razvoja animacije

Prva faza je faza postupnog uvoĊenja uz poštovanje naĉela da treba uvoditi

aktivnosti koje su poznate većini gostiju. U ovoj fazi animator mora dobro

poznavati svoju okolinu.


26

Druga faza obuhvata proširenje postojećeg programa u dobro poznatim

oblastima i razlikovanje gostiju s obzirom na njihovu strukturu (programi za

djecu, sport, ples).

Treća faza je stupanj animacije gdje poĉinju da se razvijaju nove aktivnosti na

osnovu posebnih interesa gostiju kao i na osnovu iskustva. Ovo se dostiţe

sistematskim praćenjem interesa i ţelja koje smo upoznali u kontaktima s

gostima. Pogodne su i ankete koje ispunjava svaki gost po dolasku u hotel ili

prilikom odlaska.

U planiranju animacije najteţe je pitanje kako poĉeti sa animacijom. Pojam

animacije je prisutan svuda a još uvijek postoji dosta loših stvari koje se

smatraju animacijom.

Ugostiteljsko-turistiĉka ponuda još uvijek shvaća animaciju kao spasioca u

nevolji i uvodi je bez koncepcije, na brzinu kad shvati da se hotelska

popunjenost smanjuje da se bivši gosti ne vraćaju. A najgore je da se

animacije uopće ne uvodi.

Ĉetvrta faza razvoja animacije je najviša. Animator postoje ĉlan radne grupe

hotela a programi animacije rezultat grupnog rada.

Timski rad u animaciji omogućava:

- uvoĊenje u programe animacije razliĉitih elemenata ponude koji te

programe ĉine bogatijima i raznovrsnijima,

- tretiranje animacije kao usluge koja je isto vaţna kao i usluga smještoja ili

ishrane turiste,

- stvaranje atmosfere u kojoj će u animaciji uĉestvovati svi radnici hotela koji

će animaciju tretirati kao neophodnu brigu o gostu.

4.4. Čimbenici planiranja animacije

U planiranju animacije je dobro imati kontrolu nad razliĉitim ĉimbenicima

planiranja od kojih je zavisna uspješnost realizacije programa i to se prije


27

svega odnosi na raspoloţivi prostor, kadrove i prilagoĊenost programa

turistima.

4.4.1. Prostor kao faktor planiranja

Planiranje programa animacije mora biti u skladu sa mogućnostima prostora s

obzirom na:

geografsko klimatske uvjete turistiĉkog centra,

lokaciju objekata za smještoj turista u odnosu na urbanu okolinu,

postojeće površine prostore i opremu,

prostorni raspored programa unutar turistiĉkog naselja turistiĉkog grada.

Geografsko klimatski uvjeti utiĉu na broj i vremensko planiranje sadrţaja

aktivnosti kao i za korištenje otvorenih površina.

Lokacija objekata u odnosu na urbanu okolinu zbog udaljenosti utiĉe na

planiranje animacijskih programa. Vremensko usklaĊivanje je vaţno zato što

je nepotrebno organiziranje vaţnih programa animacije u vrijeme kad se u

samom turistiĉkom mjestu organiziraju turistiĉke priredbe ili tradicionalne

manifestacije.

U objektima van turistiĉkog mjesta programi animacije moraju biti samostalniji

zbog ĉinjenice da turisti ne mogu u potpunosti uĉestvovati u kulturno

zabavnom ţivotu mjesta.

Raspored programa animacije dijelimo na tri osnovna podruĉja na temelju

intenziteta programa animacije i uz uvaţavanje svih karakteristika prostora.

1. u mirnom kraju se nalaze igrališto,

2. u umirenom dijelu sportski tereni i dnevni programi animacije,

3. u razigranom podruĉju se odvijaju zabavni programi u okviru veĉernje i

noćne animacije.


28

Prostorno planiranje animacije zbog mogućnosti buke mora obuhvaćati

centralizaciju i decentralizaciju odreĊenih sadrţaja . Rješenje preglasne

zabave znaĉi centralizacija sadrţaja, ali istovremeno decentralizacija donosi

bolje financijske rezultate.

Decentralizirani programi se odvijaju u pojedinim objektima i turistiĉkim

naseljima a obuhvaćaju sadrţaje i aktivnosti koji su svojoj prirodi povezani sa

lokacijom boravka turista. Ovi programi ne zahtijevaju veće investicije u

pogledu izgradnje ili organizacije. Realiziraju ih jedan ili dva animatora sa

grupama turista. U ovim programima je prisutan i naglasak na individualni

pristup gostu, stvaranje homogenih grupa turista sa istim odnosno sliĉnim

interesima. U programima su zastupljeni zabavni sadrţaji, sportsko

rekreacijske aktivnosti kao i specifiĉni sadrţaji animacije iz raznih oblasti kao

što su ples, kuharska vještina.

Centralizirani programi obuhvaćaju sadrţaje koji zahtijevaju koncentraciju

prostora, korisnika, opreme i organizacije. Centraliziranom organizacijom

masovnih priredbi u centru koji moţe da ţivi do kasno u noć dostiţe se bolja

organizacija programa uz manje troškove kao i eliminacija raznih negativnih

efekata koji prate razliĉite programe u odnosu na buku.

4.4.2. Kadrovi kao faktor planiranja

Broj i specijalizacija kadrova zavisi od obima planiranih programa, prostora u

kojima se programi realiziraju, meĊusobne udaljenosti objekata u kojima

djeluje isti animator. Koje vrste animatora moramo razlikovati? Navodimo tri

kombinacije:

podjela poslova animatora po kriteriju jezika,

podjela poslova animatora po oblastima animacije (animator za kulturnu,

djeĉju izletniĉku animaciju, sportsku rekreaciju),

podjela poslove po kriteriju specijalizacije (svaki animator polovinu radnog

vremena radi u svom hotelu na poslovima opće animacije, a drugu


29

polovinu na poslovima svoje specijalizacije, kao što su društveni kontakti,

veĉernja animacija).

5. POSEBNI DOGAĐAJI KAO DIO PONUDE SAVREMENE TURISTIČKE ANIMACIJE

Izraz »posebni dogaĊaji« prvi je upotrijebio Volt Dizni prilikom otvaranja svog

tematskog parka zvanog »Disneyland« godine 1955 u kalifornijskom gradiću

Anaheimu. Teškoća s kojom se Dizni u poĉetku sreo bila je da je svaki dan

90% posjetilaca parka napustilo gledalište u 17 ĉasova popodne dok je park

ostajao otvoren do 22 sata uveĉer. Što napraviti sa ĉitavom radnom snagom?

Da li ih treba otpustiti? Disney se obratio jednom od svojih menadţera koji je

pomogao da se park predstavi u promidţbi. Robert Jani kako se zvao

menadţer marketinga brzo je našao rješenje. Poseban dogaĊaj koji je ubijedio

turiste da ostanu u parku do kasnih veĉernjih sati. Ovaj poseban dogaĊaj zvao

se »Elektriĉna parada na glavnoj ulici«. Desetine plovećih ĉunova sa

hiljadama minijaturnih svjetiljki svake veĉeri prolazilo je pored »Glavne ulice« i

razveseljavalo goste koji su ostajali samo zbog radoznalosti i spektakla.

Ovakvu tehniku i danas koristi sistem Disneyevih parkova u svijetu. Poseban

dogaĊaj je onaj koji sivu svakodnevicu gosta promijeni uz pomoć neobiĉnog

dogaĊaja.

5.1. Posebni dogaĎaji u turističkom mjestu i hotelu

Organizaciju posebnih dogaĊaja u turistiĉkom mjestu obiĉno preuzima

turistiĉko društvo mjesta povremeno u suradnji sa hotelima animatorima ili

organizatorima animacije a u inostranstvu menadţer dogaĊaja. Posebno

dogaĊaje moţemo razvrstati na (Goldblatt, 1997):

dogaĊaja turistiĉkog mjesta (turistiĉki praznici, gradski dogaĊaji),

izloţbe,

sajmove i festivale,

tradicionalne dogaĊaje kraja (tipiĉni i autentiĉni za kraj),


30

ugostiteljske dogaĊaje,

susrete i konferencije,

prodajne dogaĊaje,

društvene dogaĊaje,

sportske dogaĊaje,

turizam.

Posebni dogaĊaji zahtijevaju profesionalno planiranje, organizaciju i

izvoĊenje. Vaţno za organizaciju posebnih dogaĊaja je da organizator izabere

pravog promotora za dogaĊaje. Poduzeće koje je specijaliziran za

organizaciju sportskih dogaĊaja sigurno neće biti sposobno da isto tako

kvalitetno organizira kulturno umjetniĉki dogaĊaj. Hotel koji je specijaliziran za

usluge namijenjene mladim porodicama kao ciljnim grupama gostiju teţe se

prilagoĊava gostima koji imaju drugaĉije potrebe, ţelje i oĉekivanja.

6. IMIDŽ ANIMATORA KAO TURISTIČKOG RADNIKA

6.1. Definicije teoretičara

Sa razvojem animacije formirala su se mišljenja razliĉitih istraţivaĉa ove

djelatnosti koji se postavili i mjerila za pojedinca koji bi trebalo da bude

animator.

Animaciju moraju voditi obrazovni animatori sa najvišim osobnim

karakteristikama i sa najboljim pedagoškim obrazovanjem (Jost

Kripendorff).

Svako organiziranje slobodnog vremena mora biti struĉno voĊeno, a svaki

animator mora biti struĉno obrazovan. (Buttler)

Animacija je suviše vaţna da bi se mogla prepustiti neupućenima i

šarlatanima, a zahtjevi za obrazovanošću i osobnošću animatora proistiĉu

iz kompleksnosti njegovih zadataka (Klaus Finger Benoit).

Zadovoljavajući razvoj profesije animatora u budućnosti će zavisiti od

mnogih drugih profesionalnih oblasti povezanih sa slobodnim vremenom i

turizmom. Veliki broj ovih profesionalnih oblasti ukazuje u kom smjeru će


31

se razvijati animacija slobodnog vremena u budućnosti. Ove profesionalne

oblasti su:

uslužna zanimanja (zanimanja u ugostiteljstvu, turizmu, saobraćaju,

trgovini i marketingu, medijima...),

zanimanja u kulturi i poslovima kulture (zaposleni u kazalištima,

umjetnici, muzejski radnici, muziĉari, andragozi, arheolozi...),

zanimanja prostornog planiranja, planiranja kraja i planiranja grada .

(planeri prostora, ekolozi, prostorne arhitekte, planeri u agraru, šumarski

inţenjeri, botaniĉari, zoolozi, ornitolozi, ekolozi, arhitekte gradova i razvoja

gradova, geografi).

6.2. Animator kao odlučujući ljudski izvor za budućnost hotela

Odluĉujuću ulogu za budućnost hotela imaju animatori (ili animator) sa svojim

mogućnostima koje su u realnim sluĉajevima ĉesto neiskorištene. Ljudski

izvori u širem smislu obuhvaćaju sve poznate i nepoznate ljudske osobine,

koje je ĉovjek razvio u vezi sa naslijeĊenim osobinama: psihiĉke, fiziĉke i

fiziološke. U užem smislu moţemo da odredimo ljudske mogućnosti kao

sposobnosti, znanja i motivaciju. One su bitne za poduzeće i voĊenje ljudi u

njemu.

Sposobnosti animatora

dolaze do izraţaja u kombinaciji sa znanjem, iako predstavljaju odreĊene

mogućnosti koje utiĉu na odluĉno rješavanje problema.

Znanja animatora

Su animatorove mogućnosti koje omogućavaju rješavanje poznatih problema

tj. problema koje ĉovjek poznaje.

Vještine animatora

Su mogućnosti koje se odnose na ĉovjekova motoriĉka znanja i njegove

spornosti i koje mu omogućavaju brzo i efikasno motoriĉko reagiranje na

probleme (Lipiĉnik 1997 ).


32

Osobne znaĉajnosti animatora

U šire shvaćanje osobne znaĉajnosti animatora spadaju sve njegove osobine

od sposobnosti do mogućnosti. U uţem smislu kao personalna svojstva

ĉovjeka prepoznajemo njegov temperament (sangvinik, kolerik, melankolik,

flegmatik) karakter (istrajnost, savjesnost, odgovornost, poštenost).

Bitnu ulogu u okviru personalnih osobina animatora igraju i njegove

sposobnosti. Ĉovjekova uspješnost zavisi od njegovih sposobnosti, znanja i

motivacije.

LJUDSKE MOGUĆNOSTI

Ko sam? Što znam? Kako mislim? Što hoću?

ĈOVJEKOVA LIĈNOST ZNANJE MIŠLJENJE MOTIVACIJA

TEMPERAMENT ZNAĈAJ

SPOSOBNOSTI

Što mogu ?

INTELEKTUALNE MOTORIĈKE SENZORSKE MEHANIĈKE

kretanje oĉiju vid,sluh,njuh,dodir razumijevanje

kretanje glave ravnoteţa tehniĉkih oblika

INTELIGENCIJA SPECIFIĈNE SPOSOBNOSTI

apstraktna, socijalna verbalna, numeriĉka, pamćenje

tehniĉka

Slika 10: Ĉovjekove mogućnosti u širem smislu (izvor: Lipiĉnik 1997)


33

Iz mogućnosti koje ima svaki pojedinac moţemo da zakljuĉujemo kakav će biti

njegov uspjeh u budućnosti, ali je predviĊanje mnogo toĉnije ako umijemo da

odgovorimo na pitanje što hoće. Sposobnosti, znanje i motivacija predstavljaju

središnje mogućnosti koje nastojimo da prepoznamo i da njih utiĉemo. Do

kvalitetnog rezultata nije moguće doći ukoliko u kombinaciji nedostaje samo

jedna od mogućnosti. Znanje, sposobnosti i motivacija predstavljaju glavnu

ĉovjekovu mobilizacijsku snagu i daju mu mogućnosti za dostizanje uspjeha

(Lipiĉnik 1997).

6.3. Motivacija animatora

Motivacija je pokretaĉka snaga zadovoljstva i zajedno s tim kvalitetno

izvršenoga posla animatora. Mnogo problematiĉnih i nezadovoljnih trenutaka

moguće je riješiti pravilnim naĉinom motivacije bilo da je to materijalna ili

verbalna motivacija. Menadţer kome je dato da utiĉe na animatora u hotelu

mora dobro da poznaje svog zaposlenog i motiv za njegov rad. Da li su motiv

za njegov rad samo potrebe ili od svoga rada nešto oĉekuje. Potrebe moţemo

podijeliti na (Maslow 1982):

primarne (fiziološke) za koje je tipiĉno da ĉovjeka vode do takvih ciljeva

koji ĉovjeku omogućavaju preţivljavanje. Nalazimo ih kod svih ljudi i zato

ih moţemo oznaĉiti kao univerzalne,

po sigurnosti (za zaposlenoga radno mjesto znaĉi garanciju socijalne

sigurnosti i nezavisnosti),

potrebe za pripadnošću i ljubavlju (ĉovjek je društveno biće zato mu je

vaţna potreba za zbliţavanjem sa drugima i za druţenjem),

potreba za ugledom i samopoštovanjem (više puta se dogodi da tek

društvo koje pojedinca postavi na »ugledno mjesto« u njemu probudi

osjećaje samopoštovanja),

samopotvrĊivanju (svaki ĉovjek je najradije svjedok svog vlastitog uspjeha

i zajedno s tim svom kretanju o poloţajima na radnom mjestu ili u

društvu).


34

Kad su navedene potrebe zadovoljene ĉovjek osjeti zadovoljstvo i koliku

toliku sreću. Ipak kasnije kod ĉovjeka se javlja prirodna ţelja za

napredovanjem, za ispunjavanjem svojih ţelja i oĉekivanja. Ţelje i oĉekivanja

ĉovjeka razlikuju se od potreba u tome da su progresivna tj. da rastu.

Po Vroomu (Vroom 1964) pojedinac oĉekuje da njegovo veće zalaganje na

poslu dovodi do veće zarade. Ne samo u ĉovjekovom svakidašnjem liĉnom

ţivotu nego i u profesionalnom, radnom ţivotu. U liĉnom ţivotu ĉovjek brzo

naĊe motivatore koji mu mijenjaju svakodnevnicu i ĉuvaju njegovu

kreativnost. A što kad je u ulozi zaposlenoga? Što mogu biti njegovi

motivatori? Za kvalitetno obavljen rad ĉovjek mora biti pravilno motiviran .

Izvor konflikata i frustracija su nezadovoljeni motivi ĉovjeka. Prepreke van

ĉovjeka su frustracije a prepreke u njemu konflikti. Ukoliko u radnom procesu

utvrdimo, gdje leţi problem, moţemo ga brzo riješiti.

Fromm je u svojoj motivacijskoj teoriji pokušao da odgovori na pitanje zašto

ljudi rade. U svom djelu otkrio je dvojnost ĉovjekove prirode. Neko radi za to

da ima, to je ĉovjek koga je nazvao »imati« a drugi radi za to da opstane.

Toga ĉovjeka je nazvao »biti«. Preneseno u suvremeni poslovni ţivot ovo

znaĉi da su imati i biti dva pola shvaćanja »sluţbovanja«. Zaposlene koji

naginju ka »imati« lakše motiviramo materijalnim instrumentima a one koji

naginju ka »biti« lakše pridobijemo za suradnju nematerijalnim

instrumentima. Naravno da u realnom ţivotu postoje odstupanja od oba pola,

jer je mnogo ljudi povezanih sa »biti i imati«.

Od velike pomoći od motivacije zaposlenih moţe biti i Herzbergova

dvofaktorska teorija. Herzberg (Herzberg, 1959) je u svojoj studiji o tome što

ljude najbolje motiše došao do zakljuĉka da moţe sve motivacijske ĉinioce da

podijeli na dvije velike grupe: na satisfaktore (higijenike) i motivatore.

Satisfaktori odstranjuju neprijatnosti i stvaraju uslove za motivaciju. Motivatori

direktno podstiĉu ljude na rad. Zanimljivo kod ove studije je da je plata

zaposlenog jednako snaţan higijenik i motivator. Ĉinioci koji su u većom mjeri

motivatori nego satisfaktori su još : dostignuće, paţnja, samostalnost,

odgovornost, napredovanje, liĉni razvoj. U satisfaktore tj. higijenike spadaju i


35

politika poduzeća, nadzor, odnos prema voĊi, radni uvjeti, odnos prema

suradnicima , liĉni ţivot, odnos prema podĉinjenima, status i sigurnost. U

realnom ţivotu stvarno stanje u poduzeću odluĉuje koju vrstu motivacijskih

ĉinitelja i kod kog zaposlenog će voĊa primijeniti.

Za motivaciju nije dovoljno ukoliko nabrajamo motivacijske teorije iz kojih

uĉimo da razumijemo motivaciju a ujedno dobijemo pregled ĉinitelja koji na

nju utiĉu. Odatle moţemo da oblikujemo modele motivacije koji prouzrokuju

promjenu ponašanje kod zaposlenih i to u smjeru koji vodi do zajedniĉkog

cilja. Tom prilikom moramo biti posebno paţljivi prema osjećajima animatora

za :

jednakost (animator oĉekuje protuvrijednost za svoj uloţeni rad odnosno

ravnoteţu izmeĊu uloţenog rada i dobivene protuvrijednosti od strane

hotela),

praviĉnost (oznaĉava prije svega osjećanje razlika meĊu primanjima

suradnika ),

oĉekivanja (rezultat motivacije je oĉekivanje što za hotelijera znaĉi da

nikad ne smije da obeća nešto što ne moţe da ispuni jer ta ĉinjenica

moţe da bitno promijeni ţeljeni obrazac ponašanja).

Od modela motivacije koji se mogu prilagoditi i animatoru najĉešći su po

Lipiĉniku (Lipiĉnik 1997) :

- pojaĉanja (kako uz pomoć nagrade ili kazne moţemo promijeniti ĉovjekovo

ponašanje),

- plate kao mogućnosti za motivaciju (spadaju u psihološke stimulatore za

rad),

- sreĊivanje karijera (kad se zaposleni pokušavaju pripremiti za buduće

aktivnosti, radi se o karijeri).


36

1.1. Cjelovita slika animatora u odnosu prema gostu

Moţe se napraviti shema cjelovite slike animatora u odnosu prema gostu

(prema Fingeru, 2003).

animator

savjetnik ugostitelj

organizator predstavnik

specijalist informator

gost na odmoru dobar sugovornik

kolega

Slika 11. Animator u odnosu prema gostu

Iz slike se vidi da je animator usmjerivaĉ gostiju u smislu davanja savjeta i

prijedloga u vezi sa aktivnostima ĉiji organizator je on sam . To znaĉi da mora

poznavati osnovna naĉela programiranja i organiziranja sadrţaja koji su

gostima ponuĊeni iako za njih nije struĉnjak. Da je animator struĉnjak znaĉi da

posjeduje dovoljno općeg znanja u vezi sa svakim oblikom animacije a

takoĊer da ima dobro opće obrazovanje koje mu omogućava uĉestvovanje u

razgovorima na razliĉite teme.

Animator kao aktivan gost na odmoru:

Ova funkcija animatora znaĉi vrhunac stresa za animatora. Unatoĉ tome da

je zaposlen ujedno mora biti i gost. To znaĉi da svom gostu u skladu sa

njegovim potrebama i ţeljama mora ponuditi dobar program koji će zadovoljiti

njegova oĉekivanja.

Animator kao kolega:


37

Ova funkcija ne znaĉi da se animator gostu mora prilagoditi u znanju o

njegovoj profesiji. Ovo nikako ne znaĉi da će animator sa kirurgom razgovarati

o operacijama i medicini. Znaĉi da će se gostu moći prilagoditi na nivou

kolega kad ga gost na primjer bude pitao o pravilima tenisa i sl.

Savjetnik

U svakom trenutku animator moţe gosta da posavjetuje kako da najbolje

provede svoje slobodno vrijeme. Mora dobro poznavati turistiĉki kraj, njegovo

stanovništvo, povijest i lokalne posebnosti.

Organizator

Animator mora biti ujedno dobar organizator i neko ko će planirati programe i

priredbe unutar i van centraliziranog ili decentraliziranog hotela.

Specijalist

Animator bi trebalo da se u svakom trenutku dobro osjeća. I kad je potrebno

uskoĉiti u djeĉju animaciju, sportsku ili kulturnu. To znaĉi da animator mora

biti struĉnjak za opću animaciju.

Ugostitelj

Kao dobar ugostitelj animator ne smije da zaboravi da je njegov glavni

zadatak zadovoljenje gosta koji će se sljedeće godine opet vratiti u hotel i

dovesti sa sobom nove goste.

Predstavnik

Animator je ujedno predstavnik, hotela, turistiĉkog kraja, oblasti i drţave. Toga

mora biti svjestan sve vrijeme, i u trenucima kad mu stres oteţava pozitivno

razmišljanje.


38

Informator

Sve što se dogaĊa u hotelu, izvan hotela sa animacijskim programima i u vezi

sa gostima animator mora na primjeren naĉin informacijski prenijeti na gosta.

Dobar sugovornik

U ovom sluĉaju bi smo mogli reći i dobar slušalac.

Struĉno obrazovanje animatora mora se zasnivati na poznavanju:

- oblasti animacije,

- spretnosti i tehnika (rad s mikrofonom),

- znanja koja mu omogućavaju kao ravnopravnom ĉlanu hotelskog tima

uĉešće u timu (ekonomika turizma, marketing, organizacija rada u

hotelu...),

- verbalne i neverbalne komunikacije,

- bon tona.

6.5. Tražene psihofizičke osobine animatora

Osim znanja i animatorovih psihofiziĉkih osobinama pojavljuje se ĉitav niz

zahtjeva za osobinama koje bi trebalo da ima animator:

- praviĉnost,

- liĉno i profesionalno poštenje,

- smisao za humor,

- osjećaj za uslugu turisti koji je vaţniji od liĉnih ambicija,

- shvaćanje animacije kao umjetnosti,

- povjerenje u ljude i njihove vrijednosti,

- briga da se ljudi dobro osjećaju,

- zdrav razum i nadprosjeĉna inteligencija,

- dobro psihiĉko i fiziĉko zdravlje,

- energija i entuzijazam,

- sposobnost organizacije.


39

Animator mora imati razvijene psihosenzoriĉne sposobnosti koje se odnose

na sluh i vid kao i psihomotoriĉke sposobnosti koje se odnose na vještinu

izvoĊenja pokreta, brzinu reagiranja. Za uspješnu komunikaciju mora imati

razvijene mentalne sposobnosti: razgovijetan govor, lakoću verbalnog

izraţavanja, emocionalnu otpornost u radu i inicijativu. Osim navedenih

sposobnosti naglašavamo još znaĉaj taktiĉnosti, dobrog pamćenja i

komunikativnosti.

razgovijetan govor je osnova svake uspješne komunikacije, a do izraţaja

dolazi u najjednostavnijem obliku ponašanja, u razgovijetnom i toĉnom

izgovaranju imena gosta i prirodnom naĉinu govora,

lakoća verbalnog izraţavanja pretpostavlja takoĊer preciznost u

izraţavanju što je vaţno u davanju razliĉitih informacija. Izbor rjeĉnika

mora biti takav da je gostu informacija potpuno jasna. NeodreĊenost u

izraţavanju ĉesto pokazuje neznanje ili bar tako djeluje.

emocionalna otpornost je osobina temperamenta koja znaĉi stabilnost i

samokontrolu i potrebna je svakome ko dolazi u kontakt sa ljudima, a

posebno sa turistima. U psihologiji u tzv. faktorskoj analizi razlikuju se

faktori temperamenta koji dolaze do izraţaja u emocionalnom ponašanju.

Vaţni su za rad animatora. To su vedrina, emocionalna zrelost,

hladnokrvnost, trajno dobro raspoloţenje, uravnoteţenost.

taktiĉnost je osobinama dobro animatora a posebno dolazi do izraţaja u

odnosu prema gostu (servilnost nikako nije taktiĉna, kao ni pretjerana

visokomjernost).

dobro pamćenje je jedna od osnovnih odlika svakog ugostiteljskog

turistiĉkog radnika koji ima posla sa gostima. Ujedno to je osobinama

svakog ugostitelja koji brine za svog gosta.

komunikativnost se povezuje sa znanjima, vještinama i navikama

potrebnim za rad koji ukljuĉuje kontakte sa gostom.

6.6. Psihička i socijalna opterećenja animatora


40

Zaposleni u turizmu rade kad ostali imaju slobodno vrijeme. Ono što je za

turistu usluga, zabava ili zadovoljstvo za animatora je posao. Teška je prije

svega posebna socijalna situacija animatora (jednaka vodiĉevoj):

Stres. Animator ţivi i radi uvijek u svojoj turistiĉkoj sredini, hotelu ili kraju.

Njegovo radno mjesto je odmor gosta. Za svoje goste mora biti uvijek u

sluţbi, najmanje 14 sati dnevno. Uz to podvrgnut je izmijenjenom

vremenskom ritmu što mu vrlo ograniĉava porodiĉne i društvene kontakte.

Posebna socijalna osama. Ograniĉenje na umjetniĉku »Geto« situaciju u

hotelu znaĉi visoku i ne uvijek dobrovoljnu mobilnost (višemjeseĉni

neprekidni rad na razliĉitim lokacijama, što ujedno prouzrokuje uvijek novu

brigu za nove i nove goste i sprjeĉavaju tješnje kontakte sa njima i

partnerske odnose). Još je posebno vaţno neprestano mijenjanje gostiju

što nikako ne dozvoljava dalje liĉne veze; naprotiv strah od ponovnog

gubitka prilikom odlaska gostiju prouzrokuje da se animator gostu ne

pribliţava nego samo otvori. Izgleda ironiĉno da kod ljudi koji su struĉnjaci

za komunikaciju sa gostima imamo liĉni komunikacijski deficit, opasan

oblik usamljenosti.

Zahtjevi za tzv. psihoterapeutskim uslugama. Animatori i animatorke

su ĉesto potisnuti u uloge izvršilaca oĉekivanja i nerealnih oĉekivanja

sreće koju bi trebalo da donesu gostima. Postoji velika opasnost da

animator i za naizgled vrlo ljubazne maske postane cinik koga njegov rad

vodi ka bezosjećajnosti.

Dodatni činioci stresa ekonomsko pravne prirode. U velikom broju

klupske animacije (Club Sol, Club Med) animator je klupski ili hotelski

sluţbenik stranog usluţnog poduzeća i ujedno tzv. strani radnik. Ne

osjeća samo nedostatak svoje domovine, svoje porodice i kraja nego gubi

i krug svojih prijatelja i poznanika. Ujedno se nalazi u slabijoj i nesigurnoj

situaciji koju prouzrokuje zapošljavanje kod stranaca. Ovo poĉinje sa

zdravstvenim osiguranjem, medicinskom zaštitom u radnoj sredini, a

završava se manjkom godina potrebnih za primanje penzijskog dodatka.


41

Efekti ĉinjenica su oĉigledni: sva ova profesionalna opterećenja i

frustracije koja prouzrokuju konstantan stres mogu izazvati snaţnu

promjenu, odnosno prepreku koja vodi ka usamljenosti, koja moţe kod

labilnih karaktera da prouzrokuje ozbiljne psihiĉke prijetnje, tj. depresije a

povremeno se ĉak javljaju psihoze. To je razlog za veliku fluktuaciju u

oblasti animacije. U današnjem turizmu su psihohigijenske teškoće

animatora (sliĉno vrijedi i za vodiĉe i voĊe putovanja) još uvijek

podcijenjene od strane odgovornih. I ove ĉinjenice više puta vode

animatora ka napetosti, koja vremenom dovodi do potpunog otkazivanja.

Psihohigijena . Vaţno je da uz pravilne pretpostavke o animaciji tj.

stalnoj brizi za goste na odmoru, poziv animatora postane atraktivan,

zadovoljavajući ţivotni poziv uz koji animator bez teškoća pobjeĊuje

specifiĉne psihosocijalne teškoće. Pritisak sadašnjosti mora biti direktno

surazmjeran dnevnom vremenu animatora koje koristi za sebe, vremenu

koje znaĉi opuštanje i samo realizacijom. U timskom radu nalaze se

organizacijske i radne forme koje sa jedne strane brine da gost bude

zadovoljan a sa druge strane animatoru daju dovoljno prostora da se

pobrine za sebe i da obnovi svoje snage.

6.7. Rješavanje problematičnih situacija uz pomoć transakcijske analize

Svijest o tome da se u ĉovjekovoj glavi kao magnetofonske trake prepliću

iskustva iz djetinjstva, iskustva odraslih i iskustva starijih pomaţe animatoru

prilikom rješavanja problematiĉnih situacija koje nastaju prilikom rada sa

gostima. Svakodnevna opterećenja animatora, nestrpljiv gost i loše vrijeme su

kombinacija ĉinitelja koji brzo izazovu konflikte. Preplitanja traka (ega) u

svijetu je poznato kao transakcijska analiza. Ĉovjek se u ţivotu susreće sa

razliĉitim reakcijama kao i neobiĉnim odjecima na svoje reakcije. Reakcije i

odjeke na reakcije opisuju sljedeći tipovi traka odnosno ega:

- traka starijih (ego starijih, koji ĉovjeka opominje, ograniĉava, brine ukratko

regulira odnos djeca – stariji),


42

- traka odraslih (ego odrasloga, koji sebi postavlja realna pitanja i traţi

adekvatne odgovore i uvijek teţi ka ravnoteţi),

- djeĉja traka (djeĉji ego, koji se na dogaĊaje odaziva sa osjećanjima,

osjećajima i instinktima karakteristiĉnim za djetinjstvo).

Svaku od traka (ega) identificiramo po za nju toĉno odreĊenim

karakteristikama. Ĉovjek koji koristi pojedinu traku upotrebljava je uz pomoć

odreĊenih rijeĉi, posebnih pokreta i karakteristiĉnog glasa.

Traka starijih moţe se identificiramo na sljedeći naĉin:

- Riječi koje koristimo: uvijek, nikad, uradi tako, ne ĉini to, moraš, bilo bi

dobro, nikad ne zaboravi, drţi se pravila, što će misliti ljudi, kad sam ja bila

u tvojim godinama, dozvoli dati pomognem, nikad se ne boj, nemaš pravo,

objasni što hoćeš, ne plaĉi, budi poslušan, budi miran, budi dobar,

- Glas je kritiĉan pokroviteljski, autoritativan, utješan, strog, sa

razumijevanjem, zaštitniĉki,

- Pokreti koje koristimo su: ispruţen kaţiprst, ispitujući pogled,

namrštenost, strog izraz, zagrljaj, milovanje, prekrštene ruke, odmahivanje

glavom, pogled preko naoĉala,

Traku odraslih prepoznajemo na sljedeći naĉin:

- Riječi koje koristimo: vjerujem, ko, što, gdje, kako, kad, koji, moţda,

moguće je, ĉesto, moje mišljenje je, objasni mi detaljnije, uzroci za to su,

moja reakcija je, što vi mislite, realnost, iskustvo, ispitajmo pozadinu, pred

vama su ĉinjenice,

- Glas je jasan, ispitivaĉki, opušten, precizan, bezosjećajan, harmoniĉan,

srednjeg tonaliteta,


43

- Pokreti koje koristimo su: klimanje, direktan pogled, uspravno drţanje,

opuštenost, ispitivaĉki pogled, paţljiv izraz, zamišljenost, osjećajnost,

lagodnost, ruka s ispruţenim dlanom.

Traku djeteta moţemo opisati ovako:

- Riječi koje koristimo: osjećam, grozno, fantastiĉno, super, hoću to, ne

mogu, lijepo, uznemirujuće,

- Glas je nemira, plaĉljiv, iskriĉav, povišen, uznemiren, oduševljen, osjetljiv,

pokoran,

- Pokreti koje koristimo su: smijeh, povijeno sjedenje, uplašen pogled, plaĉ,

široko otvorene oĉi, afektiranost, pocupkivanje, namrštenost, »kiseo

izraz«, nagli trzaji glavom, ţivĉanost,

Izbor odgovarajuće trake je od velike pomoći animatoru kad pokuša da

kontrolira situaciju. Karakteristike pojedinih traka s obzirom na dominantnost

pojedine trake su:

- Dominantna traka starijih predstavlja usmjerivaĉa ljudi koji djeluju u

skladu s namjerama onoga koga emitira. A to je u našem sluĉaju animator

koji mora biti oprezan jer moţe brzo da stvori gomilu protivnika a ujedno

da svojoj okolini emitira utisak ne uvaţavanja. Povremeno je uoĉljivo i

ometanje ideja drugih što znaĉi ometanje vlastitih ideja. Ukoliko je traka

starijih omiljena moţe imati snaţan pozitivan uĉinak. Gosti će takvog

animatora cijeniti kao dobroćudnu i poţrtvovanu liĉnost. Opasnost koja se

uz to pojavljuje je u pretjeranoj brizi za goste koja moţe da ometa razvoj

njihovih ideja i da im oduzima inicijativu.

- Dominantna traka odraslih korisna je u mnogim okolnostima. U

zapletenim stresnim i konfliktnim situacijama najbolje je da se animator

opusti i utvrdi ĉinjenice. Ukoliko gosti animatora poštuju kao liĉnost koja


44

zna da zadrţi trezvenu nepristranost ĉesto će ga pitati za savjet. Ukoliko je

odrasla traka previše dominantna animator riskira samo to da ga ne prati

mnogo zabave nego samo rutina.

- Dominantna dječja traka sadrţi mnogo potencijala, intuiciju, spontanost,

nadahnuće. Korištenjem djeĉje trake meĊu ljudima animator donosi sreću,

radost i veselje. Djeĉja traka ima ulogu motivatora, inspiratora a ujedno

ukljuĉuje agresivnost koju animator mora obuzdati.

7. VREDNOVANJE ANIMACIJE

7.1. Efekti animacije

Posredni ekonomski efekti animacije i sportske rekreacije se prema

Bartoluciju (Bartoluci, 1984) odraţavaju se u sljedećim faktorima:

1. motivacijskom,

2. produţetku turistiĉke sezone,

3. širenju trţišta,

4. vanpansionskoj potrošnji,

5. zadovoljnosti gostiju,

6. usmenoj propagandi,

7. zadrţavanju gostiju kod slabijih vremenskih prilika.

Vaţno je kreirati vlastite programe koji daju bolje financijske rezultate i veći

interes a ujedno zapošljavati kadrove sa domaćeg podruĉja. Kupljeni programi

znaĉe manji rizik ali i ĉesto slabiju kvalitetu. (Cetinski, 1988)

Direktni ekonomski efekti animacije su financijski rezultati:

prodaje ulaznica za kulturno umjetniĉke, zabavne i sportsko rekreativne

programe,

plaćanje ugostiteljskih i turistiĉkih usluga kao i vanpansionska potrošnja

izazvana i povećana kroz organizaciju programa animacije

U planiranju animacije moramo predvidjeti:


45

sadrţaji koji su besplatni (jutarnja gimnastika, sportske igre) ,

sadrţaji koji se plaćaju (razne škole),

sadrţaji koji se ne plaćaju ali se financijski efekti ostvaruju ugostiteljskom

uslugom.

7.2. Osnovne metode i tehnike vrednovanja animacije

Anketa

Nauĉna metoda koja se najĉešće pojavljuje u istraţivanjima je anketa. U

turizmu najveći uĉinak ima usmena anketa. Da bi bila uspješna mora

zadovoljiti odreĊene zahtjeve koje navodi Zvonarević (Zvonarević 1983):

struĉnost anketnog upitnika i pripremljenost za odreĊenu metodologiju,

konciznost (odgovori sa da ili ne, odgovori pod brojevima),

preglednost,

formiranje pitanja,

malo pitanja,

red pitanja (od jednostavnih do sloţenijih).

Navedeni zahtjevi su vaţni za motivaciju turiste da uopće odgovori na pitanje.

Cilj ankete mora biti uvijek jasan i to je istraţivanje podataka do kojih ne

moţemo doći drugim metodama. Upitnik po pravilu treba da sastavi tim

struĉnjaka koji taj upitnik treba i da testira.

Intervju

Razlika izmeĊu anketiranja i intervjua je u pisanoj formi ankete. Anketa se

uvijek sprovodi pisano a intervju usmeno. Prilikom anketiranja se mora

omogućiti visok stepen anonimnosti, dok se prilikom intervjuiranja uvijek

komunicira sa poznatim licem.

Intervju se obiĉno dijeli na dvije grupe (Ivanović 1996):

1. slobodan intervju,

2. standardni intervju.


46

Slobodni intervju je sliĉan jednostavnom razgovoru i obiĉno sluţi za pripremu

nekog dubljeg istraţivanja ĉiji cilj je da se ispitanik oslobodi formalnih i

psiholoških prepreka. Standardni intervju je ozbiljniji, a ispitanika vodi kroz

unaprijed pripremljena pitanja.

Za intervju najvaţniji ĉimbenici su:

odreĊenost cilja,

duţina trajanja,

preciznost jezika,

objektivnost zapisanog.

Liĉno promatranje

Lično promatranje je jedna od najstarijih istraţivaĉkih metoda društvenih

nauka. Uspješnost promatranja zavisi od:

toĉnosti odreĊenog cilja promatranja,

nepristranosti promatraĉa i

njegove sposobnosti koncentracije na zadatak promatranja.

Liĉno promatranje je u odreĊenim uvjetima vrlo uspješno i daje podatke koje

bi inaĉe vrlo teško dobili. Liĉni kontakt i liĉno promatranje imaju i negativnu

stranu a to je pristranost koja zavisi od znaĉaja promatraĉa. Od promatraĉa se

oĉekuje visoka koncentriranost na zadatak i objekt animacijskog programa

kao i ocjenjivanje svih vaţnih ĉinitelja kvaliteta.

Promatranje i intervju ĉesto vodi animator sam (ili organizator animacije) a

zato je njegova osposobljenost u ovoj oblasti utoliko znaĉajnija.

7.3. Vrednovanje rada u oblasti animacije turista

Vrednovanje rada u oblasti animacije turista obuhvata cjelokupni sektor, hotel,

odjeljenje kao i vrednovanje svakog pojedinca.

1. analiza programa animacije izvodi se s obzirom na :

raznovrsnost programa,


47

vremenski raspored programa,

posebne programe za odreĊene dogaĊaje,

planirane i realizirane programe.

2. praćenje interesa i zadovoljstva turista mora odgovoriti na sljedeća

pitanja:

koji sadrţaji najviše privlaĉe turiste,

koliko su atraktivni pojedini sadrţaji za odreĊene grupe turista,

u kojim sadrţajima uĉestvuje najviše turista,

koje programe bi smo mogli još uvrstiti ,

koja tehnika ispitivanja mišljenja turista daje najbolje rezultate?

3. informiranje turista o programima animacije sadrži:

sredstva informiranja i animacije turista,

naĉine praćenja efekata pojedinih sredstava informiranja i animacije,

vrste informacija (dnevne, tjedne, sezonske).

4. organizacija rada animacije znači i povezivanje sa:

ostalim odjeljenjima hotela,

kulturnim institucijama,

turistiĉkim društvima,

odjeljenjima animacije u drugim hotelima.

5. vrednovanje kadrova bi se moralo provoditi na kraju svake sezone i

uključiti :

potrebe za novim kadrovima,

fluktuaciju kadrova i njihovu motivaciju za rad,

preopterećenost kadrova,

obrazovnu i kvalifikacijsku strukturu kadrova odjeljenja animacija.

6. potrebe osposobljavanja i usavršavanja kadrova moraju biti sastavni

dio vrednovanja uspješnosti rada.


48

Obrazovanje i osposobljavanje kadrova u animaciji mora se redovno odvijati

poslije svake turistiĉke sezone. Cijeli tim animatora mora se usavršavati u

sljedećim djelatnostima vaţnim za novu sezonu:

nova podruĉja animacije,

vještine i tehnike (rad sa mikrofonom, rad sa elektronskim miks pultom),

nove koreografije i plesne taĉke,

maskiranje,

modeliranje i ruĉne vještine,

psihološka znanja,

protokol,

opća znanja (geografija, povijest, lijepe umjetnosti, sport),

znanja koja mu omogućavaju kao ravnopravnom ĉlanu hotelskog tima

uĉešće u timu (ekonomika turizma, marketing, organizacija rada u hotelu),

verbalne i neverbalne komunikacije,

bon ton i protokol.

7.4. Osnovno znanje protokola za animatora

Animator se u svakodnevnom ţivotu susreće i sa protokolarnim dogaĊajima u

hotelu. VoĊenje i reakcije tom prilikom zahtijeva posebna znanja koja se

odnose na Beĉku konvenciju.

a) prijem i smještaj gostiju

Gosta uvijek saĉekuje neko ko zna protokolarni prijem. To moţe biti poslovna

sekretarica, predstavnik, animator, voĊa kabineta. Goste treba odvesti u

prostor koji je adekvatno ureĊen i to:

cvjetni aranţman na stolu,

unaprijed postavljene ĉaše za sokove i vodu. Kava ili ĉaj se sluţe kad već

svi sjede.

u sluĉaju posjete stranog gosta moramo se pobrinuti za zastavicu drţave

gosta, koja stoji na desnoj strani gosta, a domaća na desnoj strani

domaćina tako da frontalno gledaju u gosta,


49

gost neka sjedi tako da ima ljepši pogled,

ukoliko se radi o susretu sa jednim licem razgovor se moţe obaviti za

konferencijskim stolom pri ĉemu gost sjedi nasuprot odnosno sa desne

strane domaćina,

ukoliko se radi o razgovoru sa delegacijom neka raspored za stolom bude

odreĊen tako da gost i domaćin sjede jedan naspram drugog, a ĉlanovi

delegacije se po rangu razvrstavaju naizmjeniĉno desno i lijevo (... 4, 2,

domaćin, 1, 3, ... ),

ukoliko se radi o razgovoru sa tri delegacije najbolje je da svaka delegacija

ima svoj dio stola u obliku slova U i rasporeĊena je po gore navedenom

naĉelu,

za kongresne i veće priredbe mora se ukljuĉiti protokol i domaćinu

pravovremeno izloţiti sistem i tok rada.

Domaćin neka saĉeka gosta ili delegaciju u prostoru gdje će se razgovor

odvijati . Domaćin se poslije rukovanja sa gostom rukuje i sa svim ĉlanovima

delegacije. Prije poĉetka rada domaćin pozdravlja gosta sa delegacijom i

prema imenu i po funkciji predstavlja ĉlanove svoje delegacije. Isto će uĉiniti i

gost koji će se zahvaliti za dobrodošlicu. Potom će domaćin predloţiti dnevni

red odnosno tok razgovora. Ĉlanovi delegacije govore uvijek samo uz dozvolu

voĊe delegacije.

Kada je tokom razgovora potrebno bilo kome prenijeti hitan izvještaj neka to

bude napisano na listu koji će se uruĉiti primaocu. Osoba koja donosi

izvještaj ulazi u prostoriju bez trčanja!!

Poslije završenog razgovora domaćin se moţe oprostiti od gosta i delegacije

prilikom izlaska iz prostorije gdje se odvijaju razgovori. Još uljudnije je ukoliko

ga isprati do izlaza posebno ako se radi samo o jednom sugovorniku. U

drugom sluĉaju gosta i delegaciju će ispratiti protokol ili lice koje je najniţeg

ranga od strane domaćina.


50

Kada razgovor poĉasti svojom prisutnošću visoki predstavnik drţave uĉesnici

ga pozdravljaju tako da ustanu sa svojih sjedišta i posjedaju tek kad visoki

gost sjedne.

b) Potpisivanje ugovora i sporazuma

Kada se radi o meĊunarodnim ugovorima, sporazumima ili memorandumima

koji imaju drţavniĉki ili vladin znaĉaj, pripreme je potrebno koordinirati sa

Sektorom za meĊunarodno-pravne odnose Ministarstva za vanjske poslove.

Kad je tekst tako pripremljen organizira se sveĉano potpisivanje. To će

pripremiti Diplomatski protokol.

c) Pokloni

Davanje i primanje poklona regulirano je pozitivnim propisima. Osnovno

pravilo je da poklon donosi gost. Domaćin je duţan da poklon vrati samo

ukoliko je u pripremama posjete to dogovoreno. Izuzetak od toga mogu biti

samo promotivne brošure i informativni materijal.

d) Pozivi

Za veliki broj priredbi prireĊivaĉ šalje liĉne pozive. Na pozivima su u desnom

donjem uglu razliĉite oznake. Najĉešća je oznaka »R.S.V.P.« (respondez s il

vous plait), što znaĉi da prireĊivaĉ oĉekuje pozitivan ili negativan odgovor.

Ukoliko je znak »regrets only« , prireĊivaĉ oĉekuje samo negativne odgovore

pri ĉemu se šutnja smatra suglasnošću tj. pozitivnim odgovorom.

ZAKLJUĈAK

Animacija kao motivacija. Animacija je aktivno dogaĊanje motiviranja

inicijative, hrabrosti i prijateljskog poziva. Animacija je znaĉi više od

informacije, više od ponude i više je od onoga što znaĉi biti na raspolaganju

od strane infrastrukture. Iz toga slijedi da sve inicijative pozivi, motivi dolaze

samo od strane osobe.


51

Grupna aktivnost . Animacije se moţe odvijati uvijek samo unutar pojedinih

grupa ljudi. Njihova meĊusobna povezanost je srţ animacije, aktivno uĉešće u

zajedniĉkoj akciji, svako na svoj naĉin. Ovdje će u poĉetku biti jasno kako je

animacije daleka od zabave i prostog veselja.

Raditi. Animacija ne motivira samo aktivno djelovanje nego i pasivno

provoĊenje slobodnog vremena. Iz ovoga slijedi da se sadrţaji animacije

okreću prije svega potrebama gostiju na odmoru.

Animacija kao privredna aktivnost odreĊuje nivoe turistiĉke privrede i

turistiĉkih destinacija. Pri tome posebnu ulogu igra menadţment ĉiji zadaci su

planiranje, organiziranje, izvoĊenje, i kontroliranje pravilnog provoĊenja

programa animacije. Upravo menadţment u turistiĉkoj animaciji ima za cilj

predstavljanje pojedinih aktivnosti i cjelovit dobro razvijen turistiĉki proizvod,

gdje animacije igra vaţnu ulogu. (Cerović 1999).


52

Literatura

1. Bartoluci, M: Kineziologija, Fakultet za fiziĉku kulturu, Zagreb, 1984

2. Butler G. : Introduction to Community recreation, Mc Graw Hill, New

York 1986

3. Cerović, Z.: Animacija u hotelijersko-turistiĉkoj ponudi, HUH,

Opatija,1999

4. Cetinski v.: Animacija - kvaliteta koja se isplati, ĉlanek v Ugostiteljstvo i

turizam, Privredni vjesnik, Zagreb, st. 6, 1988

5. Finger Benoit, C. und Gayler, B.: Animation im Urlaub, Oldenburg

Verlag München, 2003

6. Goldblatt J: Special Events, Best Practices in Modern Events

Management, Van Nostran Reinhold USA, 1997 .

7. Herzberg, F. (1959) The Motivation to Work. NewYork. Wiley

8. Ivanović, Z. (1996) Metodologija izrade znanstvenog i struĉnog djela,

Pazin. Istratisak.

9. Lazanski Jere, T. Animacija v turizmu, gradivo za predavanja,

TURISTICA, Portoroţ, 2003

10. Lipiĉnik, B, Ĉloveški viri in ravnanje z njimi,EF Ljubljana, 1997

11. Maslow, A.H.:Motivacija i liĉnost, Nolit, Beograd, 1982

12. Mihovilović, M.: 24 sata zivota turista u hotelskim kuĉama, referat na

simpoziju "Hotelska kuĉa 86", Opatija, 1986

13. Opaschowski, H.: Einführung in die freizeitkulturelle Breitenarbeit.

Methoden und Modelle der Animation. Bad Heilbrunn, 1979

14. Ravkin, R.:Animacija u turizmu, Mladinska knjiga, 1989

15. Robinson, G. M., Methods and techniques in human geography.

England, 1998

16. Unković, S.: Ekonomika turizma, Savremena administracija, d.d,

Beograd, 1998

17. Vroom V.:Work and Motivation,Wiley, New York,1964

18. Zvonarević, M. (1983) Psihologija. Zagreb. Školska knjiga


53

Prilozi: Kontrolni list A: Što imamo u destinaciji i okolini

Otvorene prostorije/Oprema Oprema/

Restorani Raţnji na kotačima

Plesne površine Kočije

Plesna glazba (CD-i) Drvene kućice

Mikrofon Rasvjeta

Zvukovna oprema (Ţarulje)

Disco – Prostorija

Bina

Info-tabla .....................................................................

Časopis/Mediji

.....................................................................

............................................................................ Ponuda kraja

Tenis

............................................................................ Stolni tenis

Prostorije za stolni tenis Šetalište (poletje/zima)

Prostor za gimnastiku Planinske staze

Mini-Klub Golf

TV prostor Klizanje/koturaljkanje)

Prostor za kartanje Gondole

Dvorana za predstave

Biljar .....................................................................

»Stol za stalne goste«

»Točka susreta « .....................................................................

Sauna – prostorije za odmor

Pokriveni bazen Koncertna dvorana/bina

Wellness-Centar Dramske večeri

Tematsko planinarenje

Površine Vanjske predstave

Vanjski bazen Festivali

Travnjak Praznovanja

Tenisko igralište

Asfaltno igralište .....................................................................

Igralište za djecu

Domaći ZOO .....................................................................

Igralište u pijesku Lokalne znamenitosti

Kuća na drvetu Zbirka minerala

Igralište u šumi Zbirka biljka

Potok/voda Zbirka ručnih radova

Raţanj

.....................................................................

............................................................................

.....................................................................

............................................................................


54

Kontrolni list B

TALENTI MOJIH SURADNIKA

ŠPORT/IGRA

Tenis Pikado

Stolni tenis Jahanje

Nogomet Voţnja s kočijom

Biciklizam Klizanje

Hokej Splavarenje/Rafting

Bowling Gorski biciklizam

Boćanje Alpinizam

Šetnja

............................................................................

.....................................................................

............................................................................

.....................................................................

Glazbeni talenti

Gitara Pjevanje/Pjesme

Usna harmonika Zborovi

Harmonika Klasična glazba

Trubila Dramska igra

Razno (npr. Tradicionalna glazba) Lutke/Marionete

Razni plesovi Slušne igre

Standard/Latinoamerički plesovi Foto/Video

............................................................................

Pričanje priča

.....................................................................

Anegdote

Šale

Retorika

Ručni hobiji

Crtanje

............................................................................ Slikanje

Modeliranje

............................................................................ Modeliranje(glina, gips)

Rezanje

............................................................................

.....................................................................

Izleti/Šetnje Razni konjički

Poznavanje botanike Ronjenje

Ornitologija Vodeni sportovi

Povijest (Lokalna, Regionalna) Kresovi

Geologija (Minerali, etc) Kuhanje kao hobi

Razno Razno

............................................................................ .....................................................................

25, 3$1,-( · 25, 3$1,-(9 a VX ca - i - ram - i . ipi u e ) ) e - Pr ije sta t - ÿ u ka e - je sta...

Documents

Transcript of 25, 3$1,-( · 25, 3$1,-(9 a VX ca - i - ram - i . ipi u e ) ) e - Pr ije sta t - ÿ u ka e - je sta...